Category Novosti

Ovjde možete pronaći fotografije sa slavlja privremenih obećanja br. Ivana B. i br. Sebastiana S., 4. prosinca 2022., u Centru pomirenja u Prozorju.

Neke od fotografija:

Prvi dan slavlja za našu Delegaturu bio je 7. listopad, kada je br. Karlo Mario Petrović postao punopravnim članom naše Družbe, polažući vječna obećanja, u Centru pomirenja u Prozorju.

Mjesec listopad, Marijin mjesec, mjesec Kraljice Sv. Krunice i dan po ovom njezinu blagdanu, pod njezinim majčinskim plaštem i zaštitom, održano je svečano slavlje primanja u red đakonata trinaestorice kandidata u Zagrebačkoj nadbiskupiji, a „Marijanski pečat“ može se iščitati i iz ovog broja ređenika. Sam obred ređenje zbio se u sklopu svečanog misnog slavlja u župnoj crkvi sv. Ivana XXIII., pape, u zagrebačkoj Dubravi kojem je nazočilo mnoštvo okupljenog vjerničkog puka, svećenika, bogoslova i sjemeništaraca te članova obitelji koji su došli moliti i zagovarati za svoju subraću, prijatelje, svoje sinove i s njima podijeliti jedinstvenost ovoga dana. Jednom riječju: velika radost za sav okupljeni narod Božji, Crkvu Zagrebačku i cijelu Crkvu Božju.

U dostojanstvenoj atmosferi koja je zračila i milinom i ganutošću, nazirao se „komadić Neba na zemlji“. I svemu se s Neba radovala Službenica Božja Marica Stanković na obljetnica svoje smrti (8. X. 1957.) jer su po rukama zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića u red đakonata primljena trinaestorica budućih svećenika, među kojima su odabrani i odazvali su se i dvojica braće iz Hrvatske delegature Družbe Misionara Krvi Kristove: br. Ivan Raljušić i br. Karlo Mario Petrović.

U koncelebraciji su bili generalni vikar Zagrebačke nadbiskupije i moderator Nadbiskupskog duhovnog stola mons. Tomislav Subotičanec, rektor Nadbiskupskog bogoslovnog sjemeništa u Zagrebu preč. Željko Faltak, biskupski vikar za pastoral i kancelar Nadbiskupskog duhovnog stola preč. Marko Kovač, redovnički provincijali, odgajatelji i duhovnici zagrebačke Bogoslovije te brojni svećenici.

Nakon uvoda u misno slavlje, slijedila je Služba Riječi te razlamanje te Riječi u nadahnutoj homiliji o. Kardinala koji se obratio kandidatima rekavši kako ih se prima u nadi, otvorena srca i raširenih ruku jer „svojim mladenačkim poletom oplemenjenim vjerom i snagom Duha Svetoga, unosite novost u život naše Crkve. Po đakonskom ređenju vi ste sakramentalno pozvani živjeti po načelu dara. Sve što nije darovano, izgubljeno je. Ako se živi darujući, ulazi se u logiku Božjeg Kraljevstva, gdje se zauvijek, za vječnost, posjeduje sve što se daje. Vi ne darujete svoja dobra, nego sami sebe. To je razlog neizmjerne radosti.” Kardinal je zatim istaknuo: „Nadalje, vi dragi kandidati za đakonat svojim obećanjem poslušnosti javno izjavljujete da Krist i Njegova Crkva mogu istinski računati na vas.“ Dodao je kako na red đakonata ne treba gledati samo kao na uvjet na putu do prezbiterata, već đakonat treba doživljavati kao trajno stanje „koje će odsada strukturirati vašu osobnost i određivati vaše djelovanje. Ono treba oblikovati vaš način življenja Evanđelja da biste se neprestano ogledali u Krista, poslušnog i vjernog sluge Oca, te sluge ljudi, Kristove braće i sestara. Uz vašu postojanu molitvu, zagarantirana vam je pomoć Duha Svetoga, kako biste se mogli poistovjetiti s Kristom Gospodinom.”

Kardinal je poručio: „Dragi ređenici, Isusovo evanđelje razotkriva privid i pokazuje nam pravu stranu stvarnosti. Isus ne voli pozornicu, ne voli glumu, uvijek izbjegava pretvaranje. On voli istinu, dapače On jest Istina. Po Evanđelju je ušla u našu sredinu velika Istina u riječima, u gestama, u Isusovu tijelu.“ Naglasio je kako je: „Bog na strani onih koji pate, koji su progonjeni i nepravedno osuđeni. Bog je na strani onih koji su ostavljeni po strani. Đakon je poput antene koja hvata najslabije frekvencije društva. On je često pozvan da dade glas onima kojima je oduzeta riječ, koji su svedeni na šutnju. Stoga đakonska služba može postati neugodna i dosadna, jer svjetskom kriteriju nisu privlačni siromašni, bolesni i marginalizirani ljudi.” Nadbiskup zagrebački svoju je homiliju završio riječima: „Svi danas molimo da Bog koji je u vama započeo dobro djelo, da ga i dovrši.“

Uslijedio je sam obred ređenja kandidata koje je o. Nadbiskupu i Crkvi Zagrebačkoj predstavio rektor Zagrebačke bogoslovije preč. Željko Faltak, rekavši da su prisutni kandidati nađeni prikladni za ovo djelo: njih četvorica dijecezanskih i devetorica redovničkih kandidata za koje jamče njihovi poglavari i svi oni koji su pitani o njihovoj prikladnosti. Kandidati su poimence prozvani i izrekli su svoj: „Evo me!“ Polaganjem ruke u Nadbiskupove, ređenici su obećali poslušnost i poštovanje njemu, odnosno svojim dijecezanskim biskupima, a redovnički kandidati i svojim zakonitim poglavarima. Polaganjem ruku na Evanđelje obećali su živjeti sve ono što ono i Sveta Crkva naučavaju. U činu prostracije u znak poniznosti ostali su prostrti pred oltarom Gospodnjim dok je nazočno mnoštvo vjernika klečeći svečano pjevalo zazive iz Litanija Svih Svetih.

Uslijedilo je svečano oblačenje ređenika: njihovi poglavari ili župnici svečano su ih zaodjenuli u dalmatike, vidljivi znak pripadnosti redu đakonata. Tako su nove đakone u Družbi Misionara Krvi Kristove dalmatikom zaodjenuli: p. Stjepan Ivan Horvat brata Ivana Raljušića, a p. Marijan Zubak brata Karla Maria Petrovića. Potom je o. Nadbiskup nad svakim ređenikom ponaosob molio polažući ruke na njihove glave, da bi cijeli obred primanja u red đakonata bio dovršen cjelovom mira koji je Kardinal podijelio svakom ređeniku.

Svečano misno slavlje i primanje kandidata u red đakonata svojim pjevanjem pratio je i uveličao zbor Zagrebačke bogoslovije pod ravnanjem Dražena Kurilovčana.

M.V.

Slike sa slavlja definitvne inkorporacije:

Slike sa slavlja đakonskog ređenja br. Karla Maria i br. Ivana:

Misionari Krvi Kristove Poljske provincije svojim zalaganjem odgovaraju na vapaj Krvi Kristove, koji se čuje u izbjeglicama iz Ukrajine.

U svom dopisu na generalnoj internet stranici provincijal Poljske provincije, p. Daniel R. Mokwa, opisuje situaciju s izbjeglicama iz Ukrajine kao “nepredvidljivom”. Zbog toga što se svakodnevno mijenja broj osoba koje borave u našim Misijskim kućama. Obično dolaze majke s djecom i starije osobe.

Piše: “Osim osnovnih potreba (poput sobe, kreveta, kupaonice, pranja rublja, hrane itd.) osobe iz Ukrajine u našim domovima mogu pronaći i osnovnu medicinsku skrb te pristup internetu. Djeca koja žele ići u školu opremaju se školskim priborom.”

Blizu granice s Ukrajinom imamo jednu Misijsku kuću u kojoj Misionari daju sve od sebe da pomognu ovim ljudima. “Naši misionari iz kuće u Łabunkiju, koja je vrlo blizu granice s Ukrajinom (oko 50 km), svakodnevno odlaze na granicu u grad Hrebenne s hranom (toplim obrokom), dekama itd.” – ističe p. Daniel.

Njegovu poruku (na engleskom) možete pročitati u cijelosti na OVOJ POVEZNICI.