Archives August 2019

U Centru pomirenja predragocjene Krvi Kristove, u Prozorju, održale su se duhovne vježbe na kruhu i vodi, u šutnji i molitvi.

Pročitajte jedno od iskustava s tih duhovnih vježbi.

Došla sam na ove duhovne vježbe u šutnji, postu i molitvi, u želji da se odvojim od svakodnevnih briga, obaveza, žurbe i stresa te da posvetim vrijeme Izvoru svakoga dobra – Bogu! Isto tako, da donesem i odluke, koje su bitne za daljnji suživot u obitelji. Bogu hvala, uspjela sam!

Dobila sam mir, radost, snagu i volju za promjenama. Ali ne za promjenama drugih nego sebe. Post u šutnji naučio me vrijednosti samog posta za duhovni život i kako cijeniti i konzumirati hranu koju nam Bog daje.

Nožna bdjenja su također novo iskustvo Duha. Potiču me za još više činjenja dobra bližnjima te otvaraju oči i uši moga srca, da bolje vidim i čujem Gospodina.

Zahvalna, obnovljena i sretna vraćam se svojoj obitelji u nadi da ću i njima donijeti svjetlo koje sam dobila.

Hvala i slava Isusu!

(jedna sudionica)

OSVRT S DUHOVNIH VJEŽBI možete vidjeti na linku.

U lijepoj i mirnoj prirodi u drugoj Misijskoj kući, u Centru pomirenja predragocjene Krvi Kristove, u Prozorju, održale su se duhovne vježbe na kruhu i vodi, u šutnji i molitvi. Nagovore vodio je br. Mario Petrović dok je duhovni dio vodio p. Marijan Zubak, CPPS.

Dnevni raspored sastojao se od nagovora, slobodnog vremena, svakodnevne svete Mise te mogućnost sakramenta Pomirenja i/ili razgovora, osim petka koji je bio dan pustinje, tj. cijeli dan bez zajedničkih aktivnosti. Svakodnevno je bilo organizirano cjelonoćno klanjanje pred Presvetim Oltarskim Sakramentom.

Pomoću metode Letio divina – načina meditativne molitve biblijskih tekstova – Sveto Pismo bilo je izvor napajanja, u kojem se moglo osluškivati Božje riječi. Dijelovi Letio divina u duhovnim vježbama bili su: čitanje tekstova Starog i Novog Zavjeta; meditacija – ulaženje u dijalog s tekstom; luminatio – što nam Bog govori po riječi; molitva iz dubine srca; kontemplacija – što Božja Riječ konkretno govori osobi; te akcija – kako primijeniti Božju Riječ u svakodnevnom životu.

Teme nagovora bile su o važnosti:

• Posta
• Šutnje i molitve
• Pustinje
• Euharistije

Sve religije govore o važnosti posta. Post je sredstvo za izgradnju kreposti te ima duhovnu i imunološku vrijednost za organizam. Katolička crkva ima dva zapovjedna posta:

• na čistu srijedu i
• na veliki petak

Pomoću posta izgrađujemo dublji odnos s Bogom, sa samim sobom i s drugim ljudima. Post skida koprenu s naših misli te nas oslobađa od potisnutih osjećaja. Pokazuje nam:

• kakvi su naši istinski osjećaji
• koje su naše slabosti i mane
• gdje se osjećamo ugroženi i slabi

Pomoću posta Otac nebeski nas obrezuje kao vinovu lozu, skida naše slabosti i mane, oblikuje nas kao Božji vinograd. Bijeg i kušnje prate post kao sredstvo koje nam pokazuju mjesta gdje smo najslabiji, najranjiviji, sebični. Post nam služi kako bi mogli vladati svojim nagonima, ovladati tijelom.

Šutnja i tišina uvode nas u sabranost i osobni kontakt s Bogom. Ako je buka svuda oko nas teško ćemo doći u dublji kontakt s Bogom. U tišini, sabranosti, skrovitosti možemo rasti i sazrijevati. Izvanjska šutnja pomaže nam kako bi zadržali mir u sebi i u srcu. Nemir i rastresenost narušavaju našu dušu i odnos s Bogom, sa samima sobom i s drugim ljudima.

Post i pustinja uvijek idu zajedno. Pustinja skida naše maske, pokazuje nam pravu istinu, kakvi smo u svojoj biti. Isus je proveo četrdeset dana u pustinji, bio je kušan. Bog ima razloge zbog kojih nas kuša, prokušava, da vidi što nosimo srcu i možemo li mu biti vjerni. Kada smo kušani Bog ima neki plan za nas, nama nepoznat. Za vrijeme kušnje i napasti nije dobro donositi nikakve odluke jer se nalazimo pod utjecajem negativnih osjećaja i misli.

Izabrani narod prolazio je kroz pustinju četrdeset godina. Nisu imali pouzdanje u Boga, mrmljali su cijelo vrijeme, bili su narod tvrde šije, bez vjere. Kušnja rađa vjeru. Potrebna nam je ustrajnost u napastima i ljubav kada nas netko odbacuje, vrijeđa…

Mi smo slabi i bespomoćni kada se nalazimo u kušnji. Tada se trebao obratiti Bogu, jer nas On može ojačati i ohrabriti. „Ja sam slaba i bespomoćna, ali Bog u meni može pobijediti sve napasti, prepreke i kušnje.” Potrebno je predati se u Božje u ruke. Neka nas On vodi. Osjećaj praznine, suhoće u razdoblju pustinje je potreban kako bismo tražili volju Božju.

Euharistija je živo vrelo, izvor s kojeg se napaja svaki vjernik. Važno je pripremiti se za susret u Euharistiji, doći ranije i sabrati se, osvijestiti si s kime dolazimo na susret, koga primamo. Euharistija je sveta gozba u kojoj blagujemo Kristovo Tijelo i pijemo Kristovu Krv.

U svetoj Misi Isus nas čeka, daruje nam se. To je istinski susret Boga i čovjeka. Prilikom primanja sv. Pričesti, pristupimo dostojanstveno k euharistijskom stolu, a nakon sv. Pričesti postajemo kristoliki – Krist prebiva u nama i mi u njemu.

Učinci svete Mise:

• Isus i ja postajemo jedno – živi tabernakul
• Rješavamo se lakih grijeha
• Pomaže nam kako bismo se oslobodili teških grijeha, mana, bolesti…
• Izgrađujemo osobni odnos s Bogom
• Povezujemo se u jedinstvu, s braćom i sestrama postajemo jedno
• Znamo potrebe drugih ljudi
• Bog nas tješi, donosi nam utjehu, daje nam oslonac

Isus nas u Euharistiji čeka raširenih ruku.

Tekst: M.H.
Slike: p. Davor i br. Ante

https://www.flickr.com/photos/136771458@N08/albums/72157710569196492

PROČITAJTE jedno od SVJEDOČANSTAVA (ISKUSTVO)
s ovih duhovnih vježbi.