Osvrt s duhovne obnove u Prozorju, 11. ožujka 2017.

Poslanici pomirenja u formaciji

 

“Pomirenje u Krvi Kristovoj” bilo je središnja tema cjelodnevne duhovne obnove za Zajednicu Krvi Kristove. Održana je u subotu, 11. ožujka 2017. u drugoj hrvatskoj kući Družbe Misionara Krvi Kristove, u Prozorju (30-ak kilometara od Zagreba) gdje ova zajednica dovršava izgradnju Centra pomirenja Predragocjene Krvi Kristove. Središte kompleksa čini kapela koja je tijekom cijeloga dana bila ispunjena bogatim programom – molitvenim, formativnim, zahvalnim. Članovi Zajednice pristigli su s raznih strana, iz Ludbrega, Ivanca, Rijeke, Zagreba i okolice, te iz Slavonije i Vojvodine. U cijelom programu sudjelovao je generalni moderator Družbe Misionara Krvi Kristove p. William Nordenbrock, i njegov zamjenik p. Emanuele Lupi. Euharistijsko slavlje predvodio je p. Ilija Grgić, provincijalni delegat Hrvatske delegature Družbe Misionara Krvi Kristove. Zahvaljujući sudjelovanju svećenika Dugoselskog dekanata, vjernici su imali prilike i za Ispovijed i duhovne razgovore. Susret je završio Euharistijskim klanjanjem koje je predvodio p. Davor Lukačević, župni vikar u župi sv. Antuna Padovanskog u Sesvetskim Selima.

 

General Družbe p. William Nordenbrock održao je izlaganje na temu “Ambasadori pomirenja”. Zbog osobne i socijalne dimenzije pomiriteljske snage Kristove, predstavio je metode kojima se gradi pomirenje. Poticaj je pronašao u knjizi “Putovanje” američkog sociologa Johna Paula Lederacha koji kaže, polazeći od Ps 85,11 da se pomirenje događa “kada se ljubav i vjernost sastanu, pravda i mir zagrle.” Lederach i savjetuje da je za pomirenje potrebno stvoriti prostor za svaku od tih vrijednosti kako bi se poštivale, zbog toga što sukob često nastaje kada je naglasak samo na jednoj od vrijednosti, a nauštrb ostalima. Na početku procesa pomirenja stoji milosrđe, “vrijednost koja služi kao ključ koji otvara vrata u zidovima koji razdvajaju sukobljene ljude.” Također je istaknuo: “Živjeti duhovnost Presvete Krvi znači dozvoliti sažaljenju i milosrđu Božjem da oblikuje naša srca kako bismo i mi bili ljudi sažaljenja i samilosti.” Govorio je i o metodama kojima se razvijaju vještine kako bi ljudi Predragocjene Krvi Kristove bili poslanici pomirenja. Naveo je primjer Metode kruga po kojoj je Kongregacija 2002. godine počela raditi u Chicagu. Tu je i tzv. Afirmativno razlikovanje, metoda kojom se uči doći do odluke koja usklađuje naše živote i naš rad s Božjim planom. P. William je naglasio kako u tome nije ključno pitanje što ćemo mi učiniti i odlučiti, nego što Bog želi da odlučimo i učinimo? Na kraju je zaključio: “Ljudi Predragocjene Krvi su ljudi pomirenja. Mi živimo u radosti naše pomirenosti s Bogom po Krvi njegova Sina i mi odgovaramo na taj dar nastavljajući poslanje pomirenja u današnjem svijetu.”

 

P. Emanuele Lupi održao je dva izlaganja. U prvom je obradio razvoj karizme Misionara Krvi Kristove, od Svetog pisma do osnutka Kongregacije Misionara Predragocjene Krvi 1815. godine u Italiji. Pokretači sv. Gašparu bili su ljubav za Krv Kristovu i osjetljivost za misiju i potrebe Crkve. P. Emanuele je predstavio povijest širenja Misionara Krvi Kristove, te projekte promicanja i produbljivanja štovanja Presvete Krvi. Članovima Zajednice Krvi Kristove uputio je riječi s posljednje Generalne skuštine Misionara Krvi Kristove: „Krv Kristova, prolivena za sve i koja nas približava jedne drugima je izvor i vrhunac našeg života i misije. Ta krv nas potiče da potvrđujemo dostojanstvo života i zagrlimo ranjeno čovječanstvo i sve stvoreno. Ukorijenjeno u duhovnost Predragocjene Krvi i službe Riječi, naše poslanje je biti proročki svjedok obnovi Crkve i transformacije svijeta. Kao hrabra zajednica misionara učenika, krik Krvi nas poziva na margine društva, poziva nas da budemo Kristovi ambasadori pomirenja i nade, kao misionari Božjeg naroda.“

 

Drugo izlaganje p. Lupi je posvetio Mariji De Mattias, ženi pomirenja i utemeljiteljici Klanjateljica Krvi Kristove. Predstavio je njezin osobni i duhovni rast, te novost koju je unijela u Crkvu, a to je propovijedanje žene. Najčešće je govorila o Muci Gospodnjoj i Blaženoj Djevici Mariji. “Svakako veliki dar koji je Bog dao Mariji De Mattias je taj što ju je privukao otajstvu Krvi. Krv kao ljubav, milosrđe, solidarnost. Tu je ona našla snagu za ići naprijed, u tome je tajna njezine svetosti”, rekao je na kraju p. Emanuele i zaključio: “Ako se sami osjećate kao bezvrijedni, ako vam to kaže i vaša okolina, znajte da ste plaćeni Krvlju Kristovom. I to je vaša najveća vrijednost.”

 

Misionari Krvi Kristove svim sudionicima duhovne obnove ponudili su i materijale na hrvatskom jeziku koji će im pomoći u njihovom rastu u pobožnosti Predragocjenoj Krvi Kristovoj. Posebno spomenimo “Dnevnik dobra 2017.” za bilješke o dobrim djelima tijekom godine, kako bi naučili uočavati blagoslove u svom životu, prepoznavati dobro, milosrđe i živjeti s Božjom riječi. Naime, susrećući se s napasti brzog zaborava dobra i milosrđa u svom životu, želja je pisanjem ovih bilješki stvoriti duhovno korisnu naviku primjećivanja onog što čovjeka obogaćuje i oblikuje. Nova je i tiskana „Krunica oproštenja“, te svjedočanstva o Svetom pismu zabilježena na DVD-u “Biblijo, domovino moja”.

 

Svi sudionici duhovne obnove, kao i štovatelji Krvi Kristove pozvani su u Prozorje 1. i 2. srpnja kada će u Centar pomirenja doći i relikvija Predragocjene Krvi Kristove iz Ludbrega. Taj program bit će održan pod geslom “Ludbreško čudo u Prozorju”.

Tekst: Tanja Popec