Evanđeoski odlomak za razmatranje: Iv 20, 19-31
Ove riječi odnose se na nas jer smo mi oni koji su povjerovali, a nisu vidjeli vlastitim očima, nisu dodirnuli ljudsko tijelo Kristovo. Radujmo se jer nas Isus zove blaženima.
Istovremeno moramo biti svjesni da vjera nije nešto statično, nešto što jedanput dobiješ i traje zauvijek.
Vjera je dinamična, nešto što se tijekom našeg života razvija i prolazi kroz različite stadije. Parafrazirajući sv. Augustina, možemo reći da „povjerovavši jedanput Isusu, moram svakodnevno vjerovati…“. Ovo su itekako aktualne riječi.
Zar i mi koji smo povjerovali Isusu ne želimo ponekad kao sv. Toma dotaknuti Isusove ruke i noge, vidjeti ga svojim očima i otkloniti sve sumnje: je li to stvarnost ili mit?
Je li moj trud uložen u vjeru beskoristan?
Vrijedi li se svakodnevno žrtvovati živeći svoju vjeru u Isusa i za Isusa?
Činjenica da proživljavamo sumnje, postavljamo pitanja i ulažemo napor u traženje dogovora, nije ništa loše. Tako naša vjera jača.
Ako primjećujem da kroz teška životna iskustva moja vjera slabi, treba se prisjetiti Isusovih riječi: Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju! Treba se tada osobito truditi da ne izgubimo vjeru. Kad je riječ o nutarnjem rastu i razvoju duhovnog života, ne možemo se opustiti. Svoju vjeru treba njegovati kao što to radimo s cvijećem u vrtu ili na balkonu. Treba je kultivirati kao što radimo s povrćem u vrtu. Trebamo se brinuti za svoju vjeru da bude jaka kada dođu krize da se ne odvojimo od Boga.
Neka nas sv. Toma podrži i pomogne nam izdržati krize i sumnje.
Blaženi koji ne vidješe a vjeruju!
(Izvor: Živa riječ 2018. Evanđelja s razmatranjima, Zagreb, izdano: Prosinac 2017.)
NARUČITE knjigu:
TEL. 01 45 00 130
ili Email: info@cpps.hr