Archives September 2022

Siromah je podnosio muku na ovom svijetu, a bogataš se zabavljao…

Dvadeset i šesta nedjelja kroz godinu

Pročitajte evanđeoski odlomak: Lk 16, 19-31

Evanđelje se nadovezuje na problem posjedovanja i korištenja materijalnih dobara. Još od davnih vremena u kojima su nastajali biblijski tekstovi sve do danas taj problem ostaje uvijek aktualan. Uvijek su jedni ljudi bogati, a drugi siromašni. Uvijek se jedni raduju blagostanju i uživaju u njemu, a drugi trpe oskudicu i ne znaju kako spojiti kraj s krajem. Bogatstvo samo po sebi nije ništa zlo, ali postaje zlo kada
u blizini nas stanuje siromašan čovjek kojemu ne želimo udijeliti djeličak od svoga.

Evanđelje opisuje jednu konkretnu situaciju: dvojicu ljudi koji žive u okolnostima koje su potpuno oprečne, na ovoj zemlji i u budućem svijetu. Čitamo naime: Bijaše neki bogataš. Odijevao se u grimiz i tanani lan i danomice se sjajno gostio. A neki siromah, imenom Lazar, ležao je sav u čirevima pred njegovim vratima i priželjkivao nasititi se onim što je padalo s bogataševa stola. Čak su i psi dolazili i lizali mu čireve.

Jedina bogataševa briga bila je zabava jer mu ništa nije nedostajalo, bio je slobodan od briga s kojima su se morali boriti prosječni ljudi da bi priskrbili za golu egzistenciju. Poput bogataša, i siromah je imao samo jedan problem – ali potpuno suprotan. On je želio samo utažiti silnu glad, pa makar otpadcima s bogataševa stola. U kontekstu Evanđelja iščitavamo da ovaj prosjak nije mogao raditi jer mu je čitavo tijelo bilo prekriveno čirevima. Njegovo siromaštvo bilo je posljedica životnih okolnosti, a ne posljedica njegove lijenosti. Nakon smrti, ova dvojica su „zamijenili uloge“.

Kad umrije siromah, odnesoše ga anđeli u krilo Abrahamovo. Umrije i bogataš te bude pokopan.
Tada u teškim mukama u paklu…

Siromah je podnosio muku na ovom svijetu, a bogataš se zabavljao. Bogataševe muke počele su nakon smrti. Molio je da Abraham pošalje Lazara makar s kapljicom vode i rashladi mu jezik. Dobio je odgovor: između nas i vas zjapi provalija golema te koji bi i htjeli prijeći odavde k vama, ne mogu,a ni odatle k nama prijelaza nema.

Između bogataša i siromaha i na zemlji je bio ogroman ponor, umjetno načinjena barijera. Bogataš se vjerojatno gnušao pogleda na siromaha prekrivenog čirevima; u najboljem slučaju nije ga ni primjećivao. Međutim, nakon smrti pojavio se drugi ponor koji je načinio Bog i koji je jasno odijelio Nebo i pakao i taj ponor ne može prijeći nijedan duh.

Bogataš se, nažalost, „probudio“ tek nakon smrti kad ga je zadesilo veliko trpljenje u paklenom ognju. Poželio je upozoriti svoju obitelj da ne čine kao što je on činio. Tu se još može nazrijeti tračak dobrote kod tog bogataš jer nije htio, kao neki ljudi kad ih zadesi zlo, da i drugi podjednako trpe. Ne, on se barem trudi
poštedjeti trpljenja svoje najbliže.

Ipak dobiva odgovor: Imaju Mojsija i Proroke! Njih neka poslušaju!’ Ako ne slušaju Mojsija i Prorokâ, neće povjerovati sve da i od mrtvih tko ustane.

Mi, umjesto Mojsija, imamo Isusa Krista koji nas je svojom Krvlju otkupio. Imamo i proroke, one koji su nam navijestili Evanđelje, i suvremene proroke koji žive među nama i koji nam propovijedaju Radosnu Vijest riječju, molitvom, pobožnostima, a prije svega Euharistijom i drugim sakramentima Crkve. Propovijedaju nam i ovu Radosnu Vijest vlastitim životom. Ti proroci smo i mi sami ako činimo kako je određeno u Svetom Pismu i ako pomažemo drugim ljudima živjeti prema istim principima. Najgora je, međutim, bešćutnost i gluhoća prema problemima drugih ljudi, a najdostojniji pohvale jest kršćanski stav zaštititi drugog čovjeka koji je naš brat u Isusu Kristu.

Razmišljam li o tome? Gospodine Isuse Kriste, molim Te za razumijevanje Evanđelja i pomoć da živim prema njegovim načelima. Ne dopusti da me zao duh zavede, ni mene ni moje bližnje.

Danas na spomendan svetih Arkanđela želim svoje razmatranje završiti riječima molitve: Sveti Mihaele arkanđele, brani nas u boju; protiv pakosti i zasjedama đavolskim budi nam zaklon. Neka mu zapovjedi Bog, ponizno molimo: Ti, vojvodo vojske nebeske, Sotonu i druge duhove zlobne, koji svijetom obilaze na propast duša, Božanskom krjepošću u pakao strovali.

A. S.

(Izvor: Živa riječ 2019. Evanđelja s razmatranjima, Zagreb, prosinac 2018.)

NARUČITE knjigu na:
TEL. 01 45 00 130
ili Email: info@cpps.hr

Koliko sam vjeran Bogu i Evanđelju?

Dvadeset i peta nedjelja kroz godinu

Pročitajte evanđeoski odlomak: Lk 16, 1-13

Ove Isusove riječi o poštenju i vjernosti koje su u osnovi međuljudskih odnosa, shvatljive su svima. Zaključci koji iz njih proizlaze su također logični i ispravni i prema ljudskim mjerilima. Nitko ne bi htio povjeriti svoja dobra nepoštenom čovjeku, čovjeku u kojeg se ne možeš pouzdati i koji bi nas mogao koštati gubitka tih istih dobara.

Taj princip može se primijeniti i na duhovnu stvarnost, na angažman kršćanina u Božjem životu, u vjerskom životu. Ova vjernost i poštenje potrebni su kršćaninu ne samo u važnim i odlučujućim stvarima, nego prije svega u svakodnevnim, naoko nevažnim „sitnicama“ jer se život sastoji upravo od tih malih i
svakodnevnih obveza i poslova koje moramo obaviti.

Moguće je to primijeniti i na molitvu koja treba biti redovita i vjerna. I kod molitve je važna kvaliteta i postojanost. Bolje je moliti „po manje“, ali redovito nego poduzimati „molitvene akcije“ svako malo, a potom danima zanemarivati molitvu. Potrebno je angažirati se i u drugim duhovnim aktivnostima i vjerskim sadržajima.

Druga važna poruka koja se nadaje iz današnjeg Evanđelja glasi: sva naša materijalna dobra, koja ionako nisu naša jer ih primamo od Boga, trebaju služiti da bismo postigli vječni život. Nisu ona svrha sebi i jasno je da nam ne smiju zamijeniti ili zakloniti Boga. Važno je znati postaviti pravu hijerarhiju vrijednosti uzimajući u obzir i materijalna i duhovna dobra.

Treba sebi postaviti pitanje: koliko sam vjeran u malim stvarima i u molitvi? Koliko sam vjeran Bogu i Evanđelju? Jesam li pošten i čestit u sitnim, svakodnevnim stvarima?

D. M.

(Izvor: Živa riječ 2019. Evanđelja s razmatranjima, Zagreb, prosinac 2018.)

NARUČITE knjigu na:
TEL. 01 45 00 130
ili Email: info@cpps.hr

Ulij u naša srca snagu da bismo poput Tebe „ostavljali“ sebe i tražili druge

Dvadeset i četvrta nedjelja kroz godinu

Pročitajte evanđeoski odlomak: Lk 15, 1-32

Čitajući 15. poglavlje Evanđelja po Luki moguće je postaviti tezu da Isus pokazuje kontrast između Božjeg i ljudskoga načina razmišljanja. Iako iz njegovih usta izlazi tvrdnja:

Tko to od vas, ako ima sto ovaca pa izgubi jednu od njih, ne ostavi onih devedeset i devet u pustinji te pođe za izgubljenom dok je ne nađe, u nama se rađa nesigurnost i pitanje je li to uistinu tako i bismo li i mi bili u stanju tako učiniti?

Počinjemo kalkulirati i razmišljati: isplati li se nešto, ima li od toga koristi? Na ovom mjestu otkrivamo neizmjernost Božje ljubavi i njegova milosrdnog pogleda. On nikada ne kalkulira.

Za njega smo vrijedni svega – i posljednje kapljice Krvi, pa i onda kad odbacujemo njegov izbor, ljubav i pouzdanje. On vjeruje u nas i čeka da mu se vratimo i da se bacimo u njegov zagrljaj; vjeruje da ćemo i sami početi razmišljati i činiti poput njega – bez kalkuliranja, osude i kazne. Kada se vratimo Bogu i kad
drugima budemo u tome pomagali, doživjet ćemo najveću radost.

Gospodine, ulij u naše srce želju da nas Ti nađeš. Ulij u naša srca snagu da bismo poput Tebe „ostavljali“ sebe i tražili druge.

D. S.

(Izvor: Živa riječ 2019. Evanđelja s razmatranjima, Zagreb, prosinac 2018.)

NARUČITE knjigu na:
TEL. 01 45 00 130
ili Email: info@cpps.hr

Tko ne nosi svoga križa i ne ide za mnom, ne može biti moj učenik!

Dvadeset i treća nedjelja kroz godinu

Pročitajte evanđeoski odlomak: Lk 14, 25-33

Susrećemo se danas s teškim, možemo reći i šokantnim riječima koje Isus izgovara. Mogli bi se zapitati i je li ovo što zahtijeva Krist za obične ljude ili samo za neke posebne, „nadljude“? Kako može tražiti od nekoga da mrzi svoju braću i sestre, svoje roditelje, svoj život? Uostalom, to je nehumano i protiv je zapovijedi ljubavi na koju nas je toliko puta pozvao.

Zbunjujuće je ovo; Isus kao da postaje nerazumljiv, pa čak i kontradiktoran. Malo traži da volimo, malo da mrzimo. Još nakon toga govori i riječi kako se treba odreći svega što se posjeduje ili se ne može biti njegov učenik.

Što sve to znači? Nema na to pitanje univerzalnog odgovora. Odgovor je sadržan u Riječi Božjoj, on je u zapovijedima Božjim. On je u razmatranju Isusova života. Svatko od nas mora zastati i pitati se što ove riječi govore meni. Odreći se svega što posjedujem, odreći se ljudi, načina života… I cijelo današnje Evanđelje nas potiče na to jer govori se da je Isusa slijedilo silno mnoštvo, no Isus je osjetio da ga
ne žele svi slijediti srcem, iskreno i u svemu.

Ne žele svi slijediti njegov način života. Neki su ga slijedili iz znatiželje, neki možda zbog senzacije, neki su možda tražili neku korist za sebe. Isusu nije stalo do toga da za njim ide mnoštvo, samo izvanjski, prividno. On zna da ga samo potpuno slobodno i otvoreno srce može iskreno slijediti, a sve ostalo je „sjedenje na dvije stolice”.

On zna da mi nećemo pronaći trajnu sreću ni u ljudima ni u stvarima. A Kristu je silno stalo do naše prave sreće.

S. H.

(Izvor: Živa riječ 2019. Evanđelja s razmatranjima, Zagreb, prosinac 2018.)

NARUČITE knjigu na:
TEL. 01 45 00 130
ili Email: info@cpps.hr