Category Duhovne obnove/vježbe

Odjek s duhovne obnove (11.-13.05.2018, Prozorje)

Najljepša Slušateljica Božje Riječi
Škola molitve Božjom Riječju
(Prozorje, 11.-13. svibnja 2018.)

Što da uzvratim Gospodinu za sve što mi je učinio?
Uzet ću čašu spasenja i zazvati ime Gospodnje (Ps 116).

Tako bi riječima Psalma mogli najbolje izraziti ono stanje duše i plodove Duha nakon upravo održane duhovne obnove u Centru pomirenja Predragocjene Krvi u Prozorju. Duhovnu obnovu je vodio p. Krzysztof Wons, salvatorijanac, prema poznatoj metodi rada/iščitavanja Božje Riječi lectio divina koju prakticira u Centru duhovne formacije u Krakovu. Ovo je njegova treća duhovna obnova održana za sve članove ZKK prema ovoj metodi, a ovaj put u središtu promatranja i njegova vodstva kroz Riječ bila je Marija – Najljepša Slušateljica Božje Riječi. To je ujedno bila i tema ove duhovne obnove na kojoj su sudjelovali članovi ZKK od Juga Lijepe naše, preko Istre, Slavonije, sve do Vojvodine. Valja istaknuti da je ovo prva trodnevna obnova održana u misijskoj kući u Prozorju i to u Marijinu mjesecu i na „Marijinu temu“, a Družba Misionara je osnovana baš na veliku marijansku svetkovinu – Uznesenje BD Marije na nebo (15. kolovoza 1815.).

Čaša spasenja – Riječ Gospodnja! Uzeti čašu spasenja – uzeti Riječ Božju! Pohranjivati ju u svom srcu i prebirati, njihati kao najdraže čedo, onako kako je to činila Marija – najljepša od svih žena. Ponizna službenica Božja i pažljiva Slušateljica Riječi i zato – sva lijepa. Jer Božja Riječ učinila ju je lijepom. Božja Riječ kojom je bila prožeta i koja ju je potpuno ispunjavala. Božja Riječ koju je slušala (lectio), koju je meditirala (meditatio), Riječ kojom se molila (oratio), Riječ koju je kontemplirala (contemplatio) i potpuno ostvarila u apoteozi suotkupljenja na Golgoti!

Mariju smo promatrali u onim trenutcima i životnim situacijama u kojima Božja Riječ nju dotiče, ispunjava i u trenutcima u kojima ta Riječ o njoj govori. Bila je to jedna potpuno nova perspektiva, jedan pogled na Najljepšu Slušateljicu Božje Riječi koji se ne oslanja na pučku marijansku tradiciju i pobožnost (koliko god ona dragocjena i vrijedna bila), već želi produbljivati znanje, vjeru i ljubav prema Mariji kroz samu Božju Riječ. Lectio divina s Marijom zasniva se na otkrivanju Marije kao „ikone“ koja se piše u svjetlu Božje Riječi i koju otkrivamo sve dublje i više skidajući jedan po jedan „veo“ koji nam skriva Marijinu istinsku sliku i značenje.

U tajni Božje Riječi Marija nam se otkriva kao – Sva lijepa. Jer je stvorena na sliku Onoga koji je Ljepota, na sliku Božju. Marija je lijepa po Božjoj Ljepoti kao i svako Božje stvorenje od postanka svijeta. I vidje Bog sve što je učinio, i bijaše veoma dobro/lijepo (Post 1, 31).

Ljepota Marije koja sluša Božju Riječ otkriva nam se u trenutcima pohođenja anđela Gabrijela kojega, uronjena u svakodnevnim obvezama jedne obične djevojke iz Nazareta, Mirjam čuje i odaziva se toj Riječi izričući svoj Fiat istini da će roditi Najljepšeg od sinova ljudskih.

Marija nije samo slušala već ona i razmišlja o riječima koje je čula od Anđela: »Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!« Na tu se riječ ona smete i stade razmišljati kakav bi to bio pozdrav. (Lk 1, 28-29) U trenutku kada Anđeo odlazi od Marije, ona ne odlazi od Riječi jer: Marija u sebi pohranjivaše sve te događaje i prebiraše ih u svome srcu (Lk 2, 19). Tu se otkriva ljepota Marije koja meditira. Marija se i moli Riječju sve dok nije u stanju Bogu reći: »Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!« (Lk 1, 38). Ona izriče i svoj veličanstveni Magnificat (Veliča duša moja…) sastavljen od versa Svetoga Pisma. Iz te molitve Riječju proizlazi radost koja potiče na djelovanje, na dijeljenje – jer Marija ne ostaje zatvorena u „svoju tajnu“, već hita u gorje k svojoj rođakinji Elizabeti, još jednoj lijepoj ženi. Obje su žene radosne jer su u svom životu iskusile neobičnu plodnost Božje Riječi.

Marijina radost svoj vrhunac doseže na Kalvariji. Iako trpi neizrecivu bol gledajući što izopačenost grijeha čini Vječnoj Ljepoti, ona ostaje do kraja pod križem, suočava se s patnjom i nadilazi ju. Ona na obzorju Velikog petka očima vjere nazire zoru uskrsnoga jutra. I prima nas za svoju djecu. »Evo ti majke!« (Iv 19, 27). Ona nas grli kako bi nas naslonila na Srce svoga Sina da, po Riječi i u Riječi Božjoj, u sebi otkrivamo onu iskonsku ljepotu djece Božje: Na svoju sliku stvori Bog čovjeka, na sliku Božju on ga stvori, muško i žensko stvori ih (Post 1, 31).

Ž.N.

Nekoliko slika:

https://www.flickr.com/photos/136771458@N08/albums/72157695146271521
Osvrt: duhovna obnova u Privlaci (kod Zadra)

U malenom i lijepom dalmatinskom mjestu, Privlaka, imali smo duhovnu obnovu za sve njezine župljane. Tijekom samo tri dana nastojali smo se barem malo približiti Bogu te ga još bolje upoznati. Prvi dan bilo je uvodno predavanje, nakon čega je slijedio meditativni križni put u kojem smo promatrali Isusa koliko je za nas trpio te smo molili za izliječenje naših duhovnih rana. Nakon sv. Mise imali smo Pokorničko bogoslužje u kojem su se župljani pripremali za njihovu uskrsnu sv. Ispovijed. U posljednjoj točki toga dana bilo je klanjanje u kojem smo promatrali Isusa kako se moli u Getsemanskom vrtu i predaje se u ruke Oca nebeskoga te tako od njega učili kako se i mi trebamo moliti i predati u ruke Božje.

Idućeg dana krenuli smo od upoznavanja samih sebe, putem poticajnih razmišljanja i razmatranja evanđelja o razlici farizeja i carinika u Hramu. Nakon što smo spoznali tko smo i što smo, sa sviješću i sigurnošću u svoje dostojanstvo Božjeg djeteta, razmišljali smo o ispravnim i krivim slikama Boga koje nosimo u svome srcu, a u tome nam je pomogla prispodoba o izgubljenom i nađenom sinu, odnosno o milosrdnom ocu. Istog dana, nakon večernje sv. Mise, imali smo zajedničko klanjanje u kojem smo molili Gospodina da izliječi naše duhovne i duševne rane, od začeća do današnjeg dana.

Duhovna obnova je završila u Nedjelju Muke Gospodnje razmišljajući o Isusovoj muci i smrti te smo tako u svoja srca još više usadili spoznaju Božje ljubavi iskazanu u Krvi njegovog Sina. Svi ovi maleni koraci tijekom duhovne obnove pomogli su nam razumijeti i prihvatiti sebe kakvi jesmo, razumijeti i prigrliti Oca nebeskoga te prihvatiti njegovu ljubav koju nam je iskazao stvarajući svijet, stvarajući nas i predajući i žrtvujući vlastitog Sina radi nas, iz ljubavi prema nama – njegovoj djeci.

https://www.flickr.com/photos/136771458@N08/albums/72157680447193881
Osvrt s duhovne obnove u Prozorju, 11. ožujka 2017.

Poslanici pomirenja u formaciji

 

“Pomirenje u Krvi Kristovoj” bilo je središnja tema cjelodnevne duhovne obnove za Zajednicu Krvi Kristove. Održana je u subotu, 11. ožujka 2017. u drugoj hrvatskoj kući Družbe Misionara Krvi Kristove, u Prozorju (30-ak kilometara od Zagreba) gdje ova zajednica dovršava izgradnju Centra pomirenja Predragocjene Krvi Kristove. Središte kompleksa čini kapela koja je tijekom cijeloga dana bila ispunjena bogatim programom – molitvenim, formativnim, zahvalnim. Članovi Zajednice pristigli su s raznih strana, iz Ludbrega, Ivanca, Rijeke, Zagreba i okolice, te iz Slavonije i Vojvodine. U cijelom programu sudjelovao je generalni moderator Družbe Misionara Krvi Kristove p. William Nordenbrock, i njegov zamjenik p. Emanuele Lupi. Euharistijsko slavlje predvodio je p. Ilija Grgić, provincijalni delegat Hrvatske delegature Družbe Misionara Krvi Kristove. Zahvaljujući sudjelovanju svećenika Dugoselskog dekanata, vjernici su imali prilike i za Ispovijed i duhovne razgovore. Susret je završio Euharistijskim klanjanjem koje je predvodio p. Davor Lukačević, župni vikar u župi sv. Antuna Padovanskog u Sesvetskim Selima.

 

General Družbe p. William Nordenbrock održao je izlaganje na temu “Ambasadori pomirenja”. Zbog osobne i socijalne dimenzije pomiriteljske snage Kristove, predstavio je metode kojima se gradi pomirenje. Poticaj je pronašao u knjizi “Putovanje” američkog sociologa Johna Paula Lederacha koji kaže, polazeći od Ps 85,11 da se pomirenje događa “kada se ljubav i vjernost sastanu, pravda i mir zagrle.” Lederach i savjetuje da je za pomirenje potrebno stvoriti prostor za svaku od tih vrijednosti kako bi se poštivale, zbog toga što sukob često nastaje kada je naglasak samo na jednoj od vrijednosti, a nauštrb ostalima. Na početku procesa pomirenja stoji milosrđe, “vrijednost koja služi kao ključ koji otvara vrata u zidovima koji razdvajaju sukobljene ljude.” Također je istaknuo: “Živjeti duhovnost Presvete Krvi znači dozvoliti sažaljenju i milosrđu Božjem da oblikuje naša srca kako bismo i mi bili ljudi sažaljenja i samilosti.” Govorio je i o metodama kojima se razvijaju vještine kako bi ljudi Predragocjene Krvi Kristove bili poslanici pomirenja. Naveo je primjer Metode kruga po kojoj je Kongregacija 2002. godine počela raditi u Chicagu. Tu je i tzv. Afirmativno razlikovanje, metoda kojom se uči doći do odluke koja usklađuje naše živote i naš rad s Božjim planom. P. William je naglasio kako u tome nije ključno pitanje što ćemo mi učiniti i odlučiti, nego što Bog želi da odlučimo i učinimo? Na kraju je zaključio: “Ljudi Predragocjene Krvi su ljudi pomirenja. Mi živimo u radosti naše pomirenosti s Bogom po Krvi njegova Sina i mi odgovaramo na taj dar nastavljajući poslanje pomirenja u današnjem svijetu.”

 

P. Emanuele Lupi održao je dva izlaganja. U prvom je obradio razvoj karizme Misionara Krvi Kristove, od Svetog pisma do osnutka Kongregacije Misionara Predragocjene Krvi 1815. godine u Italiji. Pokretači sv. Gašparu bili su ljubav za Krv Kristovu i osjetljivost za misiju i potrebe Crkve. P. Emanuele je predstavio povijest širenja Misionara Krvi Kristove, te projekte promicanja i produbljivanja štovanja Presvete Krvi. Članovima Zajednice Krvi Kristove uputio je riječi s posljednje Generalne skuštine Misionara Krvi Kristove: „Krv Kristova, prolivena za sve i koja nas približava jedne drugima je izvor i vrhunac našeg života i misije. Ta krv nas potiče da potvrđujemo dostojanstvo života i zagrlimo ranjeno čovječanstvo i sve stvoreno. Ukorijenjeno u duhovnost Predragocjene Krvi i službe Riječi, naše poslanje je biti proročki svjedok obnovi Crkve i transformacije svijeta. Kao hrabra zajednica misionara učenika, krik Krvi nas poziva na margine društva, poziva nas da budemo Kristovi ambasadori pomirenja i nade, kao misionari Božjeg naroda.“

 

Drugo izlaganje p. Lupi je posvetio Mariji De Mattias, ženi pomirenja i utemeljiteljici Klanjateljica Krvi Kristove. Predstavio je njezin osobni i duhovni rast, te novost koju je unijela u Crkvu, a to je propovijedanje žene. Najčešće je govorila o Muci Gospodnjoj i Blaženoj Djevici Mariji. “Svakako veliki dar koji je Bog dao Mariji De Mattias je taj što ju je privukao otajstvu Krvi. Krv kao ljubav, milosrđe, solidarnost. Tu je ona našla snagu za ići naprijed, u tome je tajna njezine svetosti”, rekao je na kraju p. Emanuele i zaključio: “Ako se sami osjećate kao bezvrijedni, ako vam to kaže i vaša okolina, znajte da ste plaćeni Krvlju Kristovom. I to je vaša najveća vrijednost.”

 

Misionari Krvi Kristove svim sudionicima duhovne obnove ponudili su i materijale na hrvatskom jeziku koji će im pomoći u njihovom rastu u pobožnosti Predragocjenoj Krvi Kristovoj. Posebno spomenimo “Dnevnik dobra 2017.” za bilješke o dobrim djelima tijekom godine, kako bi naučili uočavati blagoslove u svom životu, prepoznavati dobro, milosrđe i živjeti s Božjom riječi. Naime, susrećući se s napasti brzog zaborava dobra i milosrđa u svom životu, želja je pisanjem ovih bilješki stvoriti duhovno korisnu naviku primjećivanja onog što čovjeka obogaćuje i oblikuje. Nova je i tiskana „Krunica oproštenja“, te svjedočanstva o Svetom pismu zabilježena na DVD-u “Biblijo, domovino moja”.

 

Svi sudionici duhovne obnove, kao i štovatelji Krvi Kristove pozvani su u Prozorje 1. i 2. srpnja kada će u Centar pomirenja doći i relikvija Predragocjene Krvi Kristove iz Ludbrega. Taj program bit će održan pod geslom “Ludbreško čudo u Prozorju”.

Tekst: Tanja Popec