Archives 2022

Presveto Trojstvo

Evanđelje: Iv 16, 12-15

Zahvaljujući Duhu Svetom možemo razumjeti Božju Riječ, riječ Svetoga Pisma, Kristovu riječ. Ove riječi dobivaju svoj puni smisao tek u svjetlu cjelokupnog života Isusa Krista, posebno njegove smrti, prolijevanja Krvi iz ljubavi, njegova uskrsnuća, odlaska k Ocu i poslanja Duha Svetoga.

Istina koju nam je Krist navijestio nije samo riječ izgovorena ustima. Njegov život, on sâm je živa Riječ Utjelovljenog Boga, Živa Istina.

Život Isusa Krista koji poznajemo i kojem se obraćamo u svojim mislima, obogaćuje nas u svim aspektima našeg života. Vjera u Krista mijenja čovjeka jer po Kristu se sam Bog približava k nama i Duh Sveti u nama djeluje.

Bože Oče, Ti si sa mnom. Moji su me roditelji primili i odgojili. Ipak, Ti si me, Bože Oče, htio, Ti si htio da postojim. U Tvojim sam planovima od postanka svijeta i uzdržavaš moje biće. Oče, zahvaljujem Ti što gledaš na me s ljubavlju i razumijevanjem jer Ti si Ljubav sama i želiš moju sreću i više od mojih roditelja.

Isuse, Ti si preda mnom. Mogu razmatrati Tvoju Riječ i život i učiti od Tebe. Mogu ići za Tobom i nasljedovati Te.

Duše Sveti, Ti si u meni, moliš u meni. Ti si moja mudrost, istina i utjeha.

K. K.

(Izvor: Živa riječ 2019. Evanđelja s razmatranjima, Zagreb, prosinac 2018.)

NARUČITE knjigu na:
TEL. 01 45 00 130
ili Email: info@cpps.hr

Nedjelja Pedesetnice – Duhovi

Evanđelje: Iv 20, 19-23

Zašto ne doživljavamo Duha Svetoga? – jer Isus još nije bio proslavljen – piše sv. Ivan (Iv 7, 39).

Moramo se najprije očistiti u RijeciMilosrđa – Krvi koja teče iz probodenog Srca Isusova. Prihvaćanjem dara Isusove Krvi postajemo Božji rođaci; od toga trenutka grijeh koji nas je udaljavao postaje čvorište ljubavi, kanal kojim teče novi život. Djelovanje Duha Svetoga sastoji se u prokazivanju našega grijeha (usp. Iv 16, 8). Grijeh ranjava, izobličava našu dušu i oduzima nam dostojanstvo.

Otvorena rana dovodi do toga da krv, život istječe iz nas i postajemo podložni svakojakim zarazama, duhovnom ropstvu, sve do potpunog zatočenja naše volje porocima. Spasenjsko djelovanje Isusove Krvi i djelovanje Duha Svetoga međusobno su usko povezani: Krv i voda – ispovijed i krštenje u Duhu Svetom –
oslobođenje od grijeha, zlih duhova i ozdravljenje. Krv i Duh uvijek nastupaju zajedno! Jer je život … u krvi. (Lev 17, 11) Moje rane, izdajom probodeno srce, slabosti i nedostatci mogu postati vrata milosrđa, mjesto kroz koje će prodrijeti snaga Duha Svetoga koja oživljuje.

Blagovanje Isusove Krvi iz euharistijskog kaleža ispunjava me Isusovim životom, a njegov Duh, Duh Sveti, pretvara moju tugu u radost vina s gozbe u Kani Galilejskoj. Sveto Pismo nam daje obećanje koje se ostvaruje u Euharistiji: Gdje se umnožio grijeh, nadmoćno izobilova milost. (Rim 5, 20)

Današnja svetkovina Duhova vodi nas u Euharistiji k bezgrješnom Srcu Isusovu, k izvoru voda milosrđa koje daju život (usp. Iv 7, 38). Isusovo Srce kopljem probodeno poziva nas da činimo zadovoljštinu za svoje i grijehe cijeloga svijeta, da oprostimo, ljubimo i činimo djela milosrđa, bdijemo. Moje srce ostaje u Kristu kada sam poslušan nadahnućima Duha Svetoga.

I. J.

(Izvor: Živa riječ 2019. Evanđelja s razmatranjima, Zagreb, prosinac 2018.)

NARUČITE knjigu na:
TEL. 01 45 00 130
ili Email: info@cpps.hr

Sedma vazmena nedjelja

Evanđelje: Iv 17, 20-26

U današnjem Evanđelju slušamo dio iz tzv. Isusove velikosvećeničke molitve. Današnja nas Božja Riječ uči sveobuhvatnije gledati na svijet i ljude oko nas. Isus se sa svojim učenicima nalazi u Dvorani Posljednje večere, ali njegova molitva prodire kroz zidove kuće u kojoj se slavi prva Euharistija. Isusova molitva obuhvaća sve: apostole i one koji će na njihovu riječ povjerovati u Isusa. Učenicu su upoznali Boga i povjerovali mu zahvaljujući Isusu, a sada su poslani da sami naviještaju Božju ljubav drugima. Naviještaj mora biti autentičan, potvrđen djelom, životom.

Istina bez ljubavi ne uvjerava, ljubav bez istine ne formira; ne stvara trajno zajedništvo. Zajedništvo, jedinstvo – da budu jedno kao što smo mi jedno – je temelj opstanka i rasta. Crkva mora govoriti jednim jezikom, jezikom ljubavi. To je jedini put kojim se dolazi do čovjeka i novih sljedbenika, a da se ne
izgubi potpuno i one koji su zbog raznih sablazni i drugih razloga otišli. Ovo nije zadaća samo za svećenike, časne sestre, nego za sve nas! Po krštenju smo pozvani svojim životom svjedočiti za Boga. Ne riječi, nego djela.

Današnjem svijetu je dosta riječi koje – ma kako lijepe bile – ništa novog ne donose, ništa ne mijenjaju. Ponekad se može puno više napraviti pružajući žednom čašu vode, nego mnoštvom „prepametnih“ monologa i dijaloga. Isus govori o svojim učenicima kao o onima koji nisu od ovoga svijeta, kojima je pripravljeno mjesto u vječnom Očevu Kraljevstvu gdje će on sam kraljevati zajedno s njima.

Potrebno je poslušati riječi – da mi, kao oni koji su pošli za Isusom, nismo od ovoga svijeta. Mi smo samo prolaznici i hodočasnici, iako se često, premda vjernici, ponašamo kao da ćemo na svijetu živjeti zauvijek. Sjetimo se da bismo, kako je rekao jedan Svetac, trebali „imati ruke na zemlji, kod posla, ali srce u Nebu, kod Boga“.

Isus je molio za nas još dok je hodao ovom zemljom, ali je i sada kao Vječni i Najuzvišeniji Svećenik posrednik između čovjeka i Boga. Njemu je stalo do spasenja svakog od nas, i više nego nama samima.

Kako izgleda moja molitva? Obuhvaćam li njome cijelu Zajednicu – Crkvu?

Zahvaljujmo Bogu Ocu što imamo takvog Gospodina i Spasitelja, što imamo takvog Predvodnika i Učitelja koji je Veliki i Vječni Svećenik, ali i naš Brat i Prijatelj. Najbolji Prijatelj….

D. M.

(Izvor: Živa riječ 2019. Evanđelja s razmatranjima, Zagreb, prosinac 2018.)

NARUČITE knjigu na:
TEL. 01 45 00 130
ili Email: info@cpps.hr

Šesta vazmena nedjelja

Evanđelje: Iv 14, 23-29

Ako me tko ljubi, čuvat će moju riječ
pa će i Otac moj ljubiti njega
i k njemu ćemo doći
i kod njega se nastaniti.

Božja Riječ poziva nas da otvorimo svoje srce Ocu i Sinu kako bi se mogli u njemu nastaniti. Upravo zahvaljujući ljubavi možemo tvoriti zajedništvo s Bogom i sjedinjavati se s njim. Zahvaljujući tom zajedništvu, rađaju se dobra djela, plodovi pravednog života i djelovanja. Čovjeku koji ima živ odnos s Isusom, nije potrebno moralizirati. Ona zna da su moralni principi važni i nužni jer postavljaju granice između dobra i zla. Jednako tako važna je i molitva radi potvrđivanja dobrih plodova života u zajedništvu s Bogom. „Ja sam u Božjem Srcu, Bog pak u mojem.“

Suvremeni čovjek često doživljava krajnosti: s jedne strane, načela i slijepo pridržavanje istih, a s druge samovolja pod krinkom slobode. Osobni odnos s Bogom čovjek ne gradi ispunjavanjem samog zakona, moralnim načelima ili vršenjem dužnosti. To nije dovoljno, iako je važno. Istinska veza gradi se ljubavlju prema onome što Bog govori, a iz toga se onda rađa nova ljubav u čovjeku.

Prava ljubav ne zaboravlja ono što joj je najvažnije, koga voli i gdje može vidjeti svog odabranika. Ona vrlo živo pamti najvažnije događaje spasenja. Moja ljubav također treba ovu vrstu sjećanja. Neka stoga moja hvala izražava zahvalnost Bogu zato što je uvijek spreman pohoditi moje srce, kada god ga otvorim za njega.

Molim li se za ljubav prema Bogu?

Kakvim plodovima rađa moje sudjelovanje u klanjanju Presvetom Oltarskom Sakramentu?

Potvrđuju li moja djela ljubav prema Bogu?

M. S.

(Izvor: Živa riječ 2019. Evanđelja s razmatranjima, Zagreb, prosinac 2018.)

NARUČITE knjigu na:
TEL. 01 45 00 130
ili Email: info@cpps.hr

Četvrta vazmena nedjelja

Evanđelje: Iv 13, 31-33a.34-35

Zapovijed vam novu dajem:
ljubite jedni druge;
kao što sam ja ljubio vas,
tako i vi ljubite jedni druge.

Isusova zapovijed treba biti osnovni princip prema kojem će živjeti njegovi učenici. Kada ova nova zapovijed izostane u Crkvi, u zajednicama, redovima, obiteljima – tko ćemo biti?

Bog je Ljubav, mi trebamo Ljubav, svijet treba Ljubav. Mi smo slabi ljudi i princip međusobne ljubavi poziva nas da se otvorimo jedni prema drugima.

Je li moguća individualna ljubav? Moguća je. To je Milost, ona je Božji atribut. Ali naše ljudsko putovanje ovim svijetom vodi u Božji svijet kroz uzajamnu bratsku ljubav (od grč. philadelphia).

Isus, naš Učitelj, oprašta se od nas učenika kao od svoje djece. Ovdje prije svega imamo jedni druge – volimo se uzajamno.

F. G.

(Izvor: Živa riječ 2019. Evanđelja s razmatranjima, Zagreb, prosinac 2018.)

NARUČITE knjigu na:
TEL. 01 45 00 130
ili Email: info@cpps.hr

Četvrta vazmena nedjelja

Evanđelje: Iv 10, 27-30

Krštenje je sakrament. Latinska riječ sakrament prijevod je grčke riječi mysterion, odnosno otajstvo, tajna. Krštenje je otajstvo vjere. Pokušajmo objasniti otajstvo svetog krštenja na temelju gore navedenih Isusovih riječi.

Krštenjem predajemo same sebe ili svoje dijete u ruke Isusa Krista. To je ruka iz koje nas nitko ne može otrgnuti. Tko god je u njegovoj ruci, neće propasti za vječnost, tome on daje vječni život.

Tko ne bi želio tako nešto za sebe ili za svoje dijete? Donoseći dijete na krštenje i polažući ga na ruke Dobrog Pastira, želimo da ono postane i da bude njegova ovčica. Voda doista to ne čini, već Riječ Božja, odnosno vjera.

U čemu će se ta vjera manifestirati? U tome da će se onaj tko je kršten pokazati kao prava ovčica Isusa Krista. On je Dobri Pastir jer život svoj polaže za ovce. Isus govori da njegove ovce imaju tri obilježja: ja ih
poznajem, slušaju glas moj i idu za mnom.

Roditelji i kumovi na krštenju obećavaju da će uz Božju pomoć odgajati i podržavati svoje dijete u kršćanskoj vjeri. Trebali bi, dakle, nastojati da dijete upozna Isusa, da naučiti slušati njegov glas i slijediti ga.

Nažalost, mnogi kršteni ne poznaju Isusa. Čijom krivnjom? Prvenstveno onih koji nisu održali svoje obećanje. Govoriš li svom djetetu o Isusu, Dobrom Pastiru?

I među onima koji su upoznali Isusa, mnogi ne slušaju njegov glas. Oni ne sudjeluju u obredima, nema ih tamo gdje se čuje Kristov glas, gdje se navještava njegova Riječ. Zašto?

Šalješ li svoje dijete na susrete zajednica za djecu ili mlade? Vodiš li ih sa sobom u crkvu?

Nadalje, među onima koji slušaju Isusov glas, mnogo je onih koji ga ne slijede kao Dobrog Pastira. Ne drže se onoga što je Gospodin rekao. Slušaju Božju Riječ, ali ne postupaju u skladu s njom.

Daješ li dobar primjer djeci u tom pogledu? Primjer je taj koji odgaja čovjeka.

Ako želiš da tvoje dijete bude radost tvoga srca, ne samo dok je malo, već i kasnije kada odraste, učiniti sve što je u tvojoj moći da ono postane janje Kristovo koje zna svoga Pastira, čuje njegov glas i slijedi ga.

M. P.

(Izvor: Živa riječ 2019. Evanđelja s razmatranjima, Zagreb, prosinac 2018.)

NARUČITE knjigu na:
TEL. 01 45 00 130
ili Email: info@cpps.hr

Treća vazmena nedjelja

Evanđelje: Iv 21, 1-19

U današnjem Evanđelju čitamo jedan vrlo živopisan, dinamičan i sadržajan izvještaj sljedećeg u nizu susreta učenika s uskrslim Gospodinom. Ne čudi nas radost i oduševljenje sv. Petra i drugih učenika. Situaciju bismo mogli usporediti s onom kada saznajemo da je nekog nama bliskog zadesila teška, pogibeljna nesreća. Ne znamo je li ta osoba preživjela, brzo sjedamo u automobil i odlazimo u bolnicu, i
tamo je nalazimo živu i spašenu. Nema sumnje da je radost tada velika, a ogroman teret pada s našeg srca. Doživljavamo radost kao da se taj netko vratio iz smrti u život.

Apostoli su proživljavali nešto slično kad su, nakon traumatičnih događaja Velikog Petka, susretali živog Gospodina. Mora da su osjećali veliku utjehu i olakšanje vidjevši da je Onaj kome su posvetili svoje živote, Onaj uz kojeg su vezali svoje velike i lijepe životne planove koji su Gospodinovom smrću „pali u vodu“, sada uskrsnuo od mrtvih, da stoji među njima živ i stvaran. Zasigurno, takva je perspektiva davala snagu i novu motivaciju u životu Gospodinovih učenika. Stoga Petar na Isusovo pitanje voli li ga, odgovara
entuzijazmom i bez oklijevanja: Da, Gospodine, Ti znaš da te volim.

Isus pita tri puta, a Petar tri puta odgovara potvrdno. Petar ne samo da mora ponovno položiti „ispit” na kojem je pao za vrijeme Isusova uhićenja i suđenja kada ga je tri puta zatajio, već je ovo trostruko potvrđivanje ljubavi prema Isusu trebalo Petru osvijestiti važnost i značaj te ljubavi. Petar mora stati na čelo i voditi Gospodinove učenike, jačati ih, biti im primjer.

Ali to Petrovo vodstvo nije nikakva privilegija moći koja upravlja drugim čovjekom, već vodstvo koje u prvom redu služi drugom čovjeku i koje se žrtvuje za povjereno stado. Petar će postati prvi Gospodinov učenik, ali ta privilegija znači da mora biti prvi u ljubavi, prvi u revnosti, prvi u službi za drugog čovjeka.

Petrova privilegiranost nije samo čast, znak njegove posebnosti zbog ovog odabira, već prije svega naporan rad na njivi Gospodnjoj.

Možda i mi često ponavljamo: Gospodine, Ti znaš da Te volim, ali što to doista znači za nas? Razmišljamo li o tim riječima?

Je li ta ljubav u našem životu konkretna i odražava li se zaista u našoj aktivnoj ljubavi prema Bogu i bližnjemu?

Jesam li svjestan da Gospodin od mene traži da budem „prvi“ u ljubavi, u službi, u konkretnim djelima milosrđa?

D. M.

(Izvor: Živa riječ 2019. Evanđelja s razmatranjima, Zagreb, prosinac 2018.)

NARUČITE knjigu na:
TEL. 01 45 00 130
ili Email: info@cpps.hr