Bogoslovi o Božjoj Riječi

Naši bogoslovi dijele kratka razmišljanja o Božjoj Riječi. Poslušajte što imaju za reći!

U ovom videu možete čuti razmišljanje na temelju evanđeoskog odlomka Iv 6, 51-58, a govori br. Ivan R. (Pratite ga: www.facebook.com/ivan.raljusic)

Božji blagoslov!

Vaši Misionari Krvi Kristove
Hrvatska delegatura

Želiš nam se pridružiti?

Pogledaj promotivni video o nama….

… i pridruži nam se!

Na današnji dan: sv. Marija de Mattias

Na današnji dan Klanjateljice Krvi Kristove slave
svetkovinu svoje utemeljiteljice,
sv. Marije de Mattias.

Svi članovi Zajednice Krvi Kristove, Družbe Klanjateljica i
Družbe Misionara Krvi Kristove, mogu zadobiti potpuni oprost uz ispunjavanje uobičajeih uvjeta.

“Slavimo Mariju De Mattias, hrabru ženu, neumornu radnicu, ogledalo kršćanskih kreposti, ures Crkve, utemeljiteljice Družbe Klanjateljica Krvi Kristove. Ona živi i živjet će vječno u zajedništvu pravednika, u kraljevstvu blaženika, pobjednica svijeta i smrti… Ona živi i živjet će vječno jer Bog ju je želio svu za sebe i ona je željela biti sva Božja…

Izabrao je Mariju De Mattias, učinio ju je dionicom svoje posebne zaštite i udijelio joj potrebne darove za ovo teško i mukotrpno poslanje. Darovao joj je veliko srce, otvoreno i osjetljivo za djelovanje milosti, energičan i hrabar duh, anđeosku čistoću življenja.

Presveta Djevica poučavala ju je u tišini srca, prekoravala je za taštinu, pokazujući joj svoga Sina i njegovu želju da bude ljubljen od svih duša koje je On otkupio svojom predragocjenom Krvlju; pokazivala joj je Križ i Kalvariju te ju pozivala da se uspne.

Tako je malo pomalo milost oblikovala njezinu dušu, koja će kasnije odgajati mnoge redovnice i druge žene koje će joj Gospodin povjeravati…

Za sebe je ostavljala gorčinu, a drugima davala svu toplinu koju je mogla dati. Njezino je nastojanje uvijek bilo usmjereno na slavu Božju i dobro bližnjega. Nikada nije mislila na sebe; njezini su dani bili posvećeni Bogu i živjela je samo kako bi njemu ugodila.”

(Iz: Pogrebnog govora s. B. Ivana Merlinija, CPPS,
duhovnog pratitelja Marije De Mattias)

Blagoslovljena Krv Kristova!

Uz svetkovinu našeg Utemeljitelja

Danas Misionari Krvi Kristove slave svetkovinu svoga Utemeljitelja, sv. Gašpara del Bufala.

Svi članovi Druže Misionara i Klanjateljica Krvi Kristove te Zajednice Krvi Kristove mogu primiti milost potpunog oprosta, uz uobičajene uvjete.

Uz ovu svetkovinu izdvajamo zamisao sv. Gašpara o našoj Družbi:

Opća zamisao Družbe

Ovdje se nalazi prvi govor o “općoj zamisli Djela”, tj. Družbe misionara Predragocjene Krvi, kako je vidio sam sv. Gašpar, uz određene ispravke mons. Cristaldija…

“Tijekom razvoja vremenâ, u kojima se svidjelo Bogu sačuvati nas, u potrebi obnove narodâ, htio je Gospodin, u božanskom milosrđu (usp. Ef 2, 4), podići jedno vrijedno oruđe da zaustavi bujicu bezakonja i preurediti srce čovjekovo cijeneći odgovarajuću pomoć za posvećenje duša te za kontinuiranu i stalnu kulturu. Jedno takvo sredstvo vidi se u otvaranju sve više Misijskih kuća, organiziranju duhovnih vježbi za dijecezanski kler, kako bi u njima oživio pristojnost, primjer, studij, svetost, te ono što se slijedi po duhu antičke duhovnosti što su usađivali crkveni oci od kojih se posebno ističe Doktor Milosti, sv. Augustin. Srazmjerno tomu također je smjerao sv. Karlo Boromejski pri osnivanju Oblata, a isto tako i sv. Filip Neri pri osnivanju svoje Družbe [oratorijanci]. Ova Družba o kojoj raspravljamo razlikuje se od oratorijanaca samo u tome što svojem hvalevrijednom radu dodaje pučke misije i duhovne vježbe, kako pri javnom propovijedanju narodima tako (što se tiče duhovnih vježbi) i pri osobnom obavljanju u određenim Misijskim kućama. O ovoj stvari nije razmišljao apostol Rima, sv. Filip Neri, koji je svoju Družbu ograničio na pobožne stvari dobro poznate u njegovoj svetoj Družbi. Različitost od Oblata sv. Karla je u tome što oni imaju obveznu svezu prema savjesti, što nije laka stvar i manje je vjerojatno da će se to i drugdje brzo širiti. Isto tako, različitost od Misionara sv. Vinka Paulskoga je u tome što imaju svečane zavjete, a izvan misijskog apostolata i drugih pobožnih djela, određeno u njihovim svetim pravilima, ne mogu se prakticirati kako se u nastavku dokumenta objašnjava, ne dijeleći po običaju Crkvu na jedan ili drugi spol, kako bi sve duše imale udio na pašnjaku božanske Riječi da bi se vjera u njima širila, koji su čeznuli oživjeti: ‘Vjera dolazi po slušanju, a ono što se čuje dolazi po riječi Kristovoj’ (usp. Rim 10, 8-9). Preostaje nam pogledati i utemeljenje Redentorista, ali valja biti kratak, iako se ova Družba nalazi unutar Papinske Države ne širi se dalje te također u sebi nema one objekte koji daju uvjerljivost Djelu o kojem raspravljamo.
Kleričke bogoslovije priključeni Svetoj Stolici i vlastitim biskupima, dosta se razlikuju, ali s vrlo raširenom idejom apostolata prema duhu učitelja (doktora) Bartolomea del Montea i carskog markiza, za sav dijecezanski kler mimo svih svetih zavjeta. No, tamo gdje, već spominjani, Evanđeoski radnici prema svome vjernom nasljeđu vrše pučke misije, u svojim osnovanim kućama razmatraju sve ono što se događa svetim pastirima unutar njihovih biskupija, kako bi odmah odgovorili na potrebe naroda i u obnovi vrijednosti. Dok druge svete družbe, kao npr. Družba Isusova, kao prvi cilj imaju školovanje mladih, naše Misijske kuće i duhovne vježbe nastoje, koliko je moguće, što prije postići obraćenje duša, dobro svjedočanstvo života odraslih, dakle, apostolat usmjeren različitim staležima tih biskupija kako bi se sama edukacija podržala, olakšala i učvrstila.
Ne treba se bojati ako kler postaje sve slabiji, ako su uklonjeni župnici, kanonici i drugi sveti službenici korisni za potrebe određenih mjesta, s drugima postupno stvaraju zajedništvo u svezi jedistvene službe te se tako uključuju u apostolat toliko potreban za slavu Božju. Ne može ih odvratiti vlastiti rad, jer se ne zabranjuje takvo kreličko posredovanje, niti ih može starosna dob obeshrabriti da se katkada oslobode svetih dužnosti, jer tamo gdje se zdraviji posvećuju misijama, oni slabiji služe unutarnjim djelovanjem i uživaju mir koji daju utemeljene kuće te se zbog toga duša na poseban način u molitvi sjedinjuje s Bogom. Tako može neuključenost prouzročiti određeno duhovno zaostajanje, ali za sve ono što se tijekom vremena može dogoditi brinu se znanstveni skupovi koji na neki način ispravljaju ono što je bilo te usmjeruju prema onome što može biti korisno [potrebno].
Zaključio bih, dakle, da su ovi osnutci, potaknute pokojnim Vrhovnim svećenikom Piom VII., svojevrsno utočište [azil] za kler i željna obnova samoga klera, kako bi narodima bio svjetlo svetosti. Seminariji, nadalje, Crkvi Isusa Krista daju nove biljke i stvaraju postepenost, kako bi jedni na druge malo-pomalo utjecali i stvorili ujednačenost među klerom. Nadalje, svatko sve više potkrepljuje ovu mističnu biljku da bi mogla dati plemenite plodove zvanja za misije Propagande Fide, kojom se vode Evanđeoski radnici vrlo dobro zaštićeni čvrstim vrlinama, dovoljnim znanjem, odvojenošću od svega, a slava Božja bit će čudesno promicana. Svakoj duši koja voli Svečane zavjete otvoreno je široko polje rada kamo mogu otići i prigrliti druge institute, gdje se svatko osjeća pozvanim, ali taj korak bit će plod zrelog odabira i istinskog poziva. Stoga, u ovim bogoslovijama će se maksimalno prilagoditi Odredbe, kako bi narodi mogli imati svoje vanjske ispovjednike kojima se mogu obratiti, a biskupima će se omogućiti da nakon studija u seminarijima pogledaju kako napreduju novi svećenici u duhu vlastitog poziva, kako bi im kasnije mogli povjeriti brigu za određene župe ili druge svećeničke službe.
Sve ovo je samo jedna općenita ideja Instituta, a ako bude potrebno može se još pobliže odrediti.”

Sv. Gašpare, moli za nas!

Izabran je novi Generalni moderator i njegovo vijeće

Radosni smo što nam je Gospodin darovao novog Generalnog moderatora i generalno vijeće, koji će idućih 6 godina, uz pomoć Duha Svetoga, voditi našu Družbu Utemeljiteljevim stopama u budućnost!

Novi Generalni moderator je don Emanuele Lupi, a članovi vijeća su: p. Angelo Anthony, zamjenik Generalnog moderatora; p. Augusto Menichelli, drugi savjetnik; Br. Juan Acuña, treći savjetnik; te p. Alois Schlachter, četvrti savjetnik.

Normativni tekstovi o Generalnom moderatoru:

“Vidljivi znak jedinstva u Družbi jest Generalni moderator koji ima autoritet nad svim provincijama, vikarijatima, misijama (delegaturama), kućama i članovima koji mu pripisuju Opće pravo, Konstitucije i Generalni statuti. Njegova prvotna dužnost jest oživljavati i obnavljati duh Družbe i promicati njezino širenje. Djelujući u najvećem skladu s drugim višim poglavarima, on koordinira cijeli život Družbe i promiče jedinstvo među članovima, i među provincijama, vikarijatima i misijama (delegaturama), te njeguje poslanje Družbe.”

Preporučamo ih u vaše molitve!

Sv. Gašpare del Bufalo, sv. Marijo De Mattias i
sv. Franjo Ksaverski – molite za nas!

21. zasjedanje Generalne skupštine CPPS

Družba misionara Krvi Kristove ima ovih dana svoje 21. zasjedanje Generalne skupštine, od 1. do 21. rujna, gdje će se, između ostaloga, izabrati novog Generala Družbe i njegovo vrijeće.

Molimo pomoć i milost Duha Svetoga kod donošenja raznim odluka, kod razgovora, a osobito pri izabiranju novoga vodstva naše Družbe.

Neka ih zagovor našega utemeljitelja, sv. Gašpara del Bufala, te zagovor naših svetaca zaštitnika, sv. Franje Ksaverskog i sv. Marije De Mattias, tijekom ovih dana u svemu potpomaže!

Neka bude hvaljen i slavljen Isus, koji nas je otkupio svojom Krvlju!

Posveta oltara
Posveta crkve, blagoslov druge Misijske kuće te otvorenje Centra pomirenja

Neka se vine naša molitva, Gospodine, kao kâd pred lice Tvoje!

Posveta crkve Predragocjene Krvi Kristove,
blagoslov 2. Misijske kuće Družbe Misionara Krvi Kristove te otvorenje Centra pomirenja Predragocjene Krvi Kristove u Prozorju 26. svibnja 2019.

Autori slika: Ratimir Delorko i Barbara P.

U nedjelja 26. svibnja Godine Gospodnje 2019., bilo je radosno i svečano u Prozorju kraj Dugog Sela. Vjernici iz obližnjih mjesta, iz Zagreba i okolice, članovi Zajednice Krvi Kristove i simpatizeri Misionara od ranih jutarnjih sati skupljali su se u dvorištu Misijske kuće kako bi nastavili duhovnu pripremu koja je započela dan ranije tj. u subotu 25. svibnja. U svečanost posvete crkve i blagoslov Centra pomirenja Predragocjene Krvi Kristove duhovno je prisutne vjernike uvodio p. Emanuele Lupi, CPPS, vice-general Družbe koji je za ovu zgodu doputovao iz Rima. U subotu je održao dva nagovora na sljedeće teme: „Sluga Božji Ivan Merlini – revni promicatelj pomirenja“ te „Sveti Gašpar – Apostol Predragocjene Krvi“. Uz osobnu molitvu pred Presvetim Oltarskim Sakramentom bila je mogućnost i za sakrament pomirenja, a priprava prvog dana završila je u popodnevnim satima sv. Misom.

Duhovni program pripreme p. Lupi nastavio je i u nedjeljno jutro s temom nagovora „Marija Majka i Kraljica Predragocjene Krvi i Majka pomirenja“ kojim je vjernike uveo i pripremio za svečano slavlje koje je uslijedilo.

Dolazak zagrebačkog nadbiskupa, Josipa kardinala Bozanića u dvorište Misijske kuće u Prozorju, nazočni vjernici pozdravili su srdačnim pljeskom. Potom je započelo svečano slavlje pred vratima Misijske kuće koja su širom otvorena Pastiru Crkve zagrebačke. Kardinala je srdačno pozdravio upravitelj Hrvatske delegature Družbe Misionara Krvi Kristove p. Ilija Grgić, CPPS predajući pod njegovu nadpastirsku vlast i ovo novo zdanje građeno Bogu na slavu. U znak te vlasti vice-general Družbe p. Emanuele Lupi predaje kardinalu Bozaniću ključeve sa simbolima Družbe i hrvatskog grba. Kardinal Bozanić prihvatio je ključeve zdanja te na čelu svečane povorke s križem ušao u crkvu Predragocjene Krvi Kristove u pratnji sedamnaestorice svećenika i brojnih bogoslova, a slijedilo ga je brojno mnoštvo vjernika.

U Isusovoj gesti „pustite malene k meni“, Kardinal je na početku svečanog Misnog slavlja zamolio dječicu da dođu naprijed kako bi što bolje vidjeli što se tu danas događa, kako bi se to usjeklo u njihove pameti i da mogu svjedočiti jednom da su i oni bili dionici ovog slavlja i obreda posvete koji se „ne događa svaki dan, ni svake godine, već samo jedanput u povijesti svake crkve“, kako je naglasio Kardinal.

Bogoslužju Riječi prethodio je blagoslov Lekcionara, a uslijedila su sveta misna čitanja. Kako je propisano za prvo čitanje Mise posvete crkve pročitan je odlomak iz Knjige Proroka Nehemije koji opisuje narodni zbor u Jeruzalemu nakon povratka iz babilonskog sužanjstva (Neh 8, 1-4a.5-6. 8-10). Nakon Ivanova Evanđelja (Iv 14, 23-29), o. Kardinal u prigodnoj homiliji, progovorio je nazočnima kroz upravo pročitane svetopisamske tekstove: „Riječ Božja koju smo slušali vratila nas je u Stari Zavjet. Nehemija govori o radosti koja je zahvatila Narod po povratku i obnovi Božjeg Hrama i, interesantno, zaključuje, pozivajući sve na radost i slavlje, da je naša jakost Božja radost. Tamo gdje je Bog s nama radostan, tamo gdje je Bog radostan zbog nas, to je naša jakost. Mi smo jaki kada je Bog radostan s nama, S našim životom, našim nastojanjima… a slabi smo kad činimo ono što nas udaljuje od Boga.“ Kardinal je istaknuo da i mi sa „starozavjetnim piscima i prorocima možemo ponoviti: Bog je sa svojima! Bog svojih ne napušta. I ovdje u ovom slavlju na osobiti način.“ Kardinal se osvrnuo i na riječi Ivanova Evanđelja rekavši da su to riječi pune poziva i ohrabrenja. To su riječi koje govore o čuvanju Božje Riječi po kojoj je Bog s nama: „Tko čuva moju riječ, ja dolazim k njemu i nastanjujem se kod njega. U našem srcu – prvi Hram Božji gdje Bog želi boraviti i nastaniti se – ako čuvamo njegovu Riječ. I ova je crkva sagrađena da se ovdje naviješta Riječ i da bude prostor gdje će se Bog posebno nastaniti da bude s nama.“ A mi smo ovdje jer je Isus uskrsli živ, prisutan u ovoj zajednici i nastanjuje se među nama. A to nam govori o „onoj ljudskom razumu teško shvatljivoj istini da je Bog onaj koji neprestano traži čovjeka, koji želi biti s čovjekom, koji nas ljubi, koji nas je ljubio prije nego smo mi spoznali njegovu ljubav. To je Bog! I to je misterij Božje ljubavi. Krv Kristova je upravo znak toga – Ljubavi do kraja.“ Kardinal je naglasio i drugu bitnu komponentu koja Krist danas naviješta u Ivanovu evanđelju, a to je Njegov mir. Mir koji je različit od onog mira koji daje svijet. Trebamo biti oprezni prema raznim mirotvornim pokretima ovoga svijeta jer oni nisu ono o čemu Isus govori: duboki mir srca koji izvire iz čuvanja Božje Riječi i života po toj Riječi. Života u Božjoj prisutnosti, u Božjoj ljubavi koja nam se očituje u Krvi Kristovoj. „A danas smo se sabrali ovdje da posvetimo ovo mjesto, ovu crkvu koju posvećujem toj Božjoj ljubavi“, naglasio je pri kraju svoje homilije o. Kardinal.

Nakon molitve Vjerovanja, p. Willi Klein, CPPS, donosi moći bl. Alojzija Stepinca koje je ovom prigodom Kardinal donio „da ih stavimo u ovaj oltar da i na taj način bl. Alojzije bude trajno prisutan. Stoga kad god budete ulazili u crkvu spomenite se toga: ovdje je on koji za nas zagovara. On je moćan kod Boga. On nam pokazuje način na koji se mi moramo odnositi prema Bogu. Molite često njega, tražite zagovor za sebe, za svoje obitelji, za djecu i mlade, i za sve koji se Bogu posvećuju“, rekao je Kardinal.

Kada su moći ugrađene u oltar, uslijedilo je svečano pjevanje Litanija Svih Svetih, molitva „O sveta Crkvo…“ te obred posveta oltara. Kardinal na pet mjesta izlijeva sveto ulje te pomazuje oltar da bi tako postao znamen Krista – Pomazanika. Istim uljem p. Ilija pomazuje „stijene“ crkve na mjestima označenim križem. Pomazanja simbolizira jedinstvo Glave i tijela Crkve. Nakon toga Kardinal pali tamjan na pet mjesta na oltaru uz riječi: „Pozvani smo svi prinositi miomiris dobrih djela Bogu Ocu na Nebesima. Neka se vine naša molitva, Gospodine kao kâd pred Lice Tvoje; kao što se ovaj dom ispunja ugodnim mirisom, tako i Tvoja Crkva neka odaje miomiris Kristov.“

Slijedi pokrivanje oltara bijelim platnom/oltarnikom koji na oltar donose Klanjateljice Krvi Kristove. To ujedno simbolizira i pripremanje stola za gozbu Večere Gospodnje. Na oltar se donose i pale svijeće što simbolizira da je Krist svjetlost na prosvjetljenje naroda (Lk 2, 32), a pale se i četiri svijeće kod križeva na stijenama crkve te sva svjetla u crkvenoj dvorani. Kad je oltar pomazan i prekriven uslijedilo je slavlje Euharistije, a po Pričesti, blagoslov svetohraništa u koje je pohranjeno Presveto uz kâd tamjana i pjevanje himna „Svet, svet i presvet…“. Pošto je ključeve svetohraništa predao p. Iliji, Kardinal potpisuje bulu o posveti crkve koju svečano čita vlč. Josip Kuzel, župnik župe Uzvišenja Svetog Križa, nakon čega zaori radosni Te Deum!

Upravitelj Hrvatske delegature Družbe Misionara Krvi Kristove na kraju misnog slavlja zahvalio je na svemu najprije Gospodinu Bogu te svima koji su na bilo koji način doprinijeli da ovo zdanje bude Bogu na slavu. Zahvalio je i kardinalu Bozaniću na posveti crkve te donošenju i ugradnji moći bl. Alojzija Stepinca. Zahvalio mu je i za očinsku brigu prema Misionarima i za veliko očinsko srce kojim susreće čovjeka u onim njegovim osnovnim potrebama te mu na dar dao relikviju oca utemeljitelja Družbe sv. Gašpara del Bufaloa koju je Kardinal zahvalno primio i ganut poljubio. Zahvala je išla i p. Emanueleu Lupiju kao izaslaniku Generalne kurije te provincijalu Poljske provincije p. Wojciechu Czernatowiczu, CPPS, prisutnim svećenicima te svim redovnicama i njihovim poglavaricama prisutnima na tom slavlju. Osobita zahvala išla je i p. Williju Kleinu, CPPS, za nesebičnu ljubavi koju je uložio svojim dolaskom u naše krajeve prije 40 godina, udarajući tako temelje Družbi u Hrvatskoj, darivajući mu na uspomenu sliku Dugog Sela.

Na kraju je još i o. Kardinal naglasio kako želi: „…da raste naša ljubav prema Bogu koji nas neizmjerno ljubi. To je Predragocjena Krv Kristova. Čudo Božje ljubavi. Čudo koje čovjek ne može nikada do kraja razumjeti, ali srce razumije ako se Bogu otvori.“ Zahvalio je p. Iliji rekavši da je on „poput starozavjetnog proroka Ilije ovdje postavio mjesto tihog povjetarca, tišine po kojoj se Bog približava čovjeku“, te poželio: „Neka Hrvatska delegatura raste i cvate da što prije postane provincija.“

Svečanim blagoslovom koji je prisutnima udijelio Josip kardinal Bozanić, završilo je ovo svečano misno slavlje s posvetom crkve Predragocjene Krvi Kristove, blagoslov druge Misijske kuće i svečano otvorenje Centra pomirenja Predragocjene Krvi Kristove u Prozorju.

Autor teksta: M.V.

Beatifikacija sluge Božjega Ivana Merlinija, Misionara Krvi Kristove!

Sutra, 6. Veljače 2019., u 12 sati započinje službeni proces beatifikacije sluge Božjega Ivana Merlinija, u nadbiskupiji Napulj, u prisutnosti kard. Crescenzio Sepe, postulatorice s. Nicla Spezzati, Klanjateljice Krvi Kristove te vice postulatora don Emanuele Luppi, Misionara Krvi Kristove.

Također će biti prisutni general Družbe misionara Krvi Kristove, p. William Nordenbrock, zatim, generalna poglavarica Družbe klanjateljica Krvi Kristove, s. Naddia Coppa i provincijal Talijanske provincije, p. Terenzio Pastore.

Zahvaljujemo Bogu na ovoj velikoj milosti!

Preporučamo cijeli proces i sve organizatore u vaše molitve! Neka se u svemu proslavi Bog, po zagovoru Ivana Merlinija!

Blagoslovljena Krv Kristova!

Izvor: www.sangaspare.it

Proslavljena svetkovina Predragocjene Krvi uz oblačenje kandidata u našoj Družbi

U nedjelju 1. srpnja u Prozorju je svečano proslavljena svetkovina Predragocjene Krvi Kristove. Duhovni program započeo je u 16:30 sati izvedbom predstave „Pred vratima raja“ koju su uprizorili mladi Župe Marija Majka Crkve iz Subotice, a prema tekstu njihovog župnika vlč. dr. Marinka Stantića. Predstava na upečatljiv i pomalo šaljiv način govori i potiče na razmišljanje o „posljednjim stvarima“: kad sv. Petar pozove čovjeka k sebi i treba odlučiti „gdje mu je mjesto“, u raju ili paklu, a pri toj odluci mu „(ne)pomažu“ čovjekovi najbliži, ovisno o svom osobnom iskustva suživota s dotičnim čovjekom.

     Nakon predstave, Klanjateljice Krvi Kristove su Zazivima Krvi Kristovoj i obnovom osobne posvete Predragocjenoj Krvi, prisutnu zajednicu vjernika uvele u tišinu i pripremile za svečano Euharistijsko slavlje koje je započelo u 18 sati.

     Osobitost ove svečane Euharistije sastojala se u primanju dvojice kandidata, br. Ivana Raljušića i br. Maria Šarića u Družbu Misionara Krvi Kristove po polaganju njihovih prvih obećanja u Družbi.

     Predsjedatelj slavlja i propovjednik bio je o. Ilija Grgić, po ovlasti provincijala Poljske provincije o. Wojciecha Czernatowicza koji je također bio nazočan i u koncelebraciji s ostalim Misionarima: o. Józef Godlewski i sva subraća Hrvatske delegature CPPS-a: o. Marijan Zubak, o. Stjepan Ivan Horvat i o. Davor Lukačević. Uz druge suslavitelje, na osobit način valja spomenuti fra Petra Topića, voditelja HKM Basel i župnika rodne župe br. Maria te vlč. Tomislava Sanića, župnog vikara rodne župe br. Ivana u Pleternici. Bili su tu i svećenici koji su vjernicima stajali na raspolaganju za sakrament pomirenja: vlč. Josip Vračarić župnik Župe sv. Marije Magdalene u Štivici, vlč. Josip Kuzel, dugoselski župnik Župe Uzvišenja Sv. Križa i drugi.

     U nadahnutoj homiliji istaknuto je kako je ovo uistinu velika Svetkovina i dan radosti za sve prisutne, a osobito za braću Ivana i Maria koji polažu svoja prva obećanja u Družbi Misionara Krvi Kristove. Te osjećaje radosti ne treba susprezati, treba ih slobodno pokazati pa i onda kad se oni očituju i u suzi radosnici i suzi ganuća zbog uzvišenosti trenutka. Propovjednik se zatim obratio prisutnim kandidatima i „proveo“ ih kroz misna čitanja oslikavajući im njihov budući način djelovanja na putu kojim su se odlučili krenuti: slušanje Božje Riječi, razmatranje te Riječi i ono što Duh Sveti prozbori kroz tu Riječ njihovu srcu treba prenijeti narodu Božjem. Pa i kad narod, kao nekoć Izabrani, kaže: Sve što je Jahve rekao, izvršit ćemo i poslušat ćemo, a to ne učini, treba ustrajati u propovijedanju Božje Riječi i Crkvenog Nauka. Propovjednik se osvrnuo i na upravo aktualnu poruku pape Franje koju je 30. lipnja izrekao u Rimu na susretu s Obitelji Krvi Kristove na zasebnoj audijenciji. Papa je sudionicima preporučio tri vida koji mogu pomoći u širenja apostolata i duhovnosti Krvi Kristove: hrabrost u istini, pažljivost prema svima, osobito onima koji su „daleko“ i sposobnost oduševljavanja i komuniciranja očaranosti evanđeoskom porukom.

     Hrabrost u istini podrazumijeva stati na stranu vrjednota Evanđelja kad je u pitanju čovjek: dostojanstvo ljudske osobe u svim njenim aspektima, vrijednost ljudskog života od začeća do naravne smrti, i svijet: hrabro imenovati i suprotstaviti se raznim zlima u društvu, siromaštvu…

     Pažnja prema svima, a osobito onima koji su „daleko“ – nalaziti prikladne riječi koje će doći do što većeg broja ljudi, biti poput Isusa i učenika u Palestini koji naviještaju Kraljevstvo Božje i znakovima ozdravljenja ga potvrđuju; potrebno je potruditi se do krajnjih sila i postati slika Crkve koja korača među narodom, dijeleći njegove i patnje i radosti i po cijenu vlastitog života.

    Sposobnost oduševljavanja podrazumijeva osobno kušanje sadržaja kršćanske vjere, vlastitu zahvaćenost i oduševljenje Evanđeljem kako bi pronalazili nove riječi i geste koje pobuđuje Duh Sveti i koje ražaruju srca i pomažu da se što više ljudi otvori Bogu i bližnjemu.

     Nakon propovijedi uslijedio je „obred oblačenja“, odnosno polaganje prvih obećanja br. Ivana i br. Maria. Obred je započeo pjevanjem Himna Duhu Svetom, prozivanjem kandidata i njihovom molbom za pripuštanje u Družbu Misionara. Uslijedilo je i odobrenje subraće definitivno inkorporiranih koji su s velikom radošću prihvatili nove kandidate. Nakon blagoslova reverende i pojasa, o. Provincijal uručuje kandidatima reverendu koju oni, zatim, oblače. Slijedi pjevanje Litanija Svih Svetih: za to vrijeme kandidati leže prostrti pred oltarom (prostracija), a svećenici i puk klečeći odgovaraju na zazive. Po završetku litanijskih zaziva, braća Ivan i Mario klečeći pred oltarom izriču svoje „obećanje vjernosti Družbi Misionara Krvi Kristove, a u skladu s Konstitucijama i Statutima, stavljajući sebe potpuno u službu Bogu tijekom godinu dana.“ Otac Provincijal u ime Družbe prihvaća njihovo obećanje te im uručuje pojas i njime opasuje kandidate. Obred oblačenja i davanja obećanja završava pružanjem znaka mira „kao izraz(a) našeg zajedništva koje je plod Kristove prolivene Krvi.“ Znak mira prerasta u srdačno i radosno čestitanje novoj (su)braći s prvim obećanjima.

     Nastavlja se svečano Euharistijsko slavlje koje svoj vrhunac doseže u Pričesti pod obje Prilike. Svečanosti i radosti trenutka kao i ljepoti cjelokupne liturgije pridonosi pjevanje časnih sestara Klanjateljica Krvi Kristove.

     Čestitajući im zajedničku svetkovinu Predragocjene Krvi Kristove, uz č. s. Anu Mariju Antolović (ASC), predsjednicu Hrvatske redovničke konferencije, Predvoditelj slavlja na poseban način je pozdravio č. s. Matiju Pavić, zamjenicu vrhovne poglavarice sestara Klanjateljica i ujedno tetu novoobećanika br. Maria Šarića. Osobita zahvala išla je i roditelje braće s netom položenim prvim obećanjima: Dragutina i Nadu Raljušić te Marka i Katu Šarić. Njima je za tu prigodu p. Ilija uručio krunice i zamolio ih da i dalje i još žarče mole za svoju djecu, kao i tu prisutne bake da mole za svoje unuke. Jer kada zli vreba, najbolje ga baka može pobijediti kad ga Krunicom „tresne“ po glavi, kako se slikovito izrazio Predvoditelj slavlja. Bake je ujedno zamolio da mole i za ostale kandidate i pomladak u Družbi i povjerio ih njihovoj molitvenoj brizi kao da su njihova vlastita unučad.

     Na sličan način se još jednom obratio i sestrama Klanjateljicama: zna da one mole i osvjedočio se da Gospodin uslišava njihove molitve. Zato se i dalje i uvijek ispočetka stavlja i izručuje u molitve časnih sestara kao „prosjak molitve“ za Družbu i njen rast u broju i svetosti.

     Upravitelj hrvatske misije zahvalio se i o. provincijalu Wojciechu Czernatowiczu na dolasku i primanju prvih obećanja br. Maria i br. Ivana i što je sa sobom doveo p. Józefa Godlewskoga koji će godinu dana ostati na ispomoći u Hrvatskoj delegaturi. Sveto Misno slavlje završilo je podjelom blagoslova nazočnima.

Blagoslovljena Krv Kristova!

Tekst: Misionari Krvi Kristove

Slika na naslovnici: s. Matija Pavić, ASC

Ostale slike: p. Stjepan H., CPPS

Popis generalnih moderatora

Popis generalnih moderatora naše Družbe, od samog utemeljitelja pa sve do danas:

***

Sv. Gašpar del Bufalo (1815.-1837.)

Biagio Valentini (1838.-1847.)

Ivan Merlini (1847.-1873.)

Enrico Rizzoli (1873.-1884.)

Gaetano Caporali (1884.-1891.)

Salvatore Palmieri (1891.-1894.)

Luigi Biaschelli (1894.-1905.)

Giacinto Petroni (1905.-1928.)

Antonio Velardi (1928.-1937.)

Lorenzo Colagiovanni (1937.-1947.)

Herbert Kramer (1947.-1959.)

Herbert Linenberger (1959.-1971.)

Daniel Schaefer (1971.-1983.)

Anton Loipfinger (1983.-1995.)

Barry Fischer (1995.-2007.)

Francesco Bartoloni (2007.-2013.)

William A. Nordenbrock (2013.- 2019.)

Emanuele Lupi (2019.-…)