Category Srpanj

Svakog dana u srpnju razmatramo Cijenu našeg spasenja i njoj se utječemo za potrebe nas i naših bližnjih.

Sva razmatranja su iz knjige: don LUIGI MARIA EPICOCO u suradnji s CPPS, Ci hai redenti con il tuo Sangue. Mese al Preziosissimo Sangue, Tau Editrice, 2019. godine.

Razmatranje

Tko god vjeruje: „Isus je Krist“, od Boga je rođen. I tko god ljubi roditelja, ljubi i rođenoga. Po ovom znamo da ljubimo djecu Božju: kad Boga ljubimo i zapovijedi njegove vršimo. Jer ljubav je Božja ovo: zapovijedi njegove čuvati. A zapovijedi njegove nisu teške. Jer sve što je od Boga rođeno, pobjeđuje svijet. I ovo je pobjeda što pobijedi svijet: vjera naša.

Ta tko to pobjeđuje svijet ako ne onaj tko vjeruje da je Isus Sin Božji? On, Isus Krist, dođe kroz vodu i krv. Ne samo u vodi nego – u vodi i krvi. I Duh je koji svjedoči jer Duh je istina. Jer troje je što svjedoči: Duh, voda i krv;
i to je troje jedno. Ako primamo svjedočanstvo ljudi, svjedočanstvo je Božje veće. Jer ovo je svjedočanstvo Božje, kojim je svjedočio za Sina svoga: Tko vjeruje u Sina Božjega, ima to svjedočanstvo Božje u sebi. Tko ne vjeruje Bogu, učinio ga je lašcem jer nije vjerovao u svjedočanstvo kojim je svjedočio Bog za Sina svoga. I ovo je svjedočanstvo: Bog nam je dao život vječni; i taj je život u Sinu njegovu. Tko ima Sina, ima život; tko nema Sina Božjega, nema života. (1 Iv 5, 1-12)

Jer troje je što svjedoči: Duh, voda i krv;
i to je troje jedno. Ako voda pere, Krv označava (obilježava). Ako Krštenje odstranjuje s polja ono što sprječava razvitak plodova, Potvrda u nas ulijeva milosnu vatru. To se uvijek događa djelovanjem Duha Svetoga. Stoga, po Krvi Kristovoj mi bivamo pomireni, oprašta nam se, oslobađa nas se u Duhu Svetom te istovremeno, uvijek po Kristovoj Krvi, bivamo ispunjeni, izgrađeni, pokrenuti, ohrabreni, podržani. Čistiti i hrabriti dva su glagola koja se u nama ostvaruju po sakramentu Krštenja i Potvrde. Uskrsli je Onaj koji u učenike koji su zatvoreni u gornjoj sobi udahnjuje milosrđe, a istovremeno ih na Duhove tjera van iz te zatvorenosti. Svetost je dopustiti našem Krštenju da djeluje sve do ekstremnih posljedica događaja Duhova: Bit će te mi svjedoci … sve do kraja zemlje. (Dj 1, 8)

Darom Svoga Tijela i Svoje Krvi Krist uvećava u nama dar Svoga Duha, izlivena već u krštenju i kao ‘pečata’ darovana u sakramentu potvrde. (Ecclesia de Eucharistia, Ivan Pavao II.)

Svakog dana u srpnju razmatramo Cijenu našeg spasenja i njoj se utječemo za potrebe nas i naših bližnjih.

Sva razmatranja su iz knjige: don LUIGI MARIA EPICOCO u suradnji s CPPS, Ci hai redenti con il tuo Sangue. Mese al Preziosissimo Sangue, Tau Editrice, 2019. godine.

Razmatranje

Nakon toga, kako je Isus znao da je sve dovršeno, da bi se ispunilo Pismo, reče: „Žedan sam.” A ondje je stajala posuda puna octa. I natakoše na izopovu trsku spužvu natopljenu octom pa je primakoše njegovim ustima. Čim Isus uze ocat, reče: „Dovršeno je!” I prignuvši glavu, preda duh.

Kako bijaše Priprava, da ne bi tijela ostala na križu subotom, jer velik je dan bio one subote, Židovi zamoliše Pilata da se raspetima prebiju golijeni i da se skinu. Dođoše dakle vojnici i prebiše golijeni prvomu i drugomu koji su s Isusom bili raspeti. Kada dođoše do Isusa i vidješe da je već umro, ne prebiše mu golijeni, nego mu jedan od vojnika kopljem probode bok i odmah poteče krv i voda.

Onaj koji je vidio svjedoči i istinito je svjedočanstvo njegovo. On zna da govori istinu da i vi vjerujete jer se to dogodilo da se ispuni Pismo: Nijedna mu se kost neće slomiti. I drugo opet Pismo veli: Gledat će onoga koga su proboli. (Iv 19, 28-37)

Paradoksalno je kako Isusova žeđ ugašena spužvom namočenom u ocat kao odgovor ima jedan krvav čin na Tijelu Isusovu koje već iscrpljeno visi na križu: Kada dođoše do Isusa i vidješe da je već umro, ne prebiše mu golijeni, nego mu jedan od vojnika kopljem probode bok i odmah poteče krv i voda. Onaj koji je zatražio piti, postaje izvor novoga pića: to je Voda i Krv sakramenata koji taže onu beskrajnu žeđ koja je u srcu svakoga čovjeka. Isus je žedan naše ljubavi, ali pred octom naših iskušavanja možemo mu ne utažiti žeđ. Ter razočaran, čak i „beživotan“, nastavlja darivati nešto, nastavlja samoga Sebe prikazati (darivati) kao jedini najveći i pravi odgovor na taj silni vapaj Ljubavi. Kao da nam želi reći: Ti, koji mi nisi dao svoju ljubav, dođi k Meni jer te svejedno želim voljeti. Ti, koji mi nisi utažio žeđ, ugasi svoju žeđ na Mome boku probodenom tvojom sulicom. Ljubav koja nije ljubljena, ne prestaje ljubiti.

Promatrati otvoreni Bok: lađa spasa, peć ljubavi, središte utjehe. Izišla je Krv i Voda, a zajedno s njima i nježnost Isusa Krista. (Iz Pisama sv. Gašpara del Bufala)

Svakog dana u srpnju razmatramo Cijenu našeg spasenja i njoj se utječemo za potrebe nas i naših bližnjih.

Sva razmatranja su iz knjige: don LUIGI MARIA EPICOCO u suradnji s CPPS, Ci hai redenti con il tuo Sangue. Mese al Preziosissimo Sangue, Tau Editrice, 2019. godine.

Razmatranje

Doista, dok mi još bijasmo nemoćni, Krist je, već u to vrijeme, za nas bezbožnike umro. Zbilja, jedva bi tko za pravedna umro; možda bi se za dobra tko i odvažio umrijeti. A Bog pokaza ljubav svoju prema nama ovako: dok još bijasmo grešnici, Krist za nas umrije. Koliko li ćemo se više sada, pošto smo opravdani krvlju njegovom, spasiti po njemu od srdžbe? Doista, ako se s Bogom pomirismo po smrti Sina njegova dok još bijasmo neprijatelji, mnogo ćemo se više, pomireni, spasiti životom njegovim. I ne samo to! Dičimo se u Bogu po Gospodinu našemu Isusu Kristu po kojem zadobismo pomirenje. (Rim 5, 6-11)

Kristova ljubav je besplatna ljubav, „izgubljena“ ljubav, nezaslužena ljubav. Apostol Pavao nas podsjeća: Doista, dok mi još bijasmo nemoćni, Krist je, već u to vrijeme, za nas bezbožnike umro. On je za nas umro upravo u pravo vrijeme, u kojem ništa ne zaslužismo. Samo tada kada se dopustimo dotaknuti tom besplatnošću i naš će se život zaista promijeniti ispravljajući komercijalnu logiku kojom često opisujemo ljubav. Biti dotaknuti Krvlju prolivenom na križu, znači duboko iskusiti tu Božju „besplatnost“ (Božje darivanje). Što god se dogodilo u našem životu, On nam neće uskratiti Svoje ljubavi. To je za nas ogromna sigurnost na kojoj možemo graditi svoje postojanje, svoju egzistenciju. Njegova vjernost i besplatnost (darivanje) imaju svoj najviši izraz u Križu. Zbog toga nikada ne smijemo skidati pogled s tolike Ljubavi jer će nas samo sjećanje na tu Ljubav uvijek iznova postavljati na pravi put.

Križ je tajanstveno drvo života. Blago onome tko se hrani plodovima tog drveta! (Iz Pisama sv. Gašpara del Bufala)

Svakog dana u srpnju razmatramo Cijenu našeg spasenja i njoj se utječemo za potrebe nas i naših bližnjih.

Sva razmatranja su iz knjige: don LUIGI MARIA EPICOCO u suradnji s CPPS, Ci hai redenti con il tuo Sangue. Mese al Preziosissimo Sangue, Tau Editrice, 2019. godine.

Razmatranje

Spominjite se svojih glavara koji su vam navješćivali riječ Božju: promatrajući kraj njihova života, nasljedujte njihovu vjeru. Isus Krist jučer i danas isti je – i uvijeke. Ne dajte se zanijeti različitim tuđim naucima! Jer bolje je srce utvrđivati milošću nego jelima, koja nisu koristila onima što su ih obdržavali. Imamo žrtvenik s kojega nemaju pravo jesti služitelji Šatora. Jer tijela životinja, kojih krv veliki svećenik unosi za grijeh u Svetinju, spaljuju se izvan tabora. Zato i Isus, da bi vlastitom krvlju posvetio narod, trpio je izvan vrata. Stoga iziđimo k njemu izvan tabora noseći njegovu muku jer nemamo ovdje trajnoga grada, nego onaj budući tražimo. Po njemu dakle neprestano prinosimo Bogu žrtvu hvalbenu, to jest plod usana što ispovijedaju ime njegovo (Heb 13, 7-15).

Autor poslanice Hebrejima nas podsjeća kako je s Isusom sve izmijenjeno. Ono što je prije bilo samo slika (i nagovještaj), s Njime postaje stvarnost. Mi nismo spašeni po žrtvovanoj krvi životinja, nego po žrtvi Njegove Predragocjene Krvi. Zbog toga ova usporedba događajâ Starog i Novog Zavjeta u Kristu pronalazi pravo shvaćanje odlomka: Jer tijela životinja, kojih krv veliki svećenik unosi za grijeh u Svetinju, spaljuju se izvan tabora. Zato i Isus, da bi vlastitom krvlju posvetio narod, trpio je izvan vrata. Stoga iziđimo k njemu izvan tabora noseći njegovu muku jer nemamo ovdje trajnoga grada, nego onaj budući tražimo. Naš ovozemaljski život je život življen u svijesti da sve ono što je ovdje ima svoj kraj, ali zahvaljujući Isusu ne završava u ništavilu nego u Vječnosti gdje je stvar spašena. Otkupljenje učinjeno po Kristu darovalo nam je široki pogled Vječnosti, a ne pogled sužen ovozemaljskim vremenom koji završava.

Kakve li žarke ljubavi u neopisivom otajstvu utjelovljenja Sina Božjega zbog koje sam sebe „oplijeni”, uzimajući lik sluge. Iz žarke ljubavi potpuno se dao u Euharistiji, sv. Misi, žudeći žarko za našim vječnim spasenjem u Raju. (Iz Pisama sv. Gašpara del Bufala)

Svakog dana u srpnju razmatramo Cijenu našeg spasenja i njoj se utječemo za potrebe nas i naših bližnjih.

Sva razmatranja su iz knjige: don LUIGI MARIA EPICOCO u suradnji s CPPS, Ci hai redenti con il tuo Sangue. Mese al Preziosissimo Sangue, Tau Editrice, 2019. godine.

Razmatranje

Ivan sedmerim crkvama u Aziji. Milost vam i mir od Onoga koji jest i koji bijaše i koji dolazi i od sedam duhova što su pred Prijestoljem njegovim i od Isusa Krista, Svjedoka vjernoga, Prvorođenca od mrtvih, Vladara nad kraljevima zemaljskim. Njemu koji nas ljubi, koji nas krvlju svojom otkupi od naših grijeha te nas učini kraljevstvom, svećenicima Bogu i Ocu svojemu: Njemu slava i vlast u vijeke vjekova! Amen! (Otk 1, 4-6)

Svećenička karakteristika je prije svega sposobnost prikazivanja žrtve. Svećenik je onaj koji prikazuje/daruje. Mi kršćani smo po Kristu, u krštenju, učinjeni svećenicima: Njemu koji nas ljubi, koji nas krvlju svojom otkupi od naših grijeha te nas učini kraljevstvom, svećenicima Bogu i Ocu svojemu: Njemu slava i vlast u vijeke vjekova! To znači da je prvotna stvar koju nam je darovalo Kristovo otkupljenje, po našem krštenju, upravo sposobnost prikazivanja. Znati prikazati nekakav napor, nekakvu bol, ljubav, radost, rad, znači darivati to onome koji ima moć pretvoriti naš prikazani dar u otkupljenje. Izvanredno je čudo koje se događa tijekom sv. Mise: prikazani kruh i vino postaju Tijelo i Krv Kristova. No, zajedno s kruhom i vino smijemo i mi prikazati sve ono što je dio našega života te upravo zbog toga vidimo naš život promijenjen u Tijelu i Krvi Kristovoj, promijenjen u spasenje. Sve ono što se ne prikaže bit će izgubljeno.

Bog, oslobađajući svoj narod od tiranije Egipćana, zapovijeda da se u noći ubije ovan i da se njegovom krvlju premažu dovratnici vrata; određuje da se tijekom večernje gozbe ono pojede uz pomoć određenog broja osoba, a toj žrtvi daje naziv „Pasha”.

Sveta krv ovoga jaganjca biva prolivena radi spasenja ljudi, sve dok Sin Božji ne otkupi svoje svete po prolijevanju dragocjene Krvi, na način da oni koji su oslobođeni Krvlju Kristovom, bivaju prvo posvećeni veličanstvu besmrtne krvi (Iz: L’errore delle religione profane, sv. Firmico Materno).

Svakog dana u srpnju razmatramo Cijenu našeg spasenja i njoj se utječemo za potrebe nas i naših bližnjih.

Sva razmatranja su iz knjige: don LUIGI MARIA EPICOCO u suradnji s CPPS, Ci hai redenti con il tuo Sangue. Mese al Preziosissimo Sangue, Tau Editrice, 2019. godine.

Razmatranje

Tada iziđe te se po običaju zaputi na Maslinsku goru. Za njim pođoše i njegovi učenici. Kada dođe onamo, reče im: „Molite da ne padnete u napast!”I otrgnu se od njih koliko bi se kamenom dobacilo, pade na koljena pa se molio: „Oče! Ako hoćeš, otkloni ovu čašu od mene. Ali ne moja volja, nego tvoja neka bude!”A ukaza mu se anđeo s neba koji ga ohrabri. A kad je bio u smrtnoj muci, usrdnije se molio. I bijaše znoj njegov kao kaplje krvi koje su padale na zemlju.Usta od molitve, dođe učenicima i nađe ih snene od žalosti pa im reče: „Što spavate? Ustanite! Molite da ne padnete u napast!”

Isus je također probdjeo kroz noć. On je također iskusio duboku tamu samoće, straha, napuštenosti. Tolika je bila bol koju je iskusio u Getsemanskoj borbi, u kojoj je prolijevao Krv. Te kapljice pomiješane sa znojem svjedoče da on nije samo pravi Bog nego i pravi Čovjek. On dobro poznaje naše ljudsko stanje, jer ju je duboko doživio. Ušao je u noć kako se nitko od nas ne bi osjećao neshvaćenim i samim. Doživljavamo trenutke kada ne nalazimo i ne možemo izgovoriti niti jedne riječi u molitvi – ali i u tim trenucima nas Isus sluša i razumije, jer dobro zna kako snažan može biti ljudski očaj. No, ima jedan detalj u ovom Lukinom evanđeoskom odlomku, koji nas potiče na djelovanje: Usta od molitve, dođe učenicima i nađe ih snene od žalosti pa im reče: „Što spavate? Ustanite! Molite da ne padnete u napast!” Naš duhovni život bi trebao biti nastojanje da ostanemo budni kada nam sve predlaže da pobjegnemo i da se oslobodimo. U tome smislu, moliti je uvijek jedna borba.

Patnja, muka zapravo je prisutnost Kristove ljubavi, izazov je to za nas izazov da se sjedinimo s njegovom mukom. Treba patnike ljubiti ne samo riječima, nego svom našom aktivnošću i našom zauzetošću (Papa Benedikt XVI., Dialogo con i sacerdoti della Diocesi di Bolzano-Bressanone, 6. kolovoza 2008).

Svakog dana u srpnju razmatramo Cijenu našeg spasenja i njoj se utječemo za potrebe nas i naših bližnjih.

Sva razmatranja su iz knjige: don LUIGI MARIA EPICOCO u suradnji s CPPS, Ci hai redenti con il tuo Sangue. Mese al Preziosissimo Sangue, Tau Editrice, 2019. godine.

Razmatranje

Jer u njemu tjelesno prebiva sva punina božanstva; te ste i vi ispunjeni u njemu, koji je glava svakoga Vrhovništva i Vlasti. U njemu ste i obrezani obrezanjem nerukotvorenim – svukoste tijelo puteno – obrezanjem Kristovim: s njime suukopani u krštenju, u njemu ste i suuskrsli po vjeri u snagu Boga koji ga uskrisi od mrtvih. On i vas, koji bijaste mrtvi zbog prijestupâ i neobrezanosti svoga tijela, i vas on oživi zajedno s njime. Milostivo nam je oprostio sve prijestupe, izbrisao zadužnicu koja propisima bijaše protiv nas, protivila nam se. Nju on ukloni pribivši je na križ. Skinu Vrhovništva i Vlasti, javno to pokaza: u pobjedničkoj ih povorci s njime vodi. (Kol 2, 9-15)

Biti obrezan znači biti na neizbrisiv način obilježen. Na neizbrisiv način nas može obilježiti i patnja. Na neizbrisiv način nas može obilježiti iskvaren odnos s drugima. Sam grijeh nas može na neizbrisiv način obilježiti. Jedna teška obiteljska priča može nas obilježiti na neizbrisiv način. Jedini način da se oslobodimo tih neizbrisivih stvari jest da ih se ukopa: „S njime (Kristom) ste suukopani u krštenju, u njemu ste i suuskrsli po vjeri u snagu Boga koji ga uskrisi od mrtvih. Isus može sve uništiti što je neizbrisivo smrtonosno u nama, a to može učiniti po daru oproštenja koji nam je dan po žrtvi Križa, koja je uništila sve ono što nas je optuživalo. Nju on ukloni pribivši je na križ – piše sv. Pavao – stavljajući nas pred jednu činjenicu koja traži određenu ispovijest vjere: Vjeruješ li da je Krist ovo učinio? Vjeruješ li da je njegov Križ uništio smrt koji te je vukao prema dolje te da ti je ponovno darovao život?

Euharistija i duhovnost predragocjene Krvi sadržavaju jedan negativni aspekt kojeg želimo izbjeći i jedan pozitivan aspekt kojeg želimo prihvatiti, bez da zagrlimo umiranje, smrt. No to ne ide tako: jedini put u život ide preko smrti (J. Zimmerman sr. CPPS, Un comandamento nuovo: L’Eucaristia come Amore, Cibo, Bevanda e Servizio, The Wine Cellar, 1995).

Svakog dana u srpnju razmatramo Cijenu našeg spasenja i njoj se utječemo za potrebe nas i naših bližnjih.

Sva razmatranja su iz knjige: don LUIGI MARIA EPICOCO u suradnji s CPPS, Ci hai redenti con il tuo Sangue. Mese al Preziosissimo Sangue, Tau Editrice, 2019. godine.

Razmatranje

Sada pak, u Kristu Isusu, vi koji nekoć bijaste daleko, dođoste blizu – po Krvi Kristovoj. Doista, on je mir naš, on koji od dvoga učini jedno: pregradu razdvojnicu, neprijateljstvo razori u svome tijelu. Zakon zàpovijedi s propisima obeskrijepi da u sebi, uspostavljajući mir, od dvojice sazda jednoga novog čovjeka te obojicu u jednome Tijelu izmiri s Bogom po križu, ubivši u sebi neprijateljstvo. I dođe te navijesti mir vama daleko i mir onima blizu, jer po njemu jedni i drugi u jednome Duhu imamo pristup Ocu. Tako dakle više niste tuđinci ni pridošlice, nego sugrađani ste svetih i ukućani Božji nazidani na temelju apostolâ i prorokâ, a zaglavni je kamen sam Krist Isus (Ef 2, 13-20).

U nama se događa jedna velika bitka, stalna borba koja nas neprestano prati. U nama je duboko neprijateljstvo između onoga što želimo, što razumijemo i što smo sposobni činiti i htjeti. Ova borba hrani se našim osjećajima krivnje, raznim ranama i našim dužnostima koji se pokazuju kao bolesna navezanost na određene planove/sheme. Kristova Krv je omogućila mir.

Doista – piše sv. Pavao – on je mir naš, on koji od dvoga učini jedno: pregradu razdvojnicu, neprijateljstvo razori u svome tijelu. Zakon zàpovijedi s propisima obeskrijepi da u sebi, uspostavljajući mir, od dvojice sazda jednoga novog čovjeka. Postajemo svjesni ovog pomirenja kada prestajemo živjeti poput zarobljenika osjećaja krivnje i naših dužnosti, živeći zapravo „radi ljubavi” nekoga, tko je na kraju krajeva uvijek On sakriven u vlastitome sinu, u nekom prijatelju, u mome supružniku, u mome bratu. Živjeti radi ljubavi a ne više radi dužnosti – to je pravi mir.

Ne sumnjajmo u njegovu milu pomoć u svakom trenutku našega života (Iz pisama sv. Gašpara del Bufala).