Što znači štovati Krv Kristovu? (1. dio)

Drugi stupanj duhovnosti Krvi Kristove: Štovati Krv Kristovu
(pogledaj sve stupnjeve)

Započeli smo školu koja se zove „sedam stupnjeva duhovnosti Krvi Kristove“. Imali smo prvi stupanj: Otkriti – upoznati Krv Kristovu. Učili smo primjećivati Isusovu Krv u današnjem svijetu: u sakramentima, u Božjoj Riječi, a također na mističan način u svakom trpljenju, nepravdi, situaciji uzrokovanoj grijehom.

Sada idemo korak naprijed, u „drugi razred“, stoga, učimo i dalje štovati tu Krv.
Što znači “štovati Krv Kristovu”?

1. Štovanje kao posljedica spoznaje istine

U starozavjetnom vremenu postojao je običaj da svjedok na sudu priseže riječima: „daj slavu Jahvi“ (Još 7, 19). Isto su se tako i farizeji, u želji da saznaju istinu, obratili slijepcu kojeg je Isus izliječio (usp. Iv 9, 24). Istina, dostojanstvo i čast međusobno su vrlo usko povezani. Tko želi Boga častiti mora govoriti istinu.

Istina ostaje ono što jest samo u cjelini. Tko zbog straha, udobnosti ili zanemarivanja zataji dio istine postaje nevjerodostojan. Pola istine može biti i laž.

Kad smo u svjetlu vjere prepoznali različite načine prisutnosti Krvi Kristove u svijetu ne možemo ostati ravnodušni prema njoj. Posljedica svjesnosti te činjenice je valjani odgovor. Najprije se radi o tome da se ne zaboravi, ne prešuti, ne uguši u sebi istina o prisutnosti Krvi Kristove. Načelni način štovanja Krvi Kristove je produbljivanje i ispovijedanje te istine u naučavanju i življenju.

2. Poštivanje kao bit štovanja

U svakoj Euharistiji svećenik podiže kalež spasenja na spomen Kristova djela, koje se uvijek iznova uprisutnjuje. Crkva, poslušna Gospodinu, neprekidno podjeljuje sakramente i tako prenosi bujicu milosti koja proizlazi iz Krvi Kristove. Mnoge su se redovničke zajednice i družbe posvetile Krvi Kristovoj i šire molitve i pobožnost na čast „Cijene našeg spasenja“. Mnoga svetišta Krvi Kristove svjedoci su zahvalnosti i pouzdanja hodočasničkog Božjeg naroda.

Svi ovi liturgijski znakovi i izrazi pobožnosti imaju veliku vrijednost ako se izvršavaju u doličnom raspoloženju. Ne mogu zaobići ono što je najvažnije. Vrhunac pobožnosti prema Krvi Kristovoj ne može biti, na primjer, samo njegovanje i podržavanje svojih običaja i obreda. Tu se radi o doličnom životnom odgovoru koji je plod susreta s Bogom u Spasiteljevoj Krvi.

Kad se Mojsije u pustinji, opčinjen gorućim grmom, htio približiti morao je najprije skinuti obuću, jer je mjesto na kojem je stajao posvetila posebna Božja blizina. Prije nego što je čuo Gospodinove riječi i naredbe, morao je iskazati čast.

Pošto smo u vjeri prepoznali različite načine Božjeg bivovanja, raspoloženje za odavanje časti i poštivanje Božje prisutnosti u Krvi Kristovoj sačinjavaju naš prvi odgovor. Sveto pismo na različitim mjestima izričito ponavlja da je strah Božji prvi korak, pa čak i uvjet, za mudrost i spoznaju. Taj isti strah i poštivanje daju posebnu vrijednost i vjerodostojno dostojanstvo molitvama i svečanostima u čast Krvi Kristove. Bez poštivanja, koje bismo mi ljudi trebali iskazivati i svojim vanjskim stavovima, liturgijske i izvan-liturgijske svečanosti gube svoj smisao. Postaju teret i na kraju postižu suprotno od namjeravanog rezultata: umjesto da budu izraz časti i želje obradovati Boga, postaju izraz sramote. Umjesto da izgrađuju i učvršćuju vjeru, oni je uništavaju.

3. Poštivanje bližnjega

Ne samo da u molitvi i za vrijeme sv. Mise treba voditi računa o ispravnom unutarnjem stavu poštivanja i njegova iskazivanja, već je takav stav potreban i u trenutku kad se susrećemo s Kristovom Krvlju u čovjeku koji trpi, a na poseban način u grešniku. Naravno da se naše poštivanje prema bolesniku neće očitovati u liturgijskim znakovima! Tko želi poštivati drugoga s obzirom na Krv Kristovu, taj govori i čini prije svega ono što odgovara istini, što drugom pomaže i što ga izgrađuje. Tko bližnjeg poštiva ne gleda ga odozgo nego gleda na njega odozdo, traži i ističe ono što je plemenito, lijepo i vrijedno.

Sjajan primjer poštivanja čovjeka koji je opterećen krivnjom i koji je pao, daje nam sv. Ivan Pavao II. u svome govoru zatvorenicima u Papudi. Papa je poznavao problematiku slušatelja. Unatoč tome tretirao ih je jednako, bez pretvaranja i glume, s dubokim vjerskim uvjerenjem. Zahvaljujući tome može reći: „Susrećem u vama ljude koji su otkupljeni, za koje je Krist prolio Krv…“ Nadalje Sveti Otac objašnjava značenje Krvi Kristove kao znak Božje ljubavi prema njima i čitavom čovječanstvu. Na kraju podsjeća da je Krv Kristova izvor veće radosti od one koju može dati svijet, jer čovjeka osposobljava za ljubav i daje mu snagu za početak novog života.

Tako tumačeći Krv Kristovu papa je pokazao gdje leže nedostaci i poteškoće u životu zatvorenika. Rekao je to potičući i izgrađujući, a ne osuđujući ili demaskirajući. Mogao je početi od temeljne vrijednosti u životu tih nesretnih ljudi – od činjenice da su kao otkupljeni trajno obilježeni Kristovom Krvlju. To im dostojanstvo nitko ne može oduzeti niti uništiti, pa ga čak ni sami nisu u stanju odbaciti. Otkupljenje Krvlju Kristovom sadrži najdublji razlog poštivanja svakog čovjeka – pa makar nešto i skrivio.


Uredio: p. Josip G., CPPS

… nastavlja se…

Pogledajte i sve ostale stupnjeve!

Možda vas zanima…

loading...