Tko ne nosi svoga križa i ne ide za mnom, ne može biti moj učenik!

Dvadeset i treća nedjelja kroz godinu

Pročitajte evanđeoski odlomak: Lk 14, 25-33

Susrećemo se danas s teškim, možemo reći i šokantnim riječima koje Isus izgovara. Mogli bi se zapitati i je li ovo što zahtijeva Krist za obične ljude ili samo za neke posebne, „nadljude“? Kako može tražiti od nekoga da mrzi svoju braću i sestre, svoje roditelje, svoj život? Uostalom, to je nehumano i protiv je zapovijedi ljubavi na koju nas je toliko puta pozvao.

Zbunjujuće je ovo; Isus kao da postaje nerazumljiv, pa čak i kontradiktoran. Malo traži da volimo, malo da mrzimo. Još nakon toga govori i riječi kako se treba odreći svega što se posjeduje ili se ne može biti njegov učenik.

Što sve to znači? Nema na to pitanje univerzalnog odgovora. Odgovor je sadržan u Riječi Božjoj, on je u zapovijedima Božjim. On je u razmatranju Isusova života. Svatko od nas mora zastati i pitati se što ove riječi govore meni. Odreći se svega što posjedujem, odreći se ljudi, načina života… I cijelo današnje Evanđelje nas potiče na to jer govori se da je Isusa slijedilo silno mnoštvo, no Isus je osjetio da ga
ne žele svi slijediti srcem, iskreno i u svemu.

Ne žele svi slijediti njegov način života. Neki su ga slijedili iz znatiželje, neki možda zbog senzacije, neki su možda tražili neku korist za sebe. Isusu nije stalo do toga da za njim ide mnoštvo, samo izvanjski, prividno. On zna da ga samo potpuno slobodno i otvoreno srce može iskreno slijediti, a sve ostalo je „sjedenje na dvije stolice”.

On zna da mi nećemo pronaći trajnu sreću ni u ljudima ni u stvarima. A Kristu je silno stalo do naše prave sreće.

S. H.

(Izvor: Živa riječ 2019. Evanđelja s razmatranjima, Zagreb, prosinac 2018.)

NARUČITE knjigu na:
TEL. 01 45 00 130
ili Email: info@cpps.hr

Možda vas zanima…

loading...