Category Razmatranja

Sedamnaesta nedjelja kroz godinu

Pročitajte evanđeoski odlomak: Lk 11, 1-13

Učenici, idući za Isusom, promatrali su ga kako se moli. Nešto ih je sigurno ganulo u njegovoj molitvi, nešto ushitilo, čim ga je jedan od učenika molio da ih nauči moliti. Već samo promatranje Isusa kako se moli, njima je bilo privlačno. Htjeli su ga nasljedovati.

Oni osjećaju da je njegova molitva autentična i živa, da je nešto što vrijedi upoznati. Isus ispunjava njihovu molbu i uči ih kako moliti. Na prvom mjestu preporučuje da mole da Božje Ime bude čašćeno i slavljeno u svijetu.

Kada započinjemo molitvu trebamo sebi dozvati u svijest da je Bog onaj komu upravljamo molitvu, a ne neki čovjek ili stvar.

Zatim preporučuje da se mole za dolazak Božjega Kraljevstva. Ova molitva sadrži priznanje da su Božji planovi prioritet, da se njegovi planovi i zapovijedi trebaju držati na zemlji jer su najveće dobro.

Je li naša molitva poticaj drugima da slave Boga? Jesmo li uistinu spremni uvoditi Božje Kraljevstvo i njegov zakon u ovaj svijet? Želimo li svim srcem da njegova Riječi ima prvenstvo pred našom?

M. S.

(Izvor: Živa riječ 2019. Evanđelja s razmatranjima, Zagreb, prosinac 2018.)

NARUČITE knjigu na:
TEL. 01 45 00 130
ili Email: info@cpps.hr

Šesnaesta nedjelja kroz godinu

Pročitajte evanđeoski odlomak: Lk 10, 38-42

Isus dolazi u goste svojim prijateljima. To je događaj koji Učitelju daje mogućnost svratiti pozornost i baciti svjetlo na ono što je u nama.

Marta prima Isusa i zaokupljena je služenjem. Njezina sestra, zadubljena je i zagledana u Isusa, sjedi do njegovih nogu, odvojena od svijeta – jer ima svog Učitelja i može ga slušati. To je primjer koji nam pokazuje kako su ljudi obdareni različitim talentima. Jedni imaju talent slušati, hrane se njegovom Riječju i naukom, drugi – služenja drugom čovjeku.

Istovremeno, na javu izlazi negodovanje zbog rasta i razvoja drugih prema vlastitim potrebama; naime Marta predbacuje sestri i moli Isusa za intervenciju. U svom odgovoru, Isus pred sestrama otkriva istinu o našim potrebama, o našoj nutrini.

Živeći u zajedništvu trebamo nastojati prepoznati te želje i dopustiti jedni drugima da ih u sebi razvijamo – bez žaljenja i predbacivanja drugima – u slobodi srca. I jedna i druga strana međusobno se nadopunjuju.

Često se na početku treba ispuniti Riječju i njezinim bogatstvom, kako bi kasnije, crpeći iz tog izvora, izišli i zauzeli se za drugog čovjeka iz ljubavi prema njemu. Ovi talenti i bogatstva uvijek potječu iz istog izvora, od Jedinoga Boga koji nas ljubi i osposobljava za sve što je potrebno. Razvijajući svoje talente, izražavamo zahvalnost Bogu i činimo mu radost takvim svojim stavom.

Nosimo li u sebi želju činiti radost Bogu?

H. C.

(Izvor: Živa riječ 2019. Evanđelja s razmatranjima, Zagreb, prosinac 2018.)

NARUČITE knjigu na:
TEL. 01 45 00 130
ili Email: info@cpps.hr

Petnaesta nedjelja kroz godinu

Pročitajte evanđeoski odlomak: Lk 10, 25-37

Odlomak iz Evanđelja koje nam je danas upućeno tiče se same bîti puta koji vodi k spasenju. Upravo danas čitamo o mladiću koji je postavio ono najvažnije pitanje koje čovjek može uopće postaviti: … što mi je činiti da život vječni baštinim? Isus pitanjem odgovara na pitanje: »U Zakonu što piše? Kako čitaš?«
Odgovori mu onaj: »Ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svoga, i svom dušom svojom,
i svom snagom svojom, i svim umom svojim; i svoga bližnjega kao sebe samoga!« Reče mu na to Isus: »Pravo si odgovorio: To čini i živjet ćeš.«

To je najkraće, a istovremeno najrazumljivije tumačenje naše vjere: Ljubi Boga i bližnjega. Ljubi kako je pisano, a ne drugačije. Ako Isus nije ništa promijenio, može li onda promijeniti čovjek?

Prisjećajući se svojih korijena – da nas je Bog stvorio iz ljubavi na svoju sliku i priliku – vidjet ćemo da nam Bog uistinu po svojim zapovijedima želi pomoći da se vratimo vlastitim korijenima, onoj prvotnoj slici o Bogu; slici koju na određen način zastire grijeh koji ranjava našu ljudsku narav.

Dijalog između Isusa i mladića pokazuje nam općenito smisao postavljanja pitanja Bogu. Imamo pravo pitati, a Bog pojašnjava na takav način da bismo mogli razumjeti. To je temelj djetinjega stava: dijete puno pita kako bi moglo ići kroz život odvažno.

Mladić je postavio Isusu još jedno važno pitanje: A tko je moj bližnji? Isus je slikovito odgovorio na konkretno pitanje što je mladom čovjeku pomoglo donijeti vlastiti zaključak. Prispodoba o milosrdnom
Samaritancu završava zaključkom koji je donio sam mladić: Bližnji je dakle onaj koji mu iskaza milosrđe.
Isus mu reče: Idi pa i ti čini tako! Bog obično svakomu od nas na životni put stavlja čovjeka koji je na neki način izranjen kako bismo imali priliku provjeriti koliko je autentična naša vjera, da bismo imali priliku
iskazati milosrđe svojem bližnjemu.

A ja, kako ja odgovaram Bogu na njegov poziv da činim djela milosrđa? Kojemu od ove trojice prolaznika sam sličan? Prolazim li pored ranjenog čovjeka koji treba pomoć praveći se da ga ne vidim? Možda sam
toliko otupio da me uopće ne zanima tuđe trpljenje: samo da stignem do cilja koji sam sebi odredio, samo da meni bude dobro?

Možda su me uspjeli uvjeriti da ne mogu pomoći drugom čovjeku, pa čemu uopće time razbijati glavu, truditi se, a možda se izložiti i opasnosti da me ismiju? A možda?… Možda sam poput ovog milosrdnog Samaritanca koji se zaustavlja na putu kako bi se smilovao drugom čovjeku u nevolji, kako bi
se pobrinuo za njega, pomogao mu da riješi poteškoće, pomogao mu ozdraviti? A što je bio uzrok bolesti čovjeka iz prispodobe? Izravno – zli ljudi koji su ga ranili. Neizravno – sotona koji je preko tih ljudi izvršio
djelo mržnje – uništenja.

Moguće je prenijeti ovo sotonsko djelovanje i na duhovu razinu. Tjelesne rane je lakše primijetiti, one kod normalnog čovjeka izazivaju sućut. Ali puno je teže primijetiti duhovne rane koje je nekomu zadao sotona, posredno preko ljudi ili neposredno preko čovjekove psihe; jer čovjek koji je ranjen na isti taj način obično ranjava druge. Zarobljenost grijehom, duhovne rane najčešće interpretiramo kao zlo i htjeli bismo da čovjek sam s time iziđe na kraj, a on to zapravo nije u stanju. Jednako kao ovaj ranjeni čovjek iz prispodobe.

Vrijedi se sagnuti nad takvim čovjekom i preporučiti mu ono što sami primamo: Božje milosrđe u sakramentu pomirenja. U tom sakramentu liječe se duhovne rane. Oslobađamo se ropstva grijeha i zloga.
Postoji i druga mogućnost iskazivanja milosrđa čovjeku ranjenom grijehom. To je naše praštanje. Gospodine, nauči me ljubiti i praštati kao što Ti praštaš. Amen!

A. S.

(Izvor: Živa riječ 2019. Evanđelja s razmatranjima, Zagreb, prosinac 2018.)

NARUČITE knjigu na:
TEL. 01 45 00 130
ili Email: info@cpps.hr

Četrnaesta nedjelja kroz godinu

Pročitajte evanđeoski odlomak: Lk 10, 1-12.17-20

…radujte se što su vam imena zapisana na nebesima.

Duhovna borba, borba sa zlim duhovima uvijek je aktualna na toj zemlji. Borba je stalna zadaća svih Isusovih učenika, a pobjeda nad zlodusima znak je prisutnosti Božjeg Kraljevstva već ovdje na ovom svijetu. Ali ne radujte se što vam se duhovi pokoravaju – govori Isus – nego radujte se što su vam
imena zapisana na nebesima.

Jednom će završiti borba sa zlim duhovima, a pakao će konačno biti pobijeđen. Isus kaže da se više moramo radovati radi toga što nam je pripravljeno mjesto u Kraljevstvu Nebeskom. To je najvažnije.

Možemo u životu puno toga učiniti, biti dionici brojnih dobrih, lijepih i spektakularnih pobjeda za Gospodina Boga. Ali nije važno što mi radimo za Gospodina Boga, nego što On čini za nas. I tko je On za
nas. On je naš najdraži Otac! Pripravio nam je Nebo. Mnogo puta nam je ponovio da je naša nagrada na Nebu, da je upravo Nebo naš konačni cilj – naš Dom.

Imamo svoj Dom, nismo sirote. To je vrlo važno za nas. Ta svijest da nismo prepušteni sami sebi. Postoji netko tko nas do ludila obasiplje ljubavlju – već sada! I čezne za nama! Čeka nas u nebeskom Domu koji je za nas veličanstveno pripravljen.

Svatko se jednom želi vratiti u svoj dom. Čak se i najveći junak, koji je sudjelovao u brojnim pobjedničkim bitkama, želi vratiti kući. Netko tko je na dalekom putu, netko tko ispunjava najuzvišeniju zadaću za čovječanstvo – i on se želi jednom vratiti svome domu.

Ima i onih koji na ovoj zemlji nisu upoznali istinski dom, nisu doživjeli toplinu obiteljskog doma, ljubav i potporu. Oni posebno čeznu za domom. Dom je mjesto gdje se najviše osjećamo svoji.

Mjesto prema kojem smjeramo i hitimo to je Dom Oca Nebeskoga koji nam već ovdje na
ovoj zemlji daje osjetiti svoju brigu, zaštitu i ljubav. Ondje će na poseban način konačno zadovoljiti sve naše čežnje i želje. U domu se osjećamo sigurni i radosni.

Osjećaš li se kao ljubljeno Božje dijete?

Jesi li Bogu povjerio svoj život?

Ako ne, možeš to učiniti sada, riječima 131. psalma: O Jahve, ne gordi se moje srce niti se oči uznose. Ne idem za stvarima velikim ni za čudima što su iznad mene. Ne, ja sam se smirio i upokojio dušu svoju; kao dojenče na grudima majke, kao dojenče duša je moja u meni. U Jahvu se, Izraele, uzdaj odsada dovijeka.

I. J.

(Izvor: Živa riječ 2019. Evanđelja s razmatranjima, Zagreb, prosinac 2018.)

NARUČITE knjigu na:
TEL. 01 45 00 130
ili Email: info@cpps.hr

Trinaesta nedjelja kroz godinu

Pročitajte evanđeoski odlomak: Lk 9, 51-62

Završetak devetog poglavlja Evanđelja po Luki pokazuje nam kako se čovjek često mimoilazi s Božjom voljom. Suprotno odlomcima iz Evanđelja u kojima učenici na Isusov poziv odmah ostavljaju sve i idu za njim, današnji odlomak nas podsjeća na druge riječi, one iz knjige proroka Izaije: Jer misli vaše nisu moje misli ni púti moji nisu vaši púti (Iz 55, 8).

I učenici koji su već izabrali Isusa, kao i oni koji ga tek susreću, imaju svoju predodžbu o tome kako ostvariti Božji plan u svom životu. Dolaze mi u sjećanje riječi glavnog junaka iz filma Pavao, Kristov apostol: “Kada sam htio ići nalijevo, On je išao desno; Kada sam išao desno, On me slao lijevo.“

Nismo u stanju obuhvatiti Boga i njegove misli, nakane. Možemo samo strpljivo slušati njegovu Riječ,
tražeći svjetlo i ponizno moleći za milost poslušnosti njegovim nadahnućima.

D. S

(Izvor: Živa riječ 2019. Evanđelja s razmatranjima, Zagreb, prosinac 2018.)

NARUČITE knjigu na:
TEL. 01 45 00 130
ili Email: info@cpps.hr

Dvanaesta nedjelja kroz godinu

Pročitajte evanđeoski odlomak: Lk 9, 18-24

Oduvijek se ljudi pitaju, i pitat će se tko je Isus Krist i bit će najrazličitijih odgovora, pretpostavki, istina i sumnji. Evanđelja nam predstavljaju i slikaju Isusa na svoj način, a mi opet imamo svoju sliku o njemu, o Učitelju iz Nazareta, o Sinu Božjemu koji je postao Čovjekom za naše spasenje. Želja mi je s vama podijeliti jedno lijepo razmišljanje nepoznatog autora koji je zapisao:

„Evo mladića koji se rodio u nepoznatom selu, sina žene sa sela. Odrastao je u drugom selu. Radio je u drvodjeljskoj radionici do svoje tridesete godine. Zatim je tri godine propovijedao obilazeći sela i gradove. Nikada nije napisao nijednog slova. Nikada nije bio na nekakvom političkom položaju. Nikada nije posjedovao kuće.

Nikada nije imao svoje obitelji. Nije pohađao škole. Nikada svojom nogom nije stupio u velegrad. Nikad se nije udaljio više od 300 km od mjesta u kojem se rodio. Nikad nije učinio nešto od onih stvari što redovito prate „veličine“. Nije imao drugih vjerodajnica osim sebe samoga. Još dok je bio mlad, javno je mnijenje zauzelo prema njemu neprijateljski stav. Prijatelji su ga ostavili. Bio je predan neprijateljima. Nad njim je izvršen neki nazovi-proces.

Bio je raspet između dva razbojnika. Dok je umirao, njegovi su krvnici kockom odredili kome će pripasti jedina stvar koju je posjedovao: njegova vunena haljina. Bio je pokopan u grob što mu ga je privremeno ustupio odani prijatelj.

Od tada je prošlo više od dvadeset stoljeća, a i danas je on glavna superzvijezda koja ne pozna zalaza. On je na čelu svakog napretka ljudskog roda. Bez pretjerivanja, mirne duše tvrdim:

– da sve vojske koje su ikada promarširale svijetom,

– da sve flote koje su ikada bile naoružane,

– da svi parlamenti koji su se ikada sastali,

– da svi vladari koji su ikada vladali na zemlji

– da svi oni zajedno nisu imali toliki utjecaj na zemaljski život čovjeka koliko ovaj JEDINI SAMOTNIČKI ŽIVOT.”

Ovog Isusa i Učitelja i ja želim slijediti i ići za njim noseći svoj križ koji me posvećuje i vodi u život. Zahvaljujem Ti, Učitelju što smijem biti Tvoj učenik. Ponosan sam na Tebe i Tebi se predajem. Tebi vjerujem i Tebe ljubim.

M. Z.

(Izvor: Živa riječ 2019. Evanđelja s razmatranjima, Zagreb, prosinac 2018.)

NARUČITE knjigu na:
TEL. 01 45 00 130
ili Email: info@cpps.hr

Presveto Trojstvo

Evanđelje: Iv 16, 12-15

Zahvaljujući Duhu Svetom možemo razumjeti Božju Riječ, riječ Svetoga Pisma, Kristovu riječ. Ove riječi dobivaju svoj puni smisao tek u svjetlu cjelokupnog života Isusa Krista, posebno njegove smrti, prolijevanja Krvi iz ljubavi, njegova uskrsnuća, odlaska k Ocu i poslanja Duha Svetoga.

Istina koju nam je Krist navijestio nije samo riječ izgovorena ustima. Njegov život, on sâm je živa Riječ Utjelovljenog Boga, Živa Istina.

Život Isusa Krista koji poznajemo i kojem se obraćamo u svojim mislima, obogaćuje nas u svim aspektima našeg života. Vjera u Krista mijenja čovjeka jer po Kristu se sam Bog približava k nama i Duh Sveti u nama djeluje.

Bože Oče, Ti si sa mnom. Moji su me roditelji primili i odgojili. Ipak, Ti si me, Bože Oče, htio, Ti si htio da postojim. U Tvojim sam planovima od postanka svijeta i uzdržavaš moje biće. Oče, zahvaljujem Ti što gledaš na me s ljubavlju i razumijevanjem jer Ti si Ljubav sama i želiš moju sreću i više od mojih roditelja.

Isuse, Ti si preda mnom. Mogu razmatrati Tvoju Riječ i život i učiti od Tebe. Mogu ići za Tobom i nasljedovati Te.

Duše Sveti, Ti si u meni, moliš u meni. Ti si moja mudrost, istina i utjeha.

K. K.

(Izvor: Živa riječ 2019. Evanđelja s razmatranjima, Zagreb, prosinac 2018.)

NARUČITE knjigu na:
TEL. 01 45 00 130
ili Email: info@cpps.hr

Nedjelja Pedesetnice – Duhovi

Evanđelje: Iv 20, 19-23

Zašto ne doživljavamo Duha Svetoga? – jer Isus još nije bio proslavljen – piše sv. Ivan (Iv 7, 39).

Moramo se najprije očistiti u RijeciMilosrđa – Krvi koja teče iz probodenog Srca Isusova. Prihvaćanjem dara Isusove Krvi postajemo Božji rođaci; od toga trenutka grijeh koji nas je udaljavao postaje čvorište ljubavi, kanal kojim teče novi život. Djelovanje Duha Svetoga sastoji se u prokazivanju našega grijeha (usp. Iv 16, 8). Grijeh ranjava, izobličava našu dušu i oduzima nam dostojanstvo.

Otvorena rana dovodi do toga da krv, život istječe iz nas i postajemo podložni svakojakim zarazama, duhovnom ropstvu, sve do potpunog zatočenja naše volje porocima. Spasenjsko djelovanje Isusove Krvi i djelovanje Duha Svetoga međusobno su usko povezani: Krv i voda – ispovijed i krštenje u Duhu Svetom –
oslobođenje od grijeha, zlih duhova i ozdravljenje. Krv i Duh uvijek nastupaju zajedno! Jer je život … u krvi. (Lev 17, 11) Moje rane, izdajom probodeno srce, slabosti i nedostatci mogu postati vrata milosrđa, mjesto kroz koje će prodrijeti snaga Duha Svetoga koja oživljuje.

Blagovanje Isusove Krvi iz euharistijskog kaleža ispunjava me Isusovim životom, a njegov Duh, Duh Sveti, pretvara moju tugu u radost vina s gozbe u Kani Galilejskoj. Sveto Pismo nam daje obećanje koje se ostvaruje u Euharistiji: Gdje se umnožio grijeh, nadmoćno izobilova milost. (Rim 5, 20)

Današnja svetkovina Duhova vodi nas u Euharistiji k bezgrješnom Srcu Isusovu, k izvoru voda milosrđa koje daju život (usp. Iv 7, 38). Isusovo Srce kopljem probodeno poziva nas da činimo zadovoljštinu za svoje i grijehe cijeloga svijeta, da oprostimo, ljubimo i činimo djela milosrđa, bdijemo. Moje srce ostaje u Kristu kada sam poslušan nadahnućima Duha Svetoga.

I. J.

(Izvor: Živa riječ 2019. Evanđelja s razmatranjima, Zagreb, prosinac 2018.)

NARUČITE knjigu na:
TEL. 01 45 00 130
ili Email: info@cpps.hr

Sedma vazmena nedjelja

Evanđelje: Iv 17, 20-26

U današnjem Evanđelju slušamo dio iz tzv. Isusove velikosvećeničke molitve. Današnja nas Božja Riječ uči sveobuhvatnije gledati na svijet i ljude oko nas. Isus se sa svojim učenicima nalazi u Dvorani Posljednje večere, ali njegova molitva prodire kroz zidove kuće u kojoj se slavi prva Euharistija. Isusova molitva obuhvaća sve: apostole i one koji će na njihovu riječ povjerovati u Isusa. Učenicu su upoznali Boga i povjerovali mu zahvaljujući Isusu, a sada su poslani da sami naviještaju Božju ljubav drugima. Naviještaj mora biti autentičan, potvrđen djelom, životom.

Istina bez ljubavi ne uvjerava, ljubav bez istine ne formira; ne stvara trajno zajedništvo. Zajedništvo, jedinstvo – da budu jedno kao što smo mi jedno – je temelj opstanka i rasta. Crkva mora govoriti jednim jezikom, jezikom ljubavi. To je jedini put kojim se dolazi do čovjeka i novih sljedbenika, a da se ne
izgubi potpuno i one koji su zbog raznih sablazni i drugih razloga otišli. Ovo nije zadaća samo za svećenike, časne sestre, nego za sve nas! Po krštenju smo pozvani svojim životom svjedočiti za Boga. Ne riječi, nego djela.

Današnjem svijetu je dosta riječi koje – ma kako lijepe bile – ništa novog ne donose, ništa ne mijenjaju. Ponekad se može puno više napraviti pružajući žednom čašu vode, nego mnoštvom „prepametnih“ monologa i dijaloga. Isus govori o svojim učenicima kao o onima koji nisu od ovoga svijeta, kojima je pripravljeno mjesto u vječnom Očevu Kraljevstvu gdje će on sam kraljevati zajedno s njima.

Potrebno je poslušati riječi – da mi, kao oni koji su pošli za Isusom, nismo od ovoga svijeta. Mi smo samo prolaznici i hodočasnici, iako se često, premda vjernici, ponašamo kao da ćemo na svijetu živjeti zauvijek. Sjetimo se da bismo, kako je rekao jedan Svetac, trebali „imati ruke na zemlji, kod posla, ali srce u Nebu, kod Boga“.

Isus je molio za nas još dok je hodao ovom zemljom, ali je i sada kao Vječni i Najuzvišeniji Svećenik posrednik između čovjeka i Boga. Njemu je stalo do spasenja svakog od nas, i više nego nama samima.

Kako izgleda moja molitva? Obuhvaćam li njome cijelu Zajednicu – Crkvu?

Zahvaljujmo Bogu Ocu što imamo takvog Gospodina i Spasitelja, što imamo takvog Predvodnika i Učitelja koji je Veliki i Vječni Svećenik, ali i naš Brat i Prijatelj. Najbolji Prijatelj….

D. M.

(Izvor: Živa riječ 2019. Evanđelja s razmatranjima, Zagreb, prosinac 2018.)

NARUČITE knjigu na:
TEL. 01 45 00 130
ili Email: info@cpps.hr

Šesta vazmena nedjelja

Evanđelje: Iv 14, 23-29

Ako me tko ljubi, čuvat će moju riječ
pa će i Otac moj ljubiti njega
i k njemu ćemo doći
i kod njega se nastaniti.

Božja Riječ poziva nas da otvorimo svoje srce Ocu i Sinu kako bi se mogli u njemu nastaniti. Upravo zahvaljujući ljubavi možemo tvoriti zajedništvo s Bogom i sjedinjavati se s njim. Zahvaljujući tom zajedništvu, rađaju se dobra djela, plodovi pravednog života i djelovanja. Čovjeku koji ima živ odnos s Isusom, nije potrebno moralizirati. Ona zna da su moralni principi važni i nužni jer postavljaju granice između dobra i zla. Jednako tako važna je i molitva radi potvrđivanja dobrih plodova života u zajedništvu s Bogom. „Ja sam u Božjem Srcu, Bog pak u mojem.“

Suvremeni čovjek često doživljava krajnosti: s jedne strane, načela i slijepo pridržavanje istih, a s druge samovolja pod krinkom slobode. Osobni odnos s Bogom čovjek ne gradi ispunjavanjem samog zakona, moralnim načelima ili vršenjem dužnosti. To nije dovoljno, iako je važno. Istinska veza gradi se ljubavlju prema onome što Bog govori, a iz toga se onda rađa nova ljubav u čovjeku.

Prava ljubav ne zaboravlja ono što joj je najvažnije, koga voli i gdje može vidjeti svog odabranika. Ona vrlo živo pamti najvažnije događaje spasenja. Moja ljubav također treba ovu vrstu sjećanja. Neka stoga moja hvala izražava zahvalnost Bogu zato što je uvijek spreman pohoditi moje srce, kada god ga otvorim za njega.

Molim li se za ljubav prema Bogu?

Kakvim plodovima rađa moje sudjelovanje u klanjanju Presvetom Oltarskom Sakramentu?

Potvrđuju li moja djela ljubav prema Bogu?

M. S.

(Izvor: Živa riječ 2019. Evanđelja s razmatranjima, Zagreb, prosinac 2018.)

NARUČITE knjigu na:
TEL. 01 45 00 130
ili Email: info@cpps.hr