Archives May 2016

Pobožnost Predragocjenoj Krvi, oružje za naše vrijeme – sv. Gašpar del Bufalo

Iz pisama sv. Gašpara:

“Htio bih imati tisuće jezika kako bih raznježio svako srce prema Predragocjenoj Krvi Kristovoj. To je temeljna pobožnost koja obuhvaća sve druge, ona je temelj, potpora i bit katoličke pobožnosti. Pobožnost Predragocjenoj Krvi, evo oružja za naše vrijeme. O koliko me zanima ova pobožnost. Moram priznati, u svim svojim ograničenostima (snazi, novcu i sposobnostima) sve zalažem za to veliko dobro. To je cijena našeg spasenja i to je razlog moga povjerenja za spasenje, ovoj pobožnosti želim posvetiti svoj život i svećenik sam da prikazujem Krv Kristovu. Posvuda Božanska Krv treba očistiti zemlju.

Eto u čemu se sastoji duh naše pobožnosti…. Nema sumnje da je pobožnost Božanskoj Krvi mistično oružje za naša vremena. Ah koliko više trebamo objavljivati njenu slavu… Gospodin je u svakom vremenu podizao pobožnosti prikladne kako bi postale zaštita od potoka nepravde. Ako smo u prošlosti vidjeli da je Crkva bila napadana u jednoj ili drugoj istini vjere, u naše vrijeme je potpuni rat protiv religije i Raspetog Gospodina. Priliči dakle ponovno ukazati na slavu Križa i Raspetoga…. treba ponovno reći narodima kojom cijenom su otkupljene ljudske duše. Treba kazati kojim putovima Krv Isusova čisti duše… podsjetiti da se ta Krv svako jutro prikazuje na oltarima.”

A kako je sam svetac prakticirao pobožnost svjedoči nam sljedeća epizoda. Sv. Gašpar je držao pučke misije kad su ga obavijestili da je neki javni teški grešnik na umoru te da je odbijao sakramente. Svetac je pošao do sobe u kojoj je umirući ležao. Stao je do uzglavlja s križem u ruci i govorio mu o Krvi Kristovoj. Njegove su riječi bile proživljene i dirljive, ali je umirući ostao ravnodušan. Tada je sv. Gašpar kleknuo i počeo pored njega moliti i činiti pokoru, pa ipak nije uspio potaći umirućeg na pokajanje. Pa ipak se nije predavao te mu je rekao: «Brate, ne želim da propadneš i neću prestati dok ne zadobijem tvoju dušu za Krista». Nakon nekog vremena umirućeg je zahvatila Božja milost, zaplakao je, ispovjedio se i umro svecu na rukama.”

Sv. Gašpar del Bufalo

Molitva milosrdnom Isusu

 

HVALA Ocu nebeskom za dar njegova Sina. Hvala Sinu koji je trpio za nas, koji je otkupio naše grijehe. Hvala za svaki pad na njegovu križnom putu, za svaku kaplju znoja i
za svaku kap Krvi koju je prolio za nas.

Isuse moj ljubljeni, koji si sama ljubav i praštanje, molim te da nam u ovoj Godini milosrđa oprostiš sve naše grijehe, slabosti i propuste. Isuse, Ljubavi, molim te daj i nama snage da možemo praštati i ljubiti svoje bližnje. Podari nam snagu volje i daj nam od svoje snage da ne posustanemo na putu našega života. Molimo te za milost da i kao Zajednica tvoje Predragocjene Krvi, budemo sol zemlje i svijetlost svijeta. Ti nas vodi i prosvjetljuj da znamo, iz ljubavi i u ljubavi, kada treba govoriti, a kada šutjeti. Učini da ne sudimo nego da budemo milosrdni jedni prema drugima kao što si ti milosrdan prema nama, da molimo jedni za druge, da jedni druge potičemo na molitvu i zajedno rastemo kao tvoji apostoli molitve i vjere. Daj da budemo dar jedni drugima.

Gospodine, ti znaš da smo samo ljudi, ti znaš kako smo sazdani: spominješ se da smo prašina i da smo slabo stvorenje. Stoga te molimo da nam uvijek ispočetka praštaš sve naše izdaje i udijeliš poniznosti i snage da ti se uvijek i nakon svakog pada vraćamo raskajana duha, da se ne umorimo moliti za oproštenje – jer ti si sama Ljubav i Milosrđe.

Isuse, obasjaj nas zrakama svoga milosrdnog Srca i
svoje ljubavi u ovoj Godini milosrđa. Amen!

Marija, Pomoćnica kršćana: Potpuni oprost za članove ZKK

Danas, kada slavimo spomendan Marije, Pomoćnice kršćana, odnosno naše Majke i Kraljice Predragocjene Krvi, svi članovi Zajednice Krvi Kristove mogu zadobiti milost potpunog oprosta,
uz uobičajene uvjete.

 

Liturgijsko slavlje Blažene Djevice Marije “Pomoćnice kršćana” ustanovio je 1814. godine papa Pio VII., u teškom vremenu za Crkvu i na završetku svojega progonstva [u vrijeme Napoleonove vladavine].

Sveti Gašpar del Bufalo, koji se također u isto vrijeme vratio u Rim nakon četiri godine progonstva, želio je da “Blažena Djevica Marija, pomoćnica kršćana” bude zaštitnica njegove Družbe. Pod njezinu zaštitu stavio je sav svoj rad i odredio da se za vrijeme misija njezina slika izloži na čašćenje te da se u crkvama Družbe godišnje slavi misa njoj u čast.

I svetoj je Mariji De Mattias ova pobožnost bila draga; o tome se može čitati u Pravilima iz 1838. kao i u brojnim pismima koje je pisala svojim kćerima.

“Blaženu Djevicu u Crkvi se zaziva imenom Pomoćnica, jer se materinskom ljubavlju brine za braću svoga Sina koji još putuju i nalaze se u pogiblima i tjeskobama, dok ne budu dovedeni u sretnu domovinu.” (Lumen Gentium, 62)

 

(Tekst preuzet iz: Liturgija časova i Mise, Vlastita slavlja Družbi Misionara Krvi Kristove i Klanjateljica Krvi Kristove, Zagreb, 2012.)

Popis generalnih moderatora

Popis generalnih moderatora naše Družbe, od samog utemeljitelja pa sve do danas:

***

Sv. Gašpar del Bufalo (1815.-1837.)

Biagio Valentini (1838.-1847.)

Ivan Merlini (1847.-1873.)

Enrico Rizzoli (1873.-1884.)

Gaetano Caporali (1884.-1891.)

Salvatore Palmieri (1891.-1894.)

Luigi Biaschelli (1894.-1905.)

Giacinto Petroni (1905.-1928.)

Antonio Velardi (1928.-1937.)

Lorenzo Colagiovanni (1937.-1947.)

Herbert Kramer (1947.-1959.)

Herbert Linenberger (1959.-1971.)

Daniel Schaefer (1971.-1983.)

Anton Loipfinger (1983.-1995.)

Barry Fischer (1995.-2007.)

Francesco Bartoloni (2007.-2013.)

William A. Nordenbrock (2013.- 2019.)

Emanuele Lupi (2019.-…)