14. srpanj: KRV KRISTOVA I BOLESNIČKO POMAZANJE

Svakog dana u srpnju razmatramo Cijenu našeg spasenja i njoj se utječemo za potrebe nas i naših bližnjih.

Sva razmatranja su iz knjige: don LUIGI MARIA EPICOCO u suradnji s CPPS, Ci hai redenti con il tuo Sangue. Mese al Preziosissimo Sangue, Tau Editrice, 2019. godine.

Razmatranje

Na povratku Isusa dočeka mnoštvo jer su ga svi željno iščekivali. I gle, dođe čovjek, ime mu Jair, koji bijaše predstojnik sinagoge. Baci se Isusu pred noge i stane ga moliti da dođe u njegovu kuću. Imaše kćer jedinicu, otprilike od dvanaest godina, koja umiraše. Dok je onamo išao, mnoštvo ga guralo odasvud.

A neka žena koja je već dvanaest godina bolovala od krvarenja, sve svoje imanje potrošila na liječnike i nitko je nije mogao izliječiti, priđe odostrag i dotaknu se skuta njegove haljine i umah joj se zaustavi krvarenje.I reče Isus: „Tko me se to dotaknu?” Svi se branili, a Petar će: „Učitelju, mnoštvo te gura i pritišće.” A Isus: „Netko me se dotaknuo. Osjetio sam kako snaga izlazi iz mene.” A žena, vidjevši da se ne može kriti, sva u strahu pristupi i baci se preda nj te pred svim narodom ispripovjedi zašto ga se dotakla i kako je umah ozdravila. A on joj reče: „Kćeri, vjera te tvoja spasila. Idi u miru!” (Lk 8, 40-48)

Isus se u Svom zemaljskom iskustvu ne ograničava samo na ohrabrivanje onih koji pate ili na tumačenje same patnje, nego je uzima na Sebe te je stoga uzrok ozdravljenju. Isus se približava, prigiba se, dodiruje, dopušta se dodirnuti od strane onoga koji je bolestan, koji pati. Samâ Njegova prisutnost, također prisutnost u samoći koju čovjek proživljava tijekom patnje, početak je ozdravljenja. Znak je vjere dopustiti se dodirnuti Njegovom prisutnošću koju putem sakramenata ozdravljenja nastavlja u nama činiti. Najteža stvar za jednoga kršćanina nije kada pati, nego kada se ne dopušta dodirnuti Kristom u svojoj patnji. Pakao je upravo u toj nemogućnosti koju često zapravo stvara naša sloboda (slobodna volja). Prema tome, milost Božja djeluje u nama samo u odsutnosti oholosti, a u prisutnosti poniznosti. Ponizni su oni koji se dopuštaju spasiti.

Snaga Predragocjene Krvi može preoblikovati strah patnje u sposobnost trpljenja zajedno s drugom osobom s kojom suosjećamo. To je sposobnost uočavanja i darivanja života za izranjene i bolne udove Tijela Kristova. (T. Mc Farland, CPPS)