Rođen u Spoletu 28. kolovoza 1795.,prezbiter, upoznao je svetoga Gašpara del Bufala, utemeljitelja Družbe Misionara Krvi Kristove. Privučen njegovim karizmom, pridružio se njegovu djelu.
Svoj je život posvetio razmatranju i naviještanju otajstva Krvi Kristove kao izvrsnog puta mudrosti, pomirenja i mira. Kao učitelj razlučivanja, tijekom četrdeset i dvije godine duhovno je pratio je svetu Mariju De Mattias i novonastalu Družbu Klanjateljica Krvi Kristove.
Obavljao je misijsko poslanje u Papinskoj Državi, osobito u pokrajini Marittima e Campagna, u ozračju društvenog nasilja i snažnog neprijateljstva prema vlasti.
Izabran za vrhovnog poglavara Družbe Misionara Krvi Kristove, s ljubavlju i mudrošću služio je tom Institutu sve do smrti 12. siječnja 1873. u Rimu.
Osobno je poznavao papu Pija IX., kojemu je bio duhovnikom. Tom se prijateljstvu duguje dekret Redempti sumusod 10. kolovoza 1849., kojim je blagdan Predragocjene Krvi proširen na cijelu Crkvu.
Iz pisama bl. Ivana Merlinija:
Što se tiče duha revnosti, neka nam je na srcu da često govorimo o Bogu, ljubimo ga i da uvijek djelujemo za njegovu božansku slavu. Uzajamno se izgrađujmo riječima, gestama i držanjem, a sve u nama neka nas podsjeća na sveto ponašanje. Bježimo od lijenosti, rasipništva i površnosti te težimo časti Božjoj i spasenju duša. Što se tiče dijeljenja znanja, neka se svaki trudi prema svojoj mogućnosti, s iskrenom ljubavlju i živim željama, da subraća razumiju i čine dobro, kako bi to bilo na slavu Kongregacije.
