Beatifikacija sluge Božjega Ivana Merlinija, Misionara Krvi Kristove!

Sutra, 6. Veljače 2019., u 12 sati započinje službeni proces beatifikacije sluge Božjega Ivana Merlinija, u nadbiskupiji Napulj, u prisutnosti kard. Crescenzio Sepe, postulatorice s. Nicla Spezzati, Klanjateljice Krvi Kristove te vice postulatora don Emanuele Luppi, Misionara Krvi Kristove.

Također će biti prisutni general Družbe misionara Krvi Kristove, p. William Nordenbrock, zatim, generalna poglavarica Družbe klanjateljica Krvi Kristove, s. Naddia Coppa i provincijal Talijanske provincije, p. Terenzio Pastore.

Zahvaljujemo Bogu na ovoj velikoj milosti!

Preporučamo cijeli proces i sve organizatore u vaše molitve! Neka se u svemu proslavi Bog, po zagovoru Ivana Merlinija!

Blagoslovljena Krv Kristova!

Izvor: www.sangaspare.it

Proslavljena svetkovina Predragocjene Krvi uz oblačenje kandidata u našoj Družbi

U nedjelju 1. srpnja u Prozorju je svečano proslavljena svetkovina Predragocjene Krvi Kristove. Duhovni program započeo je u 16:30 sati izvedbom predstave „Pred vratima raja“ koju su uprizorili mladi Župe Marija Majka Crkve iz Subotice, a prema tekstu njihovog župnika vlč. dr. Marinka Stantića. Predstava na upečatljiv i pomalo šaljiv način govori i potiče na razmišljanje o „posljednjim stvarima“: kad sv. Petar pozove čovjeka k sebi i treba odlučiti „gdje mu je mjesto“, u raju ili paklu, a pri toj odluci mu „(ne)pomažu“ čovjekovi najbliži, ovisno o svom osobnom iskustva suživota s dotičnim čovjekom.

     Nakon predstave, Klanjateljice Krvi Kristove su Zazivima Krvi Kristovoj i obnovom osobne posvete Predragocjenoj Krvi, prisutnu zajednicu vjernika uvele u tišinu i pripremile za svečano Euharistijsko slavlje koje je započelo u 18 sati.

     Osobitost ove svečane Euharistije sastojala se u primanju dvojice kandidata, br. Ivana Raljušića i br. Maria Šarića u Družbu Misionara Krvi Kristove po polaganju njihovih prvih obećanja u Družbi.

     Predsjedatelj slavlja i propovjednik bio je o. Ilija Grgić, po ovlasti provincijala Poljske provincije o. Wojciecha Czernatowicza koji je također bio nazočan i u koncelebraciji s ostalim Misionarima: o. Józef Godlewski i sva subraća Hrvatske delegature CPPS-a: o. Marijan Zubak, o. Stjepan Ivan Horvat i o. Davor Lukačević. Uz druge suslavitelje, na osobit način valja spomenuti fra Petra Topića, voditelja HKM Basel i župnika rodne župe br. Maria te vlč. Tomislava Sanića, župnog vikara rodne župe br. Ivana u Pleternici. Bili su tu i svećenici koji su vjernicima stajali na raspolaganju za sakrament pomirenja: vlč. Josip Vračarić župnik Župe sv. Marije Magdalene u Štivici, vlč. Josip Kuzel, dugoselski župnik Župe Uzvišenja Sv. Križa i drugi.

     U nadahnutoj homiliji istaknuto je kako je ovo uistinu velika Svetkovina i dan radosti za sve prisutne, a osobito za braću Ivana i Maria koji polažu svoja prva obećanja u Družbi Misionara Krvi Kristove. Te osjećaje radosti ne treba susprezati, treba ih slobodno pokazati pa i onda kad se oni očituju i u suzi radosnici i suzi ganuća zbog uzvišenosti trenutka. Propovjednik se zatim obratio prisutnim kandidatima i „proveo“ ih kroz misna čitanja oslikavajući im njihov budući način djelovanja na putu kojim su se odlučili krenuti: slušanje Božje Riječi, razmatranje te Riječi i ono što Duh Sveti prozbori kroz tu Riječ njihovu srcu treba prenijeti narodu Božjem. Pa i kad narod, kao nekoć Izabrani, kaže: Sve što je Jahve rekao, izvršit ćemo i poslušat ćemo, a to ne učini, treba ustrajati u propovijedanju Božje Riječi i Crkvenog Nauka. Propovjednik se osvrnuo i na upravo aktualnu poruku pape Franje koju je 30. lipnja izrekao u Rimu na susretu s Obitelji Krvi Kristove na zasebnoj audijenciji. Papa je sudionicima preporučio tri vida koji mogu pomoći u širenja apostolata i duhovnosti Krvi Kristove: hrabrost u istini, pažljivost prema svima, osobito onima koji su „daleko“ i sposobnost oduševljavanja i komuniciranja očaranosti evanđeoskom porukom.

     Hrabrost u istini podrazumijeva stati na stranu vrjednota Evanđelja kad je u pitanju čovjek: dostojanstvo ljudske osobe u svim njenim aspektima, vrijednost ljudskog života od začeća do naravne smrti, i svijet: hrabro imenovati i suprotstaviti se raznim zlima u društvu, siromaštvu…

     Pažnja prema svima, a osobito onima koji su „daleko“ – nalaziti prikladne riječi koje će doći do što većeg broja ljudi, biti poput Isusa i učenika u Palestini koji naviještaju Kraljevstvo Božje i znakovima ozdravljenja ga potvrđuju; potrebno je potruditi se do krajnjih sila i postati slika Crkve koja korača među narodom, dijeleći njegove i patnje i radosti i po cijenu vlastitog života.

    Sposobnost oduševljavanja podrazumijeva osobno kušanje sadržaja kršćanske vjere, vlastitu zahvaćenost i oduševljenje Evanđeljem kako bi pronalazili nove riječi i geste koje pobuđuje Duh Sveti i koje ražaruju srca i pomažu da se što više ljudi otvori Bogu i bližnjemu.

     Nakon propovijedi uslijedio je „obred oblačenja“, odnosno polaganje prvih obećanja br. Ivana i br. Maria. Obred je započeo pjevanjem Himna Duhu Svetom, prozivanjem kandidata i njihovom molbom za pripuštanje u Družbu Misionara. Uslijedilo je i odobrenje subraće definitivno inkorporiranih koji su s velikom radošću prihvatili nove kandidate. Nakon blagoslova reverende i pojasa, o. Provincijal uručuje kandidatima reverendu koju oni, zatim, oblače. Slijedi pjevanje Litanija Svih Svetih: za to vrijeme kandidati leže prostrti pred oltarom (prostracija), a svećenici i puk klečeći odgovaraju na zazive. Po završetku litanijskih zaziva, braća Ivan i Mario klečeći pred oltarom izriču svoje „obećanje vjernosti Družbi Misionara Krvi Kristove, a u skladu s Konstitucijama i Statutima, stavljajući sebe potpuno u službu Bogu tijekom godinu dana.“ Otac Provincijal u ime Družbe prihvaća njihovo obećanje te im uručuje pojas i njime opasuje kandidate. Obred oblačenja i davanja obećanja završava pružanjem znaka mira „kao izraz(a) našeg zajedništva koje je plod Kristove prolivene Krvi.“ Znak mira prerasta u srdačno i radosno čestitanje novoj (su)braći s prvim obećanjima.

     Nastavlja se svečano Euharistijsko slavlje koje svoj vrhunac doseže u Pričesti pod obje Prilike. Svečanosti i radosti trenutka kao i ljepoti cjelokupne liturgije pridonosi pjevanje časnih sestara Klanjateljica Krvi Kristove.

     Čestitajući im zajedničku svetkovinu Predragocjene Krvi Kristove, uz č. s. Anu Mariju Antolović (ASC), predsjednicu Hrvatske redovničke konferencije, Predvoditelj slavlja na poseban način je pozdravio č. s. Matiju Pavić, zamjenicu vrhovne poglavarice sestara Klanjateljica i ujedno tetu novoobećanika br. Maria Šarića. Osobita zahvala išla je i roditelje braće s netom položenim prvim obećanjima: Dragutina i Nadu Raljušić te Marka i Katu Šarić. Njima je za tu prigodu p. Ilija uručio krunice i zamolio ih da i dalje i još žarče mole za svoju djecu, kao i tu prisutne bake da mole za svoje unuke. Jer kada zli vreba, najbolje ga baka može pobijediti kad ga Krunicom „tresne“ po glavi, kako se slikovito izrazio Predvoditelj slavlja. Bake je ujedno zamolio da mole i za ostale kandidate i pomladak u Družbi i povjerio ih njihovoj molitvenoj brizi kao da su njihova vlastita unučad.

     Na sličan način se još jednom obratio i sestrama Klanjateljicama: zna da one mole i osvjedočio se da Gospodin uslišava njihove molitve. Zato se i dalje i uvijek ispočetka stavlja i izručuje u molitve časnih sestara kao „prosjak molitve“ za Družbu i njen rast u broju i svetosti.

     Upravitelj hrvatske misije zahvalio se i o. provincijalu Wojciechu Czernatowiczu na dolasku i primanju prvih obećanja br. Maria i br. Ivana i što je sa sobom doveo p. Józefa Godlewskoga koji će godinu dana ostati na ispomoći u Hrvatskoj delegaturi. Sveto Misno slavlje završilo je podjelom blagoslova nazočnima.

Blagoslovljena Krv Kristova!

Tekst: Misionari Krvi Kristove

Slika na naslovnici: s. Matija Pavić, ASC

Ostale slike: p. Stjepan H., CPPS

Popis generalnih moderatora

Popis generalnih moderatora naše Družbe, od samog utemeljitelja pa sve do danas:

***

Sv. Gašpar del Bufalo (1815.-1837.)

Biagio Valentini (1838.-1847.)

Ivan Merlini (1847.-1873.)

Enrico Rizzoli (1873.-1884.)

Gaetano Caporali (1884.-1891.)

Salvatore Palmieri (1891.-1894.)

Luigi Biaschelli (1894.-1905.)

Giacinto Petroni (1905.-1928.)

Antonio Velardi (1928.-1937.)

Lorenzo Colagiovanni (1937.-1947.)

Herbert Kramer (1947.-1959.)

Herbert Linenberger (1959.-1971.)

Daniel Schaefer (1971.-1983.)

Anton Loipfinger (1983.-1995.)

Barry Fischer (1995.-2007.)

Francesco Bartoloni (2007.-2013.)

William A. Nordenbrock (2013.- 2019.)

Emanuele Lupi (2019.-…)

7 Misionara milosrđa iz naše Družbe…

Prije nekoliko dana, papa Franjo izabrao je 7 naših misionara kao Misionari milosrđa, u ovoj Jubilarnoj godini milosrđa!

Papa Franjo početkom ove Jubilarne godine otvorio je Sveta vrata u bazilici sv. Petra, u Rimu. Isto tako, Misionari Njemačke provincije, u svetištu “Maria Hilfe” također su otvorili Sveta vrata te se od tada stavili na službu vjerničkom puku. Od početka ove Jubilarne godine, svi naši Misionari, u svojim pokrajinama, mjestima, župama i institucijama, služe narodu i nastoje im približiti Božje milosrđe…

Što se tiče Misionara milosrđa koje je papa Franjo izabrao među našom subraćom u Družbi, donosimo samo njihova imena: p. Giovanni Francilia (Talijanska provincija), p. John Wolf (Kansas City provincija), zatim p.  Steve Dos Santos, p. Timothy Knepper, p. George “Yuri” Kuzara, p. Jayababu Nuthulapati i p. Kevin Scalf (Provincija Cincinnati).

Neka ih Gospodin vodi i neka se u njima i po njima proslavljuje!

 

Misionar Krvi Kristove ima 102 godine!

Sretan 102. rođendan p. Lenu Kostki, CPPS. Rođen je davne 1914. godine, i najstariji je živući Misionar Krvi Kristove u svijetu. Mnogo godina je služio na sveučilištu sv. Josipa u Rensselaeru, a sada živi u Centru sv. Karla gdje nastavlja sanjati nove snove…

Zahvalimo Bogu i molimo za njega!
Sv. Gašpara i svi naši sveti misionari – molite za njega!

___________________________

Happy 102nd birthday to Fr. Len Kostka, C.PP.S. Born in 1914, Fr. Len is the oldest living Missionary of the Precious Blood in the world. He ministered for many years at Saint Joseph’s College in Rensselaer, Ind., and now lives at St. Charles Center where he continues to dream new dreams.

najstariji misionar 1 najstariji misionar 2

„San koji se nastavlja“ – 200 godina Družbe Misionara Krvi Kristove

Misionari Krvi Kristove cjelodnevnim duhovnim programom u crkvi Sveta Mati Slobode na zagrebačkom Jarunu u subotu, 17. listopada obilježili su 200 godina djelovanja ove redovničke zajednice (1815.-2015.). Promičući duhovnost Krvi Kristovoj koja je prolivena za sve, proslavu su smjestili u ovu crkvu koja čuva spomen svim poginulim braniteljima u Domovinskom ratu, jer „ni jedan život u Kristu nije izgubljen“, a „branitelji su upravo po svojoj žrtvi za domovinu bliski Kristovoj prolivenoj krvi“, rekao je na početku programa Jubileja p. Ilija Grgić, delegat Hrvatske delegature Družbe Misionara Krvi Kristove.

Povijest i širenje Misionara Krvi Kristove predstavila je s. Viktorija Košak, klanjateljica Krvi Kristove. Misionari Krvi Kristove (CPPS) u Hrvatskoj službeno djeluju 27 godina. Put ove Družbe do nas je vodio od talijanske Umbrije preko Njemačke i Bosne do Zagreba. U svijetu su prisutni u 21 zemlji, ukupno njih oko 560. U Hrvatskoj djeluju trojica svećenika, jedan đakon, dva bogoslova i dva postulanta. Štovanje Krvi Kristove promiču u suradnji s laičkim pokretom, laicima – suradnicima, članovima Zajednica Krvi Kristove kojih, pod njihovim vodstvom ima oko 50 zajednica – u Hrvatskoj, BiH i Vojvodini, područjima za koje su nadležni misionari iz Hrvatske. Vrlo blisku suradnju ostvaruju i s Klanjateljicama Krvi Kristove koje na našim prostorima djeluju 135 godina.

Apostolat pomirenja i mira koji proizlazi iz duhovnosti Krvi Kristove prije 200 godina zaživio je u Družbi misionara Krvi Kristove po utemeljitelju, sv. Gašparu del Bufalu, biskupijskom svećeniku koji je postao apostol pučkih misija. Tom metodom želio je ljude poučiti kako su otkupljeni i spašeni Krvlju Kristovom. Te pučke misije postale su „škola svetosti, pravednosti i ljubavi“, kako je sv. Gašpara del Bufala opisao papa Ivan Pavao II. „Želim imati tisuću jezika da bih oduševio sve ljude za Predragocjenu Krv Kristovu! Mora se narodu reći kojom su cijenom otkupljene duše. Mora im se pomoći da shvate kako ih čisti Kristova Krv i kako se, prije svega, posvećuju primanjem Sakramenata“, stav je sv. Gašpara del Bufala.

Dr. don Ivan Bodrožić govorio je o značenju Krvi Kristove u Svetom pismu i prvoj Crkvi. Objasnio je njezin žrtveni i otkupiteljski karakter, te uputio na sv. Ignacija Antiohijskog (+107.) koji je bio prvi štovatelj Krvi Kristove i prije nego što je u Crkvu uvedena ova pobožnost. (Papa Pio IX. 1849. godine proširio je blagdan Krvi Kristove na opću Crkvu, a Ivan XXIII. je sv. Gašpara del Bufala zazvao kao molitvenog zaštitnika rada Drugoga vatikanskog sabora.)

Na proslavi Jubileja Misionara Krvi Kristove okupilo se više stotina članova Zajednica Krvi Kristove iz Hrvatske, a pridružile su im se i redovnice Krvi Kristove, redovnici i redovnice iz drugih zajednica, te predstavnici Misionara Krvi Kristove iz Poljske – p. Wojciech Czernatowicz, provincijal poljske Provincije, Njemačke – p. Andreas Hasenburger, provincijal njemačkog govornog područja) te iz Italije, p. Emanuelle Lupi, vicegeneral Družbe koji je svjedočio o svome pozivu izrazivši čvrsto uvjerenje u pomirljivu žrtvu Kristove Krvi.

Posebno dirljivo bilo je svečano unošenje moći sv. Gašpara u procesiji prije početka Mise. Sarkofag s moćima sv. Gašpara del Bufala u crkvu su unijeli Misionari Krvi Kristove, a do kraja dana bile su izložene na štovanje brojnim vjernicima.

Središnji događaj Jubileja bila je Euharistija koji je predvodio zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić. U propovijedi je ovaj događaj smjestio u kontekst početka Jubileja Milosrđa. Nadahnuo se Ivanovim evanđeljem i prizorom podno križa: „Gledat će onoga koga su proboli.“ Kardinal Bozanić istaknuo je kako smo svi danas okupljeni da gledamo u Isusa, onoga koga su proboli i iz kojega je potekla krv i voda. „To je misterij pred kojim čovjek razmatra, misterij pred kojim čovjek stoji i pita se što nam time Nebo poručuje, što nam Bog govori?

Poruka je to ljubavi kakvu čovjek ne bi očekivao, koja nije po ljudskom računu i koja ima sasvim drugu logiku. O toj je ljubavi govorio i sveti papa Ivan Pavao II., naviještajući kako je jedino Božje milosrđe u stanju spasiti čovjeka.“ Zagrebački nadbiskup ujedno je dodao kako je svatko potreban Božjeg milosrđa, jer se jedino ljubavlju uništava zlo: „To je mudrost Božja, to je mudrost križa koju nije lako prihvatiti ljudskom srcu.“ Govoreći, pak, o sv. Gašparu del Bufalu i njegovom nadahnuću na duhovnost Krvi Kristovoj, kardinal je primjetio kako „samo onaj koji se duboko klanja Krvi Kristovoj i preuzima logiku života koja iz toga proizlazi, u stanju je donositi svježinu na ovaj svijet i pobjeđivati zlo koje stalno pritišće i želi manifestaciju svoje moći.“ P. Ilija Grgić na kraju mise rekao je kako u ovoj, za njih jubilarnoj, godini čitaju više Božjih blagoslova: dva ovogodišnja ređenja, porast zvanja, porast članova laičkog pokreta Zajednice Krvi Kristove, nazočnost zagrebačkog pastira kardinala Bozanića među njima.

Tijekom popodneva sudionicima proslave prikazan je film „San koji se nastavlja“, o Družbi Misionara Krvi Kristove, te je održan sat Klanjanja. Svoje svjedočanstvo izrekla je i članica Zajednice Krvi Kristove iz Ludbrega, Marija Kosec: „Poslanje Krvi Kristove nije lako, trebamo živjeti savez sa svim našim raznolikostima. U savez donosimo svoje izranjenosti, različita shvaćanja, dobre i loše navike. Ja uvijek vidim da Bog mene prihvaća i voli sa svim manama i pogreškama, pa tako i ja moram imati mjesta u srcu za sve. Živeći duhovnost Krvi Kristove pozvani smo na ljubav, ljubiti i one koji nas ne razumiju ili odbijaju. Krv Kristova meni daje snagu i božansku sigurnost i zaštitu. Sv. Gašpar bi govorio: ‘Čovjekov život trajna je borba, ali dobri Bog nam milostivo pomaže.’ Tu pomoć vidim stalno i u svemu, u obitelji, zajednici i u župi. Nikad ne gledam u poteškoću kao problem, već samo u svijetlo koje dolazi iz Kristovog križa. Samo trpljenjem i spasenjem dolazim do pomirenja. Zagledanost u živi i nepresušni izvor Krvi Kristove učvršćuje me, ohrabruje i izdiže iznad poteškoća.“

Marija Kosec članica je Zajednice Krvi Kristove punih 20 godina: „Moje iskustvo animatora od prvog dana govori da beskorisnog i bezvrijednog slugu, koji samo prepoznaje volju svoga Gospodara i nastoji živjeti po toj volji, Gospodar može upotrijebiti. A za ustrajnost u borbi, nagrada je mir kao more dubok, u svakoj nemirnoj situaciji. Svako zlo pobjeđuje se Krvlju Jaganjčevom.“

Misionari Krvi Kristove za ovu prigodu objavili su više tiskanih izdanja o svom utemeljitelju, njegovih duhovnih poruka i molitava pobožnosti Krvi Kristovoj. Dodajmo tome i dvostruki CD. Na jednom se nalazi snimka Krunice Krvi Kristove s tradicionalnim pjesmama Krvi Kristovoj, a na drugom pjesme glazbenice Tajane Šarić i prijatelja. Dio prihoda od prodanih materijala namjenjen je izgradnji Misijske kuće u Prozorju kod Dugog Sela.

Pastoral Misionara Krvi Kristove obuhvaća: održavanje duhovnih vježbi i obnova za razne skupine, održavanje pučkih misija po župama, brigu za Zajednice Krvi Kristove, duhovnu pratnju osoba. Sjedište im je podno Sljemena, Razgled 3.

Autor: T. P.

Audio snimku propovijedi zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića možete POGLEDATI OVDJE!

Nekoliko slika:

Slavlje 200. obljetnice CPPS u Hrvatskoj

Radost zbog ulaska u postulaturu i kandidaturu u Hrvatskoj delegaturi CPPS

Radosni smo što su, 02. listopada 2015. godine, u Hrvatskoj delegaturi Družbe Misionara Krvi Kristove dvojica novih mladića ušli u postulaturu te jedan u kandidaturu: br. Mario Šarić, br. Antonio Marina i br. Ivan Raljušić. Slavlju su prisustvovali članovi obitelji, prijatelja, Klanjateljica Krvi Kristove i članova ZKK.  Primio ih je p. Ilija Grgić CPPS, poglavar Hrvatske delegature te im je, uz ohrabrujuće riječi, zaželio i srdačnu dobrodošlicu.

Tijekom sv. mise svatko od njih je u svome “pismu Isusu” iznio ono što se nalazi u srcu, a p. Wojciech Czernatowicz CPPS, provincijal Poljske provincije, u svojoj ih je propovijedio potaknuo na slušanje i življenje po Božjoj Riječi, koja proniče naše živote, naša srca. Kao i prorok Hošea, i oni se trebaju pouzdati u Božju riječ i obećanje da će doći u Obećanu domovinu.

Taj dan su se slavili anđeli čuvari te ih je stoga pozvao da se pouzdaju u njih i pomoć Božju koja po njima dolazi. Bog je uvijek prisutan i valja se u njega pouzdati i nadati kada je teško, jer on djeluje u životu svakoga od nas.

Pozvao je na slušanje Boga, no također i na slušanje svojih bližnjih koji nas savjetuju, upućuju, a ponekad i kore, opominju. Sve služi za izgradnju. Bog šalje takve znakove te ih stoga treba pratiti i ići onim putem koji je Bog pripremio.

Na kraju im je iznio poučnu priču o tri žabe.

Zajedno su pale u posudu s vrhnjem. Svatko je nešto nastojao učiniti. Optimistična žaba je vjerovala da može iz te posude iskočiti. Mnogo se micala a vrhnje je postajalo sve tvrđe te ju je ugušilo. Pesimistična žaba nije ništa činila te se već i prije utopila. Realistična žaba je pomicala samo noge te je u jednom trenutku osjetila pod nogama nešto tvrdo – kao tvrdi maslac – i uspjela se izvuči iz te posude…

 

Molimo da ih Isus zaštiti i ojača svojom Presvetom Krvlju i svojim Svetim Duhom, a Majka Marija da ih prati i neprestano zagovara kod Presvetoga Trojstva!

Neka je navijeke blagoslovljena Presveta Krv Isusa Krista!

Sluga Božji Ivan Merlini, CPPS

Don Ivan Merlini (Spoleto, 28. kolovoza 1795. – Rim, 12. siječnja 1873.) bio je svećenik, član Družbe misionara Krvi Kristove i njezin 3. Generalni moderator.

Biografija

Rođen je u Spoleto, 28. kolovoza 1795. godine. Nakon pohađane dijecezanske bogoslovije, uz tvrdoglavo odupiranje roditelja, zarađen je za svećenika 19. prosinca 1818. No 1820. godine zbio se susret koji je radikalno promijenio njegov život. Na koncu jednih duhovnih vježbi, koje je vodio sv. Gašpar del Bufalo, u opatiji San Felice (Giano, Umbrija) u kući utemeljenja Družbe misionara Krvi Kristove. Odlučio je prihvatiti prijedlog rimskog propovjednika da bude dio Družbe.

Karakteristika njegove osobnosti i njegove svećeničke službe je dar mudrog i blagog vodstva duša koje ga susreću na njegovom putu, posebno mlade duše koje traže svoje pravo mjesto u svijetu. Među njima najistaknutija je draga kćer sv. Marija De Mattias, utemeljiteljica Družbe Klanjateljica Krvi Kristove. Bila je dakle istaknuta poglavarica i formatorica, veliki arhitekt i projektant mnogih kuća Instituta. Također je poznata kao njegova glavna umjetnica u stvaranju križeva za propovijedanje (misije), koji se još uvijek čuvaju u raznim kućama misija od njega utemeljene ili u kojima je živio.

Pod brigom svoga duhovnog pratitelja, sv. Gašpara, obišao je čitavu Italiju, uzduž i poprijeko, radi propovijedanja (misija). Poznat je po pučkim misijama koje je vodio u Akvili (Aquila) 1824. godine, kao i po stalnoj i revnoj pastoralnoj brizi za Sonino, u kontekstu brige Misionara za popravljanje tragične stvarnosti koja je prožeta razbojničkim nasiljem.

Djelovanje kao Generalni moderator

Izabran je kao 3. Generalni moderator Družbe, 1848. godine, te ju je mudro vodio gotovo 25 godina, tumačeći što bolje i pouzdanije namjere Utemeljiteljevog duha, svoga duhovnog pratitelja sv. Gašpara del Bufalo. Bio je, između ostalog, cijenjena osobnost od same crkvene hijerarhije i među klerom, savjetnik biskupima i papama, kao npr. blaženi Pio IX., (vanjski) misionar Družbe Predragocjene Krvi, koji je 1849. pod utjecajem Ivana Merlinija slavlje Predragocjene Krvi proširio na čitavu Crkvu – koja je kasnije na Drugom vatikanskom koncilu sjedinjena sa svetkovinom Tijela Gospodnjega (Tijelovo).

Smrt

Umro je u Rimu, 12. siječnja 1873., zbog posljedice prometne nesreće koja se dogodila u blizini Santa Maria in Trivio (u ono vrijeme ondje se nalazila Generalna kuća Družbe), gdje se danas, pokraj učitelja sv. Gašpara, nalaze i njegovi posmrtni ostaci.

U ovom se trenutku za njega vodi proces za proglašenje blaženim (beatifikacija).

Literatura

* Kad vatra gori – kratki životopis

Potpuni oprosti za članove ZKK

* poptuni oprost na dan učlanjenja u ZKK

21.10. svetkovima sv. Gašpara del Bufala

1.7. svetkovina Presvete Krvi za ZKK (prema starom kalendaru)

15.9. blagdan Sedam Žalosti Marijinih

24.5. blagdan Pomoćnice kršćana i Majke Predragocjene Krvi

3.12. blagdan sv. Franje Ksaverskog

29.4. blagdan sv. Katarine Sijenske

4.2. blagdan sv. Marije De Mattias

O Družbi

Družba misionara Krvi Kristove

Kratica: CPPS (Congregazione dei Missionari del Preziosissimo Sangue))
Osnutak: 15.08.1815.
Utemeljitelj: sv. Gašpar del Bufalo (1786.-1837.)
Generalna stranica: http://www.cppsmissionaries.org

“Potaknut Kristovom ljubavlju, očitovanom napose u prolijevanju njegove Krvi, i osjetljiv za misiju i potrebe Crkve, sveti Gašpar del Bufalo osnovao je svećeničku ustanovu. Privukao je skupinu istomišljenika iz redova dijecezanskog svećenstva i umjesto zavjeta povezao ih je jedino “svezom ljubavi”. živeći zajedno u misijskim kućama, oni su bili izvor stalne obnove za svećenike i za narod, osobito propovijedanjem u pučkim misijama i u duhovnim vježbama. Družba misionara Krvi Kristove iznikla je iz te povijesne jezgre te iz nje crpi svoj duh” (Konstitucije, C1).

“Družba misionara Krvi Kristove družba je apostolskog života papinskoga prava s vlastitom Konstitucijom i vlastitim Statutima. Ona je međunarodna i multikulturalna kongregacija svećenika, braće i doživotno inkorporiranih kandidata koji tvore jednu bratsku zajednicu. Oni se posvećuju službi Božjoj u Družbi činom inkorporacije koji je ukorijenjen u njihovu krsnom posvećenju i potpunije ga očituje” (Konstitucije, C2).

IZJAVA O VIZIJI Družbe sa zasjedanja
XX. generalne skupštine CPPS

(više o IZJAVI)

“Krv Kristova, prolivena za sve ljude, kako bi sve privukla k sebi, izvor je i vrhunac našega života i poslanja. Ova Krv nas potiče da se zauzimamo za dostojanstvo života grleći ranjeno čovječanstvo i stvorenje.

Ukorijenjeni u duhovnosti štovanja Predragocjene Krvi i služenju Riječi, naše se poslanje sastoji u proročkom svjedočenju poradi obnove Crkve i pomirenja svijeta. Kao hrabru zajednicu Misionarevih učenika, krik Presvete Krvi zove nas na rubove društva da budemo Kristovi poslanici pomirenja i služimo narodu Božjem.

Živeći vez ljubavi, naš život odražava multikulturalno zajedništvo kako zavjetovanih članova, tako i suradnika-laika. Vjerni misionarskoj karizmi sv. Gašpara, naše misijske kuće su sveta mjesta gostoprimstva i obnove misijskog poslanja. Svaki misionar prihvaća odgovornost zajedničkog odlučivanja za dobrobit cijele zajednice. Naši izabrani upravitelji službenici su koji nas potiču da razvijamo i međusobno dijelimo svoje darove za ostvarenje naše vizije i ostvarenje Kraljevstva Božjega.”

Sažetak povijesti CPPS

Družba misionara Krvi Kristove (CPPS) je rimokatolička družba. Osnovao ju je, zajedno s drugim svećenicima, sv. Gašpar del Bufalo, 15. kolovoza 1815.

Sveci povezani s našom Družbom:

Razvoj Družbe

Papa Pio VII. daje Gašparu crkvu, samostan i pokrajnje zgrade samostana San Felice kao i godišnju nadarbinu uz dopuštenje da ondje otvori prvu kuću nove kongregacije pod imenom Predragocjene Krvi Kristove. Družba je osnovana u dobivenom samostanu (San Felice) u pokrajini Umbrija (Giano).

Gašpar del Bufalo i njegovi drugovi mnogo su se trudili: održavali mnoge duhovne vježbe i misije te su iz godine u godinu otvarali nove kuće, a također i u drugim zemljama. Novu eru u Družbi, među ostalima, obilježio je p. Francis Brunner, rodom iz Švicarske, koji je prvi netalijanski član mlade Družbe. Postavio je temelje u Švicarskoj te je odatle, s još 7 svećenika i 7 studenata, otišao u Sj. Ameriku kako bi i tamo postavio temelje Družbe. Početak je bio u listopadu 1843. u biskupiji Cincinnata, koja je u to vrijeme obuhvaćala cijelu državu Ohio. Godine 2000. bilo je čak 314 članova samo u Sj. Americi.

Ostali instituti su izrasli iz Italije. Temelji u Caceres u Španjolskoj (1898.) vodile su do formiranja Iberijske provincije, koja obuhvaća Španjolsku i Portugal (1987.). U Njemačkom govornom području započeto je 1922. Rad u Latinskoj Americi započet je u Brazilu 1929., nakon čega slijedi Čile (1947.), Peru (1962.) i Guatemala (1982.) Temelji u Poljskoj su započeti 1982. Rad u Africi je započet u Tanzaniji 1966. te u Aziji (Indija) 1988.

Svako razdoblje ima svoje padove i uzdignuća. Tako je u godini 1841. bilo je oko 1000 članova te nakon mnogo oko 70 godina, 2000., Misionari Predragocjene Krvi broje sveukupno oko 530 članova u cijelo Kongregaciji, koji su služili u 18 zemalja širom svijeta.

Isto tako, krenulo se s radom i u Bosni i Hercegovini, 1988., u Novoj Topoli, što je započeo p. Willi Klein iz Njemačke provincije, koja je za vrijeme rata prekinuta, a nastavila se u Hrvatskoj u Zagrebu (1991.).

Zatim se započinje u Meksiku (1995.), u Vijetnamu (1997.) te u Kolumbiji (2005.).

Važniji događaji

Družbe je osnovana na dan Uznesenja Blažene Djevice Marije (15. kolovoza 1815.).

Nakon osnutka, važan događaj bile su misije u gradu Sonnino. Taj grad je u ono vrijeme bio poznat kao leglo razbojnika kojeg ni policija nije mogla pokoriti, jer se policija umiješali i u nju. Namjeravali su poslati vojsku i grad sravniti sa zemljom. Grad se nalazi između Rima i Valecorse. Sv. Gašpar je papi pisao pismo kako ne bi trebalo grad razoriti, jer će stradati i nevini ljudi, nego da mu treba dati moralnu obnovu.

Papa je dopustio Gašparu i njegovim misionarima da održe misije, no ako ne uspiju, u protivnom će grad uništiti. Odmah se bacio na posao. Bilo je to 1821. kada je Gašpar sa svojom intervencijom spasio grad. Grad Sonnino još dan danas u zahvalu Gašparu slavi njegov spomendan kroz 8-9 dana.

Godinu dana nakon toga, Gašpar se u ožujku 1822. susreće sv. Mariju de Mattias, kada je u njenom mjestu (Valecorsa) održavao misije nakon kojih je obratila misionarima jer je osjećala da ju Bog zove na nešto više. Ona će kasnije uz pomoć s. B. Ivan Merlini (CPPS) osnovati žensku granu ove duhovnosti – Klanjateljice Krvi Kristove (4. ožujka 1834). Njezina će se Družba proširiti na 25 zemalja te ih za sada ima više od 2000 članova, a nalaze se također i u Bosni i Hercegovini te u Hrvatskoj. Njihova Utemeljiteljica je 1. listopada 1950. proglašena blaženom od pape (sada već svetog) Ivana XXIII, dok ju je (sada sveti) Ivan Pavao II. proglasio svetom 18. svibnja 2003.

Tri godine nakon Gašparove smrti (1840.) u Albanu je upućen prvi redovni informativni proces o glasu svetosti. Papa Pio IX. je na temelju ishoda 15. siječnja 1852. svečano predstavio proces beatifikacije Gašpara i dade mu titulu Sluge Božjega. Blaženim ga je proglasio papa Pio X., 18. prosinca 1904., u Bazilici sv. Petra, dok je 13. lipnja 1954. proglašen svetim.

Važan događaj za Družbu je i utemeljenje Američke provincije 1844. Švicarac p. Francesco Salesio Brunner dao je značajan doprinos širenju katoličke vjere u Sjevernoj Americi, a tri godine prije toga (1841.) odobrena su Prva pravila Misionara.

Mnogi pape su pomagali Družbu i davali joj razne blagoslove. Tako je Pio IX. 1849. proširio blagdan Krvi Kristove na opću Crkvu, što su do tada slavili samo Misionari. Dok su Pio X. i Pio XI. odredili da se slavi prve nedjelje u srpnju i uzdigli ga na dvostruki obred prve klase. Dobro je napomenuti i to da je sv. Ivan XXIII. bio veliki štovatelj sv. Gašpara te je pri posjetu crkve Santa Maria in Trivio u Rimu, 4. siječnja 1963., (gdje se nalazi grob sv. Gašpara) zazvao njegovu zaštitu na sav rad Drugog vatikanskog koncila.

 

Misionari Krvi Kristove u svijetu