Neka se vine naša molitva, Gospodine, kao kâd pred lice Tvoje!
Posveta crkve Predragocjene Krvi Kristove,
blagoslov 2. Misijske kuće Družbe Misionara Krvi Kristove te otvorenje Centra pomirenja Predragocjene Krvi Kristove u Prozorju 26. svibnja 2019.
Autori slika: Ratimir Delorko i Barbara P.
U nedjelja 26. svibnja Godine Gospodnje 2019., bilo je radosno i svečano u Prozorju kraj Dugog Sela. Vjernici iz obližnjih mjesta, iz Zagreba i okolice, članovi Zajednice Krvi Kristove i simpatizeri Misionara od ranih jutarnjih sati skupljali su se u dvorištu Misijske kuće kako bi nastavili duhovnu pripremu koja je započela dan ranije tj. u subotu 25. svibnja. U svečanost posvete crkve i blagoslov Centra pomirenja Predragocjene Krvi Kristove duhovno je prisutne vjernike uvodio p. Emanuele Lupi, CPPS, vice-general Družbe koji je za ovu zgodu doputovao iz Rima. U subotu je održao dva nagovora na sljedeće teme: „Sluga Božji Ivan Merlini – revni promicatelj pomirenja“ te „Sveti Gašpar – Apostol Predragocjene Krvi“. Uz osobnu molitvu pred Presvetim Oltarskim Sakramentom bila je mogućnost i za sakrament pomirenja, a priprava prvog dana završila je u popodnevnim satima sv. Misom.
Duhovni
program pripreme p. Lupi nastavio je i u nedjeljno jutro s temom
nagovora „Marija Majka i Kraljica Predragocjene Krvi i Majka
pomirenja“ kojim je vjernike uveo i pripremio za svečano slavlje
koje je uslijedilo.
Dolazak
zagrebačkog nadbiskupa, Josipa kardinala Bozanića u dvorište
Misijske kuće u Prozorju, nazočni vjernici pozdravili su srdačnim
pljeskom. Potom je započelo svečano slavlje pred vratima Misijske
kuće koja su širom otvorena Pastiru Crkve zagrebačke. Kardinala je
srdačno pozdravio upravitelj Hrvatske delegature Družbe Misionara
Krvi Kristove p. Ilija Grgić, CPPS predajući pod njegovu
nadpastirsku vlast i ovo novo zdanje građeno Bogu na slavu. U znak
te vlasti vice-general Družbe p. Emanuele Lupi predaje kardinalu
Bozaniću ključeve sa simbolima Družbe i hrvatskog grba. Kardinal
Bozanić prihvatio je ključeve zdanja te na čelu svečane povorke s
križem ušao u crkvu Predragocjene Krvi Kristove u pratnji
sedamnaestorice svećenika i brojnih bogoslova, a slijedilo ga je
brojno mnoštvo vjernika.
U
Isusovoj gesti „pustite malene k meni“, Kardinal je na početku
svečanog Misnog slavlja zamolio dječicu da dođu naprijed kako bi
što bolje vidjeli što se tu danas događa, kako bi se to usjeklo u
njihove pameti i da mogu svjedočiti jednom da su i oni bili dionici
ovog slavlja i obreda posvete koji se „ne događa svaki dan, ni
svake godine, već samo jedanput u povijesti svake crkve“, kako je
naglasio Kardinal.
Bogoslužju
Riječi prethodio je blagoslov Lekcionara, a uslijedila su sveta
misna čitanja. Kako je propisano za prvo čitanje Mise posvete crkve
pročitan je odlomak iz Knjige Proroka Nehemije koji opisuje narodni
zbor u Jeruzalemu nakon povratka iz babilonskog sužanjstva (Neh 8,
1-4a.5-6. 8-10). Nakon Ivanova Evanđelja (Iv 14, 23-29), o. Kardinal
u prigodnoj homiliji, progovorio je nazočnima kroz upravo pročitane
svetopisamske tekstove: „Riječ Božja koju smo slušali vratila
nas je u Stari Zavjet. Nehemija govori o radosti koja je zahvatila
Narod po povratku i obnovi Božjeg Hrama i, interesantno, zaključuje,
pozivajući sve na radost i slavlje, da je naša jakost Božja
radost. Tamo gdje je Bog s nama radostan, tamo gdje je Bog radostan
zbog nas, to je naša jakost. Mi smo jaki kada je Bog radostan s
nama, S našim životom, našim nastojanjima… a slabi smo kad
činimo ono što nas udaljuje od Boga.“ Kardinal je istaknuo da i
mi sa „starozavjetnim piscima i prorocima možemo ponoviti: Bog je
sa svojima! Bog svojih ne napušta. I ovdje u ovom slavlju na osobiti
način.“ Kardinal se osvrnuo i na riječi Ivanova Evanđelja
rekavši da su to riječi pune poziva i ohrabrenja. To su riječi
koje govore o čuvanju Božje Riječi po kojoj je Bog s nama: „Tko
čuva moju riječ, ja dolazim k njemu i nastanjujem se kod njega. U
našem srcu – prvi Hram Božji gdje Bog želi boraviti i nastaniti
se – ako čuvamo njegovu Riječ. I ova je crkva sagrađena da se
ovdje naviješta Riječ i da bude prostor gdje će se Bog posebno
nastaniti da bude s nama.“ A mi smo ovdje jer je Isus uskrsli živ,
prisutan u ovoj zajednici i nastanjuje se među nama. A to nam govori
o „onoj ljudskom razumu teško shvatljivoj istini da je Bog onaj
koji neprestano traži čovjeka, koji želi biti s čovjekom, koji
nas ljubi, koji nas je ljubio prije nego smo mi spoznali njegovu
ljubav. To je Bog! I to je misterij Božje ljubavi. Krv Kristova je
upravo znak toga – Ljubavi do kraja.“ Kardinal je naglasio i
drugu bitnu komponentu koja Krist danas naviješta u Ivanovu
evanđelju, a to je Njegov mir. Mir koji je različit od onog mira
koji daje svijet. Trebamo biti oprezni prema raznim mirotvornim
pokretima ovoga svijeta jer oni nisu ono o čemu Isus govori: duboki
mir srca koji izvire iz čuvanja Božje Riječi i života po toj
Riječi. Života u Božjoj prisutnosti, u Božjoj ljubavi koja nam se
očituje u Krvi Kristovoj. „A danas smo se sabrali ovdje da
posvetimo ovo mjesto, ovu crkvu koju posvećujem toj Božjoj
ljubavi“, naglasio je pri kraju svoje homilije o. Kardinal.
Nakon
molitve Vjerovanja, p. Willi Klein, CPPS, donosi moći bl. Alojzija
Stepinca koje je ovom prigodom Kardinal donio „da ih stavimo u ovaj
oltar da i na taj način bl. Alojzije bude trajno prisutan. Stoga kad
god budete ulazili u crkvu spomenite se toga: ovdje je on koji za nas
zagovara. On je moćan kod Boga. On nam pokazuje način na koji se mi
moramo odnositi prema Bogu. Molite često njega, tražite zagovor za
sebe, za svoje obitelji, za djecu i mlade, i za sve koji se Bogu
posvećuju“, rekao je Kardinal.
Kada
su moći ugrađene u oltar, uslijedilo je svečano pjevanje Litanija
Svih Svetih, molitva „O sveta Crkvo…“ te obred posveta oltara.
Kardinal na pet mjesta izlijeva sveto ulje te pomazuje oltar da bi
tako postao znamen Krista – Pomazanika. Istim uljem p. Ilija
pomazuje „stijene“ crkve na mjestima označenim križem.
Pomazanja simbolizira jedinstvo Glave i tijela Crkve. Nakon toga
Kardinal pali tamjan na pet mjesta na oltaru uz riječi: „Pozvani
smo svi prinositi miomiris dobrih djela Bogu Ocu na Nebesima. Neka se
vine naša molitva, Gospodine kao kâd pred Lice Tvoje; kao što se
ovaj dom ispunja ugodnim mirisom, tako i Tvoja Crkva neka odaje
miomiris Kristov.“
Slijedi
pokrivanje oltara bijelim platnom/oltarnikom koji na oltar donose
Klanjateljice Krvi Kristove. To ujedno simbolizira i pripremanje
stola za gozbu Večere Gospodnje. Na oltar se donose i pale svijeće
što simbolizira da je Krist svjetlost
na prosvjetljenje naroda (Lk 2, 32), a
pale se i četiri svijeće kod križeva na stijenama crkve te sva
svjetla u crkvenoj dvorani. Kad je oltar pomazan i prekriven
uslijedilo je slavlje Euharistije, a po Pričesti, blagoslov
svetohraništa u koje je pohranjeno Presveto uz kâd tamjana i
pjevanje himna „Svet, svet i presvet…“. Pošto je ključeve
svetohraništa predao p. Iliji, Kardinal potpisuje bulu o posveti
crkve koju svečano čita vlč. Josip Kuzel, župnik župe Uzvišenja
Svetog Križa, nakon čega zaori radosni Te
Deum!
Upravitelj
Hrvatske delegature Družbe Misionara Krvi Kristove na kraju misnog
slavlja zahvalio je na svemu najprije Gospodinu Bogu te svima koji su
na bilo koji način doprinijeli da ovo zdanje bude Bogu na slavu.
Zahvalio je i kardinalu Bozaniću na posveti crkve te donošenju i
ugradnji moći bl. Alojzija Stepinca. Zahvalio mu je i za očinsku
brigu prema Misionarima i za veliko očinsko srce kojim susreće
čovjeka u onim njegovim osnovnim potrebama te mu na dar dao
relikviju oca utemeljitelja Družbe sv. Gašpara del Bufaloa koju je
Kardinal zahvalno primio i ganut poljubio. Zahvala je išla i p.
Emanueleu Lupiju kao izaslaniku Generalne kurije te provincijalu
Poljske provincije p. Wojciechu Czernatowiczu, CPPS, prisutnim
svećenicima te svim redovnicama i njihovim poglavaricama prisutnima
na tom slavlju. Osobita zahvala išla je i p. Williju Kleinu, CPPS,
za nesebičnu ljubavi koju je uložio svojim dolaskom u naše krajeve
prije 40 godina, udarajući tako temelje Družbi u Hrvatskoj,
darivajući mu na uspomenu sliku Dugog Sela.
Na
kraju je još i o. Kardinal naglasio kako želi: „…da raste naša
ljubav prema Bogu koji nas neizmjerno ljubi. To je Predragocjena Krv
Kristova. Čudo Božje ljubavi. Čudo koje čovjek ne može nikada do
kraja razumjeti, ali srce razumije ako se Bogu otvori.“ Zahvalio je
p. Iliji rekavši da je on „poput starozavjetnog proroka Ilije
ovdje postavio mjesto tihog povjetarca, tišine po kojoj se Bog
približava čovjeku“, te poželio: „Neka Hrvatska delegatura
raste i cvate da što prije postane provincija.“
Svečanim blagoslovom koji je prisutnima udijelio Josip kardinal Bozanić, završilo je ovo svečano misno slavlje s posvetom crkve Predragocjene Krvi Kristove, blagoslov druge Misijske kuće i svečano otvorenje Centra pomirenja Predragocjene Krvi Kristove u Prozorju.
Autor teksta: M.V.