“Osluškivati vapaj/krik Krvi Kristove” – razmišljanje

U duhovnosti Krvi Kristove naše Družbe imamo “slogan”: Osluškivati vapaj/krik Krvi Kristove (u drugom čovjeku, biskupiji, narodu, zemlji i dr.). Na taj vapaj nastojimo ispravno i djelotvorno odgovoriti.

Ako nismo do kraja shvatili ove riječi sigurno nam može pomoći tekst sv. Grgura Velikoga iz današnje Službe čitanja u časoslovu:

“… [Isus] je radi našeg otkupljenja podnio muku križa. Jedino su njegove molitve, između svih, bile pred Bogom čiste jer je i u samoj boli muke molio za progonitelje veleći: ‘Oče, oprosti im, jer ne znaju što čine’.
Što bi se naime moglo čišće ili reći ili u molitvi misliti osim kad je milosrđe zagovora protegnuto i na one od kojih je nanesena bol? Tako se dogodilo da su krv našeg Otkupitelja, koju su kao progonitelji mahnitajući prolili, kasnije kao vjernici pili i propovijedali da je Božji Sin.

O toj je Krvi zgodno kazano: ‘Zemlji, ne prekrij moju krvi i neka krik moj u tebi ne pronađe mjesto sakrivanja’.
Čovjeku je grešniku upućeno: ‘Zemlja si i u zemlju ćeš ići’.

Zemlja ta doduše ne sakriva Krv našega Otkupitelja jer bilo koji grešnik blagujući Cijenu svoga otkupljenja priznaje i pohvaljuje i oglasuje bližnjima kojima može.
Isto tako zemlja nije sakrila njegovu Krv jer je sveta Crkva već propovijedala Otajstvo svoga otkupljenja po svim dijelovima svijeta.

Valja uočiti što je nadodano: ‘I neka ne nađe u tebi moj krik mjesto sakrivanja’. Krv otkupljenja koja se blaguje jest zapravo krik našega Otkupitelja. Poradi toga i Pavao tvrdi: ‘I škropljenje Krvi što bolje govori od Abela’. Bilo je kazano o Abelovoj krvi: ‘Glas krvi tvoga brata sa zemlje k meni viče’.

Ali Isusova Krv još bolje govori od Abela jer je Abelova krv tražila smrt brata bratoubojice, dok je Gospodinova Krv isposlovala život za progonitelje.

Kako dakle ne bi otajstvo Gospodnje muke ostalo u nama bez ploda, valja nasljedovati što blagujemo i ostalima naviještati to što častimo.

Njegov je krik našao u nama mjesto gdje da se sakrije, ako jezik ne govori o onome u što je pamet povjerovala. Preostaje onda da svatko na svoj način drugima priopći otajstvo svoga oživljenja, da krik njegov ne bi u nama bio bezglasan.

(“Iz Tumačenja Knjige o Jobu, sv. Grgura Velikoga, pape, Knj. 13, 21-23: PL 75, 1028-1029)

Razmišljajući ovih dana o Isusovoj muci, smrti i uskrsnuću, o njegovoj prolivenoj Krvi, ohrabreni i poučeni riječima sv. Grgura Velikoga, hitimo dalje u borbi protiv grijeha i mana. Osluškujmo vapaj Isusove Krvi pokraj nas i nastojmo ispravnom i s djelotvornom ljubavlju na nj odgovoriti. Tako ćemo najbolje, ovdje na zemlji, naviještati i proslaviti Cijenu našeg otkupljenja te, poput sv. Gašpara, postati apostoli Predragocjene Krvi.

Blagoslovljena Krv Kristova!

Možda vas zanima…

loading...