All posts by admin

Dvadeset i prva nedjelja kroz godinu

Evanđeoski odlomak za razmatranje: Mt 16, 13-20

…što vi kažete, tko sam ja?

Ovo pitanje nije bez razloga stavljeno u samo središte Evanđelja. To je ključno pitanje. Apostol Petar je vidio u Isusu Mesiju (Krista) – dakle pomazanika, izabranika, Sina Božjega. Isus je „Netko Viši” nego na primjer kralj David koji je također bio Božji pomazanik ili prorok Jeremija koji se isto kao i Isus susreo s odbačenošću i patnjom… Petar je priznao da je Izrael upravo Isusa čekao s nadom kroz stoljeća. Moguće je i da su učenici priželjkivali oslobođenje od Rimljana koje je trebao izvršiti – prema očekivanjima puka – Mesija.

Upravo zbog toga Isus ne želi da ga proglase Mesijom, ne želi biti poistovjećen sa zemaljskim vladarom, nego želi osnovati Crkvu, zajednicu vjere, koja je otvorena za sve ljude i sve želi privesti k duhovnoj slobodi – slobodi od grijeha. Prvi kršćani su govorili za Isusa – Krist Gospodin. Uskrslog su Isusa smatrali ne samo Mesijom – Božjim pomazanikom – nego su odmah dodavali riječ „Gospodin“ (heb. Adonai). Riječ Gospodin se odnosila na Boga Svevladara kojega treba častiti i slaviti.

Prvi kršćani su također priznavali prvenstvo Petra Apostola pred drugim apostolima. On je imao posljednju riječ kada je trebalo nešto odlučiti za Zajednicu učenika Uskrsloga. „Svezivanje i odrješivanje“ je židovski izraz
koji se odnosi ne samo na donošenje odluka, nego i na egzorcizam ili ekskomunikaciju.

Isus i danas pita: „Što kažeš, tko sam ja? Tko sam ja za tebe?“

Izvor: Živa riječ 2017. Evanđelja s razmatranjima, Zagreb, Prosinac 2016.)

NARUČITE knjigu razmatranja za svaki dan:
TEL. 01 45 00 130
ili Email: info@cpps.hr

Dvadeseta nedjelja kroz godinu

Evanđeoski odlomak za razmatranje: Mt 15, 21-28

Isus se ponovno nalazi na području na kojem žive pogani. Tamo ga susreće žena, koja nije pripadnica Izabranog naroda, i moli ga za čudo. Mesijanski nazivi koje upotrebljava: Gospodine i Sine Davidov, govore o njezinoj vjeri u Isusovo spasiteljsko poslanje. Budući da moli Isusa za egzorcizam to znači da vjeruje da je on „Netko Viši” i jači od zloga duha.

Na prvi pogled izgleda kao da je Isus ignorira, ali to je samo Učiteljeva taktika koja je treba potaknuti na još veću vjeru i povjerenje. Riječi koje je netom čula od Gospodina, a u kojima je uspoređuje s psima, mogle su je i
povrijediti i obeshrabriti. No, žena ih prihvaća s poniznošću priznajući prvenstvo Izabranog naroda u kontekstu Mesijinog spasenjskog poslanja i djelovanja.

Njezina vjera, pouzdanje, poniznost, odlučnost nisu nestali ili se pokolebali, nego su se samo učvrstili. Nadalje, molila je s vjerom i poniznošću za čudo oslobođenja svoje kćeri od zloga duha. Isus, na kraju kao da ipak prekida svoju „igru” i taktiziranje; koji su zapravo bili sračunati na njegov zaključak u kojem se divi njezinoj vjeri i koji treba poslužiti za primjer apostolima i svima koji će kasnije čitati ovo Evanđelje. I Isus uslišava molbu ove žene i oslobađa njezinu kćer od zloga duha.

Nedvojbeno je vjera ove žene još neko vrijeme bila na kušnji i provjeri, jer se tek nakon povratka kući mogla uvjeriti da je njezina kći zaista oslobođena. No, Evanđelista je već kroz sam dijalog Isusa i žene htio i uspio pokazati da je njezina vjera čvrsta i postojana.

Ženina poniznost i primjer njezine vjere su zasigurno uzori i nama, ljudima koji vjeruju.

Moliti nam se Gospodinu u poniznosti, s pouzdanjem, ustrajno i postojano, vjerujući čak i onda kada nam se čini da nas Gospodin ne uslišava – da ne klonemo. Jer nam često u molitvama nedostaje: vjere, strpljivosti, poniznosti, ustrajnosti…

Izvor: Živa riječ 2017. Evanđelja s razmatranjima, Zagreb, Prosinac 2016.)

NARUČITE knjigu razmatranja za svaki dan:
TEL. 01 45 00 130
ili Email: info@cpps.hr