Identitet Družbe misionara Krvi Kristove

Duhovnost Krvi Kristove je sposobna pružiti i protumačtiti smjernice za osobni život. Čini se da je poziv nas kao članova Družbe Predragocjene Krvi, po našoj službi (ministry), posvijestiti ljudima kako u svjetlu Predragocjene Krvi, Cijeni našega otkupljenja, možemo naći svrhu, smisao i putokaz naših života.

Prvo: Što nam to od samoga početka daje osjećaj identiteta kao člana Družbe misionara Krvi Kristove (skraćeno: CPPS)? Ako pogledamo na budućnost, iskusujući manjak članova, što će nas i dalje razvijati s osjećajem svrhe i smjera, a ne nekog nevoljkog pomicanja iz jednog zadatka u drugi?

Mislim da je duhovnost Predragocjene Krvi najočigledniji izbor za sve nas. Ima mnogo različitih putova za uspostavljanje odnosa s Bogom i mnogo različitih duhovnosti. Ne možemo ih baš sve koristiti. Mislim da je za nas izazovno koristiti naše službe i apostolate kao izvor stalnog razmišljanja o otajstvu (mystery) Krvi u našim životima. Izazovno je za nas pomagati ljudima kako bi se ostvarili u vlastitim borbama i patnjama, kako bi kalež patnje postao kaležom blagoslova, kako bi krv patnje i smrti mogli žrtvovati, posvetiti, da postane krv na uskrsnuće i život.

To se najviše očituje u Euharistiji koju prinosimo (offer) svaki dan kao spomen na Kristovu muku i smrt. Kao što u našoj Kongregaciji vidimo članove Crkve – Tijela Kristova – isto tako možemo pogledati u svijet te vidjeti gospodina i gospođu Jones koji se bore sa svojim brakom. Zatim je tu i stara gospođa Smith, osamljena depresivna osoba, te mladić koji si je usred depresije pokušao oduzeti život. Siguran sam da bismo svi mogli razmišljati o nekim vlastitim primjerima.

Izgovaramo riječi: „Uzmite i pijte iz njega svi. Ovo je kalež moje Krvi… Ovo činite meni na spomen“. Zajedno navješćujemo Gospodinovu smrt dok on ponovno ne dođe. Prisjećamo se da je ovaj kalež patnje pretvoren u kalež našega spasenja. U tom obrednom trenutku mi se pri-sjećamo Tijela Kristova – činimo Krista prisutnim usred muka, patnji i borbi svih ljudi koji su se zajedno okupili. U tom obrednom trenutku prizivamo si u pamet životvornu Krv koju nam je Isus dao da nas održi u našim životnim putevima. Čini se da će biti prikladno, s obzirom na nedavne dozvole za pričešćivanje pod obje prilike, da mi kao članovi Družbe Predragocjene Krvi promičemo ovu praksu u našim župama i kućama. Predragocjena Krv nam služi kao živi podsjetnik za smisao pashalnog otajstva koji ona simbolizira.

Kroz ovu zajedničku posvetu, zajedno dijelimo dobra iz otajstva krvi, izvora života i smrti. Naša zajednička posveta, naše ispovijedanje, dovodi nas u područje Svetoga – nadilazeći okvire i granice koje mnoge unutar našega svijeta drže razdvojeno. Kroz ovu posebnu posvetu otajstvu Krvi Kristove ostvarujemo našu međusobnu ovisnost kao članovi Družbe. Svi kršćani zajedno dijele posebnu posvetu, posebnu povezanost koja proizlazi iz krštenja. Mi kao članovi Družbe Predragocjene Krvi dijelimo još posebniju povezanost.

Vjerujem da umjesto ponavljanja pobožnih sredstava koja su u prošlosti dobro služila, ova duhovnost Predragocjene Krvi mora biti cijelo vrijeme s nama. Treba biti u samom središtu našega života, koju ćemo cijelo vrijeme koristiti, Krv koju ne ćemo moći maknuti s naših ruku ni iz naših života. To nas podsjeća na poziv na život i raste u našim životima usred boli i patnje. Rastući dalje kao mala zajednica bit ćemo privućeni u mnogo novih i raznolikih smjerova. Kako bismo si pomogli, moramo prije svega imati na umu i srcu posebnost života koji dijelimo u Predragocjenoj Isusovoj Krvi. Ta veza nas drži zajedno i potpomaže te nam dopušta da idemo van obnovljeni i osvježeni.

Većina od nas nosi znakove Družbe – križ i kalež – oko vrata, vidljive podsjetnike na kalež patnje i spasenja, na križ smrti i života. Nosimo ih na našim srcima. Neka nas ovi simboli podsjećaju na potrebe Crkve koja vapi za životnom Krvlju Isusovom. Kao što krv kola u našim tijelima, dolazi do srca i vraća se hraneći tijelo – tako se i mi kao članovi Družbe Predragocjene Krvi prisjetimo zajedničke veze koju dijelimo. Neka nas ta veza hrani i podržava u našem služenju kako bismo mogli dati život povrijeđenima, gladnima, ispaćenima i slomljenim članovima Tijela Kristova. To je bio i dalje će biti razlog zbog kojega možemo zajedno reći: Slava Krvi Kristovoj!

(Izvornik: Fr. Timothy McFarland, C.PP.S.,
“Precious Blood Spirituality from a Parish Perspective”,
Cincinnati C.PP.S. Newsletter, July 2, 1985)

(prevedeno s engleskog)