16. srpanj: KRV KRISTOVA I SAKRAMENT ŽENIDBE

Svakog dana u srpnju razmatramo Cijenu našeg spasenja i njoj se utječemo za potrebe nas i naših bližnjih.

Sva razmatranja su iz knjige: don LUIGI MARIA EPICOCO u suradnji s CPPS, Ci hai redenti con il tuo Sangue. Mese al Preziosissimo Sangue, Tau Editrice, 2019. godine.

Razmatranje

Trećeg dana bijaše svadba u Kani Galilejskoj. Bila ondje Isusova majka. Na svadbu bijaše pozvan i Isus i njegovi učenici. Kad ponesta vina, Isusu će njegova majka: „Vina nemaju.” Kaže joj Isus: „Ženo, što ja imam s tobom? Još nije došao moj čas!” Nato će njegova mati poslužiteljima: „Što god vam rekne, učinite!”

A bijaše ondje Židovima za čišćenje šest kamenih posuda od po dvije do tri mjere. Kaže Isus poslužiteljima: „Napunite posude vodom!” I napune ih do vrha. Tada im reče: „Zagrabite sada i nosite ravnatelju stola.” Oni odnesu. Kad okusi vodu što posta vinom, a nije znao odakle je – znale su sluge koje zagrabiše vodu – ravnatelj stola pozove zaručnika i kaže mu: „Svaki čovjek stavlja na stol najprije dobro vino, a kad se ponapiju, gore. Ti si čuvao dobro vino sve do sada.”

Tako, u Kani Galilejskoj, učini Isus prvo znamenje i objavi svoju slavu te povjerovaše u njega njegovi učenici. (Iv 2, 1-11)

Najjasnija slika Božje ljubavi se može pronaći u sakramentu Ženidbe. Ljubav između muža i žene najviše se približava onoj ideji koliko Bog žudi za Svojim stvorenjima. To što se iz susreta jednog muža i jedne žene rađa život pokazuje da je Bog izabrao takav odnos kao najvrijednije sredstvo kako bi stvaranje bilo moguće. Ono što nas najviše izgrađuje i najviše povrjeđuje u životu, primamo u obitelji. Ispreplitanje odnosa koje nastaje sakramentom Ženidbe, jedna je od najdragocjenijih i najosjetljivijih, najdelikatnijih stvari koje čovjek može primiti. Također, da bi se čovjeka oslabilo, potrebno je uništiti sve najvažnije odnose koji održavaju njegovu povijest. Zbog toga, Isus, čineći Svoj prvi znak – nanovo puneći rezerve radosti tijekom jednog slavlja vjenčanja, pokazuje što je iznad svega potrebno otkupljenja: donositi spasenje u naše temeljne odnose od kojih je sačinjen naš život.

Tko dadne život za brata, daje ga za Krista; tako, kada se hrani nekog brata, hrani se samoga Krista. (sv. Augustin)