Archives July 2020

Svakog dana u srpnju razmatramo Cijenu našeg spasenja i njoj se utječemo za potrebe nas i naših bližnjih.

Sva razmatranja su iz knjige: don LUIGI MARIA EPICOCO u suradnji s CPPS, Ci hai redenti con il tuo Sangue. Mese al Preziosissimo Sangue, Tau Editrice, 2019. godine.

Razmatranje

Na povratku Isusa dočeka mnoštvo jer su ga svi željno iščekivali. I gle, dođe čovjek, ime mu Jair, koji bijaše predstojnik sinagoge. Baci se Isusu pred noge i stane ga moliti da dođe u njegovu kuću. Imaše kćer jedinicu, otprilike od dvanaest godina, koja umiraše. Dok je onamo išao, mnoštvo ga guralo odasvud.

A neka žena koja je već dvanaest godina bolovala od krvarenja, sve svoje imanje potrošila na liječnike i nitko je nije mogao izliječiti, priđe odostrag i dotaknu se skuta njegove haljine i umah joj se zaustavi krvarenje.I reče Isus: „Tko me se to dotaknu?” Svi se branili, a Petar će: „Učitelju, mnoštvo te gura i pritišće.” A Isus: „Netko me se dotaknuo. Osjetio sam kako snaga izlazi iz mene.” A žena, vidjevši da se ne može kriti, sva u strahu pristupi i baci se preda nj te pred svim narodom ispripovjedi zašto ga se dotakla i kako je umah ozdravila. A on joj reče: „Kćeri, vjera te tvoja spasila. Idi u miru!” (Lk 8, 40-48)

Isus se u Svom zemaljskom iskustvu ne ograničava samo na ohrabrivanje onih koji pate ili na tumačenje same patnje, nego je uzima na Sebe te je stoga uzrok ozdravljenju. Isus se približava, prigiba se, dodiruje, dopušta se dodirnuti od strane onoga koji je bolestan, koji pati. Samâ Njegova prisutnost, također prisutnost u samoći koju čovjek proživljava tijekom patnje, početak je ozdravljenja. Znak je vjere dopustiti se dodirnuti Njegovom prisutnošću koju putem sakramenata ozdravljenja nastavlja u nama činiti. Najteža stvar za jednoga kršćanina nije kada pati, nego kada se ne dopušta dodirnuti Kristom u svojoj patnji. Pakao je upravo u toj nemogućnosti koju često zapravo stvara naša sloboda (slobodna volja). Prema tome, milost Božja djeluje u nama samo u odsutnosti oholosti, a u prisutnosti poniznosti. Ponizni su oni koji se dopuštaju spasiti.

Snaga Predragocjene Krvi može preoblikovati strah patnje u sposobnost trpljenja zajedno s drugom osobom s kojom suosjećamo. To je sposobnost uočavanja i darivanja života za izranjene i bolne udove Tijela Kristova. (T. Mc Farland, CPPS)

Svakog dana u srpnju razmatramo Cijenu našeg spasenja i njoj se utječemo za potrebe nas i naših bližnjih.

Sva razmatranja su iz knjige: don LUIGI MARIA EPICOCO u suradnji s CPPS, Ci hai redenti con il tuo Sangue. Mese al Preziosissimo Sangue, Tau Editrice, 2019. godine.

Razmatranje

Reče im stoga Isus: „Zaista, zaista, kažem vam:
ako ne jedete tijela Sina Čovječjega i ne pijete krvi njegove, nemate života u sebi! Tko blaguje tijelo moje i pije krv moju, ima život vječni; i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan. Tijelo je moje jelo istinsko, krv je moja piće istinsko.Tko jede moje tijelo i pije moju krv, u meni ostaje i ja u njemu.

Kao što je mene poslao živi Otac i ja živim po Ocu, tako i onaj koji mene blaguje živjet će po meni.Ovo je kruh koji je s neba sišao, ne kao onaj koji jedoše očevi i pomriješe. Tko jede ovaj kruh, živjet će uvijeke.” (Iv 6, 53-58)

Kršćanstvo nije nekakvo prosvjetljenje, teološko znanje koje se napamet uči, a još manje nekakav moral koji se treba živjeti. Kršćanstvo je jedna Osoba – Isus. Stoga, kršćanstvo „bez mesa” („bez tijela”) nije kršćanstvo Isusa Krista. I zbog toga Euharistija nije nekakvo „objašnjenje“ Božje ljubavi, nego je ona sama Ljubav Božja. Gladnom čovječanstvu Bog nije objašnjavao kruh nego je dao pravi kruh koji je s neba sišao. Žednome čovječanstvu Bog nije objašnjavao vodu, nego je dao živu vodu: koja struji u život vječni. Upravo na takav konkretan način Bog je odgovorio na neograničene potrebe ljubavi ljudskoga srca, dopustivši Svome Sinu da Samoga Sebe daruje/žrtvuje kao stvarnu konkretnost te Ljubavi. No, Isus nije nekakav konkretan znak prošlosti, nego zapravo aktualnost sadašnjosti. On je tu i sada. Nastavlja se darivati kao konkretan odgovor na našu glad i žeđ za smislom, srećom i ljubavlju. Euharistija je način u kojem On nastavlja (ovjekovječuje) Svoju prisutnost te omogućava susret koji spašava. Ako ne jedete tijela Sina Čovječjega i ne pijete krvi njegove, nemate života u sebi! (Iv 6, 53)

Predragocjena Krv Isusova se svakodnevno daruje u beskrvnoj Žrtvi koja je izvor našega dobra. (Iz Pisama sv. Gašpara del Bufala)

Svakog dana u srpnju razmatramo Cijenu našeg spasenja i njoj se utječemo za potrebe nas i naših bližnjih.

Sva razmatranja su iz knjige: don LUIGI MARIA EPICOCO u suradnji s CPPS, Ci hai redenti con il tuo Sangue. Mese al Preziosissimo Sangue, Tau Editrice, 2019. godine.

Razmatranje

Sada se pak izvan Zakona očitovala pravednost Božja, posvjedočena Zakonom i Prorocima, pravednost Božja po vjeri Isusa Krista, prema svima koji vjeruju. Ne, nema razlike! Svi su zaista sagriješili i potrebna im je slava Božja; opravdani su besplatno, njegovom milošću po otkupljenju u Kristu Isusu. Njega je Bog izložio da krvlju svojom bude Pomirilište po vjeri. Htio je tako očitovati svoju pravednost kojom je u svojoj božanskoj strpljivosti propuštao dotadašnje grijehe; htio je očitovati svoju pravednost u sadašnje vrijeme – da bude pravedan i da opravdava onoga koji je od vjere Isusove. (Rim 3, 21-26)

Bog je odredio da Njegov Sin Isus posluži kao ‘sredstvo’ našega pomirenja. On je konkretnost Očeve ljubavi jer nas Bog nije ljubio samo riječima ili jednostavno obećanjima, nego nas je konkretno ljubio šaljući, u punini vremena, Svoga Sina Isusa. On je putem neuspjeha križa i snagom Svoje slabosti učinio nešto što Zakon nije mogao učiniti – da nas opravda. Opravdanje je djelo pravde, a ne neka iznimka u pravilima: zapravo, On je sâm platio ono što smo mi osobno trebali učiniti. Darovao (žrtvovao) je Samoga Sebe kao da je za to odgovoran kako bismo se mi mogli spasiti od propasti. Jedino je On tako paradoksalno gubeći pobijedio. Jasno je to rekao Svojim učenicima: Nitko mi ga ne oduzima, nego ja ga sam od sebe polažem. Vlast imam položiti ga,
vlast imam opet uzeti ga. (Iv 10, 18)

Neka se u nama nikada ne izbriše spomen na onu neprocjenjivu Cijenu po kojoj smo otkupljeni, kako zapravo govori Apostol: „Jer kupljeni ste otkupninom. Proslavite dakle Boga u tijelu svojem!” (Iz Pisama sv. Gašpara del Bufala)

Svakog dana u srpnju razmatramo Cijenu našeg spasenja i njoj se utječemo za potrebe nas i naših bližnjih.

Sva razmatranja su iz knjige: don LUIGI MARIA EPICOCO u suradnji s CPPS, Ci hai redenti con il tuo Sangue. Mese al Preziosissimo Sangue, Tau Editrice, 2019. godine.

Razmatranje

Tko god vjeruje: „Isus je Krist“, od Boga je rođen. I tko god ljubi roditelja, ljubi i rođenoga. Po ovom znamo da ljubimo djecu Božju: kad Boga ljubimo i zapovijedi njegove vršimo. Jer ljubav je Božja ovo: zapovijedi njegove čuvati. A zapovijedi njegove nisu teške. Jer sve što je od Boga rođeno, pobjeđuje svijet. I ovo je pobjeda što pobijedi svijet: vjera naša.

Ta tko to pobjeđuje svijet ako ne onaj tko vjeruje da je Isus Sin Božji? On, Isus Krist, dođe kroz vodu i krv. Ne samo u vodi nego – u vodi i krvi. I Duh je koji svjedoči jer Duh je istina. Jer troje je što svjedoči: Duh, voda i krv;
i to je troje jedno. Ako primamo svjedočanstvo ljudi, svjedočanstvo je Božje veće. Jer ovo je svjedočanstvo Božje, kojim je svjedočio za Sina svoga: Tko vjeruje u Sina Božjega, ima to svjedočanstvo Božje u sebi. Tko ne vjeruje Bogu, učinio ga je lašcem jer nije vjerovao u svjedočanstvo kojim je svjedočio Bog za Sina svoga. I ovo je svjedočanstvo: Bog nam je dao život vječni; i taj je život u Sinu njegovu. Tko ima Sina, ima život; tko nema Sina Božjega, nema života. (1 Iv 5, 1-12)

Jer troje je što svjedoči: Duh, voda i krv;
i to je troje jedno. Ako voda pere, Krv označava (obilježava). Ako Krštenje odstranjuje s polja ono što sprječava razvitak plodova, Potvrda u nas ulijeva milosnu vatru. To se uvijek događa djelovanjem Duha Svetoga. Stoga, po Krvi Kristovoj mi bivamo pomireni, oprašta nam se, oslobađa nas se u Duhu Svetom te istovremeno, uvijek po Kristovoj Krvi, bivamo ispunjeni, izgrađeni, pokrenuti, ohrabreni, podržani. Čistiti i hrabriti dva su glagola koja se u nama ostvaruju po sakramentu Krštenja i Potvrde. Uskrsli je Onaj koji u učenike koji su zatvoreni u gornjoj sobi udahnjuje milosrđe, a istovremeno ih na Duhove tjera van iz te zatvorenosti. Svetost je dopustiti našem Krštenju da djeluje sve do ekstremnih posljedica događaja Duhova: Bit će te mi svjedoci … sve do kraja zemlje. (Dj 1, 8)

Darom Svoga Tijela i Svoje Krvi Krist uvećava u nama dar Svoga Duha, izlivena već u krštenju i kao ‘pečata’ darovana u sakramentu potvrde. (Ecclesia de Eucharistia, Ivan Pavao II.)

Svakog dana u srpnju razmatramo Cijenu našeg spasenja i njoj se utječemo za potrebe nas i naših bližnjih.

Sva razmatranja su iz knjige: don LUIGI MARIA EPICOCO u suradnji s CPPS, Ci hai redenti con il tuo Sangue. Mese al Preziosissimo Sangue, Tau Editrice, 2019. godine.

Razmatranje

Nakon toga, kako je Isus znao da je sve dovršeno, da bi se ispunilo Pismo, reče: „Žedan sam.” A ondje je stajala posuda puna octa. I natakoše na izopovu trsku spužvu natopljenu octom pa je primakoše njegovim ustima. Čim Isus uze ocat, reče: „Dovršeno je!” I prignuvši glavu, preda duh.

Kako bijaše Priprava, da ne bi tijela ostala na križu subotom, jer velik je dan bio one subote, Židovi zamoliše Pilata da se raspetima prebiju golijeni i da se skinu. Dođoše dakle vojnici i prebiše golijeni prvomu i drugomu koji su s Isusom bili raspeti. Kada dođoše do Isusa i vidješe da je već umro, ne prebiše mu golijeni, nego mu jedan od vojnika kopljem probode bok i odmah poteče krv i voda.

Onaj koji je vidio svjedoči i istinito je svjedočanstvo njegovo. On zna da govori istinu da i vi vjerujete jer se to dogodilo da se ispuni Pismo: Nijedna mu se kost neće slomiti. I drugo opet Pismo veli: Gledat će onoga koga su proboli. (Iv 19, 28-37)

Paradoksalno je kako Isusova žeđ ugašena spužvom namočenom u ocat kao odgovor ima jedan krvav čin na Tijelu Isusovu koje već iscrpljeno visi na križu: Kada dođoše do Isusa i vidješe da je već umro, ne prebiše mu golijeni, nego mu jedan od vojnika kopljem probode bok i odmah poteče krv i voda. Onaj koji je zatražio piti, postaje izvor novoga pića: to je Voda i Krv sakramenata koji taže onu beskrajnu žeđ koja je u srcu svakoga čovjeka. Isus je žedan naše ljubavi, ali pred octom naših iskušavanja možemo mu ne utažiti žeđ. Ter razočaran, čak i „beživotan“, nastavlja darivati nešto, nastavlja samoga Sebe prikazati (darivati) kao jedini najveći i pravi odgovor na taj silni vapaj Ljubavi. Kao da nam želi reći: Ti, koji mi nisi dao svoju ljubav, dođi k Meni jer te svejedno želim voljeti. Ti, koji mi nisi utažio žeđ, ugasi svoju žeđ na Mome boku probodenom tvojom sulicom. Ljubav koja nije ljubljena, ne prestaje ljubiti.

Promatrati otvoreni Bok: lađa spasa, peć ljubavi, središte utjehe. Izišla je Krv i Voda, a zajedno s njima i nježnost Isusa Krista. (Iz Pisama sv. Gašpara del Bufala)

Svakog dana u srpnju razmatramo Cijenu našeg spasenja i njoj se utječemo za potrebe nas i naših bližnjih.

Sva razmatranja su iz knjige: don LUIGI MARIA EPICOCO u suradnji s CPPS, Ci hai redenti con il tuo Sangue. Mese al Preziosissimo Sangue, Tau Editrice, 2019. godine.

Razmatranje

Doista, dok mi još bijasmo nemoćni, Krist je, već u to vrijeme, za nas bezbožnike umro. Zbilja, jedva bi tko za pravedna umro; možda bi se za dobra tko i odvažio umrijeti. A Bog pokaza ljubav svoju prema nama ovako: dok još bijasmo grešnici, Krist za nas umrije. Koliko li ćemo se više sada, pošto smo opravdani krvlju njegovom, spasiti po njemu od srdžbe? Doista, ako se s Bogom pomirismo po smrti Sina njegova dok još bijasmo neprijatelji, mnogo ćemo se više, pomireni, spasiti životom njegovim. I ne samo to! Dičimo se u Bogu po Gospodinu našemu Isusu Kristu po kojem zadobismo pomirenje. (Rim 5, 6-11)

Kristova ljubav je besplatna ljubav, „izgubljena“ ljubav, nezaslužena ljubav. Apostol Pavao nas podsjeća: Doista, dok mi još bijasmo nemoćni, Krist je, već u to vrijeme, za nas bezbožnike umro. On je za nas umro upravo u pravo vrijeme, u kojem ništa ne zaslužismo. Samo tada kada se dopustimo dotaknuti tom besplatnošću i naš će se život zaista promijeniti ispravljajući komercijalnu logiku kojom često opisujemo ljubav. Biti dotaknuti Krvlju prolivenom na križu, znači duboko iskusiti tu Božju „besplatnost“ (Božje darivanje). Što god se dogodilo u našem životu, On nam neće uskratiti Svoje ljubavi. To je za nas ogromna sigurnost na kojoj možemo graditi svoje postojanje, svoju egzistenciju. Njegova vjernost i besplatnost (darivanje) imaju svoj najviši izraz u Križu. Zbog toga nikada ne smijemo skidati pogled s tolike Ljubavi jer će nas samo sjećanje na tu Ljubav uvijek iznova postavljati na pravi put.

Križ je tajanstveno drvo života. Blago onome tko se hrani plodovima tog drveta! (Iz Pisama sv. Gašpara del Bufala)

Svakog dana u srpnju razmatramo Cijenu našeg spasenja i njoj se utječemo za potrebe nas i naših bližnjih.

Sva razmatranja su iz knjige: don LUIGI MARIA EPICOCO u suradnji s CPPS, Ci hai redenti con il tuo Sangue. Mese al Preziosissimo Sangue, Tau Editrice, 2019. godine.

Razmatranje

Spominjite se svojih glavara koji su vam navješćivali riječ Božju: promatrajući kraj njihova života, nasljedujte njihovu vjeru. Isus Krist jučer i danas isti je – i uvijeke. Ne dajte se zanijeti različitim tuđim naucima! Jer bolje je srce utvrđivati milošću nego jelima, koja nisu koristila onima što su ih obdržavali. Imamo žrtvenik s kojega nemaju pravo jesti služitelji Šatora. Jer tijela životinja, kojih krv veliki svećenik unosi za grijeh u Svetinju, spaljuju se izvan tabora. Zato i Isus, da bi vlastitom krvlju posvetio narod, trpio je izvan vrata. Stoga iziđimo k njemu izvan tabora noseći njegovu muku jer nemamo ovdje trajnoga grada, nego onaj budući tražimo. Po njemu dakle neprestano prinosimo Bogu žrtvu hvalbenu, to jest plod usana što ispovijedaju ime njegovo (Heb 13, 7-15).

Autor poslanice Hebrejima nas podsjeća kako je s Isusom sve izmijenjeno. Ono što je prije bilo samo slika (i nagovještaj), s Njime postaje stvarnost. Mi nismo spašeni po žrtvovanoj krvi životinja, nego po žrtvi Njegove Predragocjene Krvi. Zbog toga ova usporedba događajâ Starog i Novog Zavjeta u Kristu pronalazi pravo shvaćanje odlomka: Jer tijela životinja, kojih krv veliki svećenik unosi za grijeh u Svetinju, spaljuju se izvan tabora. Zato i Isus, da bi vlastitom krvlju posvetio narod, trpio je izvan vrata. Stoga iziđimo k njemu izvan tabora noseći njegovu muku jer nemamo ovdje trajnoga grada, nego onaj budući tražimo. Naš ovozemaljski život je život življen u svijesti da sve ono što je ovdje ima svoj kraj, ali zahvaljujući Isusu ne završava u ništavilu nego u Vječnosti gdje je stvar spašena. Otkupljenje učinjeno po Kristu darovalo nam je široki pogled Vječnosti, a ne pogled sužen ovozemaljskim vremenom koji završava.

Kakve li žarke ljubavi u neopisivom otajstvu utjelovljenja Sina Božjega zbog koje sam sebe „oplijeni”, uzimajući lik sluge. Iz žarke ljubavi potpuno se dao u Euharistiji, sv. Misi, žudeći žarko za našim vječnim spasenjem u Raju. (Iz Pisama sv. Gašpara del Bufala)

Svakog dana u srpnju razmatramo Cijenu našeg spasenja i njoj se utječemo za potrebe nas i naših bližnjih.

Sva razmatranja su iz knjige: don LUIGI MARIA EPICOCO u suradnji s CPPS, Ci hai redenti con il tuo Sangue. Mese al Preziosissimo Sangue, Tau Editrice, 2019. godine.

Razmatranje

Ivan sedmerim crkvama u Aziji. Milost vam i mir od Onoga koji jest i koji bijaše i koji dolazi i od sedam duhova što su pred Prijestoljem njegovim i od Isusa Krista, Svjedoka vjernoga, Prvorođenca od mrtvih, Vladara nad kraljevima zemaljskim. Njemu koji nas ljubi, koji nas krvlju svojom otkupi od naših grijeha te nas učini kraljevstvom, svećenicima Bogu i Ocu svojemu: Njemu slava i vlast u vijeke vjekova! Amen! (Otk 1, 4-6)

Svećenička karakteristika je prije svega sposobnost prikazivanja žrtve. Svećenik je onaj koji prikazuje/daruje. Mi kršćani smo po Kristu, u krštenju, učinjeni svećenicima: Njemu koji nas ljubi, koji nas krvlju svojom otkupi od naših grijeha te nas učini kraljevstvom, svećenicima Bogu i Ocu svojemu: Njemu slava i vlast u vijeke vjekova! To znači da je prvotna stvar koju nam je darovalo Kristovo otkupljenje, po našem krštenju, upravo sposobnost prikazivanja. Znati prikazati nekakav napor, nekakvu bol, ljubav, radost, rad, znači darivati to onome koji ima moć pretvoriti naš prikazani dar u otkupljenje. Izvanredno je čudo koje se događa tijekom sv. Mise: prikazani kruh i vino postaju Tijelo i Krv Kristova. No, zajedno s kruhom i vino smijemo i mi prikazati sve ono što je dio našega života te upravo zbog toga vidimo naš život promijenjen u Tijelu i Krvi Kristovoj, promijenjen u spasenje. Sve ono što se ne prikaže bit će izgubljeno.

Bog, oslobađajući svoj narod od tiranije Egipćana, zapovijeda da se u noći ubije ovan i da se njegovom krvlju premažu dovratnici vrata; određuje da se tijekom večernje gozbe ono pojede uz pomoć određenog broja osoba, a toj žrtvi daje naziv „Pasha”.

Sveta krv ovoga jaganjca biva prolivena radi spasenja ljudi, sve dok Sin Božji ne otkupi svoje svete po prolijevanju dragocjene Krvi, na način da oni koji su oslobođeni Krvlju Kristovom, bivaju prvo posvećeni veličanstvu besmrtne krvi (Iz: L’errore delle religione profane, sv. Firmico Materno).