Dvadeset i peta nedjelja kroz godinu
Pročitajte evanđeoski odlomak: Lk 16, 1-13
Ove Isusove riječi o poštenju i vjernosti koje su u osnovi međuljudskih odnosa, shvatljive su svima. Zaključci koji iz njih proizlaze su također logični i ispravni i prema ljudskim mjerilima. Nitko ne bi htio povjeriti svoja dobra nepoštenom čovjeku, čovjeku u kojeg se ne možeš pouzdati i koji bi nas mogao koštati gubitka tih istih dobara.
Taj princip može se primijeniti i na duhovnu stvarnost, na angažman kršćanina u Božjem životu, u vjerskom životu. Ova vjernost i poštenje potrebni su kršćaninu ne samo u važnim i odlučujućim stvarima, nego prije svega u svakodnevnim, naoko nevažnim „sitnicama“ jer se život sastoji upravo od tih malih i
svakodnevnih obveza i poslova koje moramo obaviti.
Moguće je to primijeniti i na molitvu koja treba biti redovita i vjerna. I kod molitve je važna kvaliteta i postojanost. Bolje je moliti „po manje“, ali redovito nego poduzimati „molitvene akcije“ svako malo, a potom danima zanemarivati molitvu. Potrebno je angažirati se i u drugim duhovnim aktivnostima i vjerskim sadržajima.
Druga važna poruka koja se nadaje iz današnjeg Evanđelja glasi: sva naša materijalna dobra, koja ionako nisu naša jer ih primamo od Boga, trebaju služiti da bismo postigli vječni život. Nisu ona svrha sebi i jasno je da nam ne smiju zamijeniti ili zakloniti Boga. Važno je znati postaviti pravu hijerarhiju vrijednosti uzimajući u obzir i materijalna i duhovna dobra.
Treba sebi postaviti pitanje: koliko sam vjeran u malim stvarima i u molitvi? Koliko sam vjeran Bogu i Evanđelju? Jesam li pošten i čestit u sitnim, svakodnevnim stvarima?
D. M.
(Izvor: Živa riječ 2019. Evanđelja s razmatranjima, Zagreb, prosinac 2018.)
NARUČITE knjigu na:
TEL. 01 45 00 130
ili Email: info@cpps.hr