Archives 2021

Sretan i blagoslovljen Božić

Svim članovima obitelji Krvi Kristove

te svima koji pratite naše stranice želimo

Sretan i blagoslovljen Božić!

Misli sv. Gašpara del Bufala uz današnju svetkovinu Božića:

Djetešce Isus poziva nas u štalicu i uči nas o nužnosti trpljenja, da bi moglo nastati dobro. Vidimo Djetešce Isusa između Marije i Josipa, oni su nam utjeha u našem djelovanju. Vol i magarac griju Djetešce Isusa. Vol je simbol teškoga rada. Prihvaćanje prijezira, čak i kad čovjek radi dobar posao, simbolizirano je u magarcu: on radi, a da se nitko za njega ne brine. Konačno, Isusovo djetinjstvo nas potiče da budemo u duhu poput djeteta, i to treba biti naša radost (Sv. Gašpar del Bufalo, Pismo 2111).

Blagdanska slavlja u Prozorju, 24.-26. prosinca 2021.

Raspored sv. Misa u Prozorju

Badnjak, 24. prosinca: u 22.00 sata

Božić – rođenje Isusovo, 25. prosinca: u 16.00 sati

Sv. Obitelj Isusa, Marije i Josipa, 26. prosinca: u 16.00 sati

Adresa:

Centar pomirenja
Prozorska ul. 167, Prozorje
10370 Dugo Selo

Tijek osnivanja Zajednice Krvi Kristove na danu osnutka (8.12.1808.)

Upoznajmo se sa tijekom osnutka današnje Zajednice Krvi Kristove (ondašnje Bratovštine) i svega što je tome prethodilo.

***

Osnivanje Nadbratovštine Predragocjene Krvi u bazlici sv. Nikole u Okovima

Prva etapa ovog duhovnog puta započinje još 1808., godina Gašparovog svećeničkog ređenja. Događaj koji ga ne samo osposobljava da bude djelitelj darova Otkupljenja, nego i Kristova žrtva na slavu Božju i spasenje duša.

Prvi direktni Gašparov doticaj s pobožnošću Predragocjene Krvi dogodio se 8. prosinca 1808. (svetkovina Bezgrešnog začeća BDM), kada je bio pozvan od kanonika naslovne bazlike sv. Nikole u Okovima da održi euharistijske nagovore (propovijedi) i službeni govor za otvorenje Pia Adunanza del Sangue Preziosissimo di Gesu Cristo (tj. Pobožnog udruženja Predragocjene Krvi Isusa Krista), ružarija Blažene Djevice Marije i svetih duša u čistilištu, u istoj bazilici (udruženje je u sebi, dakle, nosilo ova tri naziva).

U ovoj antičkoj bazilici još od 1708. čuvala se jedna relikvija Božanske Krvi, dar kneza Giulio Savelli, stavljena u srebrnu kutijicu, pomno zapečaćenu, na kojoj su bile urezane riječi:

“Voda i Krv G.N.I.K., koja je potekla iz njegovog presvetog Boka dok je visio na Križu”.

Po tradiciji plemenite rimske obitelji Savelli, vojnik iz te obitelji koji se nalazio u Jeruzalemu za vrijeme Spasiteljeve smrti imao je poprskanu odjeću s kapljicama Isusove Krvi. Postavši kršćaninom, bivši vojnik otkinuo je sa svog odijela dio s Krvlju i, vrativši se u Rim, stavio ga u jedan relikvijar, koji je bio čuvan i pobožno prenošen kroz mnoga stoljeća u obitelji Savelli (danas, od 1936., nalazi se u crkvi sv. Josipa Poglavara kuće, u Rimu, gdje je premještena i Nadbratovština Predragocjene Krvi). Članovi Nadbratovštine, kojih je samo nekoliko, tamo se okupljaju i zajednički mole.

Naslovna bazilika, po posebnom odobrenju, slavila je svetkovinu Dragocjene Krvi u prvoj nedjelji mjeseca srpnja, s časoslovom i sv. Misom, izlagalo se i u procesiji nosilo gore navedenu relikviju već i prije 1808.

Također se u toj istoj crkvi častila jedna pobožna slika Presvevtog Križa, s koje je vjerojatno Isus progovorio sv. Brigiti. Križ i relikvija bili su postavljeni na istom oltaru (s lijeve strane crkve).

No, pokraj ovih svetih objekata – vrlo slabo čašćenih, iako su se dobri kanonici mnogo brinuli zbog religiozne ravnodušnosti vjernika iz susjednih mjesta – bio je u toj naslovnoj bazilici učeni i sveti kanonik don Francesco Albertini, cijenjeni pratitelj duša, kao što ćemo u nastavku vidjeti.

Duhovno je pratio službenicu Božju s. Mariju Agnezu od Utjelovljene Riječi iz Samostana Paolotta u Rimu, koja je “nakon sv. Pričesti izlazila na jedan način iz svojih osjetila govoreći o vrlo uzvišenim stvarima. Jednog jutra, nakon što sam se pričestila…, nadošla je ta ekstaza – zbog kojih su druge monahinje upozoravale kanonika (Albertinija) – koji je pozorno slušao što ta sestra govori. Dakle, govorila je o pobožnosti Predragocjene Krvi, kako bi se ta pobožnost trebala širiti te neke druge stvari povezane s tom pobožnošću.

Albertini se od toga trenutka sve više zauzeo za širenje ove pobožnosti. To nije bilo teško činiti upravo u njegovoj crkvi, kako zbog želje kanonika koji su htjeli oživjeti vjeru svojih vjernika tako zbog relikvije Predragocjene Krvi i slike Križa koji su se tamo častili – neophodna sredstva za jednostavne ljude – te zbog toga što se u toj bazilici slavila svetkovina Predragocjene Krvi sa sv. Misom i časoslovom.

Albertini je vrlo dobro znao predstaviti ovu svetu stvar onima koji su u bazilici sv. Nikole u Okovima bili nadležni – mons. Francesco Maria Pitorri, don Gregorio Muccioli i sam Albertini – da pripomognu svojim radom pri ustanovljenju Pobožnog udruženja Krvi Isusa Krista, ružarija Blažene Djevice Marije te duša u čistilištu. Službeno otvorenje zbilo se 8. prosinca 1808.

Radi propovijedanja za obljetnicu pozvan je, kako je već spomenuto, mladi svećenik Gašpar Del Bufalo. Ovako je Albertini u jednoj Spomenici opisao funkciju otvorenja te propovijedanje sv. Gašpara za taj događaj:

“Red kako je nastalo Pobožno udruženje je sljedeći”; sv. Nikola u Okovima dobio je tri kanonika: “mons. Francesco Maria Pitorri, tajnik kapelan Vrhovnog pastira pape Pia VII., don Gregorio Muccioli i don Francesco Albertini”; oni su osnovali ovo društvo, a sve ono što se tiče njegovog djelovanja su međusobno dogovarali na zajedničkom vijeću; jer su na taj način htjeli vidjeti služi li sve na slavu Božju te na duhovnu korist duša; “Izabrani su 15 muškaraca i 15 žena koje se smatraju najprikladnijima da budu kameni temeljci ovog Pobožnog udruženja, koji su dobili naziv “predstavnici”, što je kasnije potvrđeno i Konstitucijama. Broj osoba je tako određen zbog sjećanja na 15 otajstava sv. Gospine krunice, što je trebalo biti i jedan od triju podnaslova ovog Pobožnog udruženja…”

“Nakon izbora gore navedenih predstavnika, Prečasno vijeće je odredilo da osnivanje Pobožnog udruženja bude 8. prosinca 1808., kako bi bilo posvećeno Bezgrešnom začeću Blažene Djevice Marije. Njoj je prethodila velika pripravna devetnica, koja se obavljala tijekom jutra, nakon molitve sv. Krunice i blagoslova s Presvetim Oltarskim Sakramentom, na kojoj je sudjelovalo veliko mnoštvo ljudi.”

… “Na svećanoj Misi svirale su orgulje, a motete (euhari. pjesme) su pjevali pjevači, koji su često bili prekidani s poticajnim nagovorima gospodina don Gašpara del Bufalo, kanonika bazilike sv. Marka.” …

“Nakon sv. Mise, časni gospodin kanonik del Bufalo izrekao je kratki ali energični nagovor, potpuno usmjeren na gospodu predstavnike, muškarce i žene. Govorio im je koji je to glavni cilj novog udruženja koji će se uskoro ustanoviti te kakav treba biti duh i predanost onih koji su određeni da budu temelj. Potičući i ohrabrujući ih sve na potpunu predanost ovom djelu Božje slave, na dijeljenja duhovne koristi za druge i na davanje utjehe dušama u čistilištu, završio je svoj nagovor gorljivom molitvom na čast Predragocjene Krvi Isusa Krista i na čast Blažene Djevice Marije, kako bi isprosili obilje nebeskih blagoslova nad novim udruženjem, koja će se uskoro roditi u krilu Svete Katoličke Crkve, kako bi donijela obilan plod uz pomoć božanske dobrohotnosti. Tako neka bude.”

“Nakon nagovora, obučeni u “Piviale”, sva trojica kanonika (mons. Francesco Maria Pitorri, don Gregorio Muccioli i don Francesco Albertini), koji su određeni za voditelje novog udruženja, pristupili su oltaru Presvetog Križa. Na oltaru su se nalazile već pripremljene krunice koje će se pokloniti gospodi predstavnicima. Blagoslovili su krunice te su ih podijelili predstavicima, prvo muškarcima a onda i ženama. Pri davanju krunica, mons. Piotrri stavljao ih je svakome oko vrata uz riječi molitve: “Per Pretiosissimum Sanguinem Domini Nostri Jesu Christi, per merita et intercessionem Beatissimae Virginis Mariae, ac per ejus Sacratissimum Rosarium, quod tibi nunc imponimus, liberet te Deus ab omni malo animae et corporis. Amen” (Po Predragocjenoj Krvi Gospodina našega Isusa Krista, po zaslugama i zagovoru Blažene Djevice Marije i po svetoj Krunici koju sada polažem, oslobodio te Bog od svakog duševnog i tjelesnog zla. Amen). To je obred koja se ponavljalo pri učlanjenju svakog novog člana u ovo Pobožno udruženje.

Nakon što je svatko iz mnoštva primio presvetu krunicu, izložio se Presveti Oltarski Sakrament, pjevao se svečani Te Deum (Tebe Boga hvalimo) Gospodinu na zahvalu te se svirala melodija pjesme Tantum Ergo. Nakon toga se dao blagoslov i tako je završio obred učlanjenja. Tako je utemeljeno Pobožno društvo kod oltara Presvetoga Križa u bazilici sv. Nikole u Okovima, u kojoj je od tada započelo molenje sv. krunice ujutro.”

Ovo Udruženje, sa svojim Konstitucijama, kanonski je odobreno i prihvaćeno 27. veljače 1809. godine s dekretom rimskog vikara kard. Antionia Despuig y Dameto.

Nakon toga odobrenja, Albertini je izabran za njezinog predsjednika. Bio je “oslobođen i pošteđen bilo kakve odgovornosti prema dvama drugim kanonicima, mons. Francesco Maria Pitorri i don Gregorio Muccioli, ali je ipak, po nalogu prečasnog Kaptola, morao djelovati uz njihovo znanje…”. Albertini je napisao i tiskao krunicu Krvi Kristove, koja je bila odobrena od Kongregacije za bogoštovlje 31. lipnja 1809.1

Nadalje, Albertini je Gašpara pozivao da za Pobožno udruženje propovijeda i više puta: 1809. i 1810. godine. Tako, na kraju već spomenute Spomenice pronalazimo zapisano: “Udruženje je po prvi puta molilo krunicu uz poticajna razmatranja, što se prije nije prakticiralo… I to je bilo na sam dan sv. krunice i osmine. Razmatranja su imali, prije svega, gosp. Abate Giannoli, onda kanonik del Bufalo te gosp. Abate Marini. A dan nakon osmine, samo za treći dio, poticajna razmatranja je imao, gore već hvaljeni, gosp. kanonik del Bufalo. Dok, 1809. godine… dan nakon slavlja svetkovine Predragocjene Krvi, koja je padala na 1. srpanj (…), bila je… zajednička pričest pri kojoj je snažna poticajna razmatranja imao gosp. kanonik del Bufalo”.

Po ovim sržnim informacijama vidimo kako je naš Svetac imao direktni susret s pobožnošću Krvi Kristove. Nas sada zanima zbog čega je on na to pristajao i koji su odraz imali ovi susreti u duši ovog mladog svećenika.

Zašto su ona tri kanonika crkve sv. Nikole u Okovima zvali sv. Gašpara, svećenika sa samo nekoliko mjeseci, kako bi 8. prosinca 1808. održao tako važnu propovijed, koja je bila upravo na osnivanje nove bratovštine (udruženja)? Čini se da kod njega nisu mogli primjetiti posebnu pobožnost prema Krvi Kristovoj. Niti se čini da su ona tri dobra kanonika to i tražila, kada se gleda da je Pobožno društvo okrenuto Predragocjenoj Krvi, sv. krunici i dušama u čistilištu. Isto tako, kako smo gore naveli, pobožnost prema Predragocjenoj Krvi u Gašparovoj duhovnosti nije bila još razvijena. Iako je na dan osnivanja bratovštine/udruženja sv. Gašpar “svoje predavanje završio s jednom snažnom molitvom na čast Predragocjene Krvi Isusa Krista i B.D. Marije” – kako piše u Spomenici, to ne znači da u njemu raste posebna naklonost, pobožnost prema Krvi Krostovoj – kao što će to biti kasnije u njegovom životu. No, molitva koja se slaže s temom propovijedi, bila je njegov uobičajeni način završavanja svojih propovijedi – što se vrlo lako može zaključiti iz njegovih drugih prpovijedi, iz iste godine (1808.)2.

Razlog poziva za održavanje propovijedi je jednostavno šireg karaktera. Jednako zato zbog čega je Gašpar, dan nakon svoga svećeničkog ređenja, pozvan da 1. kolovoza 1808. održi službeno predavanje o božanskoj Providnosti u bazilici sv. Petra, pri izlaganju kostiju svetih mučenika. A to je upravo zbog toga što je bio poznat kao dobri propovjednik i revni apostol. Sigurno je da onim trima kanonicima nije mogao umaći pastoralni rad koji je ovaj mladi svećenik činio pred njihovim očima: povezujući hospicij Santa Galla i Noćnog oratorija Santa Maria in Vincis, koji je otvoren 23. listopada 1808. Sigurno su čuli mnoge glasine koje su kružile područjem Vaccino o Gašparu, koji je bio kanonik bazilike sv. Marka na Piazzi Venezia: vrlo revni svećenik koji je zaljubljivao ljude u Boga pri samom druženju s njime…

Upravo se u toj duploj slavi (sveti svećenik i dobri molitelj) koju je uživao, sastoji razlog poziva koji su mu uputili ona trojica kanonika za održavanje propovijedi, 1. prosinca 1808. u crkvi sv. Nikole u Okovima, jer su u vjernicima htjeli probuditi onu obamrlost i potaknuti ih na aktivniji kršćanski život.

________

1 Što se tiče krunice Krvi Kristove, ovako svjedoči s. B. Ivan Merlini: “Taj isti Albertini, povukavši se u duhovne vježbe, napisao je krunicu Predragocjene Krvi, koju mi recitiramo. Pretpostavlja se da se ona odnosi na relikviju, da ju je napisao nadahnjujući se na njoj. No, Albertini, koji nije smjerao na relikviju, nego upravo na Cijenu našega otkupljenja, napisao je oblik krunice te tražio za nju milost oprosta, ali nije bila prihvaćena te je ostala u ladici Kongregacije za bogoštovlje. Kasnije je donešena druga kopija krunice radi dobivanja oprosta i Pio VII., 18. listopada 1815., dao je milost oprosta…”

2 Usp. Scritti spirituali (Duhovni spisi), IV, 575-576.

***

(izvor na talijanskom jeziku: Beniamino Conti, Sv. Gašpar del Bufalo, apostol predragocjene Krvi, Rim, 2002. godine)

Na današnji dan: osnutak Zajednice Krvi Kristove

Na današnji dan osnovana je Bratovština Predragocjene Krvi
(današnja Zajednica Krvi Kristove)
u bazilici sv. Nikole u Okovima

Franjo Albertini, svećenik duboke vjere i velikog apostolskog žara, bio je zahvaćen željom za obnovom Crkve te je osnovao Bratovštinu Predragocjene Krvi, 8. prosinca 1808.

Budući da je bio kanonik crkve Svetog Nikole u okovima (u ono vrijeme su se nalazile relikvije dijela vojničkog plašta s nekoliko kapi Isusove Krvi na Golgoti), odlučio je provesti tu obnovu u svojoj crkvi i njezinoj okolici… Htio je ljude privesti osobnoj vjeri koja proizlazi iz vlastitog uvjerenja, htio im je produbiti svijest da su otkupljeni. Upravo ta svijest oblikuje osobni život vjernika i čini ga suodgovornim za druge…

Albertiniju su svete relikvije bile povod da osnuje Bratovštinu Predragocjene Krvi. Osnovna zadaća te organizacije bila je: privesti ljude Božjoj ljubavi i Božjem milosrđu koje je postalo vidljivo u Krvi Kristovoj.

U tom smjeru Bratovština je trebala biti aktivna, trudeći se oko produbljivanja vjere svih ljudi. Tko uđe u tajnu Krvi Kristove ne obnavlja se i ne čisti samo on, nego dotični poprima svijest odgovornosti za druge oko sebe…

Zato se od početka ubrajaju u glavne zadaće Bratovštine: djela ljubavi i milosrđa. Posebno su naglašena: pomoć siromasima, rad na pomirenju zavađenih, vjerska pouka, briga za bolesnike, pokop preminulih siromaha. Prvenstvena zadaća predstojnika Bratovštine bila je da njeguje zajedništvo vjere, osobito sa siromasima iz okolice…

U vrijeme kad se rađala Bratovština Rim je proživljavao Napoleonsku okupaciju te je, zbog vjernosti Papi, i sam sv. Gašpar zajedno s duhovnikom Albertinijem bio osuđen na izgnanstvo.

Godine 1815. papa Pio VII. potvrdio je Bratovštinu Krvi Kristove i podigao je na razinu Nadbratovštine, dodjeljujući joj mnoge oproste. Od toga trenutka ona više nije mala, lokalna grupa, već zajednica univerzalnog karaktera, u koju su mogle stupiti osobe, grupe, pa čak i redovi iz cijeloga svijeta.

Zbog širenja Zajednice i nakon svoga povratka iz izgnanstva, Franjo Albertini 1851. godine predaje vodstvo zajednice Gašparovim Misionarima Krvi Kristove.

Misionari od tada animiraju svoje zajednice pod nazivom – “Pobožno udruženje Predragocjene Krvi” (Pia Unio), koje se danas naziva Zajednica Krvi Kristove (ZKK).

VIŠE o ZKK na ovoj poveznici.

ŠKOLA PONIZNOSTI – priprava za Božić

 ŠKOLA PONIZNOSTI!

Od 24. studenoga do 24. prosinca

Putem razmatranja Škole poniznosti možemo se na izvrstan način

pripremiti za svetkovinu Božića!

Uz govor o poniznosti govori se i o mnogim drugim

krepostima/vrijednostima koje valja usvojiti…

Vrijeme škole poniznosti zahtijeva određeni rad na svom srcu –

kao pripremu za rođenje poniznog Kralja – Isusa!

Što je to Škola poniznosti?

Narudžbe na:

Družba Misionara Krvi Kristove
Razgled 3, 10 000 Zagreb
tel. 01 45 00 130
email: info@cpps.hr

Isus Krist je moj Kralj

Trideset i četvrta nedjelja kroz godinu B

Evanđeoski odlomak za razmatranje: Iv 18, 33b-37

„Zašto me vlast, svim mastima premazana, smatra nitkovom? Bila ona crvena, bijela za nju sam obično smeće (…). Za svake vlasti osjećam se kao pas!” – pita se glavni lik iz film „Dan nakaza” (Dzień świra). „Pilatova vlast – Kristovo Kraljevstvo”, „Pilat dominira – Istina u Kristu”. Svemu što pripada Caru, zemaljskoj vlasti koja živi od iskorištavanja i terora, jednom će doći kraj i neće donijeti časne nagrade.

A sve što se veže uz hod za Isusom: odbačenost, ogovaranje, ocrnjivanje, klevetanje, pljuvanje, ismjehivanje, križ, pobjeda smrti, poraz… uskrsnuće. Isus podsjeća da njegovo Kraljevstvo nije od ovoga svijeta, u njemu su drugačija pravila od ovih u našem svijetu: nema nepravde, sile ili nasilja i njegove se sluge ne služe oružjem. Isus želi da tijekom današnjeg dana pronađemo trenutak i da zastanemo pred njim: odbačenim, odjevenim u grimiz i s trstikom
u ruci.


Uđi u trenutak sabranosti, poslušaj što ti Krist Kralj govori. „Ne primjenjujte svoja mjerila u mome Kraljevstvu, jer je vaša mjera loša. Ja sam Kralj koji umire na križu među zločincima, Spasitelj koji vas spašava vlastitim porazom.”

(Izvor: Živa riječ 2018. Evanđelja s razmatranjima, Zagreb, izdano: Prosinac 2017.)

NARUČITE knjigu:
TEL. 01 45 00 130
ili Email: info@cpps.hr

Molitveni program u nedjelju, 21. studenog

Dragi naši,

21. studenog, u nedjelju,

neće biti uobičajene nedjeljne sv. Mise u 16.00 sati,

nego će biti molitveni program kao svakog 21. u mjesecu:

17.00 Klanjanje i prilika za sv. Ispovijed

18.00 sv. Misa

Nakon sv. Mise pobožnost na čast sv. Gašpara del Bufala
te molitve za oslobođenje i ozdravljenje

Mjesto:

Centar pomirenja
Prozorska 167
10370 Dugo Selo

Toliko toga možemo naučiti od udovice

Trideset i druga nedjelja kroz godinu B

Evanđeoski odlomak za razmatranje: Mk 12, 38-44

Danas nam Isus daje primjer jednog farizeja i jedne udovice. Možemo primijetiti da je riječ o iskrenosti, o nakanama srca. Kako prije tako i danas postoje svećenici, redovnici i vjernici koji određene službe, zadaće, zadatke obavljaju radi svoje koristi. Ne zato da bi pomogli, gradili, nego da ih se pohvali i uzdigne na pijedestal, da ih se slavi, da se obogate i jednostavno da iskoriste ljude kojima „služe, pomažu“.

Isus ne želi takve licemjerne kršćane, nego želi iskrene učenike koji nasljeduju njega i brinu se za spasenje duša. Na primjeru udovice ujedno nas potiče da sve što posjedujemo predamo Bogu, da svoj život i sebe povjerimo njemu. Jer On je naš Kralj, Gospodar, Pomoćnik, Savjetnik, Odvjetnik.

Koliko sam zahvalan za ono što imam, što mi je Bog dao? Koliko sam navezan na novac, materijalno bogatstvo, na vlast, čast, slavu, na čovjeka? Mogu li se i ja odreći onoga što volim iz ljubavi prema Bogu kako bih bio istinski slobodan i sretan?

(Izvor: Živa riječ 2018. Evanđelja s razmatranjima, Zagreb, izdano: Prosinac 2017.)

NARUČITE knjigu:
TEL. 01 45 00 130
ili Email: info@cpps.hr

Ljubiti Boga iznad svega a bližnjega kao samog sebe…

Trideseta i prva nedjelja kroz godinu B

Evanđeoski odlomak za razmatranje: Mk 12, 28b-34

Pismoznanac pita Isusa koja je prva od svih zapovijedi? Može nas čuditi da to pita upravo pismoznanac, on koji je stručnjak na tome području. No potrebno se je ovdje podsjetiti da je u židovskom Zakonu bilo preko šest stotina različitih zapovijedi koje je trebalo izvršavati, dakle u tome se mnoštvu i pismoznanac može ne snalaziti.

I kada ovaj pismoznanac pita Isusa o najvećoj zapovijedi, ne čini to iz nečistih pobuda, iskren je. Isus, odgovarajući na njegovo pitanje, ne kaže da je najveća zapovijed držanje liturgijskih propisa i obrednih radnji. Jednostavno govori o zapovijedi ljubavi prema Bogu i bližnjem. Obje se ove zapovijedi nalaze u židovskom Zakonu. Isus stoga naglašava da su to dva najveća i najvažnija zahtjeva koja treba ispuniti i koje Bog očekuje od svojih ispovjedalaca.

Ovaj pismoznanca prihvaća Isusov nauk na ispravan i pozitivan način te domeće i „dopunja“ Gospodina govoreći da je to važnije od svih žrtava, paljenica i pričesnica… Zna se ponekad dogoditi i kod mnogih kršćana da krivo shvate Božje zapovijedi i evanđeoske zahtjeve.

Često se ispred ljubavi prema bližnjem ili poslušnosti Crkvenim poglavarima (što je također izraz ljubavi prema Bogu i bližnjem), stavlja neki manje bitan liturgijski propis ili obred. Međutim na jednom drugom mjestu Isus jasno kaže da mu je milosrđe milo, a ne žrtva što jako dobro korespondira s današnjim odlomkom o najvažnijoj zapovijedi.

Dobro je upitati se kakva je ta moja ljubav prema Bogu i bližnjem?

Jesu li one moje razne žrtve, zahtjevi, odricanja koje činim ili koje očekujem od drugih, izraz te ljubavi?

Ili su možda izraz nekog rigoroznog držanja manje ili više nebitnog propisa koji treba biti podvrgnut zakonu ljubavi prema Bogu i bližnjem?

(Izvor: Živa riječ 2018. Evanđelja s razmatranjima, Zagreb, izdano: Prosinac 2017.)

NARUČITE knjigu:
TEL. 01 45 00 130
ili Email: info@cpps.hr

28. listopada nema uobičajenog molitvenog programa u Misijskoj kući sv. Gašpara

Dragi naši,

javljamo da 28. listopada, četvrtak,

neće biti uobičajenog molitvenog programa

(sv. Mise i pobožnosti na čast Predragocjene Krvi)

u našoj Misijskoj kući sv. Gašpara Del Bufala

(Razgled 3, Zagreb).

Hvala na razumijevanju!

Blagoslovljena Krv Kristova!

Vaši Misionari