8. srpanj: KRV KRISTOVA KOD UZLASKA NA KALVARIJU

Svakog dana u srpnju razmatramo Cijenu našeg spasenja i njoj se utječemo za potrebe nas i naših bližnjih.

Sva razmatranja su iz knjige: don LUIGI MARIA EPICOCO u suradnji s CPPS, Ci hai redenti con il tuo Sangue. Mese al Preziosissimo Sangue, Tau Editrice, 2019. godine.

Razmatranje

Spominjite se svojih glavara koji su vam navješćivali riječ Božju: promatrajući kraj njihova života, nasljedujte njihovu vjeru. Isus Krist jučer i danas isti je – i uvijeke. Ne dajte se zanijeti različitim tuđim naucima! Jer bolje je srce utvrđivati milošću nego jelima, koja nisu koristila onima što su ih obdržavali. Imamo žrtvenik s kojega nemaju pravo jesti služitelji Šatora. Jer tijela životinja, kojih krv veliki svećenik unosi za grijeh u Svetinju, spaljuju se izvan tabora. Zato i Isus, da bi vlastitom krvlju posvetio narod, trpio je izvan vrata. Stoga iziđimo k njemu izvan tabora noseći njegovu muku jer nemamo ovdje trajnoga grada, nego onaj budući tražimo. Po njemu dakle neprestano prinosimo Bogu žrtvu hvalbenu, to jest plod usana što ispovijedaju ime njegovo (Heb 13, 7-15).

Autor poslanice Hebrejima nas podsjeća kako je s Isusom sve izmijenjeno. Ono što je prije bilo samo slika (i nagovještaj), s Njime postaje stvarnost. Mi nismo spašeni po žrtvovanoj krvi životinja, nego po žrtvi Njegove Predragocjene Krvi. Zbog toga ova usporedba događajâ Starog i Novog Zavjeta u Kristu pronalazi pravo shvaćanje odlomka: Jer tijela životinja, kojih krv veliki svećenik unosi za grijeh u Svetinju, spaljuju se izvan tabora. Zato i Isus, da bi vlastitom krvlju posvetio narod, trpio je izvan vrata. Stoga iziđimo k njemu izvan tabora noseći njegovu muku jer nemamo ovdje trajnoga grada, nego onaj budući tražimo. Naš ovozemaljski život je život življen u svijesti da sve ono što je ovdje ima svoj kraj, ali zahvaljujući Isusu ne završava u ništavilu nego u Vječnosti gdje je stvar spašena. Otkupljenje učinjeno po Kristu darovalo nam je široki pogled Vječnosti, a ne pogled sužen ovozemaljskim vremenom koji završava.

Kakve li žarke ljubavi u neopisivom otajstvu utjelovljenja Sina Božjega zbog koje sam sebe „oplijeni”, uzimajući lik sluge. Iz žarke ljubavi potpuno se dao u Euharistiji, sv. Misi, žudeći žarko za našim vječnim spasenjem u Raju. (Iz Pisama sv. Gašpara del Bufala)