Archives 2022

S Isusom kroz život…

Dvadeset i ostma nedjelja kroz godinu

Pročitajte evanđeoski odlomak: Lk 17, 11-19

Tako je to s čovjekom: idući kroz život, nije uvijek spreman primijetiti Isusovu prisutnost. Tek kad ga život počne pritiskati i boljeti, počinje tražiti i zazivati. Možda je tako bilo i u životu ovih ljudi oboljelih od gube – ne znamo sa sigurnošću. Ali je važno da doživljavajući Božju intervenciju kojom odgovara na naš poziv, učimo biti zahvalni Onomu koji je u nama učinio to čudo promjene.

Jedino takav stav u nama otvara prostranstvo obraćenja, i to ne samo jednokratno, nego ono postaje želja, nešto trajno u nama, nešto što želimo nastaviti…

Zahvalnost Bogu obogaćuje prostranstvo našeg života njegovom prisutnošću i tako nas brani od kušnji da sami upravljamo svojim životom.

Takvim odnosom prema Bogu, On postaje Prisutnost, Voditelj, i u konačnici Liječnik naših duša i našega tijela.

Učimo se dakle ići kroz život s Isusom. Neka nas njegova Riječ neprestano prati.

H. C.

(Izvor: Živa riječ 2019. Evanđelja s razmatranjima, Zagreb, prosinac 2018.)

NARUČITE knjigu na:
TEL. 01 45 00 130
ili Email: info@cpps.hr

Duhovne vježbe za svećenike, 24.-28. listopad 2022.

Datum: od 24. do 28. listopada 2022.

Tema: Savez – Križ – Kalež, svećenička duhovnost

Voditelj: p. Ilija Grgić, cpps

Mjesto: Centar pomirenja, Prozorska 167, Prozorje, Dugo Selo

Program:

Preuzmi program

Prijave na: tajnistvo@cpps.hr ili 095 1970 434 (br. Karlo)

Definitivna inkorporacija i đakosnko ređenje u Hrvatskoj Delegaturi

Prvi dan slavlja za našu Delegaturu bio je 7. listopad, kada je br. Karlo Mario Petrović postao punopravnim članom naše Družbe, polažući vječna obećanja, u Centru pomirenja u Prozorju.

Mjesec listopad, Marijin mjesec, mjesec Kraljice Sv. Krunice i dan po ovom njezinu blagdanu, pod njezinim majčinskim plaštem i zaštitom, održano je svečano slavlje primanja u red đakonata trinaestorice kandidata u Zagrebačkoj nadbiskupiji, a „Marijanski pečat“ može se iščitati i iz ovog broja ređenika. Sam obred ređenje zbio se u sklopu svečanog misnog slavlja u župnoj crkvi sv. Ivana XXIII., pape, u zagrebačkoj Dubravi kojem je nazočilo mnoštvo okupljenog vjerničkog puka, svećenika, bogoslova i sjemeništaraca te članova obitelji koji su došli moliti i zagovarati za svoju subraću, prijatelje, svoje sinove i s njima podijeliti jedinstvenost ovoga dana. Jednom riječju: velika radost za sav okupljeni narod Božji, Crkvu Zagrebačku i cijelu Crkvu Božju.

U dostojanstvenoj atmosferi koja je zračila i milinom i ganutošću, nazirao se „komadić Neba na zemlji“. I svemu se s Neba radovala Službenica Božja Marica Stanković na obljetnica svoje smrti (8. X. 1957.) jer su po rukama zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića u red đakonata primljena trinaestorica budućih svećenika, među kojima su odabrani i odazvali su se i dvojica braće iz Hrvatske delegature Družbe Misionara Krvi Kristove: br. Ivan Raljušić i br. Karlo Mario Petrović.

U koncelebraciji su bili generalni vikar Zagrebačke nadbiskupije i moderator Nadbiskupskog duhovnog stola mons. Tomislav Subotičanec, rektor Nadbiskupskog bogoslovnog sjemeništa u Zagrebu preč. Željko Faltak, biskupski vikar za pastoral i kancelar Nadbiskupskog duhovnog stola preč. Marko Kovač, redovnički provincijali, odgajatelji i duhovnici zagrebačke Bogoslovije te brojni svećenici.

Nakon uvoda u misno slavlje, slijedila je Služba Riječi te razlamanje te Riječi u nadahnutoj homiliji o. Kardinala koji se obratio kandidatima rekavši kako ih se prima u nadi, otvorena srca i raširenih ruku jer „svojim mladenačkim poletom oplemenjenim vjerom i snagom Duha Svetoga, unosite novost u život naše Crkve. Po đakonskom ređenju vi ste sakramentalno pozvani živjeti po načelu dara. Sve što nije darovano, izgubljeno je. Ako se živi darujući, ulazi se u logiku Božjeg Kraljevstva, gdje se zauvijek, za vječnost, posjeduje sve što se daje. Vi ne darujete svoja dobra, nego sami sebe. To je razlog neizmjerne radosti.” Kardinal je zatim istaknuo: „Nadalje, vi dragi kandidati za đakonat svojim obećanjem poslušnosti javno izjavljujete da Krist i Njegova Crkva mogu istinski računati na vas.“ Dodao je kako na red đakonata ne treba gledati samo kao na uvjet na putu do prezbiterata, već đakonat treba doživljavati kao trajno stanje „koje će odsada strukturirati vašu osobnost i određivati vaše djelovanje. Ono treba oblikovati vaš način življenja Evanđelja da biste se neprestano ogledali u Krista, poslušnog i vjernog sluge Oca, te sluge ljudi, Kristove braće i sestara. Uz vašu postojanu molitvu, zagarantirana vam je pomoć Duha Svetoga, kako biste se mogli poistovjetiti s Kristom Gospodinom.”

Kardinal je poručio: „Dragi ređenici, Isusovo evanđelje razotkriva privid i pokazuje nam pravu stranu stvarnosti. Isus ne voli pozornicu, ne voli glumu, uvijek izbjegava pretvaranje. On voli istinu, dapače On jest Istina. Po Evanđelju je ušla u našu sredinu velika Istina u riječima, u gestama, u Isusovu tijelu.“ Naglasio je kako je: „Bog na strani onih koji pate, koji su progonjeni i nepravedno osuđeni. Bog je na strani onih koji su ostavljeni po strani. Đakon je poput antene koja hvata najslabije frekvencije društva. On je često pozvan da dade glas onima kojima je oduzeta riječ, koji su svedeni na šutnju. Stoga đakonska služba može postati neugodna i dosadna, jer svjetskom kriteriju nisu privlačni siromašni, bolesni i marginalizirani ljudi.” Nadbiskup zagrebački svoju je homiliju završio riječima: „Svi danas molimo da Bog koji je u vama započeo dobro djelo, da ga i dovrši.“

Uslijedio je sam obred ređenja kandidata koje je o. Nadbiskupu i Crkvi Zagrebačkoj predstavio rektor Zagrebačke bogoslovije preč. Željko Faltak, rekavši da su prisutni kandidati nađeni prikladni za ovo djelo: njih četvorica dijecezanskih i devetorica redovničkih kandidata za koje jamče njihovi poglavari i svi oni koji su pitani o njihovoj prikladnosti. Kandidati su poimence prozvani i izrekli su svoj: „Evo me!“ Polaganjem ruke u Nadbiskupove, ređenici su obećali poslušnost i poštovanje njemu, odnosno svojim dijecezanskim biskupima, a redovnički kandidati i svojim zakonitim poglavarima. Polaganjem ruku na Evanđelje obećali su živjeti sve ono što ono i Sveta Crkva naučavaju. U činu prostracije u znak poniznosti ostali su prostrti pred oltarom Gospodnjim dok je nazočno mnoštvo vjernika klečeći svečano pjevalo zazive iz Litanija Svih Svetih.

Uslijedilo je svečano oblačenje ređenika: njihovi poglavari ili župnici svečano su ih zaodjenuli u dalmatike, vidljivi znak pripadnosti redu đakonata. Tako su nove đakone u Družbi Misionara Krvi Kristove dalmatikom zaodjenuli: p. Stjepan Ivan Horvat brata Ivana Raljušića, a p. Marijan Zubak brata Karla Maria Petrovića. Potom je o. Nadbiskup nad svakim ređenikom ponaosob molio polažući ruke na njihove glave, da bi cijeli obred primanja u red đakonata bio dovršen cjelovom mira koji je Kardinal podijelio svakom ređeniku.

Svečano misno slavlje i primanje kandidata u red đakonata svojim pjevanjem pratio je i uveličao zbor Zagrebačke bogoslovije pod ravnanjem Dražena Kurilovčana.

M.V.

Slike sa slavlja definitvne inkorporacije:

Slike sa slavlja đakonskog ređenja br. Karla Maria i br. Ivana:

Osvrt na noćno bdjenje, 8./9.10.

Ove godine, 8./9. listopad, održano je 26. noćno bdjenje u Svetištu Krvi Kristove u Ludbregu, koje organiziraju Misionari Krvi Kristove u suradnji sa Klanjateljicama Krvi Kristove.

Okupilo se oko 500 članova Zajednica i simpatizera iz svih krajeve Hrvatske: iz Zadra, Šibenika, Knina, Rijeke, Splita, Kutine, Vukovara i iz Švicarske, kako bi se zajedno poklonili Krvi Kristovoj.

Tema ovogodišnjeg bdjenja u Svetištu bila je KRV KRISTOVA – UTJEHA U PLAČU.

Program je započeo pozdravnom riječi organizatora. Nakon toga jedan sat smo proveli u klanjanju Presvetom Tijelu i Krvi Kristovoj. Nakon klanjanja okupili smo se u procesiji sa svijećama, gdje smo molili i razmatrali Krunicu Krvi Kristove tj. 7 prolijevanja Isusove Krvi.

Nakon povratka sa procesije sa svijećama u Crkvu slavili smo Euharistiju u ponoć. Na toj sv. Misi propovijedao nam je novo-zaređeni đakon Karlo Mario Petrović, cpps.

Nakon Euharistije ponovno smo se klanjali Krvi Kristovoj razmatrajući teme o Krvi Kristovoj kroz narednih 3 sata. Prvi sat tema je bila Današnje Kristove otvorene rane. Drugi sat klanjanja razmatrali smo Kristov plač danas i u trećem satu razmatrali smo na temu Krv Kristova vrelo utjehe danas. Cjelonoćno klanjanje završili smo sa Euharistijskim blagoslovom relikvijom Krvi Kristove.

Tako provedena noć s Isusom pod prilikama Euharistijskog kruha i prave njegove Krvi donijela je radost, mir i utjehu mnogima koji su prisustvovali u večernjem i cjelonoćnom programu.

Sretna i ozarena lica, vratili smo se svojim kućama i dalje razmišljajući o Krvi Kristovoj koja je živa prisutna u toj maloj ampulici. Meni samo jedan pogled na tu ampulicu vraća mir u srce, osimjeh na lice, jer znam da Isus živ. Tako i ove večeri, iako prolivena Krv podsjeća na patnju i bol, donijela je radost u naša srca.

Ovdje se uvijek osjeća gostoprimstvo domaćina iz naše Zajednice u Ludbregu koji nas na poseban način dočekaju prolijevajući svoje kapljice krvi u zajedništvu s Kristovom, kako bi ugostili svaku osobu koja se došla pokloniti Krvi Kristovoj. Topli čaj i vruća kava zajedno sa slatkim i slanim kolačima mogla se naći na stolovima cijelu noć. Dobro je došla mala tjelesna okrepa u toj hladnoj noći.

Blagoslovljena Krv Kristova!

J.H.

Nekoliko fotografija:

Svetkovina sv. Gašpara del Bufala, 21. listopada 2022.

Dođite na proslavu našeg Utemeljitelja, sv. Gašpara del Bufala!

21. listopada 2022.

Mjesto: Misijska kuća u Prozorju

Program:

17.00 – klanjanje pred Presvetim Oltarskim Sakramentom i prilika za sakrament Pomirenja

18.00 – svečano euharistijsko slavlje

Sv. Gašpare del Bufalo, najveći apostole Krvi Kristove, moli za nas!

Duhovna obnova, 30. listopada

DUHOVNA OBNOVA

30. listopada 2022.

Voditelj: DON DAMIR STOJIĆ, SDB

TEMA: Ljubav je odluka

Program:

OD 15 SATI MOGUĆNOST ZA SVETU ISPOVIJED
16:00 SVETA MISA
17:30 NAGOVOR
18:15 KLANJANJE

Mjesto: Centar pomirenja

OBAVEZNA PRIJAVA: e-mail: stjepan.vk@gmail.com • tel. 092 305 7721

(najbolje SMS porukom, potrebno je navesti ime i prezime te godinu rođenja)

CENTAR POMIRENJA PROZORJE • PROZORSKA 167 • 10370 DUGO SELO
01 7656 678, centarpomirenja@gmail.com

Siromah je podnosio muku na ovom svijetu, a bogataš se zabavljao…

Dvadeset i šesta nedjelja kroz godinu

Pročitajte evanđeoski odlomak: Lk 16, 19-31

Evanđelje se nadovezuje na problem posjedovanja i korištenja materijalnih dobara. Još od davnih vremena u kojima su nastajali biblijski tekstovi sve do danas taj problem ostaje uvijek aktualan. Uvijek su jedni ljudi bogati, a drugi siromašni. Uvijek se jedni raduju blagostanju i uživaju u njemu, a drugi trpe oskudicu i ne znaju kako spojiti kraj s krajem. Bogatstvo samo po sebi nije ništa zlo, ali postaje zlo kada
u blizini nas stanuje siromašan čovjek kojemu ne želimo udijeliti djeličak od svoga.

Evanđelje opisuje jednu konkretnu situaciju: dvojicu ljudi koji žive u okolnostima koje su potpuno oprečne, na ovoj zemlji i u budućem svijetu. Čitamo naime: Bijaše neki bogataš. Odijevao se u grimiz i tanani lan i danomice se sjajno gostio. A neki siromah, imenom Lazar, ležao je sav u čirevima pred njegovim vratima i priželjkivao nasititi se onim što je padalo s bogataševa stola. Čak su i psi dolazili i lizali mu čireve.

Jedina bogataševa briga bila je zabava jer mu ništa nije nedostajalo, bio je slobodan od briga s kojima su se morali boriti prosječni ljudi da bi priskrbili za golu egzistenciju. Poput bogataša, i siromah je imao samo jedan problem – ali potpuno suprotan. On je želio samo utažiti silnu glad, pa makar otpadcima s bogataševa stola. U kontekstu Evanđelja iščitavamo da ovaj prosjak nije mogao raditi jer mu je čitavo tijelo bilo prekriveno čirevima. Njegovo siromaštvo bilo je posljedica životnih okolnosti, a ne posljedica njegove lijenosti. Nakon smrti, ova dvojica su „zamijenili uloge“.

Kad umrije siromah, odnesoše ga anđeli u krilo Abrahamovo. Umrije i bogataš te bude pokopan.
Tada u teškim mukama u paklu…

Siromah je podnosio muku na ovom svijetu, a bogataš se zabavljao. Bogataševe muke počele su nakon smrti. Molio je da Abraham pošalje Lazara makar s kapljicom vode i rashladi mu jezik. Dobio je odgovor: između nas i vas zjapi provalija golema te koji bi i htjeli prijeći odavde k vama, ne mogu,a ni odatle k nama prijelaza nema.

Između bogataša i siromaha i na zemlji je bio ogroman ponor, umjetno načinjena barijera. Bogataš se vjerojatno gnušao pogleda na siromaha prekrivenog čirevima; u najboljem slučaju nije ga ni primjećivao. Međutim, nakon smrti pojavio se drugi ponor koji je načinio Bog i koji je jasno odijelio Nebo i pakao i taj ponor ne može prijeći nijedan duh.

Bogataš se, nažalost, „probudio“ tek nakon smrti kad ga je zadesilo veliko trpljenje u paklenom ognju. Poželio je upozoriti svoju obitelj da ne čine kao što je on činio. Tu se još može nazrijeti tračak dobrote kod tog bogataš jer nije htio, kao neki ljudi kad ih zadesi zlo, da i drugi podjednako trpe. Ne, on se barem trudi
poštedjeti trpljenja svoje najbliže.

Ipak dobiva odgovor: Imaju Mojsija i Proroke! Njih neka poslušaju!’ Ako ne slušaju Mojsija i Prorokâ, neće povjerovati sve da i od mrtvih tko ustane.

Mi, umjesto Mojsija, imamo Isusa Krista koji nas je svojom Krvlju otkupio. Imamo i proroke, one koji su nam navijestili Evanđelje, i suvremene proroke koji žive među nama i koji nam propovijedaju Radosnu Vijest riječju, molitvom, pobožnostima, a prije svega Euharistijom i drugim sakramentima Crkve. Propovijedaju nam i ovu Radosnu Vijest vlastitim životom. Ti proroci smo i mi sami ako činimo kako je određeno u Svetom Pismu i ako pomažemo drugim ljudima živjeti prema istim principima. Najgora je, međutim, bešćutnost i gluhoća prema problemima drugih ljudi, a najdostojniji pohvale jest kršćanski stav zaštititi drugog čovjeka koji je naš brat u Isusu Kristu.

Razmišljam li o tome? Gospodine Isuse Kriste, molim Te za razumijevanje Evanđelja i pomoć da živim prema njegovim načelima. Ne dopusti da me zao duh zavede, ni mene ni moje bližnje.

Danas na spomendan svetih Arkanđela želim svoje razmatranje završiti riječima molitve: Sveti Mihaele arkanđele, brani nas u boju; protiv pakosti i zasjedama đavolskim budi nam zaklon. Neka mu zapovjedi Bog, ponizno molimo: Ti, vojvodo vojske nebeske, Sotonu i druge duhove zlobne, koji svijetom obilaze na propast duša, Božanskom krjepošću u pakao strovali.

A. S.

(Izvor: Živa riječ 2019. Evanđelja s razmatranjima, Zagreb, prosinac 2018.)

NARUČITE knjigu na:
TEL. 01 45 00 130
ili Email: info@cpps.hr

Koliko sam vjeran Bogu i Evanđelju?

Dvadeset i peta nedjelja kroz godinu

Pročitajte evanđeoski odlomak: Lk 16, 1-13

Ove Isusove riječi o poštenju i vjernosti koje su u osnovi međuljudskih odnosa, shvatljive su svima. Zaključci koji iz njih proizlaze su također logični i ispravni i prema ljudskim mjerilima. Nitko ne bi htio povjeriti svoja dobra nepoštenom čovjeku, čovjeku u kojeg se ne možeš pouzdati i koji bi nas mogao koštati gubitka tih istih dobara.

Taj princip može se primijeniti i na duhovnu stvarnost, na angažman kršćanina u Božjem životu, u vjerskom životu. Ova vjernost i poštenje potrebni su kršćaninu ne samo u važnim i odlučujućim stvarima, nego prije svega u svakodnevnim, naoko nevažnim „sitnicama“ jer se život sastoji upravo od tih malih i
svakodnevnih obveza i poslova koje moramo obaviti.

Moguće je to primijeniti i na molitvu koja treba biti redovita i vjerna. I kod molitve je važna kvaliteta i postojanost. Bolje je moliti „po manje“, ali redovito nego poduzimati „molitvene akcije“ svako malo, a potom danima zanemarivati molitvu. Potrebno je angažirati se i u drugim duhovnim aktivnostima i vjerskim sadržajima.

Druga važna poruka koja se nadaje iz današnjeg Evanđelja glasi: sva naša materijalna dobra, koja ionako nisu naša jer ih primamo od Boga, trebaju služiti da bismo postigli vječni život. Nisu ona svrha sebi i jasno je da nam ne smiju zamijeniti ili zakloniti Boga. Važno je znati postaviti pravu hijerarhiju vrijednosti uzimajući u obzir i materijalna i duhovna dobra.

Treba sebi postaviti pitanje: koliko sam vjeran u malim stvarima i u molitvi? Koliko sam vjeran Bogu i Evanđelju? Jesam li pošten i čestit u sitnim, svakodnevnim stvarima?

D. M.

(Izvor: Živa riječ 2019. Evanđelja s razmatranjima, Zagreb, prosinac 2018.)

NARUČITE knjigu na:
TEL. 01 45 00 130
ili Email: info@cpps.hr

Ulij u naša srca snagu da bismo poput Tebe „ostavljali“ sebe i tražili druge

Dvadeset i četvrta nedjelja kroz godinu

Pročitajte evanđeoski odlomak: Lk 15, 1-32

Čitajući 15. poglavlje Evanđelja po Luki moguće je postaviti tezu da Isus pokazuje kontrast između Božjeg i ljudskoga načina razmišljanja. Iako iz njegovih usta izlazi tvrdnja:

Tko to od vas, ako ima sto ovaca pa izgubi jednu od njih, ne ostavi onih devedeset i devet u pustinji te pođe za izgubljenom dok je ne nađe, u nama se rađa nesigurnost i pitanje je li to uistinu tako i bismo li i mi bili u stanju tako učiniti?

Počinjemo kalkulirati i razmišljati: isplati li se nešto, ima li od toga koristi? Na ovom mjestu otkrivamo neizmjernost Božje ljubavi i njegova milosrdnog pogleda. On nikada ne kalkulira.

Za njega smo vrijedni svega – i posljednje kapljice Krvi, pa i onda kad odbacujemo njegov izbor, ljubav i pouzdanje. On vjeruje u nas i čeka da mu se vratimo i da se bacimo u njegov zagrljaj; vjeruje da ćemo i sami početi razmišljati i činiti poput njega – bez kalkuliranja, osude i kazne. Kada se vratimo Bogu i kad
drugima budemo u tome pomagali, doživjet ćemo najveću radost.

Gospodine, ulij u naše srce želju da nas Ti nađeš. Ulij u naša srca snagu da bismo poput Tebe „ostavljali“ sebe i tražili druge.

D. S.

(Izvor: Živa riječ 2019. Evanđelja s razmatranjima, Zagreb, prosinac 2018.)

NARUČITE knjigu na:
TEL. 01 45 00 130
ili Email: info@cpps.hr

Tko ne nosi svoga križa i ne ide za mnom, ne može biti moj učenik!

Dvadeset i treća nedjelja kroz godinu

Pročitajte evanđeoski odlomak: Lk 14, 25-33

Susrećemo se danas s teškim, možemo reći i šokantnim riječima koje Isus izgovara. Mogli bi se zapitati i je li ovo što zahtijeva Krist za obične ljude ili samo za neke posebne, „nadljude“? Kako može tražiti od nekoga da mrzi svoju braću i sestre, svoje roditelje, svoj život? Uostalom, to je nehumano i protiv je zapovijedi ljubavi na koju nas je toliko puta pozvao.

Zbunjujuće je ovo; Isus kao da postaje nerazumljiv, pa čak i kontradiktoran. Malo traži da volimo, malo da mrzimo. Još nakon toga govori i riječi kako se treba odreći svega što se posjeduje ili se ne može biti njegov učenik.

Što sve to znači? Nema na to pitanje univerzalnog odgovora. Odgovor je sadržan u Riječi Božjoj, on je u zapovijedima Božjim. On je u razmatranju Isusova života. Svatko od nas mora zastati i pitati se što ove riječi govore meni. Odreći se svega što posjedujem, odreći se ljudi, načina života… I cijelo današnje Evanđelje nas potiče na to jer govori se da je Isusa slijedilo silno mnoštvo, no Isus je osjetio da ga
ne žele svi slijediti srcem, iskreno i u svemu.

Ne žele svi slijediti njegov način života. Neki su ga slijedili iz znatiželje, neki možda zbog senzacije, neki su možda tražili neku korist za sebe. Isusu nije stalo do toga da za njim ide mnoštvo, samo izvanjski, prividno. On zna da ga samo potpuno slobodno i otvoreno srce može iskreno slijediti, a sve ostalo je „sjedenje na dvije stolice”.

On zna da mi nećemo pronaći trajnu sreću ni u ljudima ni u stvarima. A Kristu je silno stalo do naše prave sreće.

S. H.

(Izvor: Živa riječ 2019. Evanđelja s razmatranjima, Zagreb, prosinac 2018.)

NARUČITE knjigu na:
TEL. 01 45 00 130
ili Email: info@cpps.hr