Svakog dana u srpnju razmatramo Cijenu našeg spasenja i njoj se utječemo za potrebe nas i naših bližnjih.
Sva razmatranja su iz knjige: don LUIGI MARIA EPICOCO u suradnji s CPPS, Ci hai redenti con il tuo Sangue. Mese al Preziosissimo Sangue, Tau Editrice, 2019. godine.
Razmatranje
Jer niste pristupili opipljivoj gori i usplamtjelu ognju, ni mraku, tami i vihoru, ni ječanju trublje i tutnjavi riječî. – Koji su je slušali, zamoliše da im se više ne govori jer nisu podnosili naredbe: Ako se ma i živinče dotakne brda, neka se kamenuje! I prizor bijaše tako strašan da Mojsije reče: „Strah me je i dršćem!” – Nego, vi ste pristupili gori Sionu i gradu Boga živoga, Jeruzalemu nebeskom, nebrojenim tisućama anđelâ, svečanom skupu, Crkvi prvorođenaca zapisanih na nebu, Bogu, sucu sviju, dusima savršenih pravednika i Posredniku novog Saveza – Isusu – i krvi škropljeničkoj što snažnije govori od Abelove. (Heb 12, 18-24)
Ono što je najvidljivije kod Isusa jest Njegova blagost. To nije neka niska cijena dobre volje, nego nešto sasvim suprotno: najviši oblik snage i jakosti. Možemo je opisati kao „čvrstu slatkoću”. Sposobnost je to da se istovremeno održe sve karakteristike i dobra i snage. Tko je blag, ne postaje vuk kada susretne drugog vuka, nego pobjeđuje vuka postojano ostajući janje, bez uzvraćanja napadom. Blag čovjek ne koristi snagu/silu kako bi izrazio samog sebe i ne gubi hrabrost u trenutku kušnje. Čovjek koji je blag nema potrebu impresionirati nekoga jer na tajanstven način pokazuje jednu dražesnost koja dolazi iz njegove dubine, a koja nema ništa s nekakvim „nastupom“. Blag čovjek je jak, snažan jer osjeća da je „netko“. Kristova Krv darovala nam je pripadnost i ta pripadnost jest korijen kršćanske blagosti.
Kolika je samo bila Isusova želja tijekom Njegova smrtnog života da prolije vlastitu Krv za otkupljenje svijeta, kao i želja da se svi njome okoriste, da sve duše u njoj imaju udjela. (Iz Pisama sv. Gašpara del Bufala)