All posts by admin

Četvrta vazmena nedjelja

Evanđelje: Iv 10, 27-30

Krštenje je sakrament. Latinska riječ sakrament prijevod je grčke riječi mysterion, odnosno otajstvo, tajna. Krštenje je otajstvo vjere. Pokušajmo objasniti otajstvo svetog krštenja na temelju gore navedenih Isusovih riječi.

Krštenjem predajemo same sebe ili svoje dijete u ruke Isusa Krista. To je ruka iz koje nas nitko ne može otrgnuti. Tko god je u njegovoj ruci, neće propasti za vječnost, tome on daje vječni život.

Tko ne bi želio tako nešto za sebe ili za svoje dijete? Donoseći dijete na krštenje i polažući ga na ruke Dobrog Pastira, želimo da ono postane i da bude njegova ovčica. Voda doista to ne čini, već Riječ Božja, odnosno vjera.

U čemu će se ta vjera manifestirati? U tome da će se onaj tko je kršten pokazati kao prava ovčica Isusa Krista. On je Dobri Pastir jer život svoj polaže za ovce. Isus govori da njegove ovce imaju tri obilježja: ja ih
poznajem, slušaju glas moj i idu za mnom.

Roditelji i kumovi na krštenju obećavaju da će uz Božju pomoć odgajati i podržavati svoje dijete u kršćanskoj vjeri. Trebali bi, dakle, nastojati da dijete upozna Isusa, da naučiti slušati njegov glas i slijediti ga.

Nažalost, mnogi kršteni ne poznaju Isusa. Čijom krivnjom? Prvenstveno onih koji nisu održali svoje obećanje. Govoriš li svom djetetu o Isusu, Dobrom Pastiru?

I među onima koji su upoznali Isusa, mnogi ne slušaju njegov glas. Oni ne sudjeluju u obredima, nema ih tamo gdje se čuje Kristov glas, gdje se navještava njegova Riječ. Zašto?

Šalješ li svoje dijete na susrete zajednica za djecu ili mlade? Vodiš li ih sa sobom u crkvu?

Nadalje, među onima koji slušaju Isusov glas, mnogo je onih koji ga ne slijede kao Dobrog Pastira. Ne drže se onoga što je Gospodin rekao. Slušaju Božju Riječ, ali ne postupaju u skladu s njom.

Daješ li dobar primjer djeci u tom pogledu? Primjer je taj koji odgaja čovjeka.

Ako želiš da tvoje dijete bude radost tvoga srca, ne samo dok je malo, već i kasnije kada odraste, učiniti sve što je u tvojoj moći da ono postane janje Kristovo koje zna svoga Pastira, čuje njegov glas i slijedi ga.

M. P.

(Izvor: Živa riječ 2019. Evanđelja s razmatranjima, Zagreb, prosinac 2018.)

NARUČITE knjigu na:
TEL. 01 45 00 130
ili Email: info@cpps.hr

Treća vazmena nedjelja

Evanđelje: Iv 21, 1-19

U današnjem Evanđelju čitamo jedan vrlo živopisan, dinamičan i sadržajan izvještaj sljedećeg u nizu susreta učenika s uskrslim Gospodinom. Ne čudi nas radost i oduševljenje sv. Petra i drugih učenika. Situaciju bismo mogli usporediti s onom kada saznajemo da je nekog nama bliskog zadesila teška, pogibeljna nesreća. Ne znamo je li ta osoba preživjela, brzo sjedamo u automobil i odlazimo u bolnicu, i
tamo je nalazimo živu i spašenu. Nema sumnje da je radost tada velika, a ogroman teret pada s našeg srca. Doživljavamo radost kao da se taj netko vratio iz smrti u život.

Apostoli su proživljavali nešto slično kad su, nakon traumatičnih događaja Velikog Petka, susretali živog Gospodina. Mora da su osjećali veliku utjehu i olakšanje vidjevši da je Onaj kome su posvetili svoje živote, Onaj uz kojeg su vezali svoje velike i lijepe životne planove koji su Gospodinovom smrću „pali u vodu“, sada uskrsnuo od mrtvih, da stoji među njima živ i stvaran. Zasigurno, takva je perspektiva davala snagu i novu motivaciju u životu Gospodinovih učenika. Stoga Petar na Isusovo pitanje voli li ga, odgovara
entuzijazmom i bez oklijevanja: Da, Gospodine, Ti znaš da te volim.

Isus pita tri puta, a Petar tri puta odgovara potvrdno. Petar ne samo da mora ponovno položiti „ispit” na kojem je pao za vrijeme Isusova uhićenja i suđenja kada ga je tri puta zatajio, već je ovo trostruko potvrđivanje ljubavi prema Isusu trebalo Petru osvijestiti važnost i značaj te ljubavi. Petar mora stati na čelo i voditi Gospodinove učenike, jačati ih, biti im primjer.

Ali to Petrovo vodstvo nije nikakva privilegija moći koja upravlja drugim čovjekom, već vodstvo koje u prvom redu služi drugom čovjeku i koje se žrtvuje za povjereno stado. Petar će postati prvi Gospodinov učenik, ali ta privilegija znači da mora biti prvi u ljubavi, prvi u revnosti, prvi u službi za drugog čovjeka.

Petrova privilegiranost nije samo čast, znak njegove posebnosti zbog ovog odabira, već prije svega naporan rad na njivi Gospodnjoj.

Možda i mi često ponavljamo: Gospodine, Ti znaš da Te volim, ali što to doista znači za nas? Razmišljamo li o tim riječima?

Je li ta ljubav u našem životu konkretna i odražava li se zaista u našoj aktivnoj ljubavi prema Bogu i bližnjemu?

Jesam li svjestan da Gospodin od mene traži da budem „prvi“ u ljubavi, u službi, u konkretnim djelima milosrđa?

D. M.

(Izvor: Živa riječ 2019. Evanđelja s razmatranjima, Zagreb, prosinac 2018.)

NARUČITE knjigu na:
TEL. 01 45 00 130
ili Email: info@cpps.hr

Druga vazmena (uskrsna) nedjelja

Evanđelje: Iv 20,19-31

Na gornji odlomak Evanđelja treba gledati kroz prizmu Božjeg milosrđa čiju svetkovinu danas slavimo. Njegov nam sadržaj pokazuje Stvoriteljevu ljubav i poziva nas da i mi postanemo njezini širitelji. Milosrđe se najprije objavljuje u odnosu Uskrslog Krista s apostolima. Ono se izražava u daru opraštanja i mira.

Sjetimo se da su učenici napustili Učitelja u trenutku njegova zarobljavanja na Maslinskoj gori. Petar ga je čak tri puta javno zanijekao izjavivši da ga ne poznaje. Možemo samo zamisliti kako ta činjenica opterećuje njihovu savjest. Strah da će ih zadesiti sudbina njihova Učitelja, miješa se u njima s osjećajem unutarnjeg kaosa, izgubljenosti, nesigurnosti i kajanja. Stoga je prva stvar koju im Uskrsli daruje
– unutarnji mir.

Isus im ne otežava, ne optužuje ih i ne prigovara im. Naprotiv – on se i dalje ponaša kao njihov prijatelji. Oprašta im i želi da sami sebi oproste. To je put do njihova unutarnjeg mira. Ali to nije sve. Isus ne samo da prilazi svojim učenicima s poštovanjem i dostojanstvom, već im ukazuje posebno povjerenje. On želi da nastave s njegovim poslanjem širenja Božjeg oprosta i mira. Nakon što su sami iskusili njegovu milosrdnu ljubav na „vlastitoj koži“, dobivaju poziv da je šire drugim ljudima. Poseban medij za njezino širenje bit će sakrament ispovijedi i pomirenja.

Uskrsli Gospodin iskazuje svoje milosrđe i prema apostolu Tomi koji se prethodno nije našao među učenicima. Dopušta mu da fizički dodirne njegove rane i uvjeri se da je On zaista živ. Bog se ponizno spušta na razinu čovjekove potrebe, uzimajući u obzir njegovu slabost i ograničenost u otkrivanju istine.

Stoga je Isus vrlo milostiv, ne drži se ponosno, već pokazuje koliko mu je stalo do čovjeka. Razmatrajući današnju periklopu valja se zamisliti nad iskustvom Božjeg milosrđa u vlastitom životu.

Vjerujem li doista u Božje oproštenje do kraja?

Mogu li oprostiti sebi?

Jesam li milostiv prema sebi i drugima poput Gospodina?

Dopuštam li sebi duhovno da dotaknem blisku prisutnost Uskrsloga?

J.G.

(Izvor: Živa riječ 2019. Evanđelja s razmatranjima, Zagreb, prosinac 2018.)

NARUČITE knjigu na:
TEL. 01 45 00 130
ili Email: info@cpps.hr

Uskrs – Vazmena nedjelja

Evanđelje: Iv 20, 1-9

Proživljavamo najvažniji i najljepši blagdan kršćanske vjere – uskrsnuće našega Gospodina, odnosno blagdan kada se sjećamo Isusove pobjede nad smrću. Ne samo nad smrću u fizičkom i vremenitom, već nadasve u duhovnom smislu, u smislu pobjede nad Sotonom, grijehom i ropstvom.

Ima li što veće i ljepše za nas? Ta, ne robujemo više nikome i ničemu jer je Krist, naš Gospodin, pobijedio svijet, pokorio sve, pa i samo zlo. Slobodni smo, djeca smo Božja.

Cijenimo li tu činjenicu? Nitko ne želi biti nečiji rob, nitko ne voli biti porobljen i ograničen.

Mi smo kao djeca Božja već slobodni, otkupljeni iz ropstva dragocjenom Krvlju Bezgrješnog Jaganjca. Naravno da se u svom vremenitom životu moramo još boriti protiv napasti, grijeha, zla, ali imamo svijest o tome da je Isus već pobijedio!

I mi skupa s njim možemo pobijediti; nadvladati svoje slabosti, kušnje, svoje mane. Neprestano doživljavamo njegovu zaštitu i pomoć, dovoljno je da mu se obratimo molitvom, da mu se predamo u zaštitu, dok istovremeno nastojimo održavati prijateljstvo s Bogom tako što smo u stanju milosti posvećujuće, sjedinjujući se s Isusom u molitvi, razmatrajući i ispunjavajući njegove smjernice dane po Evanđelju.

Krist je doista uskrsnuo i to je razlog naše radosti, naše nade, naše sigurnosti da s njim sve možemo postići.

D. M.

(Izvor: Živa riječ 2019. Evanđelja s razmatranjima, Zagreb, prosinac 2018.)

NARUČITE knjigu na:
TEL. 01 45 00 130
ili Email: info@cpps.hr

Cvjetnica – Nedjelja Muke Gospodnje

Evanđelje: Lk 22,14 – 23,56

U onaj znameniti Četvrtak, prvi put u povijesti svijeta, u zoru kršćanstva, Isus izgovara riječi Pretvorbe: I uze kruh, zahvali, razlomi i dade im govoreći: »Ovo je tijelo moje koje se za vas predaje. Ovo činite meni na spomen.« Tako i čašu, pošto večeraše, govoreći: »Ova čaša novi je Savez u mojoj krvi koja se za vas
prolijeva.« Znajući svoju misiju i vrijeme odlaska, Isus nam ostavlja najveće blago – svoje Tijelo i svoju Krv, kao duhovnu hranu za život vječni.

Cijenim li i primam li dostojno to Blago? Isus zna što će se dalje događati. Zna da će ga svi ostaviti, a Petar koji je tako siguran u sebe prisezao na vjernost, izdat će ga.

Tada iziđe te se po običaju zaputi na Maslinsku goru … Udaljio se malo od učenika i žarko se molio: Oče! Ako hoćeš, otkloni ovu čašu od mene. Ali ne moja volja, nego tvoja neka bude! Isus je u svojoj ljudskoj naravi jako trpio zbog onog što ga je trebalo zadesiti. Zato je molio Oca neka promijeni njegovu „sudbinu“. Kao Čovjek bojao se patnje koju je imao podnijeti; bio je u smrtnoj muci… i… znoj njegov kao kaplje krvi…. I tada se usrdnije molio.

A onda se do kraja predaje Očevoj volji. Kako je velika Očeva ljubav i kako je beskrajno Isusovo pouzdanje u Oca. Isus je spreman na sve; iako bi sigurno radije umro na drukčiji način – bez te okrutne muke, usred ruganja svjetine, u vrućini dana kada sunce toliko peče da iz rana teče krv…

Kako mi je teško pomiriti se s mojom „sudbinom“ kada dođe vrijeme kušnje. Bojim se tjelesnog i duhovnog trpljenja. Tada dolazimTebi, Isuse, s molitvom da mi pomogneš nadvladati strah, trpljenje, bolesti. Ti me razumiješ jer si neizrecivo više trpio. Moje trpljenje približava me Tebi. Htio bih mirno i ponizno prihvatiti volju Tvoga Oca – tako kao Ti.

Rado bih izvršavao zadatke koje postavlja Bog preda me spremnošću kojom si Ti pošao ususret svome Izdajici. Nisi pobjegao, nisi izgrdio onoga koji Te izdao poljupcem. Izraz prijateljstva postao je izraz izdaje. Zatim, kao Janje koje ne pruža otpor, dao si se voditi, osuditi, bičevati… Pretrpio si sve, ruganje i bol, napuštenost… Dao si sve što je bilo Tvoje, sve do zadnje kapljice Krvi, kako bi nas spasio.

I danas se događa da svjetina izabire zločinca Barabu umjesto Tebe – Boga vječne, beskrajne Ljubavi. Na kraju si ipak porazio svako zlo, smrt, đavla. Ništa nije uspjelo zadržati Sina Božjega, nijedna mu cijena nije bila previsoka – za spasenje čovjeka… Hvala Ti, Isuse!

Uzdam se u Tebe, Gospodine moj, da ću i danas vidjeti Tvoju pobjedu.

Kriste, Otkupitelju, smiluj se meni i mojoj obitelji, mome narodu. Neka Tvoja sveta Krv bude za nas izvor snage i pobjede!

F. G.

(Izvor: Živa riječ 2019. Evanđelja s razmatranjima, Zagreb, prosinac 2018.)

NARUČITE knjigu na:
TEL. 01 45 00 130
ili Email: info@cpps.hr

Peta korizmena nedjelja

Evanđelje: Iv 8, 1-11

Osta Isus sam – i žena koja stajaše u sredini.

Bog se može naći ne samo u hramu, već u i izoliranosti, između ostaloga u planini. Maslinska gora i hram. Mjesto molitve i naučavanja. Mjesto Božje prisutnosti. Isus je ispunjen molitvom kojom gradi odnos s Ocem.

Isus iz današnjeg Evanđelja vraća dostojanstvo ženi preljubnici, ali ne samo to – On joj pomaže da dalje lijepo živi s ozdravljenom savješću.

Danas Isus dodiruje i moju savjest, kao i savjest ove žene, pismoznanca i farizeja.

Liječi li me susret s njim iznutra?

Izlazim li iz tog susreta kao bolji čovjek?

F. G.

(Izvor: Živa riječ 2019. Evanđelja s razmatranjima, Zagreb, prosinac 2018.)

NARUČITE knjigu na:
TEL. 01 45 00 130
ili Email: info@cpps.hr

Naš bogoslov i misionar br. Ivan Raljušić dijeli svoja razmišljanja o Božjoj Riječi.

Poslušajte što ima za reći!

Pratite ga na njegovom Youtube-kanalu: Ivan Raljušić