Svakog dana u srpnju razmatramo Cijenu našeg spasenja i njoj se utječemo za potrebe nas i naših bližnjih.
Sva razmatranja su iz knjige: don LUIGI MARIA EPICOCO u suradnji s CPPS, Ci hai redenti con il tuo Sangue. Mese al Preziosissimo Sangue, Tau Editrice, 2019. godine.
Razmatranje
Tada iziđe te se po običaju zaputi na Maslinsku goru. Za njim pođoše i njegovi učenici. Kada dođe onamo, reče im: „Molite da ne padnete u napast!”I otrgnu se od njih koliko bi se kamenom dobacilo, pade na koljena pa se molio: „Oče! Ako hoćeš, otkloni ovu čašu od mene. Ali ne moja volja, nego tvoja neka bude!”A ukaza mu se anđeo s neba koji ga ohrabri. A kad je bio u smrtnoj muci, usrdnije se molio. I bijaše znoj njegov kao kaplje krvi koje su padale na zemlju.Usta od molitve, dođe učenicima i nađe ih snene od žalosti pa im reče: „Što spavate? Ustanite! Molite da ne padnete u napast!”
Isus je također probdjeo kroz noć. On je također iskusio duboku tamu samoće, straha, napuštenosti. Tolika je bila bol koju je iskusio u Getsemanskoj borbi, u kojoj je prolijevao Krv. Te kapljice pomiješane sa znojem svjedoče da on nije samo pravi Bog nego i pravi Čovjek. On dobro poznaje naše ljudsko stanje, jer ju je duboko doživio. Ušao je u noć kako se nitko od nas ne bi osjećao neshvaćenim i samim. Doživljavamo trenutke kada ne nalazimo i ne možemo izgovoriti niti jedne riječi u molitvi – ali i u tim trenucima nas Isus sluša i razumije, jer dobro zna kako snažan može biti ljudski očaj. No, ima jedan detalj u ovom Lukinom evanđeoskom odlomku, koji nas potiče na djelovanje: Usta od molitve, dođe učenicima i nađe ih snene od žalosti pa im reče: „Što spavate? Ustanite! Molite da ne padnete u napast!” Naš duhovni život bi trebao biti nastojanje da ostanemo budni kada nam sve predlaže da pobjegnemo i da se oslobodimo. U tome smislu, moliti je uvijek jedna borba.
Patnja, muka zapravo je prisutnost Kristove ljubavi, izazov je to za nas izazov da se sjedinimo s njegovom mukom. Treba patnike ljubiti ne samo riječima, nego svom našom aktivnošću i našom zauzetošću (Papa Benedikt XVI., Dialogo con i sacerdoti della Diocesi di Bolzano-Bressanone, 6. kolovoza 2008).