Opća zamisao Družbe
Ovdje se nalazi prvi govor o “općoj zamisli Djela”, tj. Družbe misionara Predragocjene Krvi, kako je vidio sam sv. Gašpar, uz određene ispravke mons. Cristaldija…
“Tijekom razvoja vremenâ, u kojima se svidjelo Bogu sačuvati nas, u potrebi obnove narodâ, htio je Gospodin, u božanskom milosrđu (usp. Ef 2, 4), podići jedno vrijedno oruđe da zaustavi bujicu bezakonja i preurediti srce čovjekovo cijeneći odgovarajuću pomoć za posvećenje duša te za kontinuiranu i stalnu kulturu. Jedno takvo sredstvo vidi se u otvaranju sve više Misijskih kuća, organiziranju duhovnih vježbi za dijecezanski kler, kako bi u njima oživio pristojnost, primjer, studij, svetost, te ono što se slijedi po duhu antičke duhovnosti što su usađivali crkveni oci od kojih se posebno ističe Doktor Milosti, sv. Augustin. Srazmjerno tomu također je smjerao sv. Karlo Boromejski pri osnivanju Oblata, a isto tako i sv. Filip Neri pri osnivanju svoje Družbe [oratorijanci]. Ova Družba o kojoj raspravljamo razlikuje se od oratorijanaca samo u tome što svojem hvalevrijednom radu dodaje pučke misije i duhovne vježbe, kako pri javnom propovijedanju narodima tako (što se tiče duhovnih vježbi) i pri osobnom obavljanju u određenim Misijskim kućama. O ovoj stvari nije razmišljao apostol Rima, sv. Filip Neri, koji je svoju Družbu ograničio na pobožne stvari dobro poznate u njegovoj svetoj Družbi. Različitost od Oblata sv. Karla je u tome što oni imaju obveznu svezu prema savjesti, što nije laka stvar i manje je vjerojatno da će se to i drugdje brzo širiti. Isto tako, različitost od Misionara sv. Vinka Paulskoga je u tome što imaju svečane zavjete, a izvan misijskog apostolata i drugih pobožnih djela, određeno u njihovim svetim pravilima, ne mogu se prakticirati kako se u nastavku dokumenta objašnjava, ne dijeleći po običaju Crkvu na jedan ili drugi spol, kako bi sve duše imale udio na pašnjaku božanske Riječi da bi se vjera u njima širila, koji su čeznuli oživjeti: ‘Vjera dolazi po slušanju, a ono što se čuje dolazi po riječi Kristovoj’ (usp. Rim 10, 8-9). Preostaje nam pogledati i utemeljenje Redentorista, ali valja biti kratak, iako se ova Družba nalazi unutar Papinske Države ne širi se dalje te također u sebi nema one objekte koji daju uvjerljivost Djelu o kojem raspravljamo.
Kleričke bogoslovije priključeni Svetoj Stolici i vlastitim biskupima, dosta se razlikuju, ali s vrlo raširenom idejom apostolata prema duhu učitelja (doktora) Bartolomea del Montea i carskog markiza, za sav dijecezanski kler mimo svih svetih zavjeta. No, tamo gdje, već spominjani, Evanđeoski radnici prema svome vjernom nasljeđu vrše pučke misije, u svojim osnovanim kućama razmatraju sve ono što se događa svetim pastirima unutar njihovih biskupija, kako bi odmah odgovorili na potrebe naroda i u obnovi vrijednosti. Dok druge svete družbe, kao npr. Družba Isusova, kao prvi cilj imaju školovanje mladih, naše Misijske kuće i duhovne vježbe nastoje, koliko je moguće, što prije postići obraćenje duša, dobro svjedočanstvo života odraslih, dakle, apostolat usmjeren različitim staležima tih biskupija kako bi se sama edukacija podržala, olakšala i učvrstila.
Ne treba se bojati ako kler postaje sve slabiji, ako su uklonjeni župnici, kanonici i drugi sveti službenici korisni za potrebe određenih mjesta, s drugima postupno stvaraju zajedništvo u svezi jedistvene službe te se tako uključuju u apostolat toliko potreban za slavu Božju. Ne može ih odvratiti vlastiti rad, jer se ne zabranjuje takvo kreličko posredovanje, niti ih može starosna dob obeshrabriti da se katkada oslobode svetih dužnosti, jer tamo gdje se zdraviji posvećuju misijama, oni slabiji služe unutarnjim djelovanjem i uživaju mir koji daju utemeljene kuće te se zbog toga duša na poseban način u molitvi sjedinjuje s Bogom. Tako može neuključenost prouzročiti određeno duhovno zaostajanje, ali za sve ono što se tijekom vremena može dogoditi brinu se znanstveni skupovi koji na neki način ispravljaju ono što je bilo te usmjeruju prema onome što može biti korisno [potrebno].
Zaključio bih, dakle, da su ovi osnutci, potaknute pokojnim Vrhovnim svećenikom Piom VII., svojevrsno utočište [azil] za kler i željna obnova samoga klera, kako bi narodima bio svjetlo svetosti. Seminariji, nadalje, Crkvi Isusa Krista daju nove biljke i stvaraju postepenost, kako bi jedni na druge malo-pomalo utjecali i stvorili ujednačenost među klerom. Nadalje, svatko sve više potkrepljuje ovu mističnu biljku da bi mogla dati plemenite plodove zvanja za misije Propagande Fide, kojom se vode Evanđeoski radnici vrlo dobro zaštićeni čvrstim vrlinama, dovoljnim znanjem, odvojenošću od svega, a slava Božja bit će čudesno promicana. Svakoj duši koja voli Svečane zavjete otvoreno je široko polje rada kamo mogu otići i prigrliti druge institute, gdje se svatko osjeća pozvanim, ali taj korak bit će plod zrelog odabira i istinskog poziva. Stoga, u ovim bogoslovijama će se maksimalno prilagoditi Odredbe, kako bi narodi mogli imati svoje vanjske ispovjednike kojima se mogu obratiti, a biskupima će se omogućiti da nakon studija u seminarijima pogledaju kako napreduju novi svećenici u duhu vlastitog poziva, kako bi im kasnije mogli povjeriti brigu za određene župe ili druge svećeničke službe.
Sve ovo je samo jedna općenita ideja Instituta, a ako bude potrebno može se još pobliže odrediti.”
(sv. Gašpar del Bufalo, utemeljitelj Družbe misionara Krvi Kristove)