Otkriti – upoznati Krv Kristovu (2. dio)

Prvi stupanj duhovnosti Krvi Kristove (2. dio)

Gledajući očima vjere možemo također pronaći Isusovu Krv u trpljenju drugoga čovjeka. Želim dati jedan primjer – jedno iskustvo časne sestre koja je sudjelovala zajedno s Misionarima Krvi Kristove u misijama u jednoj župi. Sestra piše:

„Dogodilo se to za vrijeme misije u jednoj župi. Jedno prije podne došla je u župni dvor neka gospođa tražeći svećenika koji bi mogao doći k njezinom bolesnom mužu, ispovjediti ga i pričestiti. Zapisala sam prezime i obećala sam da će svećenik doći poslije podne. Trenutak poslije osjetila sam da bi trebala tamo poći, čak ako i ne bi bilo nekoga tko bi mogao ići sa mnom. Iz razgovora s tom gospođom nisam razumjela želi li se muž ispovijediti ili je njoj više stalo do toga da dođe svećenik. Nisam znala kako se ponašati kad dođem kod njih, o čemu razgovarati.

Kad sam ušla u kuću ugledala sam tamnu, bijednu sobu i čovjeka koji sjedi za stolom. Bio je vrlo bolestan. Imao je kvrgu na vratu i valjda je nedavno bio operiran. Vidjelo se da je vrlo slab. Sjela sam pokraj njega i počela sam pitati obične stvari – o djeci, unucima, ne znajući treba li uopće dirati temu vjere. A ovdje su započele teškoće (nisam znala dobro hrvatski jezik). Znala sam postaviti pitanje, ali vrlo malo sam razumjela od onoga što mi je pričao. Zbog svoje bolesti govorio je jako tiho. Samo u nekim trenucima razumjela sam da mi priča o svojoj bolesti i o obitelji. Trenutak poslije u dvorištu je njegov sin uključio miješalicu za beton. Onda ne samo da nisam razumjela, već više nisam uopće mogla ni čuti što govori. Znala sam da ono što trebam sada raditi je gledati na Krv Kristovu u tom čovjeku. Nije važno razumijem li ono što govori ili ne. Taj se čovjek zagledao u mene kada je pričao i znala sam da je za njega važno da ga netko sluša. Nastojala sam slušati i svjesno gledati u njega i vidjeti Krv Kristovu u njemu. Znala sam da je to jedina stvar koju mogu u tom trenutku učiniti. Pri kraju razgovora on je još upitao jesam li nešto shvatila. Odgovorila sam da sam razumjela malo i skupila sam hrabrosti još nešto reći.

Zamolila sam ga da bi nam mogao pomoći u misijama kroz svoje trpljenje i bolest tako da to preda Bogu na tu nakanu i na takav način se uključi u naše misije. Bila sam jako iznenađena njegovim odgovorom. Rekao je da zna da trpljenje treba predati i da to nastoji raditi. To je bio za mene najveći plod toga razgovora. Usprkos tome da se nismo mogli dobro sporazumjeti, ipak smo se u onom što je najvažnije uspjeli razumjeti. Iskusila sam da gledajući na Krv Kristovu, mogu vidjeti i razumjeti ono što mi se čini neshvatljivo i nemoguće.“ (A. K.)

Osim toga da Krv Kristovu mogu primijetiti u svome trpljenju ili trpljenju drugoga, ona je prisutna i u patnji koja dolazi zbog grijeha ili nepravde, jer je Isus zaronio u svoju Krv svaki grijeh i nepravednost. Tu želim iznijeti iskustvo jednog člana naše zajednice koji se našao u takvoj situaciji:

„Poslije smrti moje punice, punac je odlučio odjaviti svog sina iz stana u kojem je stanovao trideset dvije godine, tumačeći to, da on već ima šezdeset godina i treba mir, a sin dolazi pijan i čini mu nered. Pokušavao sam ga uvjeriti da to ne učini, jer je to nepravda prema sinu. Znao sam da ono što je govorio punac nije do kraja istina. Poslije nekoliko dana saznao sam da je punac učinio tako, kako je htio, i moj šogor je izgubio stan. Bio sam šokiran da se to pravno moglo dogoditi, da se moglo odjaviti šogora, ne pitajući ga je li se i on slaže s tom odlukom. Za to vrijeme prihvatio sam šogora u svoj stan, i za vrijeme svog slobodnog vremena, išao sam od ureda do ureda, pokušavajući riješiti taj problem. Konačno sam u uredima dokazao da je prekršen zakon i da je odluka načinila nepravdu mojem šogoru.

Za vrijeme jedne od tih mojih šetnji, hodajući ulicom zajedno s mojim šogorom, primijetili smo mojega punca kako ide u našem smjeru i zaustavivši se pred nama započeo me vrijeđati zamjerajući mi da se miješam u tuđe stvari. Njegovo ponašanje bilo je svakog trenutka sve više i više nametljivo. Vidjevši da nije moguć nikakav razgovor, otišli smo dalje. Punac je išao za nama u razmaku od dvadeset metara i dalje vičući i psujući. Bio sam svjestan da su oko nas ljudi koji nas gledaju i slušaju. U jednom trenutku htio sam se vratiti i fizički odgovoriti na njegove psovke, ali tada sam se podsjetio na Riječ života: „Svi će vas zamrziti radi imena mojega“. (Mk 13,13), i neovisno o tome da je punac još vikao za nama s velikim mirom u srcu išao sam dalje ne razmišljajući više što će ljudi misliti.

Prestao sam razmišljati o osveti. U tome trenutku razmišljao sam o Isusu kojega su bičevali. Posvijestio sam si da u ovoj situaciji Isus najviše trpi u mome puncu. Osjetio sam Isusovu blizinu, započeo sam se moliti, bio sam sretan da opet mogu dati svoju kapljicu krvi.“ (J. S.)

Ako želimo doživjeti to iskustvo u našem životu moramo naučiti pronalaziti i primati Boga u ovom svijetu, u svakodnevnom životu, u različitim situacijama, također i u onim teškim i vrlo žalosnim. Na primjer, hodajući ulicom može se vidjeti kako ljudi neozbiljno i neodgovorno voze automobile. Vidi se često nedostatak kulture, nasilje… Susrećući se sa svime time na ulici, u školi, na poslu, čovjek se u prvom trenutku obeshrabri i izgubi volju. Naše umijeće se oslanja na to da se učimo otkrivati Boga u poteškoćama, u žalosnim trenucima jer je Krv Kristova prisutna tamo na otajstveni način. Krv Kristova nadalje teče, prolijeva se iz svih rana svijeta. Ove rane nisu još Krv Kristova (i treba učiniti sve da bi ih zaliječili!) – ali ove rane su za nas uvijek prilika vidjeti, iskusiti, primijetiti Krv Kristovu.

Samo vidjeti u tim trenucima teškoću te priliku za bijegom – lako je. Zatvoriti se negdje i biti svet u samoći – to nije naš put. Možemo svjesno u ovim trenucima susresti Boga, susresti Krv Kristovu. Na žalost, često ova Krv nije primijećena.

Možemo to usporediti s time da prije nekoliko tisuća godina ljudi nisu znali kakva energija je skrivena u ugljenu koji se nalazi u zemlji. Tek kasnije se otkrilo koliko se energije dobiva kada ugljen izgara. Kako je dobro zimi imati nekoliko tona ugljena u podrumu! Tako je i s drugim izvorima energije: uljem, zemnim plinom itd. Kakva je sreća ako neka država otkrije da ima takva nalazišta! No, mi možemo otkriti takva “duhovna nalazišta” u Krvi Kristovoj koja je prisutna u ranama svijeta.

To je naša zadaća u ovom prvom stupnju duhovnosti Krvi Kristove: učiti pronalaziti, otkrivati i upoznati Krv Kristovu prisutnu ne samo u sakramentima, nego također u ranama današnjeg svijeta, oko nas, u ranama našeg života, ranama naše obitelji. Gledajući vjerom na tu Krv naći ćemo više snage i smisla ovim patnjama. Neka nam sam Isus pomogne bolje upoznavati, otkrivati i primjećivati njegovu Krv u našem životu i oko nas.

Iskustvo vezano na temu „Otkriti – upoznati Krv Kristovu“

“Želim ispričati jednostavan događaj koji je za mene bio iskustvo snage Krvi Kristove i njezinog utjecaja na promjenu mojega pogleda i mišljenja.

U kolovozu (kada su mnogi putovali) vraćala sam se kući vlakom. Sa mnom su još bile dvije osobe, za koje sam se morala brinuti. Vlak je bio prepun i cjeli put smo stajali doslovno na jednoj nozi. Putovali smo cjelu noć stojeći. Nakon cjelonoćnog putovanja vlakom razmišljali smo samo o tome da što prije dođemo kući. Ipak smo morali duže čekati autobus kojim smo se trebali voziti još trideset i pet kilometara. Ušli smo u autobus koji je također bio prepun ljudi. Uz velike poteškoće sam se progurala do vozača kako bih kupila kartu do našeg sela. Vozač je rekao da se ne zaustavlja u našem selu, nego ćemo morati ići do mjesta koje je nekoliko kilometara dalje. Za nas je to značilo da ćemo se ili morati vraćati nekoliko kilometara pješice s torbama ili čekati još jedan autobus. Bili smo jako umorni i zato sam molila vozača da se zaustavi u našem selu. Rekla sam kako smo imali težak put, ali je njegov odgovor ipak bilo hladno i odlučno „NE“. Ponovila sam molbu, ali bez rezultata. Zbog gužve i prtljage nisam se mogla vratiti na drugi kraj autobusa, gdje su bile osobe s kojima sam putovala. Dakle, stajala sam odmah pokraj vozača i sa strane sam gledala njegovo lice. Nisam imala dobar stav u srcu prema njemu. Mislila sam da je nehuman, loš, čak mi se u tom trenutku činio posebno ružan, nesimpatičan.

Za trenutak sam razmotrila to što mislim… borila sam se sa sobom, s umorom, mrzovoljom i žalošću. Podsjetila sam se na Riječ Života. Gledajući dalje na lice ovog čovjeka sve više i više sam postala svjesna da je za njega, kao i za mene, kao i za svakoga Isus prolio svoju Krv, da u Božjim očima on ima veliku vrijednost. Mislila sam također da je možda i za njega ovaj dan bio jako težak kao i za mene, možda je jako umoran, ta u njemu je prisutna Krv Kristova. Gledajući dalje na njegovo lice sa divljenjem sam pronalazila u njegovom licu nešto što me podsjećalo na Krista. Nikada do kraja života neću zaboraviti taj dojam.

Upravo smo se približavali našem selu. Vozač se prema meni okrenuo i nešto me pitao. Ton njegovog glasa bio je potpuno drugačiji nego na početku. Bio je miran i ljubazan. Trenutak smo razgovarali i uopće se nisam začudila kada se autobus zaustavio u našem selu. Ostala mi je samo zamišljenost nad riječima koje sam dobila za geslo za cijelu ovu godinu: „Krv Kristova je jača!“ (usp. Heb 12,24).
(T. C.)

Uredio: p. Josip G., CPPS

… nastavlja se idućom temom.

Otkriti – upoznati Krv Kristovu (1. dio)

Prvi stupanj duhovnosti Krvi Kristove (1. dio)

Da bismo mogli štovati Krv Kristovu, razgovarati s njom, ljubiti je itd., moramo je najprije otkriti i upoznati.

Što je to Krv Kristova?

Kad god govorimo o Krvi Kristovoj ne mislimo samo na njeno prolijevanje. Kada govorimo o Krvi Kristovoj imamo uvijek na umu cijelog Isusa koji je prolio svoju Krv za nas i koji je uskrsnuo. Da bismo upoznali značenje Krvi Kristove trebamo razumjeti da nam je kroz prolijevanje svoje Krvi, Isus želio nešto reći. Nije slučajnost da je Bog izabrao taj znak. Može se reći da je Krv Kristova poseban „jezik“ kojim je On progovorio. Isus je prolio svoju Krv da bi, ne samo riječima, nego i činom pokazao koliko nas voli i koliko voli svoga Oca.

Sada se podsjetimo gdje možemo danas pronaći Krv Kristovu? Gdje ju možemo otkriti?

Prvi način: možemo je pronaći u sakramentima. Posebno se je primjećuje u sakramentima sv. Euharistije i sv. Ispovijedi, ali prisutna je i u svakom sakramentu, jer su svi sakramenti plod Isusove prolivene Krvi. Govorimo da su sakramenti rođeni u otvorenom Isusovom boku.

Drugi način na koji je Isusova Krv prisutna u današnjem svijetu je Božja Riječ. Origen je rekao: „Govorimo da pijemo Krv Kristovu ne samo u sakramentalnom obredu nego i tada kada primamo njegove riječi u kojima je život.“ Dakle čitajući, razmatrajući Božju Riječ, na duhovan način primamo također i Krv Kristovu.

Postoji još treći način prisutnosti Krvi Kristove u današnjim svijetu, a to je mistično-univerzalna prisutnost. To je prisutnost Krvi uskrslog Krista koja prožima i spaja cijeli svemir.

Krv Uskrslog, koja svojom mističnom prisutnošću prožima cijeli svemir, prije svega susrećemo u patnji. Zašto? Kada je Isus na križu prolio svoju Krv, kako bi čovječanstvo obdario Božjom ljubavlju i životom, tada je u njoj oprao svaki grijeh i pad, svaku nepravdu, samoću, sumnju, poraz… U žrtvi života, ostvarenoj u krvnoj žrtvi na križu posvetio je čitav svijet svojom novom božanskom prisutnošću. Od Kristove smrti i uskrsnuća, od trenutka poraza grijeha kad je patnja postala izraz Božje ljubavi, smrt, grijeh i patnja imaju novo značenje. Postali su vjesnici i nosioci života jer su bili uronjeni u Krv Kristovu.

Mogu reći da sam to iskusio posebno za vrijeme teške bolesti. Kada sam bio jako bolestan i nisam razumio smisao svega toga što se događa, a bolest je trajala duže vrijeme, bilo mi ju je teško podnositi. Nisam imao mira, nisam znao smisao svega toga što se sa mnom događa. Upravo u to vrijeme, kroz duhovne vježbe i duhovno štivo upoznao sam da je Krv Kristova prisutna u svakoj patnji. Kada su došli trenuci boli, kroz vjeru sam pokušavao gledati na tu bol i posvjestiti si: sada je u meni posebno prisutna Krv Kristova – to znači Isus. Sada mi je On još bliži nego kad ne trpim. Sada u toj boli imam s Njime posebnu vezu – bliskost. Od toga trenutka nešto se promijenilo u proživljavanju bolesti. Na drugi način doživljavao sam svoju bolest. Znao sam da moja bol nije isprazna, tamo je posebno prisutna Krv Kristova, posebno sam bliži Isusu koji pati.

Nakon nekog vremena promijenio se moj način podnošenja svoga stanja, tako, kada nisam trpio nešto mi je nedostajalo, kao da je vrijeme bez trpljenja bilo manje korisno. Kao da je Bog bio dalje od mene kada nisam patio. Imao sam više mira, doživio sam istinitost ovih riječi: „Gdje god naiđemo na tjelesnu ili duhovnu bol, nepravdu ili grijeh, kad god stojimo ispred bolnog pitanja „zašto?“ – svugdje susrećemo Krista u njegovoj Krvi. Ta Spasiteljeva Krv, koja u Uskrslom prožima cijeli svemir, u patnji svijeta pronalazi tabernakul, mjesto susreta s čovjekom, i mjesto klanjanja. Tada snagom vjere, nade i ljubavi želi prožimati naš život, da ga očisti i pobožanstveni. Patnja, kao posuda koja drži Krv Kristovu, dobiva u svijetlu vjere novu, neizmjernu vrijednost. Mijenja čovjekov život, oslobađa ga, daje mu radost i istinski mir“ (Živi Kalež br. 29, str. 4)…

Uredio: p. Josip G., CPPS

… nastavlja se… (idi na drugi dio)

Sedam stupnjeva duhovnosti Krvi Kristove – općenito

Razmatranja tzv. „sedam stupnjeva duhovnosti Krvi Kristove

Što je to?

Ovih sedam stupnjeva možemo usporediti s “ljestvama” ili “stepenicama”. Stepenice nam pomažu popeti se gore ili sići dolje. Također te stepenice, tih sedam stupnjeva pomažu nam ući u dubinu duhovnosti Krvi Kristove, a to su:

1. Otkriti – upoznati Krv Kristovu
2. Štovati Krv Kristovu
3. Razgovarati s Krvlju Kristovom
4. Ljubiti Krv Kristovu
5. Prihvaćati i prikazivati Krv Kristovu
6. Klanjati se Krvi Kristovoj
7. Biti Krv Kristova

Da bismo sigurno ušli u dubinu duhovnosti Isusove Krvi trebamo ići polako, korak po korak. Ne valja preskakivati stepenice, ne isplati se, jer svaka stepenica ima svoje značenje.

Odi na prvu “stepenicu”

i redovito prati razmatranja…

Sonnino – nije uništen po zaslugama sv. Gašpara

Nakon osnutka, važan događaj su misije u gradu Sonnino (danas ima rang sela od oko 6000 stanovnika). Taj grad je u ono vrijeme bio poznat kao leglo razbojnika kojeg ni policija nije mogla pokoriti, jer su se umiješali i u nju. Namjeravali su poslati vojsku i grad sravniti sa zemljom. Grad se nalazi između Rima i Valecorse.

Sv. Gašpar je pisao pismo papi kako se grad ne smije razoriti, jer će nastradati i nevini ljudi, nego mu treba dati moralnu obnovu. Papa je dopustio Gašparu i njegovim misionarima da održe pučke misije, no ako budu neuspješne uništit će grad.

Odmah se bacio na posao. Bilo je to 1. siječnja 1821. kada je Gašpar sa svojom intervencijom spasio grad.

Sonnino još dan danas u zahvalu sv. Gašparu slavi njegov blagdan kroz 8-9 dana (21. listopada je blagdan sv. Gašpara).

Kako danas izgleda to mjesto, pogledajte na slikama: (klikni za pregled slika)

Dan slavlja osnutka Pia Unione (današnje ZKK),6. 12. 2014.

Na blagdan sv. Nikole, 6.12.2014., u crkvi sv. Nikole u Okovima bilo je svečano euharistijsko slavlje, koje je predvodio biskup.

U istoimenoj crvki, prije 200-tinjak godina na današnji dan, 8. prosinca 1808. godine, osnovana je Pia Adunanza del Preziosissimo Sangue (Pia Unione), današnja Zajednica Krvi Kristove.

Osnovao ju je vlč. Franjo Albertini (duže vrijeme bio je duhovnik sv. Gašparu), a sv. Gašpar del Bufalo propovjedao je prigodom ustanovljenja Bratovštine (Pia Unione) 8.12.1808., prigodom slavlja blagdana Predragocjene Krvi (1.7.1810.) u toj crkvi. Također je ovdje održao i svoje prve misije 8.12.1814., zatim opet 8.12.1820. Ovdje je propovjedao tijekom cijelog mjeseca srpnja u čast Predragocjene Krvi: prvi puta 1817. i još jednom 1826.

 

Više informacija možete pronaći na:
http://www.cpps.hr/blog/zajednica-krvi-kristove-opis-i-povijest/

 

httpv://youtu.be/Y13PFaj876Y

Molitva Duhu Svetomu

Duše Sveti, dahni u mene ­da što je sveto mislim.
Duše Sveti, potakni me ­da što je sveto činim.
Duše Sveti, privuci me ­da što je sveto ljubim.
Duše Sveti, ojačaj me ­da što je sveto štitim.
Duše Sveti, zaštiti me ­da što je sveto nikada ne izgubim.
Amen.
(sv. Augustin)

MOLITVA ZA POKOJNE

Dobri Nebeski Oče, od tebe dolazi svaki život i k tebi se vraća. Ti nam daješ zemaljski život kao pripravu za dioništvo tobom u tvojoj vječnoj slavi. Ne koristi­mo uvijek na dobro ovo darovano vrijeme. Neki potpuno odbacuju tvoje prijatelj­stvo. Drugi žele biti s tobom, tražiti istinu, pravednost i dobrotu, ali ljudska slabost često zamračuje čisto­ću duše i nakon smrti moraju proći čišćenje da bi se mogli susresti s tobom, licem u lice.

Molimo te, Gospodine, za sve naše pokojne koji trpe u mukama čistilišta gdje, u sjaju tvoje ljubavi,
moraju spoznati svoju vlasti­ tu bijedu, propuste i grijehe ovoze­mnoga života. Oče milosrđa, oslobodi od vječnepropasti sve za koje je tvoj ljubljeni Sin prolio svoju Predragocjenu Krv. Isprazno nabrajanje i površno izgovaranje molitava ne mogu spasiti duše naših pokojnih i umanjiti njihove patnje u mukama čistilišta.

Stoga ti želimo, zaje­dno s Krvlju Kristovom, prikazati i svoju krv kao znak ljubavi i zadovoljštine za spas naših umrlih. Neka trud naših ruku, vjernost Bogu, strpljivost u trplje­nju i uzajamna ljubav razbiju okove smrti i privedu naše preminule skorom i potpunom sjedinjenju s tobom.

Tvome beskrajnom milosrđu izručujemo na osobit način duše onih kojima dugujemo posebnu zahval­nost, od kojih smo primili život, vjeru i druga dobročinstva, kao i duše onih kojih se nema tko spomenuti,
da ih privedeš u život svoje vječne radosti.

Amen!

MOLITVA U BOLESTI I TRPLJENJU

Gospodine Isuse Kriste, ti si rekao:
“Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti.”
Ti znaš što znači podnositi patnju tijela i proživljavati tamnu noć duše.
Tvoj poziv snažno progovara mome srcu. Tješi me i daje snagu što
u svojim patnjama nisam sam, što ih mogu sjediniti s tvojima
i tako sudjelovati u tvome djelu spasenja.

U svjetlu tvoje muke moja patnja i bolest dobivaju
sasvim novi smisao i ima neprocjenjivu vrijednost.
Hvala ti, Kriste, za vjeru i nadu koje isijavaju kroz otajstvo križa.
Hvala za tvoje rane koje kazuju više od svih riječi
i tvoju Presvetu Krv koja me jača u trenutcima
kada nisam u stanju misliti, osjećati, moliti.

Oprosti za trenutke slabosti u kojima sam se tužio i mrmljao,
kada nisam znao ili mogao otvoriti svoje srce tvojoj ljubavi.
Isuse, znam da me razumiješ. U Maslinskom vrtu, u samoći Kalvarije,
i ti si bio svoju bitku da dovršiš započeto u skladu s voljom Očevom.

Budi uz mene i jačaj moj duh svojim Svetim Duhom
da tvoja ljubav uvijek u meni pobjeđuje.
Želim s tobom odanog srca uvijek ponavljati:
“Oče, u ruke tvoje pre­ dajem duh svoj!”
Molim te, Gospodine, podari mi tjelesno zdravlje i, po njemu,
novo svjetlo i novi žar ulij u moju dušu da ti mogu ponizno služiti.
Ali, učini me spremnim i za nova trpljenja, ako su ona potrebna
da se ispuni tvoj plan sa mnom i mojim bližnjima.

Zahvaljujem ti, Gospodine, za sve one koje si poslao
na moj životni put i koji mi pomažu svojom prisutnošću,
pri­mjerom, radom i moli­tvom.

Po svome beskrajnom milosrđu ti im budi nagrada u vječnosti.
Molim te, budi na pomoć i olakšaj patnje svim bolesnima,
svima koji proživljavaju teške životne trenutke ili su u životnoj opasnosti.
Meni udijeli ljubav i razumijevanje da im djelatnom ljubavlju mogu pomoći,
utješiti ih, ohrabriti i tako olakšati njihove patnje.
Želim sve dovesti i darovati tebi, nebeskom Liječniku,
koji im u njihovim patnjama više dobra daješ nego im ikakva bolest može oduzeti.
Sve nas privuci k sebi i dovedi u život vječni.
Amen.

MOLITVA ZA MILOST OPRAŠTANJA

Gospodine Isuse, Spasitelju! Ti ne želiš da na zlo uzvraćamo zlom, nego da zlo pobjeđujemo dobrom. Treba­ mo oprostiti svima, svakom čovjeku pa i onome koji nam nije drag, koji nas je povrijedio i ranio,
onome koji nam je nanio zlo i nepravdu. Nije lako moliti iskreno i iz svega srca za one koji su nam strani i daleki zbog svoga karaktera, svojih pogleda ili loših životnih navika, za one s kojima više ne bismo željeli imati ništa zajedničko.

Ali Tvoja Predragocjena Krv nam govori da ljubiš svakoga, bez iznimke. Otkupninu si platio i za one koje mi izbjegavamo ili odbijamo. I nama samima je već toliko puta oprošteno po tvom beskrajnomu milosrđu.

Svaki dan u Molitvi Gospodnjoj molimo za oproštenje naših grijeha onako “kako i mi otpuštamo dužnicima našim”. Zato te, Gospodine, molimo: udijeli nam dar svoga Svetoga Duha da očisti naša srca, našu ljubav i naš pogled na naše bližnje. Želimo tvojim očima gledati svakoga čovjeka. Želimo vidjeti samo dobro, pa i onda kada nam ljudska slabost i ograničenost zamagljuju i iskrivljuje pogled.

Molimo, Gospodine, tvoju milost da možemo istinski i potpuno oprostiti svakom bratu čovjeku, da možemo druge ljubiti poput tebe i da kroz tu ljubav tvoja spasiteljska Krv ponovo dotakne duše naših bližnjih. Nauči nas praštati kako bismo i sami zadobili milost tvoga potpunog oproštenja i tako postali radost i slava tvoga i našeg Ocu na nebesima.

Amen.

POUZDANJE U KRV KRISTOVU

(Za sve koji se bore za oslobođenje od raznih ovisnosti)

Gospodine Bože, ti si mi dao život i zdravlje, a ja nisam znao cijeniti tvoje darove. Zanemarivši ih lakomisleno postao sam ovisnik. Olako sam popuštao napastima i sada sam njihov rob. Nestalo je moje slobode. Osjećam se sputano i kao u okovima.

Zdravlje me napušta i moje snage su na izmaku. Postao sam muka drugima i se­bi. O, tako se želim osloboditi ove ovis­nosti što me vuče prema dnu, ali nema u meni više snage da se trgnem i podignem.

Koliko sam samo puta pokušavao započeti novi život. No svaka izgubljena bitka samo bi još bolnije ranila i pojačala moju nutarnju prazninu, odbojnost prema samome sebi i gađenje prema životu. Pa ipak: ja želim živjeti! Ja želim početi ispočetka! Želim pobijediti ovo zlo u sebi što me sputava i drži u lan­cima.

(izreci u srcu svoje konkretne ovisnosti kojih se želiš osloboditi)

Dotakni, Gospodine, moj um i moje srce spoznajom da je Krv tvoga Sina pobijedila pakao i smrt da bih i ja mogao u sebi osjetiti djelovanje i primiti božansku snagu tog nebeskog Lijeka. Poznam svoju slabost,
znam da vlastitim snagama ne mogu ništa. Stoga zazivam svoga anđela čuvara, sve anđele i svete Božje i sve one koji se pouzdaju u snagu Krvi Kristove da mole za me i da mole sa mnom.

Osnaži moju bijednu volju snagom svoje ljubavi da ne tražim više ljubavi i utjehe u svijetu i ljudima. Želim razborito izbjegavati susrete, poznanstva i si­tuacije koje su za mene izvor kušnje da se tako opet ne povratim u svoju ovisnost. Želim ustrajati u molitvi i prikloniti se Riječi Života kada me k sebi
vuku sila zla.

Udijeli mi mudrost da spoznam trenutke kušnje i izbjegavam svaku bližu grješnu prigodu. Gospodine Isuse, svako oslobađanje od zla i ovisnosti je bolno. Ja se bojim boli i patnje. Pomozi mi da u njima
prepoznam i ugledam tebe koji, usprkos boli i patnji, ustrajavaš na svom križnom putu.

Daruj mi milost ustrajnosti i vjeru u tvoju svemoguću i ozdravljujuću ljubav. Duše Sveti, snago mučenika, u kojima pobjeđuješ svaku ljudsku slabost i nemoć, udijeli meni i svima koji žele započeti nov život,
dostojan čovjeka i Djeteta Božjeg, snagu, strpljenje i postojanost u dobru.

Amen.