Category Srpanj

Svakog dana u srpnju razmatramo Cijenu našeg spasenja i njoj se utječemo za potrebe nas i naših bližnjih.

Sva razmatranja su iz knjige: don LUIGI MARIA EPICOCO u suradnji s CPPS, Ci hai redenti con il tuo Sangue. Mese al Preziosissimo Sangue, Tau Editrice, 2019. godine.

Razmatranje

Krist se pak pojavi kao Veliki svećenik budućih dobara pa po većem i savršenijem Šatoru – nerukotvorenu, koji nije od ovoga stvorenja – i ne po krvi jaraca i junaca, nego po svojoj uđe jednom zauvijek u Svetinju i nađe vječno otkupljenje. Doista, ako već poškropljena krv jaraca i bikova i pepeo juničin posvećuje onečišćene, daje tjelesnu čistoću, koliko će više krv Krista – koji po Duhu vječnom samoga sebe bez mane prinese Bogu – očistiti savjest našu od mrtvih djela, na službu Bogu živomu! (Heb 9, 11-14)

Nego po svojoj (Krvi) uđe jednom zauvijek u Svetinju i nađe vječno otkupljenje. Unići u srž stvari – upravo je to ono što se tiče dara Razuma. Latinski pojam može nam puno pomoći u razumijevanju smisla ovoga dara: intus-legere znači iznutra čitati. Znati unići u srž stvari na jedan proročki i intuitivan način poseban je dar Kristove Krvi: poput učenika u Emausu kojima je srce gorjelo u prsima kada je Isus otkrivao smisao Pisama. Ovaj dar Bog daruje kako pojedinom vjerniku tako i zajednici. Zbog toga, susret s Kristovim Otkupljenjem ne tiče se samo nas osobno, nego i nas kao zajednice. Doživljavamo to kada gledamo čistim i iscijeljenim pogledom naše savjesti: Očistit će savjest našu od mrtvih djela, na službu Bogu živomu!

Kada se sjećanje ispuni Krvlju Krista raspetoga, odmah razum započinje u njoj kontemplirati; gdje pronalazi Krv, primjećuje vatru Božanske dobrote, neprocjenjive ljubavi – natopljene i pomiješane s Krvlju – jer je iz ljubavi za nas darovana. (Iz Pisama sv. Katarine Sijenske)

Svakog dana u srpnju razmatramo Cijenu našeg spasenja i njoj se utječemo za potrebe nas i naših bližnjih.

Sva razmatranja su iz knjige: don LUIGI MARIA EPICOCO u suradnji s CPPS, Ci hai redenti con il tuo Sangue. Mese al Preziosissimo Sangue, Tau Editrice, 2019. godine.

Razmatranje

Zato i mi, okruženi tolikim oblakom svjedokâ, odložimo svaki teret i grijeh koji nas sapinje te postojano trčimo u borbu koja je pred nama! Uprimo pogled u Početnika i Dovršitelja vjere, Isusa, koji umjesto radosti što je stajala pred njim podnese križ, prezrevši sramotu te sjedi zdesna prijestolja Božjega. Doista pomno promotrite njega, koji podnese toliko protivljenje grešnika protiv sebe, da – premoreni – ne klonete duhom.

Ta još se do krvi ne oduprijeste u borbi protiv grijeha. Pa zar ste zaboravili opomenu koja vam je kao sinovima upravljena: Sine moj, ne omalovažavaj stege Gospodnje i ne kloni kad te on ukori. Jer koga Gospodin ljubi, onoga i stegom odgaja, šiba sina koga voli. (Heb 12, 1-6)

Svi imamo iskustvo te doživljavamo, iznutra i izvana, neke sile koje nas ometaju i usporavaju naš hod. To su sile grješnih strasti, priljubljenosti uz grijeh, egoističke logike. To su sile nasilja svjetovnog mentaliteta, nasilnika, onih koji nam čine zlo.

Darom Jakosti, koji možemo doživjeti po Krvi Kristovoj, kušamo jednu silu koja nas čini otpornima na protivničke sile koje nam dolaze ususret. Tim darom možemo se usprotiviti onome što nas ometa. Kada smo najobeshrabreniji prisjetimo se riječi iz poslanice Hebrejima: Doista pomno promotrite njega, koji podnese toliko protivljenje grešnika protiv sebe, da – premoreni – ne klonete duhom. Promatrajući Njegovu Krv prisjećamo se koliko se On sâm borio i opirao.

Približimo se ovome kaležu i odstupit će od nas svaka perverzna ljubav spram nedostataka, nesavršenosti, grješaka te ćemo tako steći onu razumnost duha. (Iz Pisama sv. Gašpara del Bufala)

Svakog dana u srpnju razmatramo Cijenu našeg spasenja i njoj se utječemo za potrebe nas i naših bližnjih.

Sva razmatranja su iz knjige: don LUIGI MARIA EPICOCO u suradnji s CPPS, Ci hai redenti con il tuo Sangue. Mese al Preziosissimo Sangue, Tau Editrice, 2019. godine.

Razmatranje

I vidjeh: na desnici Onoga koji sjedi na prijestolju – knjiga, iznutra i izvana ispisana, zapečaćena sa sedam pečata! I vidjeh snažna anđela gdje iza glasa proglašuje: „Tko je dostojan otvoriti knjigu i otpečatiti pečate njezine?” I nitko – ni na nebu, ni na zemlji, ni pod zemljom – nije mogao otvoriti knjige i pogledati u nju. Briznem u plač jer se nitko ne nađe dostojan otvoriti knjigu i pogledati u nju. A jedan od starješina reče: „Ne plači! Evo, pobijedi Lav iz plemena Judina, Korijen Davidov, on će otvoriti knjigu i sedam pečata njezinih.”I vidjeh: posred prijestolja i četiriju bića i posred starješina stoji, kao zaklan, Jaganjac sa sedam rogova i sedam očiju, to jest sedam duhova Božjih, po svoj zemlji poslanih. On pristupi te iz desnice Onoga koji sjedi na prijestolju uzme knjigu. A kad on uze knjigu, četiri bića i dvadeset i četiri starješine padoše ničice pred Jaganjca. U svakoga bijahu citre i zlatne posudice pune kâda, to jest molitava svetačkih. Pjevaju oni pjesmu novu: „Dostojan si uzeti knjigu i otvoriti pečate njezine jer si bio zaklan
i otkupio, krvlju svojom, za Boga ljude iz svakoga plemena i jezika, puka i naroda; učinio si ih Bogu našemu
kraljevstvom i svećenicima i kraljevat će na zemlji.” (Otk 5, 1-10)

Dar Savjeta koji primamo u iskustvu Krvi Kristove dar je prosvjetljenja koji nam pomaže učiniti pravi izbor pred nekom odlukom. Vrlo nam je tajnovito razumjeti smisao našega života. Kao da se nalazimo pred nekom zatvorenom knjigom koju nitko ne zna otvoriti. Isus nam je otvorio tu knjigu i potaknuo nas da je čitamo. Nismo više nepripremljeni ljudi, nego nas je učinio otkupljenim ljudima. Bog nikada neće Svojoj djeci uskratiti dar Savjeta kada Ga za to zamole.

Duša se utapa u ovoj Krvi, tj. uranja i razara svaku svoju perverznu volju koja se često protivi svome Stvoritelju. Iz sebe izbacuje svaku egoističnu ljubav te se oblači vječnom Božjom voljom, voljom koju je okusila i pronašla u Krvi. (Iz Pisama sv. Gašpara del Bufala)

Svakog dana u srpnju razmatramo Cijenu našeg spasenja i njoj se utječemo za potrebe nas i naših bližnjih.

Sva razmatranja su iz knjige: don LUIGI MARIA EPICOCO u suradnji s CPPS, Ci hai redenti con il tuo Sangue. Mese al Preziosissimo Sangue, Tau Editrice, 2019. godine.

Razmatranje

Kao razumnima velim: sudite sami što govorim. Čaša blagoslovna koju blagoslivljamo nije li zajedništvo krvi Kristove? Kruh koji lomimo nije li zajedništvo tijela Kristova? Budući da je jedan kruh, jedno smo tijelo mi mnogi; ta svi smo dionici jednoga kruha. Gledajte Izraela po tijelu! Koji blaguju žrtve nisu li zajedničari žrtvenika? Što dakle hoću reći? Idolska žrtva da je nešto? Ili idol da je nešto? Naprotiv, da pogani vrazima žrtvuju, ne Bogu. A neću da budete zajedničari vražji. Ne možete piti čašu Gospodnju i čašu vražju. Ne možete biti sudionici stola Gospodnjega i stola vražjega. Ili da izazivamo ljubomor Gospodnji? Zar smo jači od njega? (1 Kor 10, 15-22)

Znanost koja nam je u Krvi Kristovoj darovana uči nas razumijevati stvari u njihovoj istinskoj dubini. Istovremeno nam pomaže razumjeti povezanost između njih i Boga. Ovaj dar ne dolazi jednostavno po našim istraživanjima, nego je plod susreta s darovanim Kristovim otkupljenjem koje nam, uz dar spasenja, otkriva istinu o nama samima, stvorenjima, okolnostima. Možemo tako reći: što više uranjamo u Krv Njegove ljubavi, to više ulazimo u odnos sa samom Istinom. Biti spašeni, također znači, poznavati onu Istinu koja nas čini slobodnima.

Moć Božanske Krvi je stvarna jer je prolivena iz ljubavi. Istinsko je blago mudrosti i spoznaje jer nam osvjetljava onaj stvarni odnos Boga i čovječanstva: tko god je opran Isusovom Krvlju zaista je posvećen, opravdan, prosvijetljen. (A. Loipfinger, CPPS)

Svakog dana u srpnju razmatramo Cijenu našeg spasenja i njoj se utječemo za potrebe nas i naših bližnjih.

Sva razmatranja su iz knjige: don LUIGI MARIA EPICOCO u suradnji s CPPS, Ci hai redenti con il tuo Sangue. Mese al Preziosissimo Sangue, Tau Editrice, 2019. godine.

Razmatranje

Ivanovi su učenici i farizeji postili. I dođu neki i kažu mu: „Zašto učenici Ivanovi i učenici farizejski poste, a tvoji učenici ne poste?” Nato im Isus reče: „Mogu li svatovi postiti dok je zaručnik s njima? Dokle god imaju zaručnika sa sobom, ne mogu postiti. Doći će već dani kad će im se ugrabiti zaručnik i tada će postiti u onaj dan!”
„Nitko ne prišiva krpe od sirova sukna na staro odijelo. Inače nova zakrpa vuče sa starog odijela pa nastane još veća rupa.” „I nitko ne ulijeva novo vino u stare mješine. Inače će vino poderati mješine pa propade i vino i mješine. Nego – novo vino u nove mješine!” (Mk 2, 18-22)

Najveća pouka otkupljenja donesena po Gospodinu Isusu je ozdravljenje od zahtijeva Zakona: ako se dobro ponašam, Bog će me voljeti. Tko ovako razmišlja, uglavnom živi na loš način, a na kraju ostaje razočaran. Isus nas uči da ono što mijenja naš život nije neka nova tehnika, nisu nova pravila ili neka jednostavna religiozna praksa, nego jedna novost koja prije svega mijenja naš način razmišljanja. Napraviti mjesta za novo vino Isusove poruke, čuvajući istovremeno staro vino naših uobičajenih načina rasuđivanja, znači osuditi se na unutarnji konflikt koji nas, ne samo čini nesretnima, nego pogoršava našu situaciju. Ne treba nam strah koji će nas poticati da činimo dobro, nego nam treba sveti strah koji se rađa iz osjećaja da smo ljubljeni (voljeni), ne bojeći se kažnjavanja.

Naš Spasitelj od nas želi, prisjećajući se Njegove smrti, da zatražimo ono što je on za nas tražio: „Oče sveti, sačuvaj ih u svom imenu koje si mi dao: da budu jedno kao i mi.” (Iv 17, 11)

Ovo, dakle, za nas molimo kada žrtvujemo Tijelo i Krv Kristovu. Sveta Crkva, žrtvujući ovo Tijelo i ovu Krv te moleći da joj se pošalje Duh Sveti, moli za dar ljubavi s kojim se može sačuvati jedinstvo Duha u svezi mira. (sv. Fulgencije Ruspijski)

Svakog dana u srpnju razmatramo Cijenu našeg spasenja i njoj se utječemo za potrebe nas i naših bližnjih.

Sva razmatranja su iz knjige: don LUIGI MARIA EPICOCO u suradnji s CPPS, Ci hai redenti con il tuo Sangue. Mese al Preziosissimo Sangue, Tau Editrice, 2019. godine.

Razmatranje

Trećeg dana bijaše svadba u Kani Galilejskoj. Bila ondje Isusova majka. Na svadbu bijaše pozvan i Isus i njegovi učenici. Kad ponesta vina, Isusu će njegova majka: „Vina nemaju.” Kaže joj Isus: „Ženo, što ja imam s tobom? Još nije došao moj čas!” Nato će njegova mati poslužiteljima: „Što god vam rekne, učinite!”

A bijaše ondje Židovima za čišćenje šest kamenih posuda od po dvije do tri mjere. Kaže Isus poslužiteljima: „Napunite posude vodom!” I napune ih do vrha. Tada im reče: „Zagrabite sada i nosite ravnatelju stola.” Oni odnesu. Kad okusi vodu što posta vinom, a nije znao odakle je – znale su sluge koje zagrabiše vodu – ravnatelj stola pozove zaručnika i kaže mu: „Svaki čovjek stavlja na stol najprije dobro vino, a kad se ponapiju, gore. Ti si čuvao dobro vino sve do sada.”

Tako, u Kani Galilejskoj, učini Isus prvo znamenje i objavi svoju slavu te povjerovaše u njega njegovi učenici. (Iv 2, 1-11)

Najjasnija slika Božje ljubavi se može pronaći u sakramentu Ženidbe. Ljubav između muža i žene najviše se približava onoj ideji koliko Bog žudi za Svojim stvorenjima. To što se iz susreta jednog muža i jedne žene rađa život pokazuje da je Bog izabrao takav odnos kao najvrijednije sredstvo kako bi stvaranje bilo moguće. Ono što nas najviše izgrađuje i najviše povrjeđuje u životu, primamo u obitelji. Ispreplitanje odnosa koje nastaje sakramentom Ženidbe, jedna je od najdragocjenijih i najosjetljivijih, najdelikatnijih stvari koje čovjek može primiti. Također, da bi se čovjeka oslabilo, potrebno je uništiti sve najvažnije odnose koji održavaju njegovu povijest. Zbog toga, Isus, čineći Svoj prvi znak – nanovo puneći rezerve radosti tijekom jednog slavlja vjenčanja, pokazuje što je iznad svega potrebno otkupljenja: donositi spasenje u naše temeljne odnose od kojih je sačinjen naš život.

Tko dadne život za brata, daje ga za Krista; tako, kada se hrani nekog brata, hrani se samoga Krista. (sv. Augustin)

Svakog dana u srpnju razmatramo Cijenu našeg spasenja i njoj se utječemo za potrebe nas i naših bližnjih.

Sva razmatranja su iz knjige: don LUIGI MARIA EPICOCO u suradnji s CPPS, Ci hai redenti con il tuo Sangue. Mese al Preziosissimo Sangue, Tau Editrice, 2019. godine.

Razmatranje

I sad, evo, znam: nećete više vidjeti lica moga, svi vi posred kojih prođoh propovijedajući Kraljevstvo. Zato vam u ovaj dan današnji jamčim: čist sam od krvi sviju jer nisam propustio navijestiti vam ništa od svega nauma Božjega. Pazite na sebe i na sve stado u kojem vas Duh Sveti postavi nadglednicima, da pasete Crkvu Božju koju steče krvlju svojom.

Ja znam da će nakon mog odlaska među vas uljesti vuci okrutni koji ne štede stada, a između vas će samih ustati ljudi koji će iskrivljavati nauk da bi odvukli učenike za sobom. Zato bdijte imajući na pameti da sam tri godine bez prestanka noću i danju suze lijevajući urazumljivao svakoga od vas.

I sada vas povjeravam Bogu i Riječi milosti njegove koja je kadra izgraditi vas i dati vam baštinu među svima posvećenima. Ni za čijim srebrom, zlatom ili ruhom nisam hlepio. Sami znate: za potrebe moje i onih koji su sa mnom zasluživale su ove ruke. U svemu vam pokazah: tako se trudeći treba se zauzimati za nemoćne i na pameti imati riječi Gospodina Isusa jer on reče: „Blaženije je davati nego primati.” (Dj 20, 25-35)

Biti povjeren Riječi i milosti Kristovoj koje imaju moć izgrađivanja – piše sv. Pavao Apostol u Djelima Apostolskim. Po sakramentu Svetog Reda se to prije svega može vidljivo iskusiti u službi služenja, naučavanja i povjerenim odgovornostima. Netko nije svećenik zbog svojih zasluga, ni radi sebe, nego je svećenik po daru Milosrđa (Boga) te služi prije svega na dobro naroda Božjega. Prema tome, želimo da nam Gospodin uvijek daruje svećenike po Svome Srcu. Zato, ako je svećenik jedno sredstvo (oruđe), milost Božja djeluje unatoč njemu samome te, isto tako, ako je taj instrument svet (to oruđe sveto) može još više dobra učiniti. Čak i sama molitva za svećenike može puno više postići negoli naše kritike.

Žrtva koju kršćani prikazuju Bogu, ustanovio je prvi put Krist kada je apostolima povjerio Svoje Tijelo i Svoju Krv. Kršćanima je dakle propisano slaviti ovu žrtvu, nakon napuštanja i svršetka židovskih žrtava. Mi činimo ono što je sam Gospodin za nas činio. (sv. Izidor)