All posts by admin

18. srpanj: KRV KRISTOVA I ZNANOST

Svakog dana u srpnju razmatramo Cijenu našeg spasenja i njoj se utječemo za potrebe nas i naših bližnjih.

Sva razmatranja su iz knjige: don LUIGI MARIA EPICOCO u suradnji s CPPS, Ci hai redenti con il tuo Sangue. Mese al Preziosissimo Sangue, Tau Editrice, 2019. godine.

Razmatranje

Kao razumnima velim: sudite sami što govorim. Čaša blagoslovna koju blagoslivljamo nije li zajedništvo krvi Kristove? Kruh koji lomimo nije li zajedništvo tijela Kristova? Budući da je jedan kruh, jedno smo tijelo mi mnogi; ta svi smo dionici jednoga kruha. Gledajte Izraela po tijelu! Koji blaguju žrtve nisu li zajedničari žrtvenika? Što dakle hoću reći? Idolska žrtva da je nešto? Ili idol da je nešto? Naprotiv, da pogani vrazima žrtvuju, ne Bogu. A neću da budete zajedničari vražji. Ne možete piti čašu Gospodnju i čašu vražju. Ne možete biti sudionici stola Gospodnjega i stola vražjega. Ili da izazivamo ljubomor Gospodnji? Zar smo jači od njega? (1 Kor 10, 15-22)

Znanost koja nam je u Krvi Kristovoj darovana uči nas razumijevati stvari u njihovoj istinskoj dubini. Istovremeno nam pomaže razumjeti povezanost između njih i Boga. Ovaj dar ne dolazi jednostavno po našim istraživanjima, nego je plod susreta s darovanim Kristovim otkupljenjem koje nam, uz dar spasenja, otkriva istinu o nama samima, stvorenjima, okolnostima. Možemo tako reći: što više uranjamo u Krv Njegove ljubavi, to više ulazimo u odnos sa samom Istinom. Biti spašeni, također znači, poznavati onu Istinu koja nas čini slobodnima.

Moć Božanske Krvi je stvarna jer je prolivena iz ljubavi. Istinsko je blago mudrosti i spoznaje jer nam osvjetljava onaj stvarni odnos Boga i čovječanstva: tko god je opran Isusovom Krvlju zaista je posvećen, opravdan, prosvijetljen. (A. Loipfinger, CPPS)

17. srpanj: KRV KRISTOVA I DAROVI DUHA SVETOG STRAH BOŽJI I MILOSRĐE

Svakog dana u srpnju razmatramo Cijenu našeg spasenja i njoj se utječemo za potrebe nas i naših bližnjih.

Sva razmatranja su iz knjige: don LUIGI MARIA EPICOCO u suradnji s CPPS, Ci hai redenti con il tuo Sangue. Mese al Preziosissimo Sangue, Tau Editrice, 2019. godine.

Razmatranje

Ivanovi su učenici i farizeji postili. I dođu neki i kažu mu: „Zašto učenici Ivanovi i učenici farizejski poste, a tvoji učenici ne poste?” Nato im Isus reče: „Mogu li svatovi postiti dok je zaručnik s njima? Dokle god imaju zaručnika sa sobom, ne mogu postiti. Doći će već dani kad će im se ugrabiti zaručnik i tada će postiti u onaj dan!”
„Nitko ne prišiva krpe od sirova sukna na staro odijelo. Inače nova zakrpa vuče sa starog odijela pa nastane još veća rupa.” „I nitko ne ulijeva novo vino u stare mješine. Inače će vino poderati mješine pa propade i vino i mješine. Nego – novo vino u nove mješine!” (Mk 2, 18-22)

Najveća pouka otkupljenja donesena po Gospodinu Isusu je ozdravljenje od zahtijeva Zakona: ako se dobro ponašam, Bog će me voljeti. Tko ovako razmišlja, uglavnom živi na loš način, a na kraju ostaje razočaran. Isus nas uči da ono što mijenja naš život nije neka nova tehnika, nisu nova pravila ili neka jednostavna religiozna praksa, nego jedna novost koja prije svega mijenja naš način razmišljanja. Napraviti mjesta za novo vino Isusove poruke, čuvajući istovremeno staro vino naših uobičajenih načina rasuđivanja, znači osuditi se na unutarnji konflikt koji nas, ne samo čini nesretnima, nego pogoršava našu situaciju. Ne treba nam strah koji će nas poticati da činimo dobro, nego nam treba sveti strah koji se rađa iz osjećaja da smo ljubljeni (voljeni), ne bojeći se kažnjavanja.

Naš Spasitelj od nas želi, prisjećajući se Njegove smrti, da zatražimo ono što je on za nas tražio: „Oče sveti, sačuvaj ih u svom imenu koje si mi dao: da budu jedno kao i mi.” (Iv 17, 11)

Ovo, dakle, za nas molimo kada žrtvujemo Tijelo i Krv Kristovu. Sveta Crkva, žrtvujući ovo Tijelo i ovu Krv te moleći da joj se pošalje Duh Sveti, moli za dar ljubavi s kojim se može sačuvati jedinstvo Duha u svezi mira. (sv. Fulgencije Ruspijski)

16. srpanj: KRV KRISTOVA I SAKRAMENT ŽENIDBE

Svakog dana u srpnju razmatramo Cijenu našeg spasenja i njoj se utječemo za potrebe nas i naših bližnjih.

Sva razmatranja su iz knjige: don LUIGI MARIA EPICOCO u suradnji s CPPS, Ci hai redenti con il tuo Sangue. Mese al Preziosissimo Sangue, Tau Editrice, 2019. godine.

Razmatranje

Trećeg dana bijaše svadba u Kani Galilejskoj. Bila ondje Isusova majka. Na svadbu bijaše pozvan i Isus i njegovi učenici. Kad ponesta vina, Isusu će njegova majka: „Vina nemaju.” Kaže joj Isus: „Ženo, što ja imam s tobom? Još nije došao moj čas!” Nato će njegova mati poslužiteljima: „Što god vam rekne, učinite!”

A bijaše ondje Židovima za čišćenje šest kamenih posuda od po dvije do tri mjere. Kaže Isus poslužiteljima: „Napunite posude vodom!” I napune ih do vrha. Tada im reče: „Zagrabite sada i nosite ravnatelju stola.” Oni odnesu. Kad okusi vodu što posta vinom, a nije znao odakle je – znale su sluge koje zagrabiše vodu – ravnatelj stola pozove zaručnika i kaže mu: „Svaki čovjek stavlja na stol najprije dobro vino, a kad se ponapiju, gore. Ti si čuvao dobro vino sve do sada.”

Tako, u Kani Galilejskoj, učini Isus prvo znamenje i objavi svoju slavu te povjerovaše u njega njegovi učenici. (Iv 2, 1-11)

Najjasnija slika Božje ljubavi se može pronaći u sakramentu Ženidbe. Ljubav između muža i žene najviše se približava onoj ideji koliko Bog žudi za Svojim stvorenjima. To što se iz susreta jednog muža i jedne žene rađa život pokazuje da je Bog izabrao takav odnos kao najvrijednije sredstvo kako bi stvaranje bilo moguće. Ono što nas najviše izgrađuje i najviše povrjeđuje u životu, primamo u obitelji. Ispreplitanje odnosa koje nastaje sakramentom Ženidbe, jedna je od najdragocjenijih i najosjetljivijih, najdelikatnijih stvari koje čovjek može primiti. Također, da bi se čovjeka oslabilo, potrebno je uništiti sve najvažnije odnose koji održavaju njegovu povijest. Zbog toga, Isus, čineći Svoj prvi znak – nanovo puneći rezerve radosti tijekom jednog slavlja vjenčanja, pokazuje što je iznad svega potrebno otkupljenja: donositi spasenje u naše temeljne odnose od kojih je sačinjen naš život.

Tko dadne život za brata, daje ga za Krista; tako, kada se hrani nekog brata, hrani se samoga Krista. (sv. Augustin)

NAJAVA: Duhovne vježbe, 18.-23.08.2020.

Sve informacije pogledajte na plakatu:

15. srpanj: KRV KRISTOVA I SAKRAMENT SVETOG REDA

Svakog dana u srpnju razmatramo Cijenu našeg spasenja i njoj se utječemo za potrebe nas i naših bližnjih.

Sva razmatranja su iz knjige: don LUIGI MARIA EPICOCO u suradnji s CPPS, Ci hai redenti con il tuo Sangue. Mese al Preziosissimo Sangue, Tau Editrice, 2019. godine.

Razmatranje

I sad, evo, znam: nećete više vidjeti lica moga, svi vi posred kojih prođoh propovijedajući Kraljevstvo. Zato vam u ovaj dan današnji jamčim: čist sam od krvi sviju jer nisam propustio navijestiti vam ništa od svega nauma Božjega. Pazite na sebe i na sve stado u kojem vas Duh Sveti postavi nadglednicima, da pasete Crkvu Božju koju steče krvlju svojom.

Ja znam da će nakon mog odlaska među vas uljesti vuci okrutni koji ne štede stada, a između vas će samih ustati ljudi koji će iskrivljavati nauk da bi odvukli učenike za sobom. Zato bdijte imajući na pameti da sam tri godine bez prestanka noću i danju suze lijevajući urazumljivao svakoga od vas.

I sada vas povjeravam Bogu i Riječi milosti njegove koja je kadra izgraditi vas i dati vam baštinu među svima posvećenima. Ni za čijim srebrom, zlatom ili ruhom nisam hlepio. Sami znate: za potrebe moje i onih koji su sa mnom zasluživale su ove ruke. U svemu vam pokazah: tako se trudeći treba se zauzimati za nemoćne i na pameti imati riječi Gospodina Isusa jer on reče: „Blaženije je davati nego primati.” (Dj 20, 25-35)

Biti povjeren Riječi i milosti Kristovoj koje imaju moć izgrađivanja – piše sv. Pavao Apostol u Djelima Apostolskim. Po sakramentu Svetog Reda se to prije svega može vidljivo iskusiti u službi služenja, naučavanja i povjerenim odgovornostima. Netko nije svećenik zbog svojih zasluga, ni radi sebe, nego je svećenik po daru Milosrđa (Boga) te služi prije svega na dobro naroda Božjega. Prema tome, želimo da nam Gospodin uvijek daruje svećenike po Svome Srcu. Zato, ako je svećenik jedno sredstvo (oruđe), milost Božja djeluje unatoč njemu samome te, isto tako, ako je taj instrument svet (to oruđe sveto) može još više dobra učiniti. Čak i sama molitva za svećenike može puno više postići negoli naše kritike.

Žrtva koju kršćani prikazuju Bogu, ustanovio je prvi put Krist kada je apostolima povjerio Svoje Tijelo i Svoju Krv. Kršćanima je dakle propisano slaviti ovu žrtvu, nakon napuštanja i svršetka židovskih žrtava. Mi činimo ono što je sam Gospodin za nas činio. (sv. Izidor)

14. srpanj: KRV KRISTOVA I BOLESNIČKO POMAZANJE

Svakog dana u srpnju razmatramo Cijenu našeg spasenja i njoj se utječemo za potrebe nas i naših bližnjih.

Sva razmatranja su iz knjige: don LUIGI MARIA EPICOCO u suradnji s CPPS, Ci hai redenti con il tuo Sangue. Mese al Preziosissimo Sangue, Tau Editrice, 2019. godine.

Razmatranje

Na povratku Isusa dočeka mnoštvo jer su ga svi željno iščekivali. I gle, dođe čovjek, ime mu Jair, koji bijaše predstojnik sinagoge. Baci se Isusu pred noge i stane ga moliti da dođe u njegovu kuću. Imaše kćer jedinicu, otprilike od dvanaest godina, koja umiraše. Dok je onamo išao, mnoštvo ga guralo odasvud.

A neka žena koja je već dvanaest godina bolovala od krvarenja, sve svoje imanje potrošila na liječnike i nitko je nije mogao izliječiti, priđe odostrag i dotaknu se skuta njegove haljine i umah joj se zaustavi krvarenje.I reče Isus: „Tko me se to dotaknu?” Svi se branili, a Petar će: „Učitelju, mnoštvo te gura i pritišće.” A Isus: „Netko me se dotaknuo. Osjetio sam kako snaga izlazi iz mene.” A žena, vidjevši da se ne može kriti, sva u strahu pristupi i baci se preda nj te pred svim narodom ispripovjedi zašto ga se dotakla i kako je umah ozdravila. A on joj reče: „Kćeri, vjera te tvoja spasila. Idi u miru!” (Lk 8, 40-48)

Isus se u Svom zemaljskom iskustvu ne ograničava samo na ohrabrivanje onih koji pate ili na tumačenje same patnje, nego je uzima na Sebe te je stoga uzrok ozdravljenju. Isus se približava, prigiba se, dodiruje, dopušta se dodirnuti od strane onoga koji je bolestan, koji pati. Samâ Njegova prisutnost, također prisutnost u samoći koju čovjek proživljava tijekom patnje, početak je ozdravljenja. Znak je vjere dopustiti se dodirnuti Njegovom prisutnošću koju putem sakramenata ozdravljenja nastavlja u nama činiti. Najteža stvar za jednoga kršćanina nije kada pati, nego kada se ne dopušta dodirnuti Kristom u svojoj patnji. Pakao je upravo u toj nemogućnosti koju često zapravo stvara naša sloboda (slobodna volja). Prema tome, milost Božja djeluje u nama samo u odsutnosti oholosti, a u prisutnosti poniznosti. Ponizni su oni koji se dopuštaju spasiti.

Snaga Predragocjene Krvi može preoblikovati strah patnje u sposobnost trpljenja zajedno s drugom osobom s kojom suosjećamo. To je sposobnost uočavanja i darivanja života za izranjene i bolne udove Tijela Kristova. (T. Mc Farland, CPPS)

13. srpanj: KRV KRISTOVA I EUHARISTIJA

Svakog dana u srpnju razmatramo Cijenu našeg spasenja i njoj se utječemo za potrebe nas i naših bližnjih.

Sva razmatranja su iz knjige: don LUIGI MARIA EPICOCO u suradnji s CPPS, Ci hai redenti con il tuo Sangue. Mese al Preziosissimo Sangue, Tau Editrice, 2019. godine.

Razmatranje

Reče im stoga Isus: „Zaista, zaista, kažem vam:
ako ne jedete tijela Sina Čovječjega i ne pijete krvi njegove, nemate života u sebi! Tko blaguje tijelo moje i pije krv moju, ima život vječni; i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan. Tijelo je moje jelo istinsko, krv je moja piće istinsko.Tko jede moje tijelo i pije moju krv, u meni ostaje i ja u njemu.

Kao što je mene poslao živi Otac i ja živim po Ocu, tako i onaj koji mene blaguje živjet će po meni.Ovo je kruh koji je s neba sišao, ne kao onaj koji jedoše očevi i pomriješe. Tko jede ovaj kruh, živjet će uvijeke.” (Iv 6, 53-58)

Kršćanstvo nije nekakvo prosvjetljenje, teološko znanje koje se napamet uči, a još manje nekakav moral koji se treba živjeti. Kršćanstvo je jedna Osoba – Isus. Stoga, kršćanstvo „bez mesa” („bez tijela”) nije kršćanstvo Isusa Krista. I zbog toga Euharistija nije nekakvo „objašnjenje“ Božje ljubavi, nego je ona sama Ljubav Božja. Gladnom čovječanstvu Bog nije objašnjavao kruh nego je dao pravi kruh koji je s neba sišao. Žednome čovječanstvu Bog nije objašnjavao vodu, nego je dao živu vodu: koja struji u život vječni. Upravo na takav konkretan način Bog je odgovorio na neograničene potrebe ljubavi ljudskoga srca, dopustivši Svome Sinu da Samoga Sebe daruje/žrtvuje kao stvarnu konkretnost te Ljubavi. No, Isus nije nekakav konkretan znak prošlosti, nego zapravo aktualnost sadašnjosti. On je tu i sada. Nastavlja se darivati kao konkretan odgovor na našu glad i žeđ za smislom, srećom i ljubavlju. Euharistija je način u kojem On nastavlja (ovjekovječuje) Svoju prisutnost te omogućava susret koji spašava. Ako ne jedete tijela Sina Čovječjega i ne pijete krvi njegove, nemate života u sebi! (Iv 6, 53)

Predragocjena Krv Isusova se svakodnevno daruje u beskrvnoj Žrtvi koja je izvor našega dobra. (Iz Pisama sv. Gašpara del Bufala)

12. srpanj: KRV KRISTOVA I POMIRENJE

Svakog dana u srpnju razmatramo Cijenu našeg spasenja i njoj se utječemo za potrebe nas i naših bližnjih.

Sva razmatranja su iz knjige: don LUIGI MARIA EPICOCO u suradnji s CPPS, Ci hai redenti con il tuo Sangue. Mese al Preziosissimo Sangue, Tau Editrice, 2019. godine.

Razmatranje

Sada se pak izvan Zakona očitovala pravednost Božja, posvjedočena Zakonom i Prorocima, pravednost Božja po vjeri Isusa Krista, prema svima koji vjeruju. Ne, nema razlike! Svi su zaista sagriješili i potrebna im je slava Božja; opravdani su besplatno, njegovom milošću po otkupljenju u Kristu Isusu. Njega je Bog izložio da krvlju svojom bude Pomirilište po vjeri. Htio je tako očitovati svoju pravednost kojom je u svojoj božanskoj strpljivosti propuštao dotadašnje grijehe; htio je očitovati svoju pravednost u sadašnje vrijeme – da bude pravedan i da opravdava onoga koji je od vjere Isusove. (Rim 3, 21-26)

Bog je odredio da Njegov Sin Isus posluži kao ‘sredstvo’ našega pomirenja. On je konkretnost Očeve ljubavi jer nas Bog nije ljubio samo riječima ili jednostavno obećanjima, nego nas je konkretno ljubio šaljući, u punini vremena, Svoga Sina Isusa. On je putem neuspjeha križa i snagom Svoje slabosti učinio nešto što Zakon nije mogao učiniti – da nas opravda. Opravdanje je djelo pravde, a ne neka iznimka u pravilima: zapravo, On je sâm platio ono što smo mi osobno trebali učiniti. Darovao (žrtvovao) je Samoga Sebe kao da je za to odgovoran kako bismo se mi mogli spasiti od propasti. Jedino je On tako paradoksalno gubeći pobijedio. Jasno je to rekao Svojim učenicima: Nitko mi ga ne oduzima, nego ja ga sam od sebe polažem. Vlast imam položiti ga,
vlast imam opet uzeti ga. (Iv 10, 18)

Neka se u nama nikada ne izbriše spomen na onu neprocjenjivu Cijenu po kojoj smo otkupljeni, kako zapravo govori Apostol: „Jer kupljeni ste otkupninom. Proslavite dakle Boga u tijelu svojem!” (Iz Pisama sv. Gašpara del Bufala)

Iziđe sijač sijati…

Petnaesta nedjelja kroz godinu

Evanđeoski odlomak za razmatranje: Mt 13, 1-23

Što nam je činiti da se ta mala sjemenka koju je svatko dobio kao dar na krštenju, razvija?

Što učiniti da bi Riječ Božja imala mogućnost u našem životu dati obilan plod?

Odgovor nije lak, tržimo ga zapravo cijeli život. Važnu uputu daje poljski pjesnik Adam Mickiewicz, pišući jedan šaljivi, satiričan stih:
Znanost ima lijek,
kruh Božja Riječ,
Tko zdrav želudac ima,
bez lijekova živjet može.

Možemo reći da je to točno, ali možemo se upitati: tko danas ima zdrav želudac, ne koristi lijekove, dodatke prehrani itd.? Čini se sve manje ljudi…? Marija, koja je prihvatila Božju Riječ na najčistiji, savršen način, naš je uzor i trebali bismo je nasljedovati, ali danas trebamo sve više znanstvenih rješenja – lijekova o kojima piše i poljski pjesnik. Radi se u biti o tome da trebamo upotrjebljavati sve što nam pomaže rasti u vjeri i što nas približava Bogu.

A to može biti:

Naravno, na prvom mjestu osobno čitanje Svetog Pisma, sljedeće je slušanje Bože Riječi, npr. u crkvi, zatim sudjelovanje u Euharistiji i drugim sakramentima, česta, iskrena ispovijed, razgovor sa svećenikom, a ako treba i s kršćanskim psihologom, ako je potrebno, ne treba se bojati, nego koristiti i pomoć egzorciste, razgovor s prijateljem i svakako MOLITVA.

Moli se svojim riječima, moli se kako znaš, molitva je kao čisti zrak za dušu jer bez nje duša umire. Crkva u svojoj mudrosti podsjeća: „Tko moli, sigurno se spašava; tko ne moli sigurno je osuđen.” (KKC 2744)

Što dakle činim kako bi moje srce bilo plodna zemlja za Božju Riječ?

Izvor: Živa riječ 2017. Evanđelja s razmatranjima, Zagreb, Prosinac 2016.)

NARUČITE knjigu razmatranja za svaki dan:
TEL. 01 45 00 130
ili Email: info@cpps.hr

11. srpanj: KRV KRISTOVA I SAKRAMENTI KRŠTENJE I SV. POTVRDA

Svakog dana u srpnju razmatramo Cijenu našeg spasenja i njoj se utječemo za potrebe nas i naših bližnjih.

Sva razmatranja su iz knjige: don LUIGI MARIA EPICOCO u suradnji s CPPS, Ci hai redenti con il tuo Sangue. Mese al Preziosissimo Sangue, Tau Editrice, 2019. godine.

Razmatranje

Tko god vjeruje: „Isus je Krist“, od Boga je rođen. I tko god ljubi roditelja, ljubi i rođenoga. Po ovom znamo da ljubimo djecu Božju: kad Boga ljubimo i zapovijedi njegove vršimo. Jer ljubav je Božja ovo: zapovijedi njegove čuvati. A zapovijedi njegove nisu teške. Jer sve što je od Boga rođeno, pobjeđuje svijet. I ovo je pobjeda što pobijedi svijet: vjera naša.

Ta tko to pobjeđuje svijet ako ne onaj tko vjeruje da je Isus Sin Božji? On, Isus Krist, dođe kroz vodu i krv. Ne samo u vodi nego – u vodi i krvi. I Duh je koji svjedoči jer Duh je istina. Jer troje je što svjedoči: Duh, voda i krv;
i to je troje jedno. Ako primamo svjedočanstvo ljudi, svjedočanstvo je Božje veće. Jer ovo je svjedočanstvo Božje, kojim je svjedočio za Sina svoga: Tko vjeruje u Sina Božjega, ima to svjedočanstvo Božje u sebi. Tko ne vjeruje Bogu, učinio ga je lašcem jer nije vjerovao u svjedočanstvo kojim je svjedočio Bog za Sina svoga. I ovo je svjedočanstvo: Bog nam je dao život vječni; i taj je život u Sinu njegovu. Tko ima Sina, ima život; tko nema Sina Božjega, nema života. (1 Iv 5, 1-12)

Jer troje je što svjedoči: Duh, voda i krv;
i to je troje jedno. Ako voda pere, Krv označava (obilježava). Ako Krštenje odstranjuje s polja ono što sprječava razvitak plodova, Potvrda u nas ulijeva milosnu vatru. To se uvijek događa djelovanjem Duha Svetoga. Stoga, po Krvi Kristovoj mi bivamo pomireni, oprašta nam se, oslobađa nas se u Duhu Svetom te istovremeno, uvijek po Kristovoj Krvi, bivamo ispunjeni, izgrađeni, pokrenuti, ohrabreni, podržani. Čistiti i hrabriti dva su glagola koja se u nama ostvaruju po sakramentu Krštenja i Potvrde. Uskrsli je Onaj koji u učenike koji su zatvoreni u gornjoj sobi udahnjuje milosrđe, a istovremeno ih na Duhove tjera van iz te zatvorenosti. Svetost je dopustiti našem Krštenju da djeluje sve do ekstremnih posljedica događaja Duhova: Bit će te mi svjedoci … sve do kraja zemlje. (Dj 1, 8)

Darom Svoga Tijela i Svoje Krvi Krist uvećava u nama dar Svoga Duha, izlivena već u krštenju i kao ‘pečata’ darovana u sakramentu potvrde. (Ecclesia de Eucharistia, Ivan Pavao II.)