Poticaj za svete duhovne vježbe prema našim Pravilima, 1838. godina1
Tko je misionar?
Vraćaju nam se oni snažni dani u kojima se potpuno posvećujemo našoj unutarnjoj osobnoj kulturi, dani spasa i posebnog blagoslova, u kojima, nastojeći u ovim duhovnim vježbama, u tišini i molitvi čuti glas našega Voljenoga, koji unutar srca progovara. U poučljivosti prihvaćamo njegove poticaje. Od svog najmilostivijeg Boga možemo očekivati obilne posebne karizme (darove), kako bismo obnovljenog duha mogli s još većom živahnošću i uspjehom revnovati za božansku slavu i raditi na evanđeoskom polju.
U tako lijepom okruženju, svi ujedinjeni u božanskom Srcu, nisam znao kako da vas bolje potaknem, o prečasna moja braćo, da se još više zagrijete svetim duhovnim žarom, koji nas podsjeća na riječi i zahtjeve našeg dobrog oca (Gašpara), zbog čega ne mogu odlučiti trebamo li plakati zbog gubitka ili se diviti pobjedi u slavi koja ga prati. Od ovog toliko velikog oca, punog Božjeg svjetla, pogotovo u ovo vrijeme, kažem vam, ne samo da nas je poučavao i poticao živim glasom, nego to sada čini i pisanim tekstom, na sve ono što nam je najpotrebnije za usavršavanje i najpriklanije za budućnost poziva kojega smo prihvatili. Čini se da čujemo njega samoga kako nam pred oči stavlja uzvišenost našega poziva te nas podsjeća koji je najbolji način da ga živimo u dobrohotnosti našega Boga.
Misionar je, kaže Gašpar, čovjek poslan od Boga da pruži spoznaju spasenja narodu njegovu (Lk 1, 77), vidljivi anđeo poslan narodima da donese božanskog predstavnika: Anđela Jahvina vidjeh (Suci 6, 22), te je Gospodnja mistična truba da zalutale pozove na pokoru, krijepi već obraćene, a pravedne uzdiže do posebne svetosti: Glas svoj poput roga podigni (Iz 58, 1).
Tko je to misionar? – nastavlja nam govoriti. On je čovjek koji je duhovno mrtav svemu onome što može uništiti sredstva za službu i njegov sveti poziv te živi jedino za Boga i njegovu slavu: Ta meni je živjeti Krist (Fil 1, 21). On je čovjek koji se ne hrani ničim drugim doli božanskim jelom, na koji aludira Sveti tekst: Jelo je mojevršiti volju Očevu (Iv 4, 34), i koji je žedan pravednosti i svetosti: Blago gladnima i žednima pravednosti (Mt 5, 6), a njegovo srce vođeno je nebeskom vatrom Božje ljubavi te je ranjeno i uznemireno zbog toga što Bog nije ljubljen od ljudi: Tko je slab, a ja da ne budem slab? Tko se sablažnjuje, a ja da ne izgaram? (2 Kor 11, 29).
(Vidi Okružnicu iz 1835. godine).
Kako bismo praktično odgovorili na tako uzvišene i zadane ideje Božjeg poziva u svetim službama, bez sumnje se od nas mnogo zahtjeva, ali svatko od nas, potvrđen božanskom milošću, može hrabro s Apostolom ponavljati: Sve mogu u onome koji me jača (Fil 4, 13), te u potpunosti potvrditi ono što se od nas traži: U svemu se iskazujemo kao poslužitelji Božji (2 Kor 6, 4)… Pozvao nas je pozivom svetim (2 Tim 1, 9).
Promatajte sada, koristeći se izrazima našeg dragog oca, “kako nam naša Družba proviđa potrebna sredstva po kojima vrline stalno jačaju. Povučenost, sabranost, tišina, ispiti savjesti i sve drugo što je dobro poznato u našoj praksi, oh, kako to potiče i utvrđuje duh pri napredovanju u kleričkoj savršenosti: Pravednicima snaga se obnavlja, krila im rastu kao orlovima, trče i ne sustaju, hode i ne more se (Iz 40, 31).” (Vidi Okružnicu iz 1835. godine).
Možemo nadodati kako su naša Pravila, kako ona što se tiču naše unutarnje borbe tako ona što daju plodove načinu djelovanja, poput zaštitne ograde mističnog vinograda, koja ga popravljaju i štite kako se vukovi ne bi došuljali i uništili ga.
Sada, dakle, u ovim duhovnim vježbama, uzmimo u obzir ono malo što se u kratkom vremenu pokazalo te se prema tome preispitajmo: Ispunjavamo li naše potrebe te koliko često koristimo talente od Boga primljene i blaga njegove milosti. Bivajući zaista svjesni veličine odgovornosti koju nam je Bog dao, milost izvrsnog i posebnog poziva. Sada je vrijeme da se dobro preispitamo prema onome što je govorio prorok: Mislim, i duh moj ispituje (Ps 77, 7). Sada je upravo trenutak da odsječemo i odbacimo sve ono što može biti zapreka i teret za posvećenje i intimno sjedinjenje s Bogom: Vrijeme pjevanja dođe (Pj 2, 12), i ovo je ono na što smjera Gospodin kada govori: Ja sam istinski trs, a Otac moj – vinogradar. Svaku lozu na meni koja ne donosi roda on siječe, a svaku koja rod donosi čisti da više roda donese (Iv 15, 1-2).
Ne niječe se, dobro je govorio naš dragi otac (vidi Okružnicu iz 1830. godine)2, da nam je, po Božjoj milosti i milosrđu, mnogo toga udijeljeno, što zbog dobra naših osnutaka što zbog naših klerika u samostanima ili, napokon, zbog raznolikog apostolata na koji nas se Bog udostojao pozvati. No, jesmo li možda već izvršili zadaću koju nam je povjerila Providnost? Još ne, predraga subraćo, jer još mnogo toga preostaje oko posvećivanje kulture, za nas osobno, za zajednicu, u apostolatu na kojem se nalazimo.
Sami po sebi ne možemo ovako klicati: Oh, uzvišeni Bože, koji si se dostojao izabrati me u uzvišenu službu tvoje velike slave, čiji bi se napredak danas mogao primjetiti da se u nama nalazio snažni duh duboke poniznosti, neosvojene strpljivosti, neiscrpivi žar što bi odogovaralo tvojim nebeskim darovima: Ja sam čovjek što upozna bijedu (Tuž 3, 1). Oh! Naša vlastita ljubav, krutost u razmišljanju, zaboravljivost tolikih prikladnih mislosti našeg Instituta, za nas su pravi razlozi trpljenja i jecanja pred Tobom! Dođi, dakle, moj nebeski Vrtlaru, posjeti nas i ove godine, jer nam ona može biti posljednja u životu, ti, mistično vino naše duše: Vrati se, Gospodine… obiđi ovaj vinograd: zakrili što zasadi desnica tvoja (Ps 80, 15-16).
To su, dakle, duhovni stavovi koje bismo tijekom duhovnih vježbi, ali i kasnije, trebali imati urezanima u pameti i srcu te se prisjećati važnih stvari, poput dragocjene baštine, koje nam je ostavio budni i mili otac (Gašpar). On nam je svojim svijetlim primjerom to ostavio i povjerio nam sigurne putove kojima ga trebamo slijediti. Na kraju, uzdignimo svoj žarki glas prema nebu, kako bi se po našoj vjernoj suradnji s uvijek dobrim planovima božanske Providnosti ubrzao razvoj onoga što je Bog pripremio u blagu svoga milosrđa, na rast i širenje ovoga Djela koje je posve njegovo, na slavu njegova Imena i Dragocjene Krvi te ljudima na najveću korist.
Pripravnicima
Na promišljanje braći pripravnicima.
Često razmišljajte o Gospodnjoj dobroti, jer vas je pozvao, kako bi vas sačuvao od opasnosti svijeta i još više približio životu Isusa Krista, da pripomognete u našoj svetoj službi, u ovozemnim stvarima. U Družbi vam Bog ukazuje na otajstvena svetohraništa, koja vam služe kao utoćišta. Znajte ih ljubiti i poštivati te zajedno s Davidom recite: Volim biti na pragu doma Boga svoga nego boraviti u šatorima grešnika (Ps 80, 11). Stanje poniženja, kako svijet smatra, je upravo ono što vas čini velikima pred Bogom, jer je služenje Bogu zapravo vladanje.
Poslušnost neka je krepost koju će te njegovati. Ako nje nedostaje, kako kaže naš otac, onda je patnja veća. Sve je u tome rečeno.
Milost i ljubav našega Gospodina Isusa Krista neka uvijek izobiluju u našim srcima. Amen.
Albano, 15. studenoga 1838.
Ivan Merlini, Misionara
Generalni tajnik
1 Iz AGCPPS (Generalni arhiv Družbe Misionara Krvi Kristove), cart. 13, dokument 1., f. 17. Čini se da ova okružnica nije od Merlinija. Zapravo, tijekom 1838. Generalni moderator bio je don Biagio Valentini, od koga se po dužnosti očekivalo da će poslati okružnicu za duhovne vježbe. Generalni tajnik ili neka druga osoba mogla ju je poslati samo “per commissione” (od strane cijelog Povjerenstva). Rukopis i potpis nije Merlinijev. Također i stil pisanja čini se da nije od Merlinija. Ipak, kao što smo vidjeli u drugoj bilješci, Merlini tvrdi da je poslao prvu okružnicu sv. Gašpara 1839. godine. Nadalje, način na koji Merlini usmjeruje Gašparove okružnice, što ćemo vidjeti u drugim pismima, drugačiji je nego kod ove okružnice. Najvjerojatnije je ovu okružnicu napisala neka druga osoba koja je koristila Merlinijevim potpis, jer je on tada bio Generalni tajnik. Uz sve ove kritike, ipak je stavljamo u ovu knjigu, zbog toga što se ona nalazi i u dokumentaciji Merlinijevih orkužnica, dakle, njemu se pripisuje.
2 Usp. naslov Tko je misionar, 45.
