Misionari Krvi Kristove Poljske provincije svojim zalaganjem odgovaraju na vapaj Krvi Kristove, koji se čuje u izbjeglicama iz Ukrajine.
U svom dopisu na generalnoj internet stranici provincijal Poljske provincije, p. Daniel R. Mokwa, opisuje situaciju s izbjeglicama iz Ukrajine kao “nepredvidljivom”. Zbog toga što se svakodnevno mijenja broj osoba koje borave u našim Misijskim kućama. Obično dolaze majke s djecom i starije osobe.
Piše: “Osim osnovnih potreba (poput sobe, kreveta, kupaonice, pranja rublja, hrane itd.) osobe iz Ukrajine u našim domovima mogu pronaći i osnovnu medicinsku skrb te pristup internetu. Djeca koja žele ići u školu opremaju se školskim priborom.”
Blizu granice s Ukrajinom imamo jednu Misijsku kuću u kojoj Misionari daju sve od sebe da pomognu ovim ljudima. “Naši misionari iz kuće u Łabunkiju, koja je vrlo blizu granice s Ukrajinom (oko 50 km), svakodnevno odlaze na granicu u grad Hrebenne s hranom (toplim obrokom), dekama itd.” – ističe p. Daniel.
Njegovu poruku (na engleskom) možete pročitati u cijelosti na OVOJ POVEZNICI.
Na današnji dan osnovana je Bratovština Predragocjene Krvi
(današnja Zajednica Krvi Kristove)
u bazilici sv. Nikole u Okovima
Franjo Albertini, svećenik duboke vjere i velikog apostolskog žara, bio je zahvaćen željom za obnovom Crkve te je osnovao Bratovštinu Predragocjene Krvi, 8. prosinca 1808.
Budući da je bio kanonik crkve Svetog Nikole u okovima (u ono vrijeme su se nalazile relikvije dijela vojničkog plašta s nekoliko kapi Isusove Krvi na Golgoti), odlučio je provesti tu obnovu u svojoj crkvi i njezinoj okolici… Htio je ljude privesti osobnoj vjeri koja proizlazi iz vlastitog uvjerenja, htio im je produbiti svijest da su otkupljeni. Upravo ta svijest oblikuje osobni život vjernika i čini ga suodgovornim za druge…
Albertiniju su svete relikvije bile povod da osnuje Bratovštinu Predragocjene Krvi. Osnovna zadaća te organizacije bila je: privesti ljude Božjoj ljubavi i Božjem milosrđu koje je postalo vidljivo u Krvi Kristovoj.
U tom smjeru Bratovština je trebala biti aktivna, trudeći se oko produbljivanja vjere svih ljudi. Tko uđe u tajnu Krvi Kristove ne obnavlja se i ne čisti samo on, nego dotični poprima svijest odgovornosti za druge oko sebe…
Zato se od početka ubrajaju u glavne zadaće Bratovštine: djela ljubavi i milosrđa. Posebno su naglašena: pomoć siromasima, rad na pomirenju zavađenih, vjerska pouka, briga za bolesnike, pokop preminulih siromaha. Prvenstvena zadaća predstojnika Bratovštine bila je da njeguje zajedništvo vjere, osobito sa siromasima iz okolice…
U vrijeme kad se rađala Bratovština Rim je proživljavao Napoleonsku okupaciju te je, zbog vjernosti Papi, i sam sv. Gašpar zajedno s duhovnikom Albertinijem bio osuđen na izgnanstvo.
Godine 1815. papa Pio VII. potvrdio je Bratovštinu Krvi Kristove i podigao je na razinu Nadbratovštine, dodjeljujući joj mnoge oproste. Od toga trenutka ona više nije mala, lokalna grupa, već zajednica univerzalnog karaktera, u koju su mogle stupiti osobe, grupe, pa čak i redovi iz cijeloga svijeta.
Zbog širenja Zajednice i nakon svoga povratka iz izgnanstva, Franjo Albertini 1851. godine predaje vodstvo zajednice Gašparovim Misionarima Krvi Kristove.
Misionari od tada animiraju svoje zajednice pod nazivom – “Pobožno udruženje Predragocjene Krvi” (Pia Unio), koje se danas naziva Zajednica Krvi Kristove (ZKK).
Svetkovina Predragocjene Krvi Kristove u Prozorju svečano je proslavljena 1. srpnja 2021. kada je svoje „DA!“ definitivnoj inkorporaciji u Družbu Misionara Krvi Kristove izrekao br. Ivan Raljušić.
Prisutnom mnoštvu vjernih bila su i puna i nova srca nakon duhovnog programa koji se u Prozorju odvijao toga svečanog dana za Družbu Misionara Krvi Kristove i Zajednicu Krvi Kristove.
U 17 sati započelo je razmatranje sedam otajstava Krunice Krvi Kristove pred izloženim Presvetim Oltarskim Sakramentom koje je predvodio bogoslov i kandidat Misionara br. Ivan Orejaš. Za to vrijeme vjernici su mogli očistiti dušu u kupelji sv. Ispovijedi i pripremiti srca na slavlje sv. Euharistije koja je započela u 18 sati svečanim ulaskom procesije u crkvu Predragocjene Krvi Kristove.
Procesiju je predvodio i misno slavlje predslavio te propovijedao p. Ilija Grgić, CPPS, provincijalni delegat Poljske provincije i upravitelj Hrvatske delegature. S njim su u svečanoj koncelebraciji bila još osmorica svećenika među kojima i sva subraća iz Družbe Misionara Krvi Kristove u Hrvatskoj: p. Marijan Zubak, p. Stjepan Ivan Horvat i p. Davor Lukačević. Pred oltarom je stajao i kandidat za definitivnu inkorporaciju br. Ivan Raljušić, sabran i pozoran.
Misno slavlje započeo je uvodnom riječju Slavitelj: Za vrijeme Euharistije svaki dan podižemo kalež, pokazujemo ga i gledamo u njega i pokušavamo svim svojim moćima, snagama i duševnim i intelektualnim prodrijeti u to Otajstvo našeg otkupljenja. Ovo slavlje Euharistije je pokazatelj Božje ljubavi prema nama: jer dok se ne osjetimo voljenima, dok ne iskusimo tu Božju ljubav koja je uvijek prva, ne možemo se nikome dati. Pozvao je na molitvu za br. Ivana i njegove roditelje: Molit ćemo da ovaj čin, ovaj korak koji Ivan danas čini kao dar zaista prihvatite kako bi se mogao potpuno predati Bogu koji ga voli i kojega on voli. Jer ovo nije gubitak, već znak Božje ljubavi i prema Ivanu i prema vama.
Nakon navještaja Božje Riječi (Izl 24, 3-8, Ps 116, Ef 2, 13-20, Lk 10, 38-42) slijedi „razlamanje Riječi“ u propovijedi koja je započela čestitkom:
Čestitam svima nama ovdje sabranima u ovom hramu koji je pod zaštitom Predragocjene Krvi Kristove, ovog Otajstva našeg otkupljenja, oslobođenja i ozdravljenja jer, kako je sam naš Utemeljitelj rekao: ono je onaj središnji dio u kojem je sabrana sva duhovnost Crkve i koja se očituje u toj prolivenoj Krvi za naše spasenje. Čestitam svim članovima ZKK, subraći Misionarima, bogoslovima, svim svećenicima koji svaki dan po svojim rukama (uz)dižu to Otajstvo Predragocjene Krvi, sestrama Klanjateljicama Krvi Kristove, svima ovdje nazočnima…. Na poseban način želim čestitati tebi br. Ivane svetkovinu Predragocjene Krvi, ovo Otajstvo koje te oduševilo, za koje si odlučio potrošiti svoj zemaljski život da bi svojim svakodnevnim životom, revnim, savjesnim, odgovornim življenjem svećeništva govorio o Spasitelju koji nas je otkupio Predragocjenom Krvlju. Također ti želim čestitati na izboru evanđeoske perikope (Lk 10, 38-42) koju si danas predložio za misno slavlje. Ovo Lukino evanđelje je na neki način tvoja ‘magna carta’, mjesto gdje pronalaziš odgovore na svoja pitanja, na onaj dijalog koji vodiš s Gospodinom koji te je našao, ‘došavši u selo neko’, a točno znamo u koje selo, ušao je, nastanio se u toj kući s tobom; pustio si Ga unutra, dopustio si da se nastani i da započne vaša zajednička, neponovljiva avantura.
Prolazeći kroz gotovo cijelo 10. poglavlje Lukina evanđelja, Propovjednik je razložio koji su to darovi, krjeposti i uresi koji trebaju resiti Misionara Krvi Kristove. Sam početak 10. poglavlja govori o poslanju učenika jer je žetva velika, a radnika malo.
Isus govori svojim učenicima: dao sam vam svu vlast, možete gaziti po zmijama i štipavcima, ništa vam ne mogu. Nema te zmije, nema tog škorpiona koji te može ugristi, onesposobiti. Sve sam ti dao što ti je potrebno. Ali nemoj se radovati zbog toga, već se raduj što ti je ime zapisano na Nebesima, u Knjizi Života. Jer si odabran!… Odlazeći na sva ona mjesta, k onim ljudima koje je Isus sam htio posjetiti, s njima se sresti, učenici imaju jedan zadatak: ući u sredinu, ući u zbilju toga čovjeka koji stoji ispred tebe, pažljivo ga saslušati i jednu stvar reći: ‘Blizu je Kraljevstvo Božje! Bog sve drži u Svojim rukama, svime upravlja! Ma kako god ti se činilo da ti se život urušava, što god proživljavao – On je tu!’ A da Bog vlada, moći ćeš autentično reći kada sjedeći do Njegovih nogu svakodnevno i sam slušaš i čuješ Njegovu Riječ. Za tvoj svakodnevni osobni odnos s Gospodinom važna je jednostavnost i čistoća srca: ono što se otkriva u Isusovim riječima istog poglavlja Lukina evanđelja kada Isus u zanosu slavi Oca što je ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima. Upravo je dječja čistoća, dječje srce, pouzdanje, povjerenje, ono čime se kao Misionar trebaš odlikovati.
Propovjednik je nastavio: Riječi iz Lukina evanđelja koje si posebno odabrao danas i u kojima si se prepoznao, koje unose mir u tvoje srce, rasvjetljavaju sve one bojeve u tebi, glase: ‘Jedno je potrebno!’ Promatrajući Martu i Mariju, vjerojatno si se u Marti prepoznao. I po svom vlastitom životnom iskustvu došao si do toga da je uistinu samo ‘jedno potrebno!’ Stavljam ti na srce da upravo to ‘jedno potrebno’ svaki dan svjesno živiš: uz noge Gospodinove, slušaš Njegovu Riječ provodeći vrijeme s Njim i čuješ ono što On govori. … Još treba izbliza promotriti Martin stav: ljuta je i još u to pokušava uvući Isusa, primorati Mariju da joj pomogne da isto razmišlja, gleda isto kao i ona. Pazite: to joj čini njezina rođena sestra! Promotri da će te iz ovoga ‘jedno je potrebno! ‘ pokušati izbaciti nitko drugi doli oni koji se zovu tvoja braća. Na tebi je ostati stamen i svakodnevno se boriti za ono tvoje vlastito slušanje Gospodina, slušanje svim svojim bićem, svoga Otkupitelja i Spasitelja koji je svu Svoju Krv prolio za tebe. Istaknuta je i važnost obazrivosti, osjetljivosti srca za čovjeka koji je ranjen danas u našem društvu, onu vrlinu koja krasi milosrdnog Samarijanca: Ne možeš proći pored čovjeka iz kojega izlazi, curi životni sok, curi želja, nada, volja za životom.
Propovijed je završila obećanjem molitve: Molit ćemo u Euharistiji za milost da zaista iz 10. poglavlja Lukina evanđelja iščitavaš ono svoje poslanje u kojem se prepoznaješ i da nepodijeljena srca služiš Gospodinu i širiš slavu i čast Njegove Predragocjene Krvi, Cijene našeg spasenja.
Uslijedio je sam obred definitivne inkorporacije: molba Kandidata za doživotno primanje u Družbu te dopuštenje da pristupi polaganju vječnih obećanja od strane Provincijalnog delegata i odobrenje subraće Misionara. U činu prostracije Kandidat se prostire ispred oltara dok pjevači i puk klečeći svečano pjevaju Litanije svih svetih. Potom br. Ivan izriče svjesno i slobodno predanje Bogu u službu i obećanje vjernosti Družbi Misionara Krvi Kristove i da će živjeti prema njezinim Konstitucijama i Statutima do kraja svoga života. Upravitelj Hrvatske delegature prima br. Ivana zauvijek u Družbu te on potpisuje privolu koju je netom izrekao. Slijedi blagoslov misijskog križa, ljubljenje i stavljanja raspela na redovničku odoru/reverendu br. Ivana te svečani blagoslov definitivno inkorporiranog od strane Provincijalnog delegata kao i čestitke subraće.
Nastavlja se slavlje sv. Mise koja svoj vrhunac ima u sv. Pričesti. Na kraju sv. Mise Predslavitelj upućuje zahvale: dobrom Bogu na prekrasnom danu u kojem smo mogli proslaviti Otajstvo Predragocjen Krvi, na daru novog subrata definitivno inkorporiranog u Družbu, na roditeljima br. Ivana i na svemu što su činili i čine za svoga sina želeći im da postanu svjesni veličine dara kojim ih je Bog obdario.
Pozdravi i zahvale išli su i nazočnoj braći svećenicima, a na poseban način preč. mons. Antunu Ćorkoviću, rektoru Svetišta i župniku župe u Pleternici te na određen način duhovnom ocu br. Ivana u svojstvu župnika župe iz koje Ivan potječe.
Ovaj svečani dan i proslava završili su naklonom na blagoslov koji je nazočnima na kraju sv. Mise podijelio predslavitelj Euharistije p. Ilija Grgić.
Vrijeme je pred Došašće, vrijeme bdijenja i očekivanja Gospodinovog dolaska. Danas slušamo Evanđelje u kojemu nam Krist svraća pozornost na odgovornost, pouzdanost, poštenje, radišnost, vjernost itd. Ovo Evanđelje nesumnjivo se dobro uklapa u obično liturgijsko razdoblje koje završava i razdoblje bdijenja pred Gospodinov dolazak koje uskoro započinje, budući da upravo govori o mnogim osobinama i određenim ljudskim stavovima koji su nužni da se dobro pripremimo na dolazak Gospodina.
U današnjoj Isusovoj prispodobi slušamo o gospodaru koji je svojim slugama dao svoje talente, dakle vrijednu imovinu koja je trebala biti umnožena njihovim trudom i radom. Gospodar nakon svojega povratka hvali dvojicu od njih, dva puta izgovara iste riječi: Valjaš, slugo dobri i vjerni! U malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti! Uđi u radost gospodara svoga. Vidimo, dakle, da sluge nisu bili pohvaljeni za to što su zaradili mnogo novaca, a ni zbog toga što su pokazali vještinu. Pohvalu su dobili zato što su se pokazali dobrim i vjernim slugama, i to u nekoliko stvari.
Što to znači biti dobar i vjeran sluga? Što to znači dobro proživjeti Došašće? Kako se dobro pripremiti na ovo bavljenje našim životom pred Gospodinom?
Upravo ovako: biti odgovoran čovjek, pouzdan, pošten, radišan, ustrajan… Očito ovdje nije riječ o ljudskim stvarima, prizemnim, materijalnim, iako i u tim pitanjima moramo iskazati upravo takve osobine. Ovdje je riječ o našoj vjeri, našem duhu, našem izbavljenju.
I svatko od nas, neovisno o svom pozivu, zadaći koju je dobio, svojim talenatima i mogućnostima, mora se pokazati takvim dobrim i vjernim slugom, koji neće biti zao, lijen, bojažljiv i nestrpljiv poput trećega sluge…
Tako se, znači, neka svatko od nas marljivo vježba (ne samo u vrijeme Adventa) upravo u ovim odlikama, u ovim vrlinama, kako ne bismo možda iz usta Gospodina čuli ove riječi: A beskorisnoga slugu izbacite van u tamu. Ondje će biti plač i škrgut zubî.
Izvor: Živa riječ 2017. Evanđelja s razmatranjima, Zagreb, Prosinac 2016.)
NARUČITE knjigu razmatranja za svaki dan: TEL. 01 45 00 130 ili Email:info@cpps.hr
O, kako je nepravedna, neshvatljiva i neljudska pravednost Kraljevstva Nebeskoga. Slušajući ovu prispodobu osjećamo da ona nadilazi ljudski način razmišljanja, ljudsku logiku. Primorani smo, ili bolje rečeno, uvučeni smo u logiku Božjeg razmišljanja.
Samo prebivajući s Bogom možemo počet polako shvaćati koliko mu je stalo do spasenja svakog čovjeka neovisno o tome tko je on, koliko je star i što je sve dotad učinio u svome životu… On stalno traži priliku da nas „unajmi“, da nas obdari spasenjem.
Daje li mi moj odnos s Kristom takvu slobodu i dubinu shvaćanja njegovih želja? Trudim li se barem malo da njegove želje postanu i moje?
Izvor: Živa riječ 2017. Evanđelja s razmatranjima, Zagreb, Prosinac 2016.)
NARUČITE knjigu razmatranja za svaki dan: TEL. 01 45 00 130 ili Email:info@cpps.hr
Petrovo pitanje upućeno Isus i Isusov odgovor sile svakoga od nas da se zapitamo je li moguće baš uvijek moći i biti spreman oprostiti.
Svojom vlastitom snagom i svojom „moći“ – sigurno ne! Ali ako stalno osvještavamo sebi tko smo i tko nas je pozvao da idemo Njegovim putem i nasljedujemo ga, onda ta istina polako počinje dopirati do nas – Isus nas sam uči kako i koliko puta treba oprostiti. I on tako čini nama, uvijek kada god ga to zamolimo. Jasno nam to pokazuje u ovoj prispodobi u kojoj oprašta veliki dug i krivnju; ujedno nas poziva da učimo od njega te činimo isto tako iskazujući milosrđe i opraštajući ljudima.
Primjećujem li u svome odnosu s Isusom da se on nadvija nada mnom i nad svima nama?
Činim li i ja isto tako u svome odnosu s drugima?
Izvor: Živa riječ 2017. Evanđelja s razmatranjima, Zagreb, Prosinac 2016.)
NARUČITE knjigu razmatranja za svaki dan: TEL. 01 45 00 130 ili Email:info@cpps.hr
