PODRUŽNICA BAČKA i Srijem (Vojvodina)
Zajednica Krvi Kristove u Vojvodini, tj. u Bačkoj i Srijemu, nastala je djelovanjem Duha Svetoga, u ratnim okolnostima straha, nacionalističke mržnje, i progonstva Crkve.
U to vrijeme, vlč. Antun K. bio je župnik u Bačkoj Palanci. Bio je pun pastoralnih planova i želja za obnovom župe, uključen u pokret Fokolarina i uz to od biskupa imenovan za promotora Fatimskog apostolata. Ali kad se suočio s težinom pastoralnih zadataka, a iznutra plašljiv i izranjen vlastitim propustima i grijesima, osjetio je toliku malaksalost da je za vrijeme sv. mise, a posebno propovijedi, trpio osjećaj gušenja – da nije mogao jasno govoriti. U toj situaciji zamijetio je jednu, nedavno doseljenu vjernicu, Katicu M., da mu svojom molitvom daje podršku. Isus joj je, prema njezinim riječima, rekao: „sve se može promijeniti ako prihvatiš žrtvu!” Primijetio je kasnije, da ta osoba posjeduje duboku kršćansku zrelost, i brine se za bližnje da im pomogne na putu obraćenja.
Kad je malo kasnije osnovao biblijsku grupu u župi, ona je svaki put došla s gotovim iskustvom na onu Riječ Života, koju su u grupi tek razmatrali. Ova vjernica je osim razmatranja Evanđelja predlagala i molitvu Getsemanske ure za zadovoljštinu, te posebno pozivala osobe za koje je saznala da su imale abortuse.
Tada je i on zatražio pomoć u molitvi i u osobnim duhovnim razgovorima s njom, radi spoznaje vlastitih blokada, zabluda i grijeha, te liječenja rana. Osjetio je kako se oporavlja snagom molitava Krvi Kristovoj te obnovljen duhom, prihvatio je ovu vjernicu kao suradnicu u pastoralnim aktivnostima. Tijekom duhovnih razgovora, Katica je jednom pronašla molitvenik „Krvi Kristova, spasi nas“ i posvetila se Krvi Kristovoj.
Širenjem Fatimskog apostolata u župama južne Bačke i Srijema, koje su od tada zajednički sprovodili, postalo je gnijezdo za spontano okupljanje molitelja, koji su uz krunicu i Getsemansku uru, spremno prihvatili i molitvu litanija Krvi Kristove. Bilo je očito da ih je Gospa Fatimska dovela do Krvi Kristove. Nastalo je odmah veliko komešanje, pobuna i progonstvo, ali i mnoga obraćenja, redovitiji sakramentalni život, porast broja vjeroučenika itd. Nastalo je jedno veliko duhovno oduševljenje, prvo u njegovoj župi a onda i u župama gdje su naviještali pobožnost Predragocjene Krvi.
Iako je to oduševljenje i njemu davalo snagu, još je uvijek bio sumnjičav prema Božjim planovima koji su bili „nadahnjivani“ preko njegove suradnice i zato je često biskupu iznosio izvještaje o svim pastoralnim i duhovnim koracima te prihvaćao sve njegove smjernice. Tako je npr. na blagdan Gospe Žalosne, 1994., na „Gospin poticaj“, Katica predložila da osnuju „Molitvenu grupu Presvete Krvi Kristove“. On je to bojažljivo prihvatio ali kad se broj molitelja naglo povećao, ponovo se ohrabrio. Tiskao je litanije Krvi Kristove i dodao tumačenje o važnosti ove pobožnosti u procesu obraćenja. U kratkom roku, oko tri mjeseca, broj molitelja je porastao na oko 600 osoba u župama Bačke: B. Palanka, Čelarevo, Bač, Vajska, Sonta, Bački Monoštor, Novi Sad, kao i u župama u Subotičkom krugu. Zatim u župama Srijema: Petrovaradin, Inđija, Slankamen, Golubinci, Kukujevci, Šid, Gibarac, Morović – preko svećenika Berislava P., koji se od te godine priključio.
U tim župama, uz suglasnost župnika, u okviru sv. misa, vlč. Antun je iznosio nagovore o značenju Krvi Kristove, koja je Katica „po nadahnuću napisala“. Nakon sv. mise bi se zadržali u grupi, bio bi izabran budući animator i podijelili bi listiće s litanijama.
Kako je pokret obraćenja kroz pobožnost Krvi Kristovoj rastao po navedenim župama, tako je i progonstvo i protivljenje mnogih postajalo sve snažnije. Potražili su onda pomoć iskusnog duhovnog vođe i Gospa ih je dovela u samostan Klanjateljica Krvi Kristove, u Zagreb, gdje je p. Willi Klein boravio. U podužem razgovoru, 25. 01. 1995. g., saslušao je njihov izvještaj o širenju pobožnosti Krvi Kristovoj u mnogim župama gdje su prethodno širili Fatimski apostolat te je nakon toga rekao: „To što radite, naša je karizma; smatrajte se priključenima Zajednici Krvi Kristove!”
Pater Willi odmah je dao 800 malih molitvenika Krvi Kristove i 80 molitvenika „Slavimo Krv Kristovu“, koje su zbog ratnog stanja pomalo prenosili preko granice. Kasnije im je dao i probni Statut ZKK, te savjetovao: „Ako uspijete sprovesti ove smjernice u svojim grupama, tada idemo zajedno naprijed, u protivnom slučaju – svaki na svoju stranu“.
U sve novonastale grupe razdijelili su molitvenike Krvi Kristove i počeli tumačiti Statute. Tada su s većom sigurnošću i zaštitom Crkve mogli odlaziti i u druge župe gdje nije bilo prethodno Fatimskog apostolata. Dobili su novu podršku subotičkog biskupa i u mjesecu čašćenja Krvi Kristove, 21. VII 1995. g., poslao je generalnog vikara preč. Belu S. da predvodi sv. misu, na kojoj je mnogo novih članova pristupilo ZKK.
Nakon određenih problema, došla je zabrana za djelovanje vlč. Antuna u širenju ZKK. Pater Willi je tu biskupovu odluku protumačio kao „Božju smjernicu, da ZKK u Vojvodini krene laičkim putem”. Pismeno ih je ohrabrivao da izdrže ovu kušnju i preporučio poslušnost biskupovoj odluci, a Katicu M. ovlastio je da se pobrine za članove ZKK i okupi ih na prve duhovne vježbe, koje je održao u Segedinu, u Mađarskoj, 22. 01. 1996. Tom prilikom, p. Willi najavio je pokretanje Okružnice Živi Kalež radi zajedništva među samim članovima i Misionarima. Katici je dao posebno poslanje da širi pobožnost Krvi Kristove i osniva molitvene grupe, a preč. Belu S., imenovao je za duhovnog asistenta ZKK.
Već početkom godine, 6.02.1996., prva grupa iz Vojvodine sudjelovala je na duhovnim vježbama u Chenstohovi (Poljska). Za vrijeme boravka Katice u Šidu, kod vlč. Berislava, okupljajući već postojeće članove na molitvu, polovinom svibnja osnovala je misijsku grupu, a potakla osnivanje molitvenih grupa i u filijalama. Pater Willi ju je tada u lipnju 1996. pozvao u Chenstohowu, gdje je uz ostale programe dobila zadatak da proučava Statut za Suradnike ZKK, i životopis sv. Gašpara. U ljetu, pred Veliku Gospu, odlazi ponovo veća grupa odraslih iz Vojvodine (iz župa: Petrovaradin, Šid, Novi Sad, Bačka Palanka, Subotica) na duhovne vježbe. Tada p. Willi pojedinačno imenuje animatore za svaku molitvenu grupu, preuzima duhovno vodstvo svakog animatora pismenim putem, a Katici daje poslanje osnivanja molitvenih grupa ZKK, samo u mjestu prebivališta.
U srpnju 1996., odlazi na duhovne vježbe u Chenstohovu veća grupa mladih iz Vojvodine, gdje primaju osnovnu formaciju o duhovnosti Krvi Kristove. S tim iskustvom nastaju pojedinačne grupe mladih u župama: Petrovaradin, Bačka Palanka, Inđija, Šid, a pomoć u duhovnom životu, razmatranju Riječi Božje, sakramentalnom životu i apostolatu – pružaju im vlč. Berislav i Katica. Broj mladih ubrzo je porastao, tako da je u svibnju 1997. god. prilikom svog obilaska grupa u Vojvodini, p. Willi mogao održati duhovnu obnovu za dvadesetak mladih. Mladi su donijeli pravi procvat duhovnog života, posebno u Petrovaradinskim župama, tako da su iz te grupe nikla dva svećenička poziva i jedan kateheta.
Molitvene grupe odraslih u Bačkoj, od 1996., polako su rasle, pod vodstvom duhovnog asistenta preč. Bele S., a u Srijemu pod vodstvom vlč. Berislava P. i Jerke D., koja je vršila ulogu prvog animatora Bačke i Srijema. Formirane su nove molitvene grupe: u Bačkoj, Subotici – Isusovo Uskrsnuće, te sv. Roku, Maloj Bosni, Vajskoj (1997.), Baču (1997.), Futogu (1998.); u Srijemu, Zemunu, Moroviću, Inđiji (1997.), Beočinu (1998.).
U isto vrijeme, Katica je boravila godinu dana u Crnoj Gori te je u Herceg Novom (1997.) potakla osnivanje molitvene grupe u suradnji s p. Willijem, a susrete su vodile Sestre Milosrdnice. Također, u Kamenarima (1997.) uz suglasnost župnika don Milidraga Janjić, potakla je nastajanje molitvene grupe odraslih i vodila grupu mladih. Također je župnik u Dobroti, gdje se nalazi relikvija Krvi Kristove (iz 1815.) primio molitvenike za širenje pobožnosti. Za tih godinu dana je u Crnoj Gori podijeljeno oko 400 molitvenika Krvi Kristove.
Krajem 1998., vlč. Ante premješten je u župu Futog, koja je bila duhovno vrlo izranjena: župnik stradao od infarkta u ratnim strahovima, sestre Služavke Malog Isusa napustile su župnu kuću zbog ratnih opasnosti, vjernici se skoro razbježali, župni dvor izložen svakodnevnom kamenovanju, a crkva čestim svetogrdnim provalama. A Bog se pobrinuo da Katica postane domačica u župnom dvoru. Biskupov dolazak na podjelu krizme, 2000. godine, očitovao je postojanje Božjeg plana za Futog. Rekao je: „Mir Božji vlada u ovoj kući i neka tako i ostane“. U to vrijeme, za vlč. Antuna K. bila je na snazi biskupova zabrana da sudjeluje u radu ZKK, ali je Katica, obavljajući redovite poslove u župi, koristila svaku priliku za razgovore s pojedinim vjernicima te Božijim svjetlom, u skrovitosti, oformila dvije misijske grupe mladih i jednu odrasli te dvije molitvene grupe za odrasle. Do ponovnog dolaska p.Willija u Vojvodinu, župa Futog je oživjela.
U svibnju 2001. p. Wili je došao u obilazak svih molitvenih grupa u Bačkoj i Srijemu. U mnogim župama je održao sv. mise i predstavio ZKK, primio mnoge nove članove i učvrstio „kolebljive duše“ u duhovnosti Krvi Kristove. Na duhovnim vježbama za mlade i odrasle, došao je veliki broj članova iz župa južne Bačke i Srijema. Osjetila se velika radost, članovi su dobili novu nadu u budućnost ZKK i Crkve u Vojvodini. Na kraju duh. vježbi, obavio je izbor animatora Podružnice Bačke i Srijema te tako postavio čvršću nutarnju strukturu ZKK. Katica M. izabrana je za animatoricu Bačke, a Ružica M., iz Inđije, za animatoricu Srijema. To je bio posljednji posjet p.Willia Vojvodini kao poglavara ZKK.
Novi poglavar, p. Ksaver, u Banja Luci iste godine održao je duhovne vježbe za mlade (iz Petrovaradina, Šida, Futoga, Veternika), a u Futogu za odrasle iz cijele Vojvodine. U to vrijeme, preč. Bela S. dao je ostavku za dužnost duhovnog asistenta, a biskup je tada povukao zabranu i ponovo imenovao vlč. Antuna K. za duhovnog asistenta ZKK subotičke biskupije. P. Ksaver je želio steći bolji uvid u život Zajednice u Vojvodini, posjetio je sve grupe, te je skupa sa Misionarkama Krvi Kristove organizirao češće duhovne obnove u Futogu, ili u Zagrebu u Misijskoj kući, na kojima su sudjelovali mnogi naši mladi i odrasli članovi. Iako smo bili u teškoj materijalnoj situaciji uvijek nam je Božja providnost pritekla u pomoć za putovanja i održavanja duhovnih vježbi.
Godine 2002. g., p. Ksaver je postavio Jelicu E., iz Novog Sada, za animatoricu Podružnice Bačka, a Katica je svakog mjeseca tijekom godine odlazila u Zagreb na formacijske susrete za Suradnike Krvi Kristove. U to vrijeme je bio značajan doprinos ZKK u Petrovaradinu na Tekijama, jer su misijske grupe Srijema, uz pomoć asistenata, organizirale noćno klanjanje za hodočasnike.
Dolaskom p. Zbignjeva za poglavara ZKK, uz p. Ksavera i Misionarki Krvi Kristove, osjetili smo još veću očinsku brigu, kroz zagovornu molitvu, noćna bdjenja, duhovno vodstvo, kao i kroz jasno ukazivanje na pogreške te isticanjem dobra. Tako su mnogi članovi tijekom 2003. i 2004. god. na duhovnim obnovama dobili mnoge milosti te prihvatili odgovornost u brizi za druge. Duhovne obnove su bile tako planirane da su zahvatile sjevernu i južnu Bačku, Srijem na Tekijama te su održani mnogi posjeti pojedinim župama: Inđija, Zemun, Mitrovica, Šid sa filijalama. Posebnu brigu posvetilo se odgoju mladih kao i odgoju Suradnika ZKK.
Nakon duhovnog oporavka, kojeg smo svi doživjeli, Bog nas je odmah pokrenuo na novu misiju: dvojica duhovnih asistenata je p. Zbigniew potaknuo da se sami pobrinu za formacijske susrete animatora na području Vojvodine. Dok je Katica osjetila poticaj da se otvori novoj misiji i to u mađarskim župama. Upravo kKako je osjetila milosni poticaj, tako su dvije mađarice iz Vrbasa (proljeće 2004.) došle na duhovni razgovor te su primile molitvenike Krvi Kristove. To je bio početak Mađarske grane ZKK u Vojvodini. Uskoro je bilo moguće u Vrbasu održati prvo predstavljanje ZKK, 6 svibnja 2005. g., te su se neki i učlanili. Godinu dana kasnije, u rujnu 2006., još je veća grupa mađara iz Srbobrana i Malog Iđoša, zajedno sa župnikom vlč. Ferencom B., primljena u ZKK.
Tijekom 2007., animatori dviju mađarskih grupa dolazili su na formacijske susrete u Futog, a onda nas je Gospodin potaknuo da se za članove mađarskih grupa pobrinemo u njihovoj sredini i na njihovom jeziku. Tako p. Zbigniew uz pomoć još dvojice misionara, održava duhovnu obnovu u Futogu na hrvatskom jeziku, a u Malom Iđošu na mađarskom (za župe M. Iđoš, Srbobran, Subotica, Drljan, Vrbas, Bačka Topola, Bečej).
Godine 2009., na izborima animatora, Julijana S. P., izabrana je za prvu, a Ružica K. za drugu animatoricu Podružnice Bačke, obje iz župe Futog. Za Podružnicu Srijem izabrane su za prvu animatoricu Jerka D., iz Petrovaradina, a Marija P., iz Šida, za drugu animatoricu.
Vlč. Ferenc, u proljeće 2010. prihvatio je ulogu duhovnog asistenta za mađarske grupe, te je dobio imenovanje od biskupa. Te iste godine, na duhovnim vježbama u Salzburgu, za Misionare, asistente i suradnike, sudjelovali su vlč. Ferenc, vlč. Ante K., suradnice Katica M. i Ružica M.
U 2011. god. na Cvjetnicu, p. Josip je sazvao skupštinu ZKK na kojoj je izabrano Vijeće Regije, a prisustvovale su i četiri animatorice naših podružnica. Prihvatile su novu odgovornost za ZKK u Vojvodini, tako da su po dogovoru svaka od njih u formacijskim susretima preuzele jednu ulogu.
U listopadu 2012., p. Ilija G., novi poglavar ZKK, sazvao je Skupštinu ZKK, na kojoj je iz Vojvodine sudjelovalo 6 animatora i 2 asistenta. Izabrani su novi članovi Vijeća Regije: Jadranka iz Zagreba, Sanja iz Rijeke, Marija iz Splita.
Zahvalni smo Bogu što je po ZKK u Vojvodini, kroz štovanje Krvi Kristove, oživio mnoge župe, mnoge svećenike, vjernike, a i naše dvije biskupije duhovno su učvršćene. U zadnjih 19 godina, zbog iseljavanja ili starosti, 13 je molitvenih grupa nestalo. Većina članova ih je pomrlo, a ostali su prešli u pojedinačne molitelje. Ali se rodilo 14 novih molitvenih grupa u drugim župama, koje su žive i aktivne. Uz njih postoji još 6 misijskih grupa. U svim ovim župama, a i šire, postoje i brojni pojedinačni molitelji. Ukupni broj članova, koji su prošli kroz ZKK u Vojvodini iznosi oko 1000. Preko ovog Djela, mnogima je navješteno da su „duše otkupljene Krvlju Kristovom“!
Što se tiče budućnosti, vidimo da kroz Futog prolaze mnogi hodočasnici, najviše iz Mađarske, jer se ovdje čuva relikvija sv. Eugena, rimskog mučenika iz 2. stoljeća – te smo tim prilikama dijelili molitvenike raznim hodočasnicima: Kaločkiom biskupu, župniku iz Kisega na Balatonskom Jezeru, hodočasnicima iz Rumunjske, kao i mnogim hodočasanicima na Tekije, podijeljeno je mnogo mađarskih molitvenika. Vjerujemo da će Bog preko tih osoba i u Mađarskoj pokrenuti pobožnost prema Krvi Kristove.
vlč. Antun Kopilović, duhovni asistent
