Okružnica za svete duhovne vježbe prema Pravilima, 1848. – sluge Božjega Ivana Merlinija

Živjela božanska Krv

Okružnica [za svete duhovne vježbe prema Pravilima, 1848.]

Točno izvršavanje Pravila

Kada mi je naš otac, sluga Božji Gašpar del Bufalo, 1837. predao zadnju željkovanu Okružnicu za naše duhovne vježbe, istaknuo je da je to zadnja koju šalje. I on mi reče, jer sam ga upitao kako će se to u nastavku odvijati, da se mogu ponovno čitati prijašnje poslane okružnice koje su bile poslane.

Časna subraćo, prošlo je jedno desetljeće i deset okružnica, koje nam je on ostavio, već su bile čitane. To je zato da se ne smetnu s uma njegovi sveti dokumenti i da se ponovno zapalimo njegovim duhom, pa se ove godine vraćamo na onu prvu. Nemojmo se zadovoljiti time da je samo pročitamo, nego je nastojmo čitati sa stavom, onako kako nam je već naš otac (Gašpar) govorio: “Zadovoljan sam sa svojim pratiocima, ali bih u njima želio vidjeti još više duha”. Nalazimo se u vremenima kada se trebamo osigurati da se još tješnje sjedinimo s Bogom i prihvatiti nova djelovanja Duha u svetoj službi. Tu se priprema jedno veliko polje i obilna žetva. O predragi, ne propuštajmo dragocjene trenutke! Činimo sve da napredujemo što više možemo u duhovnom životu i s još većom revnošću za samu Božju slavu. Djelotvornije se potičimo na još bolje opsluživanje naših Pravila i Praksi. Tako ćemo također zadobiti milost našega oca (Gašpara) i obilni će božanski blagoslovi sići na našu Družbu.

Razmišljanja za poglavare naših kuća

Naš je otac (Gašpar) govorio: “Često preispitujmo svoje propuste”. Podsjeća se prije svega poglavare da im je Bog povjerio brigu za redovničku obitelj. Neka se ispitaju o ovome:

1. Neka se ispit savjesti čini četvrt sata prije ručka; neka se govore molitve u podne i navečer; neka svi sudjeluju u svetom razmatranju.

2. Neka svatko, tijekom mjeseca, u danu povučenosti (duh. obnove) obavi pripremu za smrt, a pripravnici neka imaju vjerski susret te se za njih pripremi kršćansko predavanje prema uputama Apostolskih konstitucija.

3. Neka se za ručkom i večerom, tijekom predjela, čita duhovno štivo. Gdje je malen broj članova zajednice, može se čitanje povjeriti pripravnicima, a misionar neka se zadovolji time da čita, ukoliko bude mogao, tijekom svetih duhovnih vježbi. A gdje se ni tako ne bude moglo raditi, održavajući koliko god se može duh naših Pravila, na početku će se pročitati jedna stranica, ili manje, ne propuštajući tijekom jutra kratko čitanje Evanđelja i nakon toga Martirologij (o svecima, mučenicima). Tišina neka se ljubomorno čuva, uz ono uobičajeno vrijeme, također i tijekom ovih čitanja kao i tijekom drugog dijela objeda, a kad se u blagovaonici uzme doručak, kada se ode i vrati na zajedničku točku. Naš otac nije htio da se ona prekine, jer je u Pravilima odredio i vrijeme rekreacije (druženja).

4. Neka se ne zaboravi vrijeme studija u određenim danima, upozoravajući kako o tome ovisi i naše bavljenje moralnim slučajevima u njihovim biskupijama.

5. Na kraju, neka se odredi vrijeme ispovijedanja žena, u određeno vrijeme dana, kako bi naši imali slobodne dane da se posvete studiju i svemu drugomu. Druge stvari o ovome, koje su od našeg oca, ne ćemo iznositi.

Upozorenje za sve naše

Naš otac (Gašpar) htio je, radi međusobnog poštivanja, da se po kući ne hoda nedostojno obučeni, da se među nama uvijek koristi izraz “on”, a s pripravnicima “vi”, da se prema pripravnicima nikad ne gradi povjerenje i da se nikad ne rade šale, pa ni među misionarima. Neka se ne puštaju životinje u blagovaonicu, a svugdje neka se održava red i čistoća. Neka se održava određeno vrijeme studija, molitve i djela naše službe. Neka se izbjegavaju previše napučeni putevi, neka se ne odlazi u određene kuće osim u nekoj nuždi, korisnosti ili prikladnosti, a u tome slučaju sa svom prikladnom opreznošću. Neka se bave sa stvarima koja su nekome svojstvena, poput župnika, župnih vikara (kapelana)…itd. Neka se crkvene stvari čine s kleričkom uzvišenošću te se točno obdržavaju sva pravila.

Nastojmo obdržavati ova pravila, bilo praktična ili usmjeravajuća, jer su nam darovana od našega oca.

Dobro je ovdje napomenuti da se nastavi briga za Euharistijske redovnice (Religiose Sacramentarie) u Rimu, od strane dvojice naših misionara. To izuzeće je učinio Sveti Otac Pio IX, 13. siječnja ove godine, u našim Pravilima, dajući tako za ovaj posebni slučaj potvrdu odredbama pape Grgura XVI. i pokazujući da se ništa ne čini bez njega.

Milost Gospodina našega Isusa Krista neka je uvijek s nama. Amen.

Rim, S. Salvatore in Campo, 7. studenoga 1848.

Ivan Merlini, apostolski misionar

Generalni moderator