O Družbi

Družba misionara Krvi Kristove

Kratica: CPPS (Congregazione dei Missionari del Preziosissimo Sangue))
Osnutak: 15.08.1815.
Utemeljitelj: sv. Gašpar del Bufalo (1786.-1837.)
Generalna stranica: http://www.cppsmissionaries.org

“Potaknut Kristovom ljubavlju, očitovanom napose u prolijevanju njegove Krvi, i osjetljiv za misiju i potrebe Crkve, sveti Gašpar del Bufalo osnovao je svećeničku ustanovu. Privukao je skupinu istomišljenika iz redova dijecezanskog svećenstva i umjesto zavjeta povezao ih je jedino “svezom ljubavi”. živeći zajedno u misijskim kućama, oni su bili izvor stalne obnove za svećenike i za narod, osobito propovijedanjem u pučkim misijama i u duhovnim vježbama. Družba misionara Krvi Kristove iznikla je iz te povijesne jezgre te iz nje crpi svoj duh” (Konstitucije, C1).

“Družba misionara Krvi Kristove družba je apostolskog života papinskoga prava s vlastitom Konstitucijom i vlastitim Statutima. Ona je međunarodna i multikulturalna kongregacija svećenika, braće i doživotno inkorporiranih kandidata koji tvore jednu bratsku zajednicu. Oni se posvećuju službi Božjoj u Družbi činom inkorporacije koji je ukorijenjen u njihovu krsnom posvećenju i potpunije ga očituje” (Konstitucije, C2).

IZJAVA O VIZIJI Družbe sa zasjedanja
XX. generalne skupštine CPPS

(više o IZJAVI)

“Krv Kristova, prolivena za sve ljude, kako bi sve privukla k sebi, izvor je i vrhunac našega života i poslanja. Ova Krv nas potiče da se zauzimamo za dostojanstvo života grleći ranjeno čovječanstvo i stvorenje.

Ukorijenjeni u duhovnosti štovanja Predragocjene Krvi i služenju Riječi, naše se poslanje sastoji u proročkom svjedočenju poradi obnove Crkve i pomirenja svijeta. Kao hrabru zajednicu Misionarevih učenika, krik Presvete Krvi zove nas na rubove društva da budemo Kristovi poslanici pomirenja i služimo narodu Božjem.

Živeći vez ljubavi, naš život odražava multikulturalno zajedništvo kako zavjetovanih članova, tako i suradnika-laika. Vjerni misionarskoj karizmi sv. Gašpara, naše misijske kuće su sveta mjesta gostoprimstva i obnove misijskog poslanja. Svaki misionar prihvaća odgovornost zajedničkog odlučivanja za dobrobit cijele zajednice. Naši izabrani upravitelji službenici su koji nas potiču da razvijamo i međusobno dijelimo svoje darove za ostvarenje naše vizije i ostvarenje Kraljevstva Božjega.”

Sažetak povijesti CPPS

Družba misionara Krvi Kristove (CPPS) je rimokatolička družba. Osnovao ju je, zajedno s drugim svećenicima, sv. Gašpar del Bufalo, 15. kolovoza 1815.

Sveci povezani s našom Družbom:

Razvoj Družbe

Papa Pio VII. daje Gašparu crkvu, samostan i pokrajnje zgrade samostana San Felice kao i godišnju nadarbinu uz dopuštenje da ondje otvori prvu kuću nove kongregacije pod imenom Predragocjene Krvi Kristove. Družba je osnovana u dobivenom samostanu (San Felice) u pokrajini Umbrija (Giano).

Gašpar del Bufalo i njegovi drugovi mnogo su se trudili: održavali mnoge duhovne vježbe i misije te su iz godine u godinu otvarali nove kuće, a također i u drugim zemljama. Novu eru u Družbi, među ostalima, obilježio je p. Francis Brunner, rodom iz Švicarske, koji je prvi netalijanski član mlade Družbe. Postavio je temelje u Švicarskoj te je odatle, s još 7 svećenika i 7 studenata, otišao u Sj. Ameriku kako bi i tamo postavio temelje Družbe. Početak je bio u listopadu 1843. u biskupiji Cincinnata, koja je u to vrijeme obuhvaćala cijelu državu Ohio. Godine 2000. bilo je čak 314 članova samo u Sj. Americi.

Ostali instituti su izrasli iz Italije. Temelji u Caceres u Španjolskoj (1898.) vodile su do formiranja Iberijske provincije, koja obuhvaća Španjolsku i Portugal (1987.). U Njemačkom govornom području započeto je 1922. Rad u Latinskoj Americi započet je u Brazilu 1929., nakon čega slijedi Čile (1947.), Peru (1962.) i Guatemala (1982.) Temelji u Poljskoj su započeti 1982. Rad u Africi je započet u Tanzaniji 1966. te u Aziji (Indija) 1988.

Svako razdoblje ima svoje padove i uzdignuća. Tako je u godini 1841. bilo je oko 1000 članova te nakon mnogo oko 70 godina, 2000., Misionari Predragocjene Krvi broje sveukupno oko 530 članova u cijelo Kongregaciji, koji su služili u 18 zemalja širom svijeta.

Isto tako, krenulo se s radom i u Bosni i Hercegovini, 1988., u Novoj Topoli, što je započeo p. Willi Klein iz Njemačke provincije, koja je za vrijeme rata prekinuta, a nastavila se u Hrvatskoj u Zagrebu (1991.).

Zatim se započinje u Meksiku (1995.), u Vijetnamu (1997.) te u Kolumbiji (2005.).

Važniji događaji

Družbe je osnovana na dan Uznesenja Blažene Djevice Marije (15. kolovoza 1815.).

Nakon osnutka, važan događaj bile su misije u gradu Sonnino. Taj grad je u ono vrijeme bio poznat kao leglo razbojnika kojeg ni policija nije mogla pokoriti, jer se policija umiješali i u nju. Namjeravali su poslati vojsku i grad sravniti sa zemljom. Grad se nalazi između Rima i Valecorse. Sv. Gašpar je papi pisao pismo kako ne bi trebalo grad razoriti, jer će stradati i nevini ljudi, nego da mu treba dati moralnu obnovu.

Papa je dopustio Gašparu i njegovim misionarima da održe misije, no ako ne uspiju, u protivnom će grad uništiti. Odmah se bacio na posao. Bilo je to 1821. kada je Gašpar sa svojom intervencijom spasio grad. Grad Sonnino još dan danas u zahvalu Gašparu slavi njegov spomendan kroz 8-9 dana.

Godinu dana nakon toga, Gašpar se u ožujku 1822. susreće sv. Mariju de Mattias, kada je u njenom mjestu (Valecorsa) održavao misije nakon kojih je obratila misionarima jer je osjećala da ju Bog zove na nešto više. Ona će kasnije uz pomoć s. B. Ivan Merlini (CPPS) osnovati žensku granu ove duhovnosti – Klanjateljice Krvi Kristove (4. ožujka 1834). Njezina će se Družba proširiti na 25 zemalja te ih za sada ima više od 2000 članova, a nalaze se također i u Bosni i Hercegovini te u Hrvatskoj. Njihova Utemeljiteljica je 1. listopada 1950. proglašena blaženom od pape (sada već svetog) Ivana XXIII, dok ju je (sada sveti) Ivan Pavao II. proglasio svetom 18. svibnja 2003.

Tri godine nakon Gašparove smrti (1840.) u Albanu je upućen prvi redovni informativni proces o glasu svetosti. Papa Pio IX. je na temelju ishoda 15. siječnja 1852. svečano predstavio proces beatifikacije Gašpara i dade mu titulu Sluge Božjega. Blaženim ga je proglasio papa Pio X., 18. prosinca 1904., u Bazilici sv. Petra, dok je 13. lipnja 1954. proglašen svetim.

Važan događaj za Družbu je i utemeljenje Američke provincije 1844. Švicarac p. Francesco Salesio Brunner dao je značajan doprinos širenju katoličke vjere u Sjevernoj Americi, a tri godine prije toga (1841.) odobrena su Prva pravila Misionara.

Mnogi pape su pomagali Družbu i davali joj razne blagoslove. Tako je Pio IX. 1849. proširio blagdan Krvi Kristove na opću Crkvu, što su do tada slavili samo Misionari. Dok su Pio X. i Pio XI. odredili da se slavi prve nedjelje u srpnju i uzdigli ga na dvostruki obred prve klase. Dobro je napomenuti i to da je sv. Ivan XXIII. bio veliki štovatelj sv. Gašpara te je pri posjetu crkve Santa Maria in Trivio u Rimu, 4. siječnja 1963., (gdje se nalazi grob sv. Gašpara) zazvao njegovu zaštitu na sav rad Drugog vatikanskog koncila.

 

Misionari Krvi Kristove u svijetu

Možda vas zanima…

loading...