Vijesti o Isusu i njegovu učenju šire se jako brzo. Stižu prije nego što se on pojavi na određenom mjestu. Tako je bilo i u Jerihonu i s tamošnjim stanovnicima, a posebice sa Zakejom. Čuo je što ljudi govore o Isus i silno ga je želio vidjeti. Ova želja zaista je morala biti velika jer Zakej, kad se Isus pojavio u gradu, ne gleda svoj društveni položaj, a još manje što će ljudi reći, nego se penje na drvo samo da bi vidio Gospodina.
Zakej primjećuje Isusa dok prolazi, a Isusa ga iznenađuje riječima: Zakeju, žurno siđi! Danas mi je proboraviti u tvojoj kući.
Ovo iskustvo promijenilo je potpuno Zakejov život. Osjeća se počašćen, polaskan i radostan jer Gospodin ga ne prijezire kako su to činili Židovi; štoviše, Isus otkriva njegovu duboku želju i ispunjava je. Ovo ga je učinilo slobodnim i velikodušnim pa dijeli svoje bogatstvo i vraća i nagrađuje one koje je oštetio. Ovakva je Božja ljubav, bezuvjetna i ničim nije ograničena. Gospodin svakome pruža ruku jer nam želi dobro.
Čuje moj glas i vapaj čak i kad ga ne izreknem. On zna želje naših srdaca. Bog, koji je Ljubav, dolazi i traži prezrene, odbačene i izgubljene.
Omogućavam li svojim čežnjama da se susretnu s Isusom? Živim li svoj život s Kristom? Dopuštam li, poput Zakeja, voditi se i dovesti do iskustva radosti susreta s Isusom?
H. C.
(Izvor: Živa riječ 2019. Evanđelja s razmatranjima, Zagreb, prosinac 2018.)
NARUČITE knjigu na: TEL. 01 45 00 130 ili Email:info@cpps.hr
Ono što uništava naš odnos s Bogom i drugim čovjekom jest neispravan odnos, pogled na samog sebe, preveliko pouzdanje u sebe, mišljenje da smo bolji i svetiji od drugih.
Takvim osobama Isus upravlja svoju prispodobu, govoreći:
Svaki koji se uzvisuje, bit će ponižen; a koji se ponizuje, bit će uzvišen.
Stati u istini, priznati vlastite slabosti i mane, čini nas sposobnima razumjeti druge i biti milosrdnima. Isus nas upozorava na farizejev stav: ovaj se zapravo nije došao u hram moliti, nego hvaliti pred Bogom. Povrh toga, osuđuje i prijezire druge koji se u hramu nalaze. Svrati pozornost na carinikov stav. On stoji podalje, čak se ne usudi ni pogled podići prema nebu, bije se u prsa i vapi Gospodinu:
Bože, milostiv budi meni grešniku!
On je svjestan svoje grješnosti i malenosti pred Bogom. Zamoli Duha Svetog da ti pomogne sagledati tvoj stav prema Bogu i tvoju svakodnevnu molitvu.
Ako je tvoj stav ispravan, zahvaljuj Bogu jer to je – dar. Ako nije ispravan i ako je loš, moli Boga za dar ispravne i pokorne molitve. Kakav je tvoj stav kada se obraćaš Bogu u svojoj svakodnevnoj molitvi? Kako izgleda tvoj susret s Bogom kada ideš u crkvu iskazati Bogu slavu i čast?
Z. L.
(Izvor: Živa riječ 2019. Evanđelja s razmatranjima, Zagreb, prosinac 2018.)
NARUČITE knjigu na: TEL. 01 45 00 130 ili Email:info@cpps.hr
Gospodin Isus govori o nepravednom sudcu koji je ispunio udovičinu prošnju i uzeo je u obranu jer ga je uporno za to molila. Koliko više sam Bog koji je sama ljubav, uzima u zaštitu one koji ga mole. Gospodin Isus nas uvjerava da će naša molitva biti uslišana. U tom kontekstu vrlo je važno pitanje koje je postavio: Ali kad Sin Čovječji dođe, hoće li naći vjere na zemlji?
Isus nam govori o Božjoj spremnosti ispuniti naše prošnje, a istovremeno nas opominje zbog manjka vjere. Ima ljudi koji mole, ali ne vjeruju! Kako se može moliti bez vjere? Primjer može biti netko tko živi po vlastitoj volji, prilagođava Božje zapovijedi prema sebi, a njegov odnos s Bogom je samo prividan.
Takav čovjek, ako se i moli, ne traži u molitvi Božju volju, nego ispunjenje vlastitih prohtjeva. Takvu molitvu Gospodin ne čuje. Postoji i molitva lišena pouzdanja u Gospodina Boga, u to da je on doista dobar i da za nas želi najbolje. Takva molitva nije vođena vjerom. Isusovo pitanje o vjeri u kontekstu molitve doziva nam u pamet da, moleći se, možemo ne vjerovati Gospodinu Bogu i ne tražiti njegove predivne darove koje nam je pripravio; biti uvjereni da mi znamo bolje što nam je u danom trenutku potrebno.
Isus nas poučava da će gorljiva, pouzdana i ustrajna molitva biti uslišana, ali da njemu treba ostaviti odluku o načinu i vremenu.
M. S.
(Izvor: Živa riječ 2019. Evanđelja s razmatranjima, Zagreb, prosinac 2018.)
NARUČITE knjigu na: TEL. 01 45 00 130 ili Email:info@cpps.hr
Svatko od nas ima svoje dužnosti, svatko ima svoje obveze oko nečega ili nekoga. Prvo: valja znati, uočiti i osvijestiti sebi koje su to moje obveze u obitelji, na radnom mjestu, u školi, župi, društvu… Drugo, valja činiti ono što se od mene očekuje i traži.
Zbog molitve i Crkve ne mogu zapustiti sebe i svoju obitelj. Zbog pretjeranog posla ili bavljenja sporednim stvarima ne mogu zapustiti svoju obitelj i brigu za duhovni rast i razvoj u odnosu prema Bogu.Valja znati koji su prioriteti, što je na prvom mjestu u čovjekovu životu! Kada činimo ono što se od nas traži i očekuje, tada zaista vršimo Božju volju. Tada zaista njemu služimo jer se tako brinemo za ono što je i njegovo. A on će nas pokrijepiti svojom milošću. Tada zaista njemu služimo u svojoj braći i sestrama. Tada smo također i radnici na njegovoj njivi.
Ako to činimo svjesno i iz ljubavi prema njemu, onda još brže i sigurnije rastemo u vjeri, nadi i ljubavi. Ako sve što radimo u ljubavi prema njemu svjesno prikazujemo njemu na slavu i spasenje duša, onda još brže rastemo i sazrijevamo u svetosti!
D. L.
(Izvor: Živa riječ 2019. Evanđelja s razmatranjima, Zagreb, prosinac 2018.)
NARUČITE knjigu na: TEL. 01 45 00 130 ili Email:info@cpps.hr
Tako je to s čovjekom: idući kroz život, nije uvijek spreman primijetiti Isusovu prisutnost. Tek kad ga život počne pritiskati i boljeti, počinje tražiti i zazivati. Možda je tako bilo i u životu ovih ljudi oboljelih od gube – ne znamo sa sigurnošću. Ali je važno da doživljavajući Božju intervenciju kojom odgovara na naš poziv, učimo biti zahvalni Onomu koji je u nama učinio to čudo promjene.
Jedino takav stav u nama otvara prostranstvo obraćenja, i to ne samo jednokratno, nego ono postaje želja, nešto trajno u nama, nešto što želimo nastaviti…
Zahvalnost Bogu obogaćuje prostranstvo našeg života njegovom prisutnošću i tako nas brani od kušnji da sami upravljamo svojim životom.
Takvim odnosom prema Bogu, On postaje Prisutnost, Voditelj, i u konačnici Liječnik naših duša i našega tijela.
Učimo se dakle ići kroz život s Isusom. Neka nas njegova Riječ neprestano prati.
H. C.
(Izvor: Živa riječ 2019. Evanđelja s razmatranjima, Zagreb, prosinac 2018.)
NARUČITE knjigu na: TEL. 01 45 00 130 ili Email:info@cpps.hr
Prvi dan slavlja za našu Delegaturu bio je 7. listopad, kada je br. Karlo Mario Petrović postao punopravnim članom naše Družbe, polažući vječna obećanja, u Centru pomirenja u Prozorju.
Mjesec listopad, Marijin mjesec, mjesec Kraljice Sv. Krunice i dan po ovom njezinu blagdanu, pod njezinim majčinskim plaštem i zaštitom, održano je svečano slavlje primanja u red đakonata trinaestorice kandidata u Zagrebačkoj nadbiskupiji, a „Marijanski pečat“ može se iščitati i iz ovog broja ređenika. Sam obred ređenje zbio se u sklopu svečanog misnog slavlja u župnoj crkvi sv. Ivana XXIII., pape, u zagrebačkoj Dubravi kojem je nazočilo mnoštvo okupljenog vjerničkog puka, svećenika, bogoslova i sjemeništaraca te članova obitelji koji su došli moliti i zagovarati za svoju subraću, prijatelje, svoje sinove i s njima podijeliti jedinstvenost ovoga dana. Jednom riječju: velika radost za sav okupljeni narod Božji, Crkvu Zagrebačku i cijelu Crkvu Božju.
U dostojanstvenoj atmosferi koja je zračila i milinom i ganutošću, nazirao se „komadić Neba na zemlji“. I svemu se s Neba radovala Službenica Božja Marica Stanković na obljetnica svoje smrti (8. X. 1957.) jer su po rukama zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića u red đakonata primljena trinaestorica budućih svećenika, među kojima su odabrani i odazvali su se i dvojica braće iz Hrvatske delegature Družbe Misionara Krvi Kristove: br. Ivan Raljušić i br. Karlo Mario Petrović.
U koncelebraciji su bili generalni vikar Zagrebačke nadbiskupije i moderator Nadbiskupskog duhovnog stola mons. Tomislav Subotičanec, rektor Nadbiskupskog bogoslovnog sjemeništa u Zagrebu preč. Željko Faltak, biskupski vikar za pastoral i kancelar Nadbiskupskog duhovnog stola preč. Marko Kovač, redovnički provincijali, odgajatelji i duhovnici zagrebačke Bogoslovije te brojni svećenici.
Nakon uvoda u misno slavlje, slijedila je Služba Riječi te razlamanje te Riječi u nadahnutoj homiliji o. Kardinala koji se obratio kandidatima rekavši kako ih se prima u nadi, otvorena srca i raširenih ruku jer „svojim mladenačkim poletom oplemenjenim vjerom i snagom Duha Svetoga, unosite novost u život naše Crkve. Po đakonskom ređenju vi ste sakramentalno pozvani živjeti po načelu dara. Sve što nije darovano, izgubljeno je. Ako se živi darujući, ulazi se u logiku Božjeg Kraljevstva, gdje se zauvijek, za vječnost, posjeduje sve što se daje. Vi ne darujete svoja dobra, nego sami sebe. To je razlog neizmjerne radosti.” Kardinal je zatim istaknuo: „Nadalje, vi dragi kandidati za đakonat svojim obećanjem poslušnosti javno izjavljujete da Krist i Njegova Crkva mogu istinski računati na vas.“ Dodao je kako na red đakonata ne treba gledati samo kao na uvjet na putu do prezbiterata, već đakonat treba doživljavati kao trajno stanje „koje će odsada strukturirati vašu osobnost i određivati vaše djelovanje. Ono treba oblikovati vaš način življenja Evanđelja da biste se neprestano ogledali u Krista, poslušnog i vjernog sluge Oca, te sluge ljudi, Kristove braće i sestara. Uz vašu postojanu molitvu, zagarantirana vam je pomoć Duha Svetoga, kako biste se mogli poistovjetiti s Kristom Gospodinom.”
Kardinal je poručio: „Dragi ređenici, Isusovo evanđelje razotkriva privid i pokazuje nam pravu stranu stvarnosti. Isus ne voli pozornicu, ne voli glumu, uvijek izbjegava pretvaranje. On voli istinu, dapače On jest Istina. Po Evanđelju je ušla u našu sredinu velika Istina u riječima, u gestama, u Isusovu tijelu.“ Naglasio je kako je: „Bog na strani onih koji pate, koji su progonjeni i nepravedno osuđeni. Bog je na strani onih koji su ostavljeni po strani. Đakon je poput antene koja hvata najslabije frekvencije društva. On je često pozvan da dade glas onima kojima je oduzeta riječ, koji su svedeni na šutnju. Stoga đakonska služba može postati neugodna i dosadna, jer svjetskom kriteriju nisu privlačni siromašni, bolesni i marginalizirani ljudi.” Nadbiskup zagrebački svoju je homiliju završio riječima: „Svi danas molimo da Bog koji je u vama započeo dobro djelo, da ga i dovrši.“
Uslijedio je sam obred ređenja kandidata koje je o. Nadbiskupu i Crkvi Zagrebačkoj predstavio rektor Zagrebačke bogoslovije preč. Željko Faltak, rekavši da su prisutni kandidati nađeni prikladni za ovo djelo: njih četvorica dijecezanskih i devetorica redovničkih kandidata za koje jamče njihovi poglavari i svi oni koji su pitani o njihovoj prikladnosti. Kandidati su poimence prozvani i izrekli su svoj: „Evo me!“ Polaganjem ruke u Nadbiskupove, ređenici su obećali poslušnost i poštovanje njemu, odnosno svojim dijecezanskim biskupima, a redovnički kandidati i svojim zakonitim poglavarima. Polaganjem ruku na Evanđelje obećali su živjeti sve ono što ono i Sveta Crkva naučavaju. U činu prostracije u znak poniznosti ostali su prostrti pred oltarom Gospodnjim dok je nazočno mnoštvo vjernika klečeći svečano pjevalo zazive iz Litanija Svih Svetih.
Uslijedilo je svečano oblačenje ređenika: njihovi poglavari ili župnici svečano su ih zaodjenuli u dalmatike, vidljivi znak pripadnosti redu đakonata. Tako su nove đakone u Družbi Misionara Krvi Kristove dalmatikom zaodjenuli: p. Stjepan Ivan Horvat brata Ivana Raljušića, a p. Marijan Zubak brata Karla Maria Petrovića. Potom je o. Nadbiskup nad svakim ređenikom ponaosob molio polažući ruke na njihove glave, da bi cijeli obred primanja u red đakonata bio dovršen cjelovom mira koji je Kardinal podijelio svakom ređeniku.
Svečano misno slavlje i primanje kandidata u red đakonata svojim pjevanjem pratio je i uveličao zbor Zagrebačke bogoslovije pod ravnanjem Dražena Kurilovčana.
M.V.
Slike sa slavlja definitvne inkorporacije:
Slike sa slavlja đakonskog ređenja br. Karla Maria i br. Ivana:
Ove godine, 8./9. listopad, održano je 26. noćno bdjenje u Svetištu Krvi Kristove u Ludbregu, koje organiziraju Misionari Krvi Kristove u suradnji sa Klanjateljicama Krvi Kristove.
Okupilo se oko 500 članova Zajednica i simpatizera iz svih krajeve Hrvatske: iz Zadra, Šibenika, Knina, Rijeke, Splita, Kutine, Vukovara i iz Švicarske, kako bi se zajedno poklonili Krvi Kristovoj.
Tema ovogodišnjeg bdjenja u Svetištu bila je KRV KRISTOVA – UTJEHA U PLAČU.
Program je započeo pozdravnom riječi organizatora. Nakon toga jedan sat smo proveli u klanjanju Presvetom Tijelu i Krvi Kristovoj. Nakon klanjanja okupili smo se u procesiji sa svijećama, gdje smo molili i razmatrali Krunicu Krvi Kristove tj. 7 prolijevanja Isusove Krvi.
Nakon povratka sa procesije sa svijećama u Crkvu slavili smo Euharistiju u ponoć. Na toj sv. Misi propovijedao nam je novo-zaređeni đakon Karlo Mario Petrović, cpps.
Nakon Euharistije ponovno smo se klanjali Krvi Kristovoj razmatrajući teme o Krvi Kristovoj kroz narednih 3 sata. Prvi sat tema je bila Današnje Kristove otvorene rane. Drugi sat klanjanja razmatrali smo Kristov plač danas i u trećem satu razmatrali smo na temu Krv Kristova vrelo utjehe danas. Cjelonoćno klanjanje završili smo sa Euharistijskim blagoslovom relikvijom Krvi Kristove.
Tako provedena noć s Isusom pod prilikama Euharistijskog kruha i prave njegove Krvi donijela je radost, mir i utjehu mnogima koji su prisustvovali u večernjem i cjelonoćnom programu.
Sretna i ozarena lica, vratili smo se svojim kućama i dalje razmišljajući o Krvi Kristovoj koja je živa prisutna u toj maloj ampulici. Meni samo jedan pogled na tu ampulicu vraća mir u srce, osimjeh na lice, jer znam da Isus živ. Tako i ove večeri, iako prolivena Krv podsjeća na patnju i bol, donijela je radost u naša srca.
Ovdje se uvijek osjeća gostoprimstvo domaćina iz naše Zajednice u Ludbregu koji nas na poseban način dočekaju prolijevajući svoje kapljice krvi u zajedništvu s Kristovom, kako bi ugostili svaku osobu koja se došla pokloniti Krvi Kristovoj. Topli čaj i vruća kava zajedno sa slatkim i slanim kolačima mogla se naći na stolovima cijelu noć. Dobro je došla mala tjelesna okrepa u toj hladnoj noći.
