Archives July 2020

Svakog dana u srpnju razmatramo Cijenu našeg spasenja i njoj se utječemo za potrebe nas i naših bližnjih.

Sva razmatranja su iz knjige: don LUIGI MARIA EPICOCO u suradnji s CPPS, Ci hai redenti con il tuo Sangue. Mese al Preziosissimo Sangue, Tau Editrice, 2019. godine.

Razmatranje

Nakon toga vidjeh: eno velikoga mnoštva, što ga nitko ne mogaše izbrojiti, iz svakoga naroda, i plemena, i puka, i jezika! Stoje pred prijestoljem i pred Jaganjcem odjeveni u bijele haljine; palme im u rukama. Viču iza glasa: „Spasenje Bogu našemu koji sjedi na prijestolju i Jaganjcu!”

I svi anđeli, što stajahu uokolo prijestolja i starješina i četiriju bića, padoše pred prijestoljem ničice, na svoja lica, i pokloniše se Bogu govoreći: „Amen! Blagoslov i slava, i mudrost, i zahvalnica, i čast, i moć i snaga Bogu našemu u vijeke vjekova. Amen.”

I jedan me od starješina upita: „Ovi odjeveni u bijele haljine, tko su i odakle dođoše?” Odgovorih mu: „Gospodine moj, ti to znaš.” A on će mi: „Oni dođoše iz nevolje velike i oprali su haljine svoje i ubijelili ih u krvi Jaganjčevoj. Zato su pred prijestoljem Božjim i služe mu dan i noć u hramu njegovu, i Onaj koji sjedi na prijestolju razapet će Šator svoj nad njima. Neće više gladovati ni žeđati, neće ih više paliti sunce nit ikakva žega jer – Jaganjac koji je posred prijestolja bit će pastir njihov i vodit će ih na izvore vodâ života. I otrt će Bog svaku suzu s očiju njihovih.” (Otk 7, 9-17)

Vjera nije samo u tome da znamo kako nas je Bog stvorio, nego puno više u tome da znamo kako nas ljubi. Ljubav se sastoji prije svega u brizi, blizini, u odgovornosti za drugoga. Bog vrši Svoju odgovornost za ono što je stvorio. Nije nas samo „bacio” u postojanje, nego je ispunio Svojom Prisutnošću naše iskustvo života. Isus je, zapravo, stvarnost, konkretizacija Ljubavi Božje u našem životu. On je ruka koja briše suze s našeg lica. On je za nas postao Put, Kruh i Cilj. Njegova Ljubav razlog je svemu što postoji.

Promatrajući Krv poniznog i bezgrješnog Jaganjca možemo uvidjeti da nas vječni Otac neprocjenjivo ljubi: zapravo, jer smo bili neprijatelji zbog počinjenog grijeha, dao nam je Jedinorođenog Sina Svoga koji nam je darovao život, trčeći kao zaljubljen na tešku smrti na križu, radi našega spasenja. (Iz Pisama sv. Katarine Sijenske)

Svakog dana u srpnju razmatramo Cijenu našeg spasenja i njoj se utječemo za potrebe nas i naših bližnjih.

Sva razmatranja su iz knjige: don LUIGI MARIA EPICOCO u suradnji s CPPS, Ci hai redenti con il tuo Sangue. Mese al Preziosissimo Sangue, Tau Editrice, 2019. godine.

Razmatranje

I nasta rat na nebu: Mihael i njegovi anđeli zarate se sa Zmajem. Zmaj uđe u rat i anđeli njegovi, ali ne nadvlada. I ne bijaše im više mjesta na nebu. Zbačen je Zmaj veliki, Stara zmija – imenom Đavao, Sotona, zavodnik svega svijeta. Bačen je na zemlju, a s njime su bačeni i anđeli njegovi.

I začujem glas na nebu silan: „Sada nasta spasenje i snaga i kraljevstvo Boga našega i vlast Pomazanika njegova! Jer zbačen je tužitelj braće naše koji ih je dan i noć optuživao pred Bogom našim. Ali oni ga pobijediše krvlju Jaganjčevom i riječju svojega svjedočanstva: nisu ljubili života svoga – sve do smrti. Zato veselite se, nebesa i svi nebesnici! A jao vama, zemljo i more, jer Đavao siđe k vama, gnjevan veoma, znajući da ima malo vremena!” (Otk 12, 7-12a)

Lijepo je znati da se radost rađa samo onda kada je oboren Optuživač. Samo tada kada se slomi prst osude koji nam vrlo često, zbog đavolskog djelovanja kroz zlo, stvara osjećaj potpunog promašaja i potlačenosti zbog krivnje. Pobjeda nad Optužiteljem događa se samo po Krvi Jaganjčevoj. Zahvaljujući Kristovoj žrtvi svatko od nas može vidjeti kako se u nama gradi ono smrtonosno djelo zla koje nam stalno šapuće onaj uništavajući pogled o nama samima, o drugima, o istini. Radost je zapravo uvijek radost zbog oslobođenja. To je uzvišenje onoga koji je bio rob, a sada se osjeća slobodan. To je radost onoga koji se osjećao mrtvim, a kasnije se vratio u život. To je radost oproštenja. To je radost zbog spasenja.

Đavao će sve poduzeti da spriječi neko dobro, ali pisano je: „… oni ga pobijediše Krvlju Jaganjčevom.“ Nadvladajte đavla kako pristoji, a Božanska Krv neka je vaša utjeha. (Iz Pisama sv. Gašpara del Bufala)

Svakog dana u srpnju razmatramo Cijenu našeg spasenja i njoj se utječemo za potrebe nas i naših bližnjih.

Sva razmatranja su iz knjige: don LUIGI MARIA EPICOCO u suradnji s CPPS, Ci hai redenti con il tuo Sangue. Mese al Preziosissimo Sangue, Tau Editrice, 2019. godine.

Razmatranje

On je slika Boga nevidljivoga, Prvorođenac svakog stvorenja. Ta u njemu je sve stvoreno na nebesima i na zemlji, vidljivo i nevidljivo, bilo Prijestolja, bilo Gospodstva, bilo Vrhovništva, bilo Vlasti – sve je po njemu i za njega stvoreno: on je prije svega i sve stoji u njemu. On je Glava Tijela, Crkve; on je Početak, Prvorođenac od mrtvih, da u svemu bude Prvak. Jer svidjelo se Bogu u njemu nastaniti svu Puninu i po njemu – uspostavivši mir krvlju križa njegova – izmiriti sa sobom sve, bilo na zemlji, bilo na nebesima. (Kol 1, 15-20)

Mir ne ovisi o okolnostima, nego mir ovisi o onom najdubljem dijelu u nama. Upravo zato mir kao plod Duha Svetoga ne rađa se u rješavanja konflikata koji nas okružuju, nego u dopuštanju Kristovoj Ljubavi da riješi konflikt koji se nalazi u nama. Samo čovjek koji nosi mir u sebi može taj mir širiti oko sebe. Onaj koji širi razdjeljenje, u stvarnosti je razdijeljen u samome sebi. Koji širi mir, u njemu prebiva mir. Apostol Pavao piše: Svidjelo se Bogu u njemu nastaniti svu Puninu i po njemu – uspostavivši mir krvlju križa njegova – izmiriti sa sobom sve, bilo na zemlji, bilo na nebesima. Ogromno djelo koje je učinila Kristova Krv možemo definirati kao ogromno djelo smirenja (izmirenja). Tko susretne Otkupljenje, susreće zapravo to izmirenje. Onaj koji je u miru, stvara mir.

Kao što ruža ostaje zatvorena tijekom noći zbog hladnoće, a čim se pojavi sunčeva toplina potpuno se otvori, raširi latice te pokazuje svoje živopisne crvene boje, tako i dobri Isus: ostao je zatvoren u noćnoj hladnoći tijekom mnogo vremena nakon grijeha prvoga čovjeka – do dolaska punine vremena – kada se zapalio zrakama žarke Ljubavi, otvorio se u svakom dijelu Svoga Tijela ižaravajući žar sjajne milosrdne Ruže u crvenilu prolivene Krvi. (sv. Bonaventura)

Svakog dana u srpnju razmatramo Cijenu našeg spasenja i njoj se utječemo za potrebe nas i naših bližnjih.

Sva razmatranja su iz knjige: don LUIGI MARIA EPICOCO u suradnji s CPPS, Ci hai redenti con il tuo Sangue. Mese al Preziosissimo Sangue, Tau Editrice, 2019. godine.

Razmatranje

Pa budući da djeca imaju zajedničku krv i meso, i sam on tako postade u tome sudionikom da smrću obeskrijepi onoga koji imaše moć smrti, to jest đavla, pa oslobodi one koji – od straha pred smrću – kroza sav život bijahu podložni ropstvu. Ta ne zauzima se dašto za anđele, nego se zauzima za potomstvo Abrahamovo. Stoga je trebalo da u svemu postane braći sličan, da milosrdan bude i ovjerovljen Veliki svećenik u odnosu prema Bogu kako bi okajavao grijehe naroda. Doista, u čemu je iskušan trpio, može iskušavanima pomoći. (Heb 2, 14-18)

Jedna od najljepših karakteristika ljubavi je strpljivost. Koji ljubi zna dati vrijeme za ljubljenoga, zna poštovati njegovo vrijeme, zna se nadati u darovanom vremenu. Tako nas je Isus ljubio. On se nije žurio da nas vidi promijenjenima ili obraćenima. Znao je biti suputnik svakomu i znao je iskoristiti prikladno vrijeme. Njegova strpljivost je proistekla iz iskustva: Doista, u čemu je iskušan trpio, može iskušavanima pomoći. Svaki dan koji nam je darovan je ispit strpljivosti koju Bog ima s nama. Ako si to osvijestimo možemo s psalmistom reći: Nauči nas dane naše brojiti, da steknemo mudro srce. (Ps 90, 12) Stoga što smo iskusili strpljivost Kristove ljubavi, možemo zauzvrat ljubiti u strpljivosti.

Krv Isusova nas poziva na svjedočanstvo Njegove prisutnosti, da budemo živa arka marginaliziranima i ugnjetavanima kojih je ljubav Božja svjesna. Nikada nisu sami jer je Bog uz njih. Naš hodočasnički Bog žudi biti s patnicima, s odbačenima na rubovima društva i s onima čiji su životi ugroženi. Njima pokazuje Svoju ljubav i brižnost po našoj misionarskoj prisutnosti. Budimo s ljudima pokazujući im kako njihovo hodočašće nije lutanje bez cilja već put mnogih koji su njime prošli. Budimo im znak. Dionici smo Novoga Saveza, zapečaćenog Jaganjčevom Krvlju. (B. Fischer, CPPS)

Svakog dana u srpnju razmatramo Cijenu našeg spasenja i njoj se utječemo za potrebe nas i naših bližnjih.

Sva razmatranja su iz knjige: don LUIGI MARIA EPICOCO u suradnji s CPPS, Ci hai redenti con il tuo Sangue. Mese al Preziosissimo Sangue, Tau Editrice, 2019. godine.

Razmatranje

Imamo dakle, braćo, slobodan ulaz u Svetinju po krvi Isusovoj – put nov i živ što nam ga On otvori kroz zavjesu, to jest svoje tijelo; imamo i Velikog svećenika nad kućom Božjom. Pristupajmo stoga s istinitim srcem u punini vjere, srdaca škropljenjem očišćenih od zle savjesti i tijela oprana čistom vodom. Čuvajmo nepokolebljivu vjeru nade jer je vjeran Onaj koji dade obećanje. I pazimo jedni na druge da se potičemo na ljubav i dobra djela te ne propuštamo svojih sastanaka, kako je u nekih običaj, nego se hrabrimo, to više što više vidite da se bliži Dan.

Jer ako svojevoljno griješimo pošto primismo spoznanje istine, nema više žrtve za grijehe, nego strašno iščekivanje suda i bijesa ognja što će proždrijeti protivnike. Je li tko prekršio Zakon Mojsijev, bez milosrđa biva pogubljen na osnovi dvojice ili trojice svjedoka. Zamislite koliko li će goru kaznu zavrijediti tko Sina Božjega pogazi, i nečistom smatra krv Saveza kojom je posvećen, i Duha milosti pogrdi? (Heb 10, 19-29)

Plod ljubaznosti je nešto sasvim suprotno od tzv. obrambenog stava. Ljubaznost daje povjerenje, trudi se pronaći ono dobro u osobama i stvarima, ne gleda u sumnji, ne očekuje neki drugačiji završetak. Ljubaznost zna poticati dobro koje ne pravi buku, nasuprot zla koje uvijek zna kako privući pozornost. Tko dopusti biti potaknut ljubavlju Kristovom, zna kako se usredotočiti na stvarnost na jedan drugačiji način. Zna usmjeravati na dobro i zna izabirati ono u čemu se pokazuje to dobro. Upravo onako kako je govorio jedan veliki teolog: „Ljubav se vidi.” Zapravo je to i Isus rekao Svojim učenicima – prepoznat će vas po vašoj ljubavi: Po ovom će svi znati da ste moji učenici: ako budete imali ljubavi jedni za druge. (Iv 13, 35)

Ono što svijetu treba je otkupljenje. Zato, slavite Euharistiju živeći je. Budite živi Kalež bez da o tome govorite. Marija podno križa nije ništa govorila. Dovoljno je da s vjerom budete prisutni svagdje gdje Krist prolijeva Svoju Krv s križa, za čovječanstvo. (W. Wermter, CPPS)

Svakog dana u srpnju razmatramo Cijenu našeg spasenja i njoj se utječemo za potrebe nas i naših bližnjih.

Sva razmatranja su iz knjige: don LUIGI MARIA EPICOCO u suradnji s CPPS, Ci hai redenti con il tuo Sangue. Mese al Preziosissimo Sangue, Tau Editrice, 2019. godine.

Razmatranje

A ovo je navještaj koji smo čuli od njega i navješćujemo vama: Bog je svjetlost i tame u njemu nema nikakve! Reknemo li da imamo zajedništvo s njim, a u tami hodimo, lažemo i ne činimo istine. Ako u svjetlosti hodimo, kao što je on u svjetlosti, imamo zajedništvo jedni s drugima i krv Isusa, Sina njegova, čisti nas od svakoga grijeha. Reknemo li da grijeha nemamo, sami sebe varamo i istine nema u nama. Ako priznamo grijehe svoje, vjeran je on i pravedan: otpustit će nam grijehe i očistiti nas od svake nepravde. Reknemo li da nismo zgriješili, pravimo ga lašcem i riječi njegove nema u nama. (1 Iv 1, 5-10)

Dobrota kao plod Duha Svetoga također je posljedica iskustva Kristove Ljubavi. Možemo reći da je dobrota zapravo provjera jesmo li zaista zaronili u Njegovu Krv ili nismo. To nam Apostol Ivan objašnjava: Reknemo li da imamo zajedništvo s njim, a u tami hodimo, lažemo i ne činimo istine. Ako u svjetlosti hodimo, kao što je on u svjetlosti, imamo zajedništvo jedni s drugima i krv Isusa, Sina njegova, čisti nas od svakoga grijeha. Potiče nas da branimo i čuvamo zajedništvo s braćom koje nam omogućava očišćenje od grijeha upravo posredstvom Kristove Krvi. Nastojanje oko vjerne i autentične ljubavi prema bližnjemu pospješuje u nama djelovanje milosti. Koji vjeruje, a ne ljubi, rasipa taj dar vjere. A koji vjeruje i ljubi čini vjeru djelotvornom.

Svi mogu mnogo crpsti sa Spasiteljeva izvora. Ta Krv ima tisuće glasova: glas poziva, oproštenja, istine, mira, svjetla, ljubavi. Svaka duša sluša vlastiti glas i čuva ga. (Iz spisa s. Marie Antoniette Prevedello)

Svakog dana u srpnju razmatramo Cijenu našeg spasenja i njoj se utječemo za potrebe nas i naših bližnjih.

Sva razmatranja su iz knjige: don LUIGI MARIA EPICOCO u suradnji s CPPS, Ci hai redenti con il tuo Sangue. Mese al Preziosissimo Sangue, Tau Editrice, 2019. godine.

Razmatranje

Tada mu pristupi mati sinova Zebedejevih zajedno sa sinovima, pade ničice da od njega nešto zaište. A on će joj: „Što želiš?” Kaže mu: „Reci da ova moja dva sina u tvome kraljevstvu sjednu uza te, jedan tebi zdesna, drugi slijeva.”Isus odgovori: „Ne znate što ištete. Možete li piti čašu koju ću ja piti?” Kažu mu: „Možemo!”A on im reče: „Čašu ćete moju doduše piti, ali sjesti meni zdesna ili slijeva – to nisam ja vlastan dati, to je onih kojima je pripravio moj Otac.” Kada su to čula ostala desetorica, razgnjeve se na dva brata. Zato ih Isus dozva i reče: „Znate da vladari gospoduju svojim narodima i velikaši njihovi drže ih pod vlašću. Neće tako biti među vama! Naprotiv, tko hoće da među vama bude najveći, neka vam bude poslužitelj. I tko god hoće da među vama bude prvi, neka vam bude sluga.” „Tako i Sin Čovječji nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge.” (Mt 20, 20-28)

Vjernost je jedna pouzdana veza i u kršćanskoj vjeri rađa se iz činjenice da je Ljubav Božja dostojna povjerenja. Mi smo po naravi nedosljedni, nepouzdani i nestalni, dok Bog ostaje vjeran, ne mijenja se zbog trenutne situacije, ne klone kada nije kako treba biti. Pretpostavljamo da smo i mi za to sposobni. Ista se naivnost može vidjeti kod sinova Zebedejevih koji, kada ih je Isus upitao mogu li piti kalež koji će On piti, odgovaraju da mogu. Istina je da oni za to nisu sposobni, no jednog dana Isus će ih učiniti sposobnima. Plod vjernosti rađa se u nama po Isusovu iskustvu vjernosti: Isus je, iako to nismo ničim zaslužili, htio darovati Svoju Krv, odnosno Svoj Život za nas.

Na vrhuncu patnje Božanska Krv bit će njegova utjeha, njegovo povjerenje. (Iz Pisama sv. Gašpara del Bufala)

Svakog dana u srpnju razmatramo Cijenu našeg spasenja i njoj se utječemo za potrebe nas i naših bližnjih.

Sva razmatranja su iz knjige: don LUIGI MARIA EPICOCO u suradnji s CPPS, Ci hai redenti con il tuo Sangue. Mese al Preziosissimo Sangue, Tau Editrice, 2019. godine.

Razmatranje

Jer niste pristupili opipljivoj gori i usplamtjelu ognju, ni mraku, tami i vihoru, ni ječanju trublje i tutnjavi riječî. – Koji su je slušali, zamoliše da im se više ne govori jer nisu podnosili naredbe: Ako se ma i živinče dotakne brda, neka se kamenuje! I prizor bijaše tako strašan da Mojsije reče: „Strah me je i dršćem!” – Nego, vi ste pristupili gori Sionu i gradu Boga živoga, Jeruzalemu nebeskom, nebrojenim tisućama anđelâ, svečanom skupu, Crkvi prvorođenaca zapisanih na nebu, Bogu, sucu sviju, dusima savršenih pravednika i Posredniku novog Saveza – Isusu – i krvi škropljeničkoj što snažnije govori od Abelove. (Heb 12, 18-24)

Ono što je najvidljivije kod Isusa jest Njegova blagost. To nije neka niska cijena dobre volje, nego nešto sasvim suprotno: najviši oblik snage i jakosti. Možemo je opisati kao „čvrstu slatkoću”. Sposobnost je to da se istovremeno održe sve karakteristike i dobra i snage. Tko je blag, ne postaje vuk kada susretne drugog vuka, nego pobjeđuje vuka postojano ostajući janje, bez uzvraćanja napadom. Blag čovjek ne koristi snagu/silu kako bi izrazio samog sebe i ne gubi hrabrost u trenutku kušnje. Čovjek koji je blag nema potrebu impresionirati nekoga jer na tajanstven način pokazuje jednu dražesnost koja dolazi iz njegove dubine, a koja nema ništa s nekakvim „nastupom“. Blag čovjek je jak, snažan jer osjeća da je „netko“. Kristova Krv darovala nam je pripadnost i ta pripadnost jest korijen kršćanske blagosti.

Kolika je samo bila Isusova želja tijekom Njegova smrtnog života da prolije vlastitu Krv za otkupljenje svijeta, kao i želja da se svi njome okoriste, da sve duše u njoj imaju udjela. (Iz Pisama sv. Gašpara del Bufala)