Posveta crkve Predragocjene Krvi Kristove, blagoslov 2. Misijske kuće te otvorenje Centra pomirenja Predragocjene Krvi Kristove

Posveta oltara

Neka se vine naša molitva, Gospodine, kao kâd pred lice Tvoje!

Posveta crkve Predragocjene Krvi Kristove,
blagoslov 2. Misijske kuće Družbe Misionara Krvi Kristove te otvorenje Centra pomirenja Predragocjene Krvi Kristove u Prozorju 26. svibnja 2019.

Posveta kapele i otvorenje Misijske kuće i Centra u Prozorju

Autori slika: Ratimir Delorko i Barbara P.

U nedjelja 26. svibnja Godine Gospodnje 2019., bilo je radosno i svečano u Prozorju kraj Dugog Sela. Vjernici iz obližnjih mjesta, iz Zagreba i okolice, članovi Zajednice Krvi Kristove i simpatizeri Misionara od ranih jutarnjih sati skupljali su se u dvorištu Misijske kuće kako bi nastavili duhovnu pripremu koja je započela dan ranije tj. u subotu 25. svibnja. U svečanost posvete crkve i blagoslov Centra pomirenja Predragocjene Krvi Kristove duhovno je prisutne vjernike uvodio p. Emanuele Lupi, CPPS, vice-general Družbe koji je za ovu zgodu doputovao iz Rima. U subotu je održao dva nagovora na sljedeće teme: „Sluga Božji Ivan Merlini – revni promicatelj pomirenja“ te „Sveti Gašpar – Apostol Predragocjene Krvi“. Uz osobnu molitvu pred Presvetim Oltarskim Sakramentom bila je mogućnost i za sakrament pomirenja, a priprava prvog dana završila je u popodnevnim satima sv. Misom.

Duhovni program pripreme p. Lupi nastavio je i u nedjeljno jutro s temom nagovora „Marija Majka i Kraljica Predragocjene Krvi i Majka pomirenja“ kojim je vjernike uveo i pripremio za svečano slavlje koje je uslijedilo.

Dolazak zagrebačkog nadbiskupa, Josipa kardinala Bozanića u dvorište Misijske kuće u Prozorju, nazočni vjernici pozdravili su srdačnim pljeskom. Potom je započelo svečano slavlje pred vratima Misijske kuće koja su širom otvorena Pastiru Crkve zagrebačke. Kardinala je srdačno pozdravio upravitelj Hrvatske delegature Družbe Misionara Krvi Kristove p. Ilija Grgić, CPPS predajući pod njegovu nadpastirsku vlast i ovo novo zdanje građeno Bogu na slavu. U znak te vlasti vice-general Družbe p. Emanuele Lupi predaje kardinalu Bozaniću ključeve sa simbolima Družbe i hrvatskog grba. Kardinal Bozanić prihvatio je ključeve zdanja te na čelu svečane povorke s križem ušao u crkvu Predragocjene Krvi Kristove u pratnji sedamnaestorice svećenika i brojnih bogoslova, a slijedilo ga je brojno mnoštvo vjernika.

U Isusovoj gesti „pustite malene k meni“, Kardinal je na početku svečanog Misnog slavlja zamolio dječicu da dođu naprijed kako bi što bolje vidjeli što se tu danas događa, kako bi se to usjeklo u njihove pameti i da mogu svjedočiti jednom da su i oni bili dionici ovog slavlja i obreda posvete koji se „ne događa svaki dan, ni svake godine, već samo jedanput u povijesti svake crkve“, kako je naglasio Kardinal.

Bogoslužju Riječi prethodio je blagoslov Lekcionara, a uslijedila su sveta misna čitanja. Kako je propisano za prvo čitanje Mise posvete crkve pročitan je odlomak iz Knjige Proroka Nehemije koji opisuje narodni zbor u Jeruzalemu nakon povratka iz babilonskog sužanjstva (Neh 8, 1-4a.5-6. 8-10). Nakon Ivanova Evanđelja (Iv 14, 23-29), o. Kardinal u prigodnoj homiliji, progovorio je nazočnima kroz upravo pročitane svetopisamske tekstove: „Riječ Božja koju smo slušali vratila nas je u Stari Zavjet. Nehemija govori o radosti koja je zahvatila Narod po povratku i obnovi Božjeg Hrama i, interesantno, zaključuje, pozivajući sve na radost i slavlje, da je naša jakost Božja radost. Tamo gdje je Bog s nama radostan, tamo gdje je Bog radostan zbog nas, to je naša jakost. Mi smo jaki kada je Bog radostan s nama, S našim životom, našim nastojanjima… a slabi smo kad činimo ono što nas udaljuje od Boga.“ Kardinal je istaknuo da i mi sa „starozavjetnim piscima i prorocima možemo ponoviti: Bog je sa svojima! Bog svojih ne napušta. I ovdje u ovom slavlju na osobiti način.“ Kardinal se osvrnuo i na riječi Ivanova Evanđelja rekavši da su to riječi pune poziva i ohrabrenja. To su riječi koje govore o čuvanju Božje Riječi po kojoj je Bog s nama: „Tko čuva moju riječ, ja dolazim k njemu i nastanjujem se kod njega. U našem srcu – prvi Hram Božji gdje Bog želi boraviti i nastaniti se – ako čuvamo njegovu Riječ. I ova je crkva sagrađena da se ovdje naviješta Riječ i da bude prostor gdje će se Bog posebno nastaniti da bude s nama.“ A mi smo ovdje jer je Isus uskrsli živ, prisutan u ovoj zajednici i nastanjuje se među nama. A to nam govori o „onoj ljudskom razumu teško shvatljivoj istini da je Bog onaj koji neprestano traži čovjeka, koji želi biti s čovjekom, koji nas ljubi, koji nas je ljubio prije nego smo mi spoznali njegovu ljubav. To je Bog! I to je misterij Božje ljubavi. Krv Kristova je upravo znak toga – Ljubavi do kraja.“ Kardinal je naglasio i drugu bitnu komponentu koja Krist danas naviješta u Ivanovu evanđelju, a to je Njegov mir. Mir koji je različit od onog mira koji daje svijet. Trebamo biti oprezni prema raznim mirotvornim pokretima ovoga svijeta jer oni nisu ono o čemu Isus govori: duboki mir srca koji izvire iz čuvanja Božje Riječi i života po toj Riječi. Života u Božjoj prisutnosti, u Božjoj ljubavi koja nam se očituje u Krvi Kristovoj. „A danas smo se sabrali ovdje da posvetimo ovo mjesto, ovu crkvu koju posvećujem toj Božjoj ljubavi“, naglasio je pri kraju svoje homilije o. Kardinal.

Nakon molitve Vjerovanja, p. Willi Klein, CPPS, donosi moći bl. Alojzija Stepinca koje je ovom prigodom Kardinal donio „da ih stavimo u ovaj oltar da i na taj način bl. Alojzije bude trajno prisutan. Stoga kad god budete ulazili u crkvu spomenite se toga: ovdje je on koji za nas zagovara. On je moćan kod Boga. On nam pokazuje način na koji se mi moramo odnositi prema Bogu. Molite često njega, tražite zagovor za sebe, za svoje obitelji, za djecu i mlade, i za sve koji se Bogu posvećuju“, rekao je Kardinal.

Kada su moći ugrađene u oltar, uslijedilo je svečano pjevanje Litanija Svih Svetih, molitva „O sveta Crkvo…“ te obred posveta oltara. Kardinal na pet mjesta izlijeva sveto ulje te pomazuje oltar da bi tako postao znamen Krista – Pomazanika. Istim uljem p. Ilija pomazuje „stijene“ crkve na mjestima označenim križem. Pomazanja simbolizira jedinstvo Glave i tijela Crkve. Nakon toga Kardinal pali tamjan na pet mjesta na oltaru uz riječi: „Pozvani smo svi prinositi miomiris dobrih djela Bogu Ocu na Nebesima. Neka se vine naša molitva, Gospodine kao kâd pred Lice Tvoje; kao što se ovaj dom ispunja ugodnim mirisom, tako i Tvoja Crkva neka odaje miomiris Kristov.“

Slijedi pokrivanje oltara bijelim platnom/oltarnikom koji na oltar donose Klanjateljice Krvi Kristove. To ujedno simbolizira i pripremanje stola za gozbu Večere Gospodnje. Na oltar se donose i pale svijeće što simbolizira da je Krist svjetlost na prosvjetljenje naroda (Lk 2, 32), a pale se i četiri svijeće kod križeva na stijenama crkve te sva svjetla u crkvenoj dvorani. Kad je oltar pomazan i prekriven uslijedilo je slavlje Euharistije, a po Pričesti, blagoslov svetohraništa u koje je pohranjeno Presveto uz kâd tamjana i pjevanje himna „Svet, svet i presvet…“. Pošto je ključeve svetohraništa predao p. Iliji, Kardinal potpisuje bulu o posveti crkve koju svečano čita vlč. Josip Kuzel, župnik župe Uzvišenja Svetog Križa, nakon čega zaori radosni Te Deum!

Upravitelj Hrvatske delegature Družbe Misionara Krvi Kristove na kraju misnog slavlja zahvalio je na svemu najprije Gospodinu Bogu te svima koji su na bilo koji način doprinijeli da ovo zdanje bude Bogu na slavu. Zahvalio je i kardinalu Bozaniću na posveti crkve te donošenju i ugradnji moći bl. Alojzija Stepinca. Zahvalio mu je i za očinsku brigu prema Misionarima i za veliko očinsko srce kojim susreće čovjeka u onim njegovim osnovnim potrebama te mu na dar dao relikviju oca utemeljitelja Družbe sv. Gašpara del Bufaloa koju je Kardinal zahvalno primio i ganut poljubio. Zahvala je išla i p. Emanueleu Lupiju kao izaslaniku Generalne kurije te provincijalu Poljske provincije p. Wojciechu Czernatowiczu, CPPS, prisutnim svećenicima te svim redovnicama i njihovim poglavaricama prisutnima na tom slavlju. Osobita zahvala išla je i p. Williju Kleinu, CPPS, za nesebičnu ljubavi koju je uložio svojim dolaskom u naše krajeve prije 40 godina, udarajući tako temelje Družbi u Hrvatskoj, darivajući mu na uspomenu sliku Dugog Sela.

Na kraju je još i o. Kardinal naglasio kako želi: „…da raste naša ljubav prema Bogu koji nas neizmjerno ljubi. To je Predragocjena Krv Kristova. Čudo Božje ljubavi. Čudo koje čovjek ne može nikada do kraja razumjeti, ali srce razumije ako se Bogu otvori.“ Zahvalio je p. Iliji rekavši da je on „poput starozavjetnog proroka Ilije ovdje postavio mjesto tihog povjetarca, tišine po kojoj se Bog približava čovjeku“, te poželio: „Neka Hrvatska delegatura raste i cvate da što prije postane provincija.“

Svečanim blagoslovom koji je prisutnima udijelio Josip kardinal Bozanić, završilo je ovo svečano misno slavlje s posvetom crkve Predragocjene Krvi Kristove, blagoslov druge Misijske kuće i svečano otvorenje Centra pomirenja Predragocjene Krvi Kristove u Prozorju.

Autor teksta: M.V.

Možda vas zanima…

loading...