Sv. Gašpar del Bufalo piše:
Veljača – Ožujak 1813.
Grofici: Lucrezia Ginnasi
Imola
Milost i ljubav Gospodina našega Isusa Krista bile uvijek s nama. Amen.
Cijenjena gospođo Grofice,
vrijeme ljudskog života je dragocjeno vrijeme kroz koje trebamo skupljati blaga za raj i nagomilavati zasluge za taj sretni boravak. Sve nas zove k Bogu i stvoreni smo jedino za njega i za vršenje njegove božanske volje. Sv. Terezija kaže: “Tko ne traži ništa drugo osim zadovoljstva svoga ljubljenoga, bit će zadovoljan svime što se ljubljenome svidi. Takvu snagu ima savršena ljubav. On daje da osoba zaboravi svaku osobnu korist i svako vlastito zadovoljstvo, i da usmjeri cijelo svoje nastojanje na to da se svidi svome ljubljenome i da ljubi njega i bližnjega u njemu”. Rasplamtimo se dakle svetom revnošću da se svidimo našem dragom Gospodinu, koji nam stalno ponavlja: Oganja dođoh baciti na zemlju pa što hoću ako je već planuo? Ah, djeco, što od vas drugo tražim nego ljubav? Zar mi to možete odbiti? O bezgranične nezahvalnosti ljudi koji neće ljubiti jedino, istinito i najuzvišenije dobro; predmet istinske miline, bit same ljubaznosti, jedino to može zasititi naša srca!
Ispunimo se dakle ovom svetom revnošću kojom je izgarao kraljevski prorok David te ponavljajmo često s njime: Jer me izjela revnost za Dom tvoj. Ova revnost duša je takva vatra ljubavi prema Bogu, takva vatrena i goruća želja da svi ljube Boga, njega štuju i njemu služe, da, onaj koji je posjeduje želi proslijediti svima ovu mističnu vatru, i da – koliko o njemu ovisi – želi brinuti o ispunjenju ove svoje želje. I kad god vidi kako se Bog vrijeđa i pogrđuje, a on to ne može popraviti, on jadikuje i plače, a nebeska ga vatra na mističan način izgara: Jer me izjela revnost za Dom tvoj. To je revnost koju su imali sveci i veliki Božji prijatelji kao što su Jeremija i Ilija; takva treba biti i naša revnost, već prema staležu pojedinaca. Moramo sve učiniti za veću Božju slavu; trebamo kliktati kad vidimo kako tolike revne duše štuju njegovo Presveto Ime; moramo proučavati sve načine ozdravljenja svega onoga što se suprotstavlja Njegovoj slavi; i kratko rečeno: postanimo svima sve kako bismo sve spasili za Krista. Tko je slab, a ja da ne budem slab? Tko se sablažnjuje, a ja da ne izgaram? Ljubav prema bližnjemu ne miruje jer je ona vatra koja se nikada ne gasi. Ljubav prema Bogu, kaže otac Segneri Junior, je kradljivac koji se s lakoćom riješi svega, kako ne bi ništa drugo posjedovao osim Boga. Svetost i savršenost duše se sastoji u tome da se sasvim preda božanskoj službi. I kao što se revnost odnosi na sve vrste osoba, tako želim sada citirati nekoliko misli svetaca, kako bismo i mogli realizirati u susretima s našim bližnjima.
“Za bolesnike”
O, kakvo je to lijepo djelo ljubavi prema bližnjemu, prema mogućnostima posjećivati bolesnike! Ovim se patnicima iskazuje ljubav prema niže navedenom načinu.
Sv. Franjo Saleški kaže da je Bog vrijedan ljubavi i kada nas tješi i kada nam dopušta trpljenje.
Otac Alvarez je običavao reći: “Tko se u tuzi misno povjeri božanskoj volji, taj trči direktno k Bogu”.
Sv. Vinko Paoli dodaje, da je “skladnost s Božjom voljom blago kršćanina i lijek protiv svakog zla, jer sadrži odricanje samoga sebe, jedinstvo s Bogom i sve kreposti”.
Otac Maestro Avila običavao je reći u punini svojih bolova, koje su ga mučili: “Gospodine, radi sa mnom kao što radi kovač: jednom me rukom drži a s drugom me kuj”.
Gospodin je rekao sv. Tereziji: “Vjeruj, kćeri moja, koga Otac moj više voli taj će primiti iz njegove ruke više muka, a one su izraz ljubavi”. “Ljubav prema Bogu, nastavlja sv. Terezija, nije u suzama, osjećajima i slatkom štovanju, nego u služenju Bogu u pravednosti, istini i u poniznom i hrabrom trpljenju za Boga”.
“Sveta ljubav, veli sv. Jeronim, ne pozna nikakvu nestrpljivost”.
Sv. je Geltruda jednog dana pitala Gospodina, što bi mu ona mogla ponuditi kako bi ga više razveselila, a On je odgovorio: “Kćeri, ne možeš za me učiniti ništa ljepšega nego da strpljivo podnosiš sve tegobe koje te zadese”.
“Za one koji se jako boje smrti”
Sv. Franjo Saleški piše u jednom svom pismu nekom plemiću sljedeće: “Tko god iskreno želi služiti našem Gospodinu i izbjegavati grijeh, ne treba se nikako bojati ni smrti ni božanskog suda. Premda se trebamo bojati jednog i drugog, strah ne smije biti toliko jak da potisne duh, nego treba biti povezan s povjerenjem u Božju dobrotu i da na taj način postane blago”.
Ova se načela trebaju izlagati ovisno o stanju bolesnika, a prije svega neka se bolesnici okrjepljuju u Raspetome i u povjerenju u božansko milosrđe. Neka se potiču na kajanje zbog svojih grijeha i na revno primanje sveti sakramenata; već prema okolnostima. Ove gore navedene pobude mogu se dati također drugim potištenim osobama itd., pri tome se njima predočuju primjeri Spasitelja i nebeska slava, koja nas tamo očekuje za čitavu vječnost. Pri vršenju takvih djela ljubavi prema bližnjemu neprestano smo svjesni prisutnosti osobe Isusa, miline našega srca; i u toj nježnoj prisutnosti iskusit ćemo miline raja.
“Za one koji se nalaze u nevolji”
Otac Avila kaže: “Jedan ‘Bogu hvala!’ u nevoljama vrijedi više od tisuću zahvaljivanja u ugodnim stvarima”.
Časni Luigi Da Ponte običavao je reći: “Smatrajte slatke stvari ovog života kao da su gorke, i gorke kao da su slatke; na taj ćete način uvijek uživati mir”.
Sv. Terezija je dala sljedeću opomenu: “Više se postiže za jedan dan u nevoljama, koje nam dolaze od Boga ili od bližnjega, nego kroz deset godina po trpljenjima koje smo sami izabrali”.
“Za one koji trpe nepravdu”
Bit će dobro najprije njih poticati na velikodušno praštanje i na sveto suosjećanje (oponašajući Isusa, koji je molio za svoje mučitelje); zatim se mogu sugerirati sljedeće riječi: “Raj (veli otac Alvarez) je domovina prezrenih, progonjenih i pogaženih”.
Sv. Terezija tvrdi za sebe: “Osobama koje o meni zlo govore, događa se, čini mi se, tako, kao da u njih unosim jednu novu ljubav”.
Sv. Franjo Saleški nadopunja: “Nemojte nikad upasti u ljutnju i nemojte joj ni iz kojeg razloga otvoriti vrata… Sklopio sam ugovor sa svojim jezikom, da ne izustim ni jednu riječ dok je srce zbunjeno”.
“Za one koji se nalaze u bijedi”
Isusov primjer, koji se htio roditi u štali, učinkovito je sredstvo da se podignu; zatim mnogo pomaže u patnjama ohrabriti ih da nasljeduju Joba, te ih uvjeriti kako za buđenje i očuvanje svete božanske ljubavi nema prikladnijeg drveta od drveta Svetog Križa. Treba jako naglasiti kako je potrebno izbjegavati ljenčarenje, a primati sakramente i ostalo što je korisno.
Isus bio s nama. Amen.