All posts by admin

Trideseta i prva nedjelja kroz godinu

Evanđeoski odlomak za razmatranje: Mt 23,1-12

Proturječnost između vjere i postupanja, nedostatak dosljednosti u životu, nekonzekventnost, hipokrizija, nedostatak ravnoteže između djela i srca, odvajanje nutarnje sfere od vanjske, odvajanje srca od moralnosti i zakona, ne dopuštaju farizejima, pismoznancima, razumjeti i prihvatiti cijelim svojim bićem Isusa koji je Mesija. Može se biti dobar glumac u životu, može se jedno govoriti a drugo živjeti, ali se Boga ne da prevariti, Bog gleda
srce.

Čovjeka se ne može uvjeriti da pođe za Kristom govoreći samo lijepe riječi, njemu je potreban konkretan stav. Današnjemu je svijetu dosta obećanja, odličnih ponuda; on traži realne stvari, stavove i djela koja su dokaz.

Kršćani današnjice često stoje pred teškim izborom davanja svjedočanstva vjere u Boga i često plaćaju za to najveću cijenu. Njihovo mučeništvo, svetost i život u teškim uvjetima su ta konkretna djelovanja. Oni ne samo da
znaju da Bog postoji, oni za Njega predaju sebe cijeloga, jer vjeruju i uzdaju se u to da ih ljubi i da ih nikada neće obmanuti.

Kakav je moj doživljaj vjere?

Kakvo svjedočanstvo dajem drugima?

Izvor: Živa riječ 2017. Evanđelja s razmatranjima, Zagreb, Prosinac 2016.)

NARUČITE knjigu razmatranja za svaki dan:
TEL. 01 45 00 130
ili Email: info@cpps.hr

Dvadeset i sedma nedjelja kroz godinu

Evanđeoski odlomak za razmatranje: Mt 22, 1-14

Kako bismo u potpunosti razumjeli smisao i sadržaj današnje prispodobe, moramo postati svjesni da je u onim vremenima zajednička gozba, osobito za vrijeme svadbenih svečanosti, bila nešto vrlo važno, a odbacivanje kraljevskog poziva na takvu proslavu smatralo se velikom uvredom. Ovi uzvanici kao da su još i potvrdili nanesenu uvredu ubojstvom slugu koje je poslao kralj. Zato možemo razumjeti veliki gnjev kralja koji je naredio istrijebiti ubojice i spaliti njihov grad.

Ovom prispodobom Isus opisuje stvarnost kraljevstva nebeskoga. Često je i u teologiji stvarnost vječnoga života na Nebu prikazivana kao zajednička gozba izbavljenih, zajedno s Trojedinim Bogom i legijom Božjih anđela.

Isus još jednom ukazuje vođama izraelskog naroda da su oni ti koji su pozvani na proslavu, koji su odbacili poziv i uvrijedili najprije proroke, a sada vrijeđaju i uskoro će ubiti Njega, Mesiju, poslanog od Boga. Iz ove prispodobe dalje čitamo, da se kralj, koji simbolizira Boga Oca, nije razočarao u priređivanju svečanosti sinu i naredio je pozvati sve one
koji na početku nisu bili pozvani.

Nesumnjivo je to upućivanje na pogane, koji su bili ti stranci u prolazu – kao što piše sv. Pavao – a sada su postali domaćini Bogu. Često se i mi slično ponašamo.

Pozvani smo od Boga na proslavu vječnoga života, ali se nerijetko oglušujemo na to i pokušavamo se opravdavati našim raznim životnim interesima i obvezama. To bi se očito moglo smatrati dovoljnim i razumljivim, onako kao što su se na prvi pogled činili i izgovori uzvanika.
Ipak, pozivatelj je Bog, a Njega se nikada ne odbija.

Premda Boga ne vrijeđa naše odbijanje i Njegov poziv na gozbu je stalan, ne možemo ga u beskonačnost omalovažavati jer nas može zadesiti sudbina nedostojnih uzvanika.

Izvor: Živa riječ 2017. Evanđelja s razmatranjima, Zagreb, Prosinac 2016.)

NARUČITE knjigu razmatranja za svaki dan:
TEL. 01 45 00 130
ili Email: info@cpps.hr

Dvadeset i šesta nedjelja kroz godinu

Evanđeoski odlomak za razmatranje: Mt 21,28-32

Primjer koji nam danas daje Isus ulazi u kontekst rasprava s Njegovim protivnicima: učenim ljudima, vođama naroda… Oni su nesumnjivo odmah odgonetnuli da su te prispodobe upućene baš njima.

Paradoksalno je da su zapravo pročitali Isusovu namjeru u ispričanoj prispodobi i ispravno mu odgovorili na pitanje: Koji od te dvojice izvrši volju očevu? Govore mu da je to onaj prvi, odnosno onaj koji se opametio u svojoj tvrdoglavosti i neposlušnosti prema ocu i ipak pošao učiniti što mu je ovaj naredio.

Pa ipak, bez obzira na to što su prepoznali da je ova prispodoba upućena njima, nisu uspjeli, poput ovoga prvog sina, osvijestiti se i barem malo razmisliti o svojem životu i postupcima. Ta oni su bili najznačajniji dio izabranoga naroda posvećenoga Bogu, svećenička i proročka klasa. Oni su trebali biti ti koji će prenijeti Boga i Njegov zakon drugim narodima, koji će proslaviti ime Jahvino među svim narodima. A ipak su obmanuli Gospodina, nisu ostali vjerni savezu s Bogom, nisu uspjeli postati tako vjerni i razboriti sluge.

Oni nisu slušali starozavjetne proroke, nisu poslušali Ivana Krstitelja, proroka svojega doba; isto tako ne slušaju Mesiju, najvećega među prorocima, Izbavitelja svijeta, Bogočovjeka.

Njihova su srca stalno i postojano tvrda, zatvorena za bilo koju istinu o Bogu, o njima, o drugome čovjeku…

I danas isto tako, nažalost, ne nedostaje takvih ljudi.

Zar i danas ne susrećemo ljude Crkve koji se oglušuju na poziv Krista jer više vole živjeti po vlastitoj volji, po vlastitom mišljenju, vlastitoj viziji kršćanstva i Crkve, po vlastitom uvjerenju…?

Samo da mi sami ne postanemo takvi ljudi! Samo da ove Kristove riječi: Carinici i bludnice pretekoše vas u kraljevstvo Božje – ne budu upućene meni i Tebi…

Izvor: Živa riječ 2017. Evanđelja s razmatranjima, Zagreb, Prosinac 2016.)

NARUČITE knjigu razmatranja za svaki dan:
TEL. 01 45 00 130
ili Email: info@cpps.hr