Category Razmatranja

Dvadeset i sedma nedjelja kroz godinu

Evanđeoski odlomak za razmatranje: Mt 22, 1-14

Kako bismo u potpunosti razumjeli smisao i sadržaj današnje prispodobe, moramo postati svjesni da je u onim vremenima zajednička gozba, osobito za vrijeme svadbenih svečanosti, bila nešto vrlo važno, a odbacivanje kraljevskog poziva na takvu proslavu smatralo se velikom uvredom. Ovi uzvanici kao da su još i potvrdili nanesenu uvredu ubojstvom slugu koje je poslao kralj. Zato možemo razumjeti veliki gnjev kralja koji je naredio istrijebiti ubojice i spaliti njihov grad.

Ovom prispodobom Isus opisuje stvarnost kraljevstva nebeskoga. Često je i u teologiji stvarnost vječnoga života na Nebu prikazivana kao zajednička gozba izbavljenih, zajedno s Trojedinim Bogom i legijom Božjih anđela.

Isus još jednom ukazuje vođama izraelskog naroda da su oni ti koji su pozvani na proslavu, koji su odbacili poziv i uvrijedili najprije proroke, a sada vrijeđaju i uskoro će ubiti Njega, Mesiju, poslanog od Boga. Iz ove prispodobe dalje čitamo, da se kralj, koji simbolizira Boga Oca, nije razočarao u priređivanju svečanosti sinu i naredio je pozvati sve one
koji na početku nisu bili pozvani.

Nesumnjivo je to upućivanje na pogane, koji su bili ti stranci u prolazu – kao što piše sv. Pavao – a sada su postali domaćini Bogu. Često se i mi slično ponašamo.

Pozvani smo od Boga na proslavu vječnoga života, ali se nerijetko oglušujemo na to i pokušavamo se opravdavati našim raznim životnim interesima i obvezama. To bi se očito moglo smatrati dovoljnim i razumljivim, onako kao što su se na prvi pogled činili i izgovori uzvanika.
Ipak, pozivatelj je Bog, a Njega se nikada ne odbija.

Premda Boga ne vrijeđa naše odbijanje i Njegov poziv na gozbu je stalan, ne možemo ga u beskonačnost omalovažavati jer nas može zadesiti sudbina nedostojnih uzvanika.

Izvor: Živa riječ 2017. Evanđelja s razmatranjima, Zagreb, Prosinac 2016.)

NARUČITE knjigu razmatranja za svaki dan:
TEL. 01 45 00 130
ili Email: info@cpps.hr

Dvadeset i šesta nedjelja kroz godinu

Evanđeoski odlomak za razmatranje: Mt 21,28-32

Primjer koji nam danas daje Isus ulazi u kontekst rasprava s Njegovim protivnicima: učenim ljudima, vođama naroda… Oni su nesumnjivo odmah odgonetnuli da su te prispodobe upućene baš njima.

Paradoksalno je da su zapravo pročitali Isusovu namjeru u ispričanoj prispodobi i ispravno mu odgovorili na pitanje: Koji od te dvojice izvrši volju očevu? Govore mu da je to onaj prvi, odnosno onaj koji se opametio u svojoj tvrdoglavosti i neposlušnosti prema ocu i ipak pošao učiniti što mu je ovaj naredio.

Pa ipak, bez obzira na to što su prepoznali da je ova prispodoba upućena njima, nisu uspjeli, poput ovoga prvog sina, osvijestiti se i barem malo razmisliti o svojem životu i postupcima. Ta oni su bili najznačajniji dio izabranoga naroda posvećenoga Bogu, svećenička i proročka klasa. Oni su trebali biti ti koji će prenijeti Boga i Njegov zakon drugim narodima, koji će proslaviti ime Jahvino među svim narodima. A ipak su obmanuli Gospodina, nisu ostali vjerni savezu s Bogom, nisu uspjeli postati tako vjerni i razboriti sluge.

Oni nisu slušali starozavjetne proroke, nisu poslušali Ivana Krstitelja, proroka svojega doba; isto tako ne slušaju Mesiju, najvećega među prorocima, Izbavitelja svijeta, Bogočovjeka.

Njihova su srca stalno i postojano tvrda, zatvorena za bilo koju istinu o Bogu, o njima, o drugome čovjeku…

I danas isto tako, nažalost, ne nedostaje takvih ljudi.

Zar i danas ne susrećemo ljude Crkve koji se oglušuju na poziv Krista jer više vole živjeti po vlastitoj volji, po vlastitom mišljenju, vlastitoj viziji kršćanstva i Crkve, po vlastitom uvjerenju…?

Samo da mi sami ne postanemo takvi ljudi! Samo da ove Kristove riječi: Carinici i bludnice pretekoše vas u kraljevstvo Božje – ne budu upućene meni i Tebi…

Izvor: Živa riječ 2017. Evanđelja s razmatranjima, Zagreb, Prosinac 2016.)

NARUČITE knjigu razmatranja za svaki dan:
TEL. 01 45 00 130
ili Email: info@cpps.hr

Dvadeset i prva nedjelja kroz godinu

Evanđeoski odlomak za razmatranje: Mt 16, 13-20

…što vi kažete, tko sam ja?

Ovo pitanje nije bez razloga stavljeno u samo središte Evanđelja. To je ključno pitanje. Apostol Petar je vidio u Isusu Mesiju (Krista) – dakle pomazanika, izabranika, Sina Božjega. Isus je „Netko Viši” nego na primjer kralj David koji je također bio Božji pomazanik ili prorok Jeremija koji se isto kao i Isus susreo s odbačenošću i patnjom… Petar je priznao da je Izrael upravo Isusa čekao s nadom kroz stoljeća. Moguće je i da su učenici priželjkivali oslobođenje od Rimljana koje je trebao izvršiti – prema očekivanjima puka – Mesija.

Upravo zbog toga Isus ne želi da ga proglase Mesijom, ne želi biti poistovjećen sa zemaljskim vladarom, nego želi osnovati Crkvu, zajednicu vjere, koja je otvorena za sve ljude i sve želi privesti k duhovnoj slobodi – slobodi od grijeha. Prvi kršćani su govorili za Isusa – Krist Gospodin. Uskrslog su Isusa smatrali ne samo Mesijom – Božjim pomazanikom – nego su odmah dodavali riječ „Gospodin“ (heb. Adonai). Riječ Gospodin se odnosila na Boga Svevladara kojega treba častiti i slaviti.

Prvi kršćani su također priznavali prvenstvo Petra Apostola pred drugim apostolima. On je imao posljednju riječ kada je trebalo nešto odlučiti za Zajednicu učenika Uskrsloga. „Svezivanje i odrješivanje“ je židovski izraz
koji se odnosi ne samo na donošenje odluka, nego i na egzorcizam ili ekskomunikaciju.

Isus i danas pita: „Što kažeš, tko sam ja? Tko sam ja za tebe?“

Izvor: Živa riječ 2017. Evanđelja s razmatranjima, Zagreb, Prosinac 2016.)

NARUČITE knjigu razmatranja za svaki dan:
TEL. 01 45 00 130
ili Email: info@cpps.hr

Dvadeseta nedjelja kroz godinu

Evanđeoski odlomak za razmatranje: Mt 15, 21-28

Isus se ponovno nalazi na području na kojem žive pogani. Tamo ga susreće žena, koja nije pripadnica Izabranog naroda, i moli ga za čudo. Mesijanski nazivi koje upotrebljava: Gospodine i Sine Davidov, govore o njezinoj vjeri u Isusovo spasiteljsko poslanje. Budući da moli Isusa za egzorcizam to znači da vjeruje da je on „Netko Viši” i jači od zloga duha.

Na prvi pogled izgleda kao da je Isus ignorira, ali to je samo Učiteljeva taktika koja je treba potaknuti na još veću vjeru i povjerenje. Riječi koje je netom čula od Gospodina, a u kojima je uspoređuje s psima, mogle su je i
povrijediti i obeshrabriti. No, žena ih prihvaća s poniznošću priznajući prvenstvo Izabranog naroda u kontekstu Mesijinog spasenjskog poslanja i djelovanja.

Njezina vjera, pouzdanje, poniznost, odlučnost nisu nestali ili se pokolebali, nego su se samo učvrstili. Nadalje, molila je s vjerom i poniznošću za čudo oslobođenja svoje kćeri od zloga duha. Isus, na kraju kao da ipak prekida svoju „igru” i taktiziranje; koji su zapravo bili sračunati na njegov zaključak u kojem se divi njezinoj vjeri i koji treba poslužiti za primjer apostolima i svima koji će kasnije čitati ovo Evanđelje. I Isus uslišava molbu ove žene i oslobađa njezinu kćer od zloga duha.

Nedvojbeno je vjera ove žene još neko vrijeme bila na kušnji i provjeri, jer se tek nakon povratka kući mogla uvjeriti da je njezina kći zaista oslobođena. No, Evanđelista je već kroz sam dijalog Isusa i žene htio i uspio pokazati da je njezina vjera čvrsta i postojana.

Ženina poniznost i primjer njezine vjere su zasigurno uzori i nama, ljudima koji vjeruju.

Moliti nam se Gospodinu u poniznosti, s pouzdanjem, ustrajno i postojano, vjerujući čak i onda kada nam se čini da nas Gospodin ne uslišava – da ne klonemo. Jer nam često u molitvama nedostaje: vjere, strpljivosti, poniznosti, ustrajnosti…

Izvor: Živa riječ 2017. Evanđelja s razmatranjima, Zagreb, Prosinac 2016.)

NARUČITE knjigu razmatranja za svaki dan:
TEL. 01 45 00 130
ili Email: info@cpps.hr