U malenom i lijepom dalmatinskom mjestu, Privlaka, imali smo duhovnu obnovu za sve njezine župljane. Tijekom samo tri dana nastojali smo se barem malo približiti Bogu te ga još bolje upoznati. Prvi dan bilo je uvodno predavanje, nakon čega je slijedio meditativni križni put u kojem smo promatrali Isusa koliko je za nas trpio te smo molili za izliječenje naših duhovnih rana. Nakon sv. Mise imali smo Pokorničko bogoslužje u kojem su se župljani pripremali za njihovu uskrsnu sv. Ispovijed. U posljednjoj točki toga dana bilo je klanjanje u kojem smo promatrali Isusa kako se moli u Getsemanskom vrtu i predaje se u ruke Oca nebeskoga te tako od njega učili kako se i mi trebamo moliti i predati u ruke Božje.
Idućeg dana krenuli smo od upoznavanja samih sebe, putem poticajnih razmišljanja i razmatranja evanđelja o razlici farizeja i carinika u Hramu. Nakon što smo spoznali tko smo i što smo, sa sviješću i sigurnošću u svoje dostojanstvo Božjeg djeteta, razmišljali smo o ispravnim i krivim slikama Boga koje nosimo u svome srcu, a u tome nam je pomogla prispodoba o izgubljenom i nađenom sinu, odnosno o milosrdnom ocu. Istog dana, nakon večernje sv. Mise, imali smo zajedničko klanjanje u kojem smo molili Gospodina da izliječi naše duhovne i duševne rane, od začeća do današnjeg dana.
Duhovna obnova je završila u Nedjelju Muke Gospodnje razmišljajući o Isusovoj muci i smrti te smo tako u svoja srca još više usadili spoznaju Božje ljubavi iskazanu u Krvi njegovog Sina. Svi ovi maleni koraci tijekom duhovne obnove pomogli su nam razumijeti i prihvatiti sebe kakvi jesmo, razumijeti i prigrliti Oca nebeskoga te prihvatiti njegovu ljubav koju nam je iskazao stvarajući svijet, stvarajući nas i predajući i žrtvujući vlastitog Sina radi nas, iz ljubavi prema nama – njegovoj djeci.