Archives April 2017

Slika Gospe od Predragocjene Krvi

Ovo je zapravo još jedan način kojim se Gašpar služio pri širenju pobožnosti Krvi Kristove: slika Gospe od Predragocjene Krvi (ili Majke i Kraljice Predragocjene Krvi Isusove).

Poput drugih pučkih misionara koji su imali svoju sliku Gospe, tako je i sv. Gašpar imao vlastitu sliku Gospe od sv. misija, koju je sa sobom nosio u pučkim misijama, a to je tražio i od svojih misionara. Ovako je napisano u čl. 6. u provedbenoj (praktičnoj) napomeni prvog Pravila Družbe, koje je 1841. odobreno od pape Grgura XVI.:

“Uz to, uobičajeno je u Družbi, da naše crkve imaju oltar na kojem se nalazi slika B.D. Marije s Djetetom Isusom u naručju, koja je vjernicima dana na štovanje. Slika je tako napravljena da Isus desnom rukom drži kalež svoje dragocjene Krvi i pokazuje ga svojoj Majci, a Blažena Djevica poziva grešnike da prime ovaj božanski lijek, koji je tolikom plamtećom ljubavlju ljudima pripremljen radi oproštenja (uništenja) grijeha i obnavljanja u vrlinama (krepostima). Časni je Utemeljitelj odredio da se naši svećenici služe ovom slikom u pučkim misijama.”

Ova slika, kako se vidi iz provedbenog dijela prvog Pravila, prikazuje Gospu koja u desnoj ruci drži Dijete Isusa, koji nudi kalež svoje Krvi. U tradiciji Družbe Misionara Krvi Kristove, slika je imala više naziva: Marija, Pomočnica kršćana, Gospa od misija, Gospa od kaleža, Gospa Predragocjene Krvi.

Malo ćemo se zaustaviti i pogledati povijest ove slike te zatim njezino duhovno značenje. Što se tiče umjetničkog stajališta, o tome progovara dr. Maria Antonietta De Angelis.

Povijest slike

Postoje nekoliko svjedočanstava kako je ovu sliku sv. Gašpar dobio od pape Pia VII. Isto tako, na poleđini slike, potpisana krajem 1800. godine i postavljeno u muzeju s relikvijama sv. Gašpara u Albanu Laziale, nalazi se papirić s ovim riječima: “Uspomena. Prema svjedočanstvu starijih misionara, poimence don Giacinto Petroni, koji ju je dobio od “sestre Gigia“¹, i don Nicola Pagliuca, ova Auxilium Christianorum, slika koja je od časnog Gašpara del Bufala korištena za vrijeme svetih misija… je originalna slika. Brat Adeodato De Filippis potvrđuje kako je uvijek govorio da je slika darovana od pape Pia VII. našem Časnom sluzi. Giuseppe Schaeper, Misionar. Rim, 16. rujna 1898.“

Nema nikakve sumnje da je slika Pomoćnice kršćana originalna te da ju je sv. Gašpar sa sobom nosio u pučke misije. No, da je slika darovana od pape Pia VII., kako kaže časni brat De Filippis, koliko smo mogli saznati, nema nikakve potvrde u procesu Gašparove kanonizacije. Postoji samo jedno svjedočanstvo sluge Božjega Ivana Merlinija što se tiče dara jedne Gospine slike, koju je papa Pio VII. darovao sv. Gašparu, ali ne tiče se ovog našeg slučaja.

Merlini govori ovako: “Svima je kristalno jasno, nakon dolaska mirnih dana u Crkvi, Sluga Božji nije se dao samo u službi sv. misija, na što se osjećao snažno potaknut, nego i po drugim načinima propovijedanja. Trabam napomenuti da je htio postati isusovcem Po onome što sam od njega samoga saznao, htio je svoju službu ostvariti u Družbi Isusovoj. No, tako se dogodilo da je u to vrijeme papa Pio VII. odlučio održavati sv. misije po glavnim gradovima tadašnje države Vatikan, služeći se raznim svećenicima. Među ostalima je pozvan i naš Sluga Božji, koji je odmah došao do Svetog Oca. Kako mi je jednom rekao, nije se osjećao dostojnim stati pred njega. Dok mu je papa govorio o svetim misijama, Gašpar se osjećao izgubljenim i ništa drugo nije znao reći osim: “Dobro, dobro, Sveti Oče, učinit ću što želite”. Još mi je Sluga Božji rekao, kada je poslao misionare u Benevento, među kojima je bio i on, da im je Pio VII. savjetovao: “Kada budete u Beneventu, nemojte govoriti: ‘Madonna mia’, nego ‘Madonna mea‘, te mi je k tome rekao da je svatko od njega na poklon dobio sliku Blažene Djevice. Vidio sam da ju, uramljenu, drži u svojoj sobi u Rimu, koju mi je i sam pokazao.”

Merlini dakle govori o jednoj “uramljenoj slici Blažene Djevice”, koju je Pio VII. poklonio svim misionarima, koji su išli u Benevento, no, govoreći o Gašparovim slikama u Rimu i posebno se osvrčući na onu od Pia VII., kaže da je to bila jedna slika od papira: “Nasuprot svoga kreveta držao je sliku Presvete Marije na papiru; ona koju je dobio od Pia VII, o kojoj sam već govorio”. Pretražili smo sve Merlinijeve dokumente iz procesa Gašparove beatifikacije i kanonizacije, ali nigdje drugdje nismo pronašli da govori o slici Presvete Marije darovane od strane pape Pia VII. Dakle, ova dva citata, gore navedena, govore o jednoj te istoj slici. Nije moguće da je, prema riječima brata Adeodato De Filippisa, slika Gospe Predragocjene Krvi, koja nije niti u okviru niti na papiru, nego na platnu, ona koju je Pio VII. darovao sv. Gašparu. Jer bi on “sigurno negdje ostavio obavijest” te u njegovim bismo spisima ili osobnim pismima pronašli neki trag.

Znamo također da je tijekom prvih pučkih misija u nekoliko gradova vatikanske države, prema odredbi Pia VII., od 1815. do 1816., gdje je sv. Gašpar bio samo “izvršitelj misija”, kako sam kaže, izbor slike bilo na samom voditelju misija. Nako osnivanja Družbe (15. kolovoza 1815.), u misijama koje su vodili Misionari Krvi Kristove nosila se samo slika Gospe od pomoći od don Gaetana Bonannia, prvog poglavara kuće naše Družbe u San Felicie, Giano. Sv. Gašpar je u pismu, 22. studenog 1820., misionaru don Francescu M. Pierantoniu, jednostavno ju naziva “Bonanijeva Gospa”. Upravo ovu “Gospu od pomoći” don Ivan Merlini uvijek spominje u procesima za Gašparovu kanonizaciju, kada govori o Gospi od misija prije 1820. godine. Treba dodati da u već navedenom pismu don Pierantoniju, koji se nalazio u Gianu zajedno s Bonannijem, Gašpar izričito kaže: “Gospa naših misija treba biti svima jednaka; za sada će se koristiti ona Bonannijeva”.

U isto vrijeme, koji dan kasnije, točnije 29. studenog 1820., Gašpar u jednom drugom pismu istom Pierantoniju piše nešto sasvim drugačije: “Kažete mi da Bonanni ostavlja misionarski križ itd. U redu. Ali samo neka naša Gospa bude svima jednaka. Bilo bi dobro imati i onu od Bonannija”. Zašto sv. Gašpar više ne govori: “Za sada će se koristiti ona Bonannijeva”, nego jednostavno ponavlja da “naša Gospa svima mora ostati ista”, razlikujući je od Bonannijeve, koju želi imati zajedno s njegovim misionarskim križem? Koja je to “naša Gospa”?

Ova tajanstvenost je otkrivena u Santellijevom životopisu sv. Gašpara. Saznajući sa sigurnošću da će papa Pio VII. Bonannija uzdići na treći stupanj Svetog reda – biskupstvo, Santelli je pisao Gašparu, 7. rujna 1820., dok se nalazio u San Felice, da ga o tome obavijesti. Gašpar je već bio upoznat s tom viješću. Dok je još pisao Pierantoniju, između 29. kolovoza i 2. rujna 1820., nije bio toliko siguran da će “otići na biskupsko brdo”, no već u drugom pismu, 7. listopada 1820., istom Pierantoniju sa sigurnošću kaže: “u njegovo [Bonannijevo] biskupstvo sam siguran. To mi je Cristaldi povjerio”. Dakle, iako je Gašpar znao da je don Gaetano Bonanni promaknut za biskupa, neznajući kada će napustiti San Felice, 20. studenog 1820., piše Pierantoniju kako u misijama treba koristiti onu Bonannijevu Gospu.

No, već u idućem pismu, 29. studenog, ponavljajući kako svi trebaju imati jendaku sliku “naše Gospe” od misija, ističe kako u San Felice želi da ostane ne samo Bonannijev misionarski križe, nego i njegova slika Gospe.² Bonanni je već bio odlučio napustiti San Felice i otići u svoju rezidenciju u pokrajini Norcia. Što znači da se ona “naša Gospa od misija” trebala pronaći u jednoj drugoj slici. Ta slika bila bi ona koju sv. Gašpar u svojim pismima često naziva “moja Gospa”³, tj. ona slika koju u cijelom ovom tekstu želimo pobliže upoznati. Zapravo, Gašpar je prije u sv. misijama uvijek koristio sliku Bonannijeve Gospe, no, počevši od pučkih misija u Rimu (8.-21. prosinca 1820.) u crkvi sv. Nikole u Okovima, tijekom kojih su se trebale osnovati Sestre Predragocjene Krvi, po Contessi Caterini Bentivoglio Orsi, počeo je koristiti sliku svoje Gospe.

U jednom pismu, 13. studenog 1825., Gašpar piše gosp. Giovanniju Francescu Palmucci iz Offide kako su ovu sliku njegove Gospe “tijekom misija nosili i drugi misionari, koji su već umrli”. On je dao nadodati samo kalež⁴ u ruci Djetešca. Nadalje, u istom pismu on kaže kako “u Rimu nigdje nema informacija tko je naslikao moju Gospu. Onaj koji je nadodao kalež je gosp. Pozzi”⁵. Najvjerojatnije je Gašpar dao Pozziu da nadoda Djetešću zlatno odijelo, čije je nježno maleno tjelešće vraćeno nazad tijekom restauracije, 1984. Slika je dakle pripisana autoru imenom Pompeo Batoni (1708.-1787.), koju je naslikao tijekom svoje mladosti, onaj isti koji je naslikao i sliku Presvetog Srca Isusova što se časti u Rimu, u crkvi Del Gesù.

Gašpar je dao napraviti više kopija ove slike za svoje misionare i druge osobe koje su ga zamolile. Nije htio da njegovi misionari imaju neku drugu sliku za pučke misije. Don Oraziu Bracaglia, 1. srpnja 1836., piše vrlo nježno ali i odlučno: “Ne znam je li to istina da ste izmijenili izgled sliku naše Gospe od sv. Misija; ukoliko je istina ne mogu se s time složiti. Bit će svima jednaka.”

Kopije Gospe od misija morale su biti savršene i lijepe. Ovako piše svojoj nećakinji Luigi, u svibnju 1837., moleći je da njegove riječi ponovi slikaru Luigi Spalladoro: “Treba Spalladoru reći da mi napravi jednu lijepu Gospu od naših misija, ali baš lijepu, ne tužnu, ne s duguljastim licem, ne malaksalo; jasnu mu recite na što upozoravam”.

Duhovno značenje slike

Sv. Gašpar nikada izričito ne govori o duhovnom značenju slike “njegove Gospe”, niti u pismima niti u propovijedima. No, poznajemo njezin opis i značenje već iz praktičnog dijela Pravila Družbe CPPS (čl. 6).

Prema tome opisu, Djetešće Isus svojoj Majci pokazuje kalež s euharistijskom krvlju, a Majka poziva grešnike da ga “uzmu ovaj božanski lijek”, ne samo da se očiste od svojih grijeha, nego da se obuku i u sve vrijedne kreposti.

Još jednu zanimljivu interpretacija ove slike dao nam je sv. Vinko Pallotti (1795.-1850.), u procesu Gašparove kanonizacije. Govoreći o marijanskoj duhovnosti sv. Gašpara, što se tiče slike Gospe od Predragocjene Krvi, on kaže:

“Ista ona zauzeta vjera perma Majci Božjoj, po primjeru mnogih drugih svetih misionara, potaknula ga je da u pravilima za svete misije odredi da se u svim sv. Misijama propovijeda o Mariji, potičući na još veću pobožnost uz pomoć jedne svete i čašćene Gospine slike. Također, poznajem ga kao izrazitog promotora ove svete Marijine slike, koju običavaju nositi njegovi misionari u svetim misijama.

Vjerujem da ova slika može prikazati njegov izričaj vjere Sluge Božje prema Presvetoj Djevici i u beskonačnu moć Predragocjene Krvi njeznog božanskog Sina Isusa, jer ju slika prikazuje u tako ljupkom stavu koji sva srca potiče da ju časte. Slika prikazuje našu dragu Majku Mariju kako u desnoj ruci drži Djetešce Isusa, koji pokazuje kalež u svojoj desnici, a Marijina ga molitva potiče da svoju Predragocjena Krv prikaže vječnome Ocu, kako bi zadobio obilje božanskog milosrđa, za nas jadne grešnike.

Ne znam točno na koji je način, kojim praksama, Sluga Božji promicao čašćenje ove svete slike, jer nije na meni da znam sve ono što je činio i koliko je morao pretrpjeti pri njezinom promicanju, koja je jedna od vlastitosti ovoga Instituta. Mogu samo reći da sam ga poznavao kao onoga tko je, neka mi bude slobodno reći, toliko bio strastveno zaljubljen u nju, da mi se čini kako je htio u svim mjestima na zemlji proširiti ovu sliku, te bi mu to sigurno bila najveća utjeha, videći kako se mnogi zalažu da svi upoznaju navedenu sliku.”⁶

Dakle, prema ovom opisu, Djetešce, potaknuto molitvama svoje Majke, Vječnom Ocu prikazuje svoju Predragocjenu Krv kako bi zadobio obilje božanskog milosrđa, za grešnike.

Što reći o ovim objašnjenjima: Gašparevo i Pallottievo? Čini nam se da naša slika nije potpuno u skladu s jezikom umjetnika. Slika prikazuje Presvetu Djevicu i u njezinoj desnici Djetešce Isusa, kako svojom desnicom prikazuje euharistijski kalež. Zatim drugo, Gospa svojom lijevicom drži Djetešce a svojom desnicom poziva da se prihvati kalež kojeg nudi njezin Sin.

Kome Isus nudi svoj kalež? Na slici, oči Djeteta i Majke uprte su prema promatraču, s koje god pozicije gledali. Stoga, čini se da Isus ne prikazuje kalež svoje Krvi svojoj Majci, kako kaže praktični dio Pravila u čl. 6, niti ga nudi svome nebeskom Ocu, kako kaže sv. Vinko Pallotti, iako se te istine ne mogu isključiti što se tiče otajstva Kristove Krvi. Međutim, pošto se oči Djeteta i Majke susreću samo s promatračem kojem Djetešce nudi svoj kalež, a Marija svojom rukom poziva da ga se prihvati, bez sumnje je temeljno značenje ove slike, kako Djetešce kalež nudi svima koji ga gledaju, promatraju ga očima vjere, kao da ponavlja one riječi na Posljednjoj večeri: “Uzmite i pijte iz njega svi. Ovo je kalež moje Krvi, Novoga i vječnoga Saveza, koja će se proliti za vas i za sve, na otpuštenje grijeha”. A Majka Marija svojim ljupkim pogledom i pozivajućom gestom svoje desnice potiče da se prihvati Sinovljev dar. Tko može odbiti takav jedan dar od malenog, privlačnog i nemoćnog Djeteta, uz primamljiv pogled toliko lijepe i preslatke Majke?

Kao što je već rečeno, iako sv. Gašpar nije ostavio ništa napismeno dajući nam vlastito objašnjenje značenja slike Gospe od misija, iako slika više ističe kako su je misionari htjeli imati u misijama, zbog poticanja vjernika na sudjelovanje u euharistijskoj gozbi, nakon što su oprani od svojih grijeha. Sve u svemu, slika podsjeća na sve one temeljne Gašparove elemente propovijedanja o pobožnosti Predragocjene Krvi: “Božanska Krv… kao zadovoljština Vječnom božanskom Ocu (prikazivanje Isusove Krvi vječno Ocu kao zadovoljštin za grijehe), te čisti naše grijehe i opija nas ljubavlju prema Isusu, ‘koji nas je otkupio i oprao u svojoj Krvi’ (Dj 1, 5) (posvećenje duša i odgovor ljubavi prema Isusu).

Zbog katehetskog značenja slike, sv. Gašpar je propisao da tijekm misija, nakon propovijedi o Gospi, također nazvanoj “trijumfalna propovijed”, njezina slika i križ ostanu na podiju sve do svršetka misija.

________________________________