Družba Misionara Krvi Kristove u Hrvatskoj – povijest

Družba u Hrvata

Početak djelovanja Družbe misionara Krvi Kristove (kratica: CPPS) u ovom dijelu Srednje i Jugoistočne Europe seže u daleku 1979. godinu, kada je p. Willy Klein, CPPS prvi puta posjetio Banju Luku. Došao je na proslavu 100. obljetnice djelovanja Klanjateljica Krvi Kristove na tim područjima. Od toga trenutka p. Willy je više puta boravio u ondašnjoj Jugoslaviji, upoznavajući krajeve, ljude, običaje, održavajući duhovne vježbe i obnove. Zbog velikog zanimanja ljudi rođena je zamisao o širenju Družbe misionara Krvi Kristove i na te krajeve.

Sredinom osamdesetih godina prošlog stoljeća banjolučki biskup mons. Alfred Pichler službeno je uputio zamolbu Generalnoj upravi Misionara Krvi Kristove da pošalje svoje misionare u Bosnu. Generalna uprava na molbu odgovara pozitivno, a uprava Njemačke provincije u travnju 1988. godine šalje svoga člana. Tako p. Willy Klein dolazi u Banjalučku biskupiju, u župu sv. Josipa u Novu Topolu, gdje nastavlja s već započetom obnovom župne crkve i započinje obnovu župne kuće, namijenjene za stanovanje misionara. Uzimajući u obzir odgoj i izobrazbu budućih misionara te potrebe apostolata, traži prostor ili već gotovu kuću u Zagrebu. Godine 1989. zagrebački nadbiskup kard. Franjo Kuharić odobrava djelovanje Družbe misionara Krvi Kristove na području svoje nadbiskupije te daje pristanak za osnivanje misijske kuće u Zagrebu, s poluotvorenom kapelicom i mogučnošću prihvaćanja manjih skupina za duhovne vježbe i obnove.

Za vrijeme posljednjeg rata (1991.-’95.) kuća u Novoj Topoli biva spaljena, a svećenik koji je mijenjao župnika, privremenog člana Družbe misionara Krvi Kristove, biva noću odveden iz kuće i vjerojatno ubijen. Pater Willy se u to vrijeme nalazi u Zagrebu, sa skupinom bogoslova i sjemeništaraca.

Godine 1992. pomoćni zagrebački biskup mons. Juraj Jezerinac blagoslivlje misijsku kuću i kapelicu. Kuća prihvaća prognanike, kako iz Hrvatske, tako i iz Bosne i Hercegovine, a p. Willy se aktivno uključuje u pružanje humanitarne pomoći žrtvama rata. Osim toga obilazi ogranke Zajednice Krvi Kristove i vodi duhovne vježbe i obnove u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i Vojvodini.

U razdoblju od 1998. do 2003. godine u Hrvatsku dolaze četiri člana Poljske provincije. Od 2003. do 2008. za svećenike su zaređena dvojica Hrvata.

U studenome 2009. godine zagrebački nadbiskup kard. Josip Bozanić pristaje na osnivanje druge misijske kuće, u Prozorju, kod Dugog Sela. Isti biskup imenuje p. Iliju Grgića župnim vikarom u župi sv. Martina biskupa u Dugom Selu te izražava svoju želju za osnivanjem nove župe, čija bi uprava trebala biti povjerena Družbi.

Trenutno su u Hrvatskoj (listopad 2014.) četvorica misionara Hrvata: dva svečenika, jedan đakon, jedan bogoslov te jedan postulant.

Pastoral svećenika obuhvaća uglavnom sljedeće:
– Vođenje duhovnih obnova i vježbi za razne skupine, kako unutar misijske kuće tako i izvan nje.
– Briga za Zajednicu Krvi Kristove. U nekoliko biskupija na teritoriju Republike Hrvatske i Republike Srbije, uza suglasnost mjesnih biskupa, djeluju skupine laičkog pokreta Zajednica Krvi Kristove. Misionari iz Zagreba vode brigu o njihovoj formaciji putem posjeta, duhovnih obnova i časopisa Živi kalež, koji izlazi jedanput mjesečno.