All posts by admin

Petnaesta nedjelja kroz godinu B

Evanđeoski odlomak za razmatranje: Mk 6, 7-13

Vi, dakle, ovako molite: Oče naš, koji jesi na nebesima! Sveti se ime tvoje!

Puno smo puta u različitim situacijama čuli od svećenika da se molimo. Što je dakle molitva? Definiciju znamo –
„razgovor s Bogom“.

Možemo se sada zapitati: razgovaram li ja s Bogom?

Ili možda za vrijeme svoje molitve zaobilazim Boga?

Molitva nije slatka priča, medeno ćaskanje koje bi trebalo skloniti nekoga da ispuni moje prohtjeve. Naročito u teškim i iznenadnim situacijama. Molitva također nije iluzija i rasprava o tome kakav je Bog. Molitva je otvaranje svoga srca istini i pozorno slušanje Duha Svetoga.

A to iziskuje napor i ustrajnost u svetoj strpljivosti. Riječ iz današnjeg Evanđelja nam pokazuje Isusa koji uči svoje učenike kako razgovarati s Ocem. Ocem koji se brine za svoju djecu.

Ponirući duboko u molitvu počinjem shvaćati da je molitva potrebna meni i da se zbog toga molim.

Molitva Očenaša spada u najljepše molitve. Neka nas Kristove smjernice sadržane u toj molitvi preobražavaju i dovedu da želimo razgovarati s Ocem koji nas voli.

Koju molitvu najviše volim moliti?

Koliko (vremenski) se molim srcem?

Molim li se Božjom Riječju?

(Izvor: Živa riječ 2018. Evanđelja s razmatranjima, Zagreb, izdano: Prosinac 2017.)

NARUČITE knjigu:
TEL. 01 45 00 130
ili Email: info@cpps.hr

Četrnaesta nedjelja kroz godinu B

Evanđeoski odlomak za razmatranje: Mk 6, 1-6

Najteže je biti prorok među svojim poznanicima, rodbinom i prijateljima. Isus je sam to iskusio. Potječe iz Nazareta, tamo ima puno prijatelja, rodbine, ali On – neprepoznati Mesija – dobio je ipak posebno poslanje.

Isus se čudi njihovoj nevjeri jer su njegovi Nazarećani čuli za velika čudesa i znamenja koja je činio, svojim su očima vidjeli i kako neke od njih ozdravlja.

Upravo ta svijest da je „jedan od njih“ ne dopušta im da naprave korak dalje, da prijeđu ovu blokadu čistog razumskog pristupa. To što su Isusa poznavali godinama, od djetinjstva i mladosti, predstavlja im smetnju da u njemu ugledaju „nekoga višeg“, Onoga koga je Bog izabrao, većeg od svih proroka. Učinio je Isus i tu nekoliko čudesa – na svu sreću našli su se neki pojedinci koji su bili u stanju izdići se iznad svoga ograničenog iskustva. No, bila je to samo nekolicina.
Je li moguće toliko se „naviknuti“ na Isusa da čovjek prestane vjerovati u njegovu moć?

Može li Mesija postati toliko „običan“ da čovjek počinje sumnjati u njegova djela?

Može li čisto razumski pristup, traženje samo na osnovu osobnog, našeg vlastitog iskustva dovesti do gubitka vjere?

Situacija opisana u današnjem Evanđelju pokazuje da je to moguće, a vrijedi i za nas danas. Naravno, potrebno je što više upoznavati Isusa i s intelektualne, znanstvene strane; ali potrebno je što više mu se približiti kako bi on postao naš svakodnevni Suputnik. Treba mudro pripaziti da nam Isus ne postane odveć “uobičajen“, netko prema kome ćemo se odnositi površno, s kime ćemo „biti“ samo na intelektualnoj razini…

Isus mora ostati Misterij za nas, svojevrsna tajna koju nećemo nikada dokraja spoznati ni dokučiti. Mora ostati „neobičan Netko“, Netko tko će nas svojim djelima i riječima zadivljivati…

Ako nam naše iskustvo i naš razum budu govorili nešto drugo i ne budu htjeli priznati Isusa za „neobičnog Nekog“ – ne dopustimo svom iskustvu i svom razumu da ograničavaju našu vjeru.

Ne dopustimo rutini da nam uguši vjeru. Naša vjere mora biti stalno otvorena za nešto novo što sa sobom donosi Isusa.

(Izvor: Živa riječ 2018. Evanđelja s razmatranjima, Zagreb, izdano: Prosinac 2017.)

NARUČITE knjigu:
TEL. 01 45 00 130
ili Email: info@cpps.hr

Trinaesta nedjelja kroz godinu B

Evanđeoski odlomak za razmatranje: Mk 5, 21-43

Ne boj se, samo vjeruj!

Na današnji dan Evanđelje otkriva nemoć čovjeka u obličju bolesti i smrti, kada nedostaje snage. Kakvu je mogućnost djelovanja imao otac djevojčice, budući da je medicina kod njezine bolesti bila nemoćna? Odlučio je pohitati Onomu za kojega je čuo da ima moć ozdravljenja. Možda u tom trenu nije bio čak ni svjestan do kojeg stupnja ozdravlja.

Jair je spoznao da je jedini put spasa za njega i njegovu kćer put povjerljivog obraćanja Bogu, Gospodaru života. Prije nego je došlo do toga, morao je savladati brojne prepreke. Bez obzira na to što je bio nadstojnik sinagoge, vršio značajnu funkciju i podlijegao javnoj ocjeni, donio je – mogli bismo reći iz perspektive tadašnjeg vremena – rizičnu odluku. Opazio je nekog nesvakidašnjeg, Isusa, koji ozdravlja, pozivajući se na ljudsku vjeru.

Obratio mu se za pomoć, iskazujući mu silno povjerenje. S Isusom je čak prošao tešku kušnju kada je saznao od ljudi da mu je kći umrla. Sigurno je trenutno doživio razočaranje, pojavila su se pitanja, sumnje, pretpostavke – da je Isus
brže došao k njegovoj kćeri, bila bi živa. Jair je ostao s Isusom. Osnažen u tom trenutku riječima: Ne boj se, samo vjeruj!, povjerovao mu je do samoga kraja.

Imaju pravo oni koji uspiju povjerovati Isusu ovako kako mu je povjerovao Jair. Vrijedi vrata mojega srca i doma ostaviti otvorena za Isusa.

Ne smijem ih zatvarati sumnjom sličnoj onoj koja je dotaknula ljude, koji su donijeli vijest o smrti Jairove kćeri.

Ne smijem posrnuti u vjeri i nadi vječnoga života! Znam li se obraćati Isusu usprkos javnom mnijenju?

Pozivam li Isusa u svoj dom? Molim li Isusa za ono što mi se čini besmisleno, što je odumrlo u meni?

(Izvor: Živa riječ 2015. Evanđelja s razmatranjima, Zagreb, izdano: Prosinac 2014.)

NARUČITE knjigu:
TEL. 01 45 00 130
ili Email: info@cpps.hr

Dvanaesta nedjelja kroz godinu B

Evanđeoski odlomak za razmatranje: Mk 4, 35-41

Nakon svakog posla čovjek se želi odmoriti – to je prirodno. Isus također za vrijeme prijelaza preko mora koristi renutak mira i zaspi. Nenadana oluja na moru prekida taj san. Probudivši se, Isus utišava oluju i more.

Učenike su sada prestrašile Njegove moći nad vjetrom i vodom.

Ne susrećem li se i u svom mirnom životu s takvim olujama i mećavama? Jesam li u stanju tada povikati kao učenici: “Gospodine, spašavaj, ginem!”

A možda računam na vlastitu snagu jer se bojim takve intervencije, jer me strah što će biti kasnije, kako će izgledati moj život?

(Izvor: Živa riječ 2015. Evanđelja s razmatranjima, Zagreb, izdano: Prosinac 2014.)

NARUČITE knjigu:
TEL. 01 45 00 130
ili Email: info@cpps.hr

Svetkovina Presvetog Trojstva

Evanđeoski odlomak za razmatranje: Mt 28, 16-20

Danas u Evanđelju slušamo kako su se Jedanaestorica uputila na goru na koju ih je Isus pozvao. Ne znamo točno o kojoj se gori radi, no gora je uvijek mjesto susreta s Bogom. Mojsije je na brdu Sinaju sklopio savez s Bogom i primio Deset zapovijedi, Židovi su se klanjali na brdu Sionu. Isus je razapet na brdu Kalvariji.

Na brdu se i učenici susreću s Isusom i on im daje vlast da idu i krste i poučavaju sve narode ono što je on njih poučavao. Uz tu zapovijed, Isus im daje obećanje da će uvijek biti s njima i da ih nikada neće napustiti. Isus im je mogao zapovjediti i da odmah idu, no prije toga želio se susresti s njima. Ovo je slika, uzor i poziv i nama da sve što činimo, činimo zajedno s Isusom. Susrećimo se s njim u molitvi, u njegovoj Riječi i sakramentima i ono što primimo od
njega to prenosimo drugima.

Postoji opasnost da se naša djela, naš apostolat pretvori u čisti aktivizam i da, ustvari, svojim životom ne naviještamo Krista nego da tražimo svoju slavu. Budimo ovdje oprezni i uvijek preispitujmo svoj život, svoje čine.

Sve što činimo, činimo u Ime Isusovo i njemu na slavu kako bi naša djela ostala za vječnost.

(Izvor: Živa riječ 2018. Evanđelja s razmatranjima, Zagreb, izdano: Prosinac 2017.)

NARUČITE knjigu:
TEL. 01 45 00 130
ili Email: info@cpps.hr