Category Novosti

Ovjde možete pronaći fotografije sa slavlja privremenih obećanja br. Ivana B. i br. Sebastiana S., 4. prosinca 2022., u Centru pomirenja u Prozorju.

Neke od fotografija:

Prvi dan slavlja za našu Delegaturu bio je 7. listopad, kada je br. Karlo Mario Petrović postao punopravnim članom naše Družbe, polažući vječna obećanja, u Centru pomirenja u Prozorju.

Mjesec listopad, Marijin mjesec, mjesec Kraljice Sv. Krunice i dan po ovom njezinu blagdanu, pod njezinim majčinskim plaštem i zaštitom, održano je svečano slavlje primanja u red đakonata trinaestorice kandidata u Zagrebačkoj nadbiskupiji, a „Marijanski pečat“ može se iščitati i iz ovog broja ređenika. Sam obred ređenje zbio se u sklopu svečanog misnog slavlja u župnoj crkvi sv. Ivana XXIII., pape, u zagrebačkoj Dubravi kojem je nazočilo mnoštvo okupljenog vjerničkog puka, svećenika, bogoslova i sjemeništaraca te članova obitelji koji su došli moliti i zagovarati za svoju subraću, prijatelje, svoje sinove i s njima podijeliti jedinstvenost ovoga dana. Jednom riječju: velika radost za sav okupljeni narod Božji, Crkvu Zagrebačku i cijelu Crkvu Božju.

U dostojanstvenoj atmosferi koja je zračila i milinom i ganutošću, nazirao se „komadić Neba na zemlji“. I svemu se s Neba radovala Službenica Božja Marica Stanković na obljetnica svoje smrti (8. X. 1957.) jer su po rukama zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića u red đakonata primljena trinaestorica budućih svećenika, među kojima su odabrani i odazvali su se i dvojica braće iz Hrvatske delegature Družbe Misionara Krvi Kristove: br. Ivan Raljušić i br. Karlo Mario Petrović.

U koncelebraciji su bili generalni vikar Zagrebačke nadbiskupije i moderator Nadbiskupskog duhovnog stola mons. Tomislav Subotičanec, rektor Nadbiskupskog bogoslovnog sjemeništa u Zagrebu preč. Željko Faltak, biskupski vikar za pastoral i kancelar Nadbiskupskog duhovnog stola preč. Marko Kovač, redovnički provincijali, odgajatelji i duhovnici zagrebačke Bogoslovije te brojni svećenici.

Nakon uvoda u misno slavlje, slijedila je Služba Riječi te razlamanje te Riječi u nadahnutoj homiliji o. Kardinala koji se obratio kandidatima rekavši kako ih se prima u nadi, otvorena srca i raširenih ruku jer „svojim mladenačkim poletom oplemenjenim vjerom i snagom Duha Svetoga, unosite novost u život naše Crkve. Po đakonskom ređenju vi ste sakramentalno pozvani živjeti po načelu dara. Sve što nije darovano, izgubljeno je. Ako se živi darujući, ulazi se u logiku Božjeg Kraljevstva, gdje se zauvijek, za vječnost, posjeduje sve što se daje. Vi ne darujete svoja dobra, nego sami sebe. To je razlog neizmjerne radosti.” Kardinal je zatim istaknuo: „Nadalje, vi dragi kandidati za đakonat svojim obećanjem poslušnosti javno izjavljujete da Krist i Njegova Crkva mogu istinski računati na vas.“ Dodao je kako na red đakonata ne treba gledati samo kao na uvjet na putu do prezbiterata, već đakonat treba doživljavati kao trajno stanje „koje će odsada strukturirati vašu osobnost i određivati vaše djelovanje. Ono treba oblikovati vaš način življenja Evanđelja da biste se neprestano ogledali u Krista, poslušnog i vjernog sluge Oca, te sluge ljudi, Kristove braće i sestara. Uz vašu postojanu molitvu, zagarantirana vam je pomoć Duha Svetoga, kako biste se mogli poistovjetiti s Kristom Gospodinom.”

Kardinal je poručio: „Dragi ređenici, Isusovo evanđelje razotkriva privid i pokazuje nam pravu stranu stvarnosti. Isus ne voli pozornicu, ne voli glumu, uvijek izbjegava pretvaranje. On voli istinu, dapače On jest Istina. Po Evanđelju je ušla u našu sredinu velika Istina u riječima, u gestama, u Isusovu tijelu.“ Naglasio je kako je: „Bog na strani onih koji pate, koji su progonjeni i nepravedno osuđeni. Bog je na strani onih koji su ostavljeni po strani. Đakon je poput antene koja hvata najslabije frekvencije društva. On je često pozvan da dade glas onima kojima je oduzeta riječ, koji su svedeni na šutnju. Stoga đakonska služba može postati neugodna i dosadna, jer svjetskom kriteriju nisu privlačni siromašni, bolesni i marginalizirani ljudi.” Nadbiskup zagrebački svoju je homiliju završio riječima: „Svi danas molimo da Bog koji je u vama započeo dobro djelo, da ga i dovrši.“

Uslijedio je sam obred ređenja kandidata koje je o. Nadbiskupu i Crkvi Zagrebačkoj predstavio rektor Zagrebačke bogoslovije preč. Željko Faltak, rekavši da su prisutni kandidati nađeni prikladni za ovo djelo: njih četvorica dijecezanskih i devetorica redovničkih kandidata za koje jamče njihovi poglavari i svi oni koji su pitani o njihovoj prikladnosti. Kandidati su poimence prozvani i izrekli su svoj: „Evo me!“ Polaganjem ruke u Nadbiskupove, ređenici su obećali poslušnost i poštovanje njemu, odnosno svojim dijecezanskim biskupima, a redovnički kandidati i svojim zakonitim poglavarima. Polaganjem ruku na Evanđelje obećali su živjeti sve ono što ono i Sveta Crkva naučavaju. U činu prostracije u znak poniznosti ostali su prostrti pred oltarom Gospodnjim dok je nazočno mnoštvo vjernika klečeći svečano pjevalo zazive iz Litanija Svih Svetih.

Uslijedilo je svečano oblačenje ređenika: njihovi poglavari ili župnici svečano su ih zaodjenuli u dalmatike, vidljivi znak pripadnosti redu đakonata. Tako su nove đakone u Družbi Misionara Krvi Kristove dalmatikom zaodjenuli: p. Stjepan Ivan Horvat brata Ivana Raljušića, a p. Marijan Zubak brata Karla Maria Petrovića. Potom je o. Nadbiskup nad svakim ređenikom ponaosob molio polažući ruke na njihove glave, da bi cijeli obred primanja u red đakonata bio dovršen cjelovom mira koji je Kardinal podijelio svakom ređeniku.

Svečano misno slavlje i primanje kandidata u red đakonata svojim pjevanjem pratio je i uveličao zbor Zagrebačke bogoslovije pod ravnanjem Dražena Kurilovčana.

M.V.

Slike sa slavlja definitvne inkorporacije:

Slike sa slavlja đakonskog ređenja br. Karla Maria i br. Ivana:

Misionari Krvi Kristove Poljske provincije svojim zalaganjem odgovaraju na vapaj Krvi Kristove, koji se čuje u izbjeglicama iz Ukrajine.

U svom dopisu na generalnoj internet stranici provincijal Poljske provincije, p. Daniel R. Mokwa, opisuje situaciju s izbjeglicama iz Ukrajine kao “nepredvidljivom”. Zbog toga što se svakodnevno mijenja broj osoba koje borave u našim Misijskim kućama. Obično dolaze majke s djecom i starije osobe.

Piše: “Osim osnovnih potreba (poput sobe, kreveta, kupaonice, pranja rublja, hrane itd.) osobe iz Ukrajine u našim domovima mogu pronaći i osnovnu medicinsku skrb te pristup internetu. Djeca koja žele ići u školu opremaju se školskim priborom.”

Blizu granice s Ukrajinom imamo jednu Misijsku kuću u kojoj Misionari daju sve od sebe da pomognu ovim ljudima. “Naši misionari iz kuće u Łabunkiju, koja je vrlo blizu granice s Ukrajinom (oko 50 km), svakodnevno odlaze na granicu u grad Hrebenne s hranom (toplim obrokom), dekama itd.” – ističe p. Daniel.

Njegovu poruku (na engleskom) možete pročitati u cijelosti na OVOJ POVEZNICI.

Jedno je potrebno!

Izabrani citat br. Ivana R. povodom ovog slavlja

Svetkovina Predragocjene Krvi Kristove u Prozorju svečano je proslavljena 1. srpnja 2021. kada je svoje „DA!“ definitivnoj inkorporaciji u Družbu Misionara Krvi Kristove izrekao br. Ivan Raljušić.

Prisutnom mnoštvu vjernih bila su i puna i nova srca nakon duhovnog programa koji se u Prozorju odvijao toga svečanog dana za Družbu Misionara Krvi Kristove i Zajednicu Krvi Kristove.

U 17 sati započelo je razmatranje sedam otajstava Krunice Krvi Kristove pred izloženim Presvetim Oltarskim Sakramentom koje je predvodio bogoslov i kandidat Misionara br. Ivan Orejaš. Za to vrijeme vjernici su mogli očistiti dušu u kupelji sv. Ispovijedi i pripremiti srca na slavlje sv. Euharistije koja je započela u 18 sati svečanim ulaskom procesije u crkvu Predragocjene Krvi Kristove.

Procesiju je predvodio i misno slavlje predslavio te propovijedao p. Ilija Grgić, CPPS, provincijalni delegat Poljske provincije i upravitelj Hrvatske delegature. S njim su u svečanoj koncelebraciji bila još osmorica svećenika među kojima i sva subraća iz Družbe Misionara Krvi Kristove u Hrvatskoj: p. Marijan Zubak, p. Stjepan Ivan Horvat i p. Davor Lukačević. Pred oltarom je stajao i kandidat za definitivnu inkorporaciju br. Ivan Raljušić, sabran i pozoran.

Misno slavlje započeo je uvodnom riječju Slavitelj: Za vrijeme Euharistije svaki dan podižemo kalež, pokazujemo ga i gledamo u njega i pokušavamo svim svojim moćima, snagama i duševnim i intelektualnim prodrijeti u to Otajstvo našeg otkupljenja. Ovo slavlje Euharistije je pokazatelj Božje ljubavi prema nama: jer dok se ne osjetimo voljenima, dok ne iskusimo tu Božju ljubav koja je uvijek prva, ne možemo se nikome dati. Pozvao je na molitvu za br. Ivana i njegove roditelje: Molit ćemo da ovaj čin, ovaj korak koji Ivan danas čini kao dar zaista prihvatite kako bi se mogao potpuno predati Bogu koji ga voli i kojega on voli. Jer ovo nije gubitak, već znak Božje ljubavi i prema Ivanu i prema vama.

Nakon navještaja Božje Riječi (Izl 24, 3-8, Ps 116, Ef 2, 13-20, Lk 10, 38-42) slijedi „razlamanje Riječi“ u propovijedi koja je započela čestitkom:

Čestitam svima nama ovdje sabranima u ovom hramu koji je pod zaštitom Predragocjene Krvi Kristove, ovog Otajstva našeg otkupljenja, oslobođenja i ozdravljenja jer, kako je sam naš Utemeljitelj rekao: ono je onaj središnji dio u kojem je sabrana sva duhovnost Crkve i koja se očituje u toj prolivenoj Krvi za naše spasenje. Čestitam svim članovima ZKK, subraći Misionarima, bogoslovima, svim svećenicima koji svaki dan po svojim rukama (uz)dižu to Otajstvo Predragocjene Krvi, sestrama Klanjateljicama Krvi Kristove, svima ovdje nazočnima…. Na poseban način želim čestitati tebi br. Ivane svetkovinu Predragocjene Krvi, ovo Otajstvo koje te oduševilo, za koje si odlučio potrošiti svoj zemaljski život da bi svojim svakodnevnim životom, revnim, savjesnim, odgovornim življenjem svećeništva govorio o Spasitelju koji nas je otkupio Predragocjenom Krvlju. Također ti želim čestitati na izboru evanđeoske perikope (Lk 10, 38-42) koju si danas predložio za misno slavlje. Ovo Lukino evanđelje je na neki način tvoja ‘magna carta’, mjesto gdje pronalaziš odgovore na svoja pitanja, na onaj dijalog koji vodiš s Gospodinom koji te je našao, ‘došavši u selo neko’, a točno znamo u koje selo, ušao je, nastanio se u toj kući s tobom; pustio si Ga unutra, dopustio si da se nastani i da započne vaša zajednička, neponovljiva avantura.

Prolazeći kroz gotovo cijelo 10. poglavlje Lukina evanđelja, Propovjednik je razložio koji su to darovi, krjeposti i uresi koji trebaju resiti Misionara Krvi Kristove. Sam početak 10. poglavlja govori o poslanju učenika jer je žetva velika, a radnika malo.

Isus govori svojim učenicima: dao sam vam svu vlast, možete gaziti po zmijama i štipavcima, ništa vam ne mogu. Nema te zmije, nema tog škorpiona koji te može ugristi, onesposobiti. Sve sam ti dao što ti je potrebno. Ali nemoj se radovati zbog toga, već se raduj što ti je ime zapisano na Nebesima, u Knjizi Života. Jer si odabran!… Odlazeći na sva ona mjesta, k onim ljudima koje je Isus sam htio posjetiti, s njima se sresti, učenici imaju jedan zadatak: ući u sredinu, ući u zbilju toga čovjeka koji stoji ispred tebe, pažljivo ga saslušati i jednu stvar reći: ‘Blizu je Kraljevstvo Božje! Bog sve drži u Svojim rukama, svime upravlja! Ma kako god ti se činilo da ti se život urušava, što god proživljavao – On je tu!’ A da Bog vlada, moći ćeš autentično reći kada sjedeći do Njegovih nogu svakodnevno i sam slušaš i čuješ Njegovu Riječ. Za tvoj svakodnevni osobni odnos s Gospodinom važna je jednostavnost i čistoća srca: ono što se otkriva u Isusovim riječima istog poglavlja Lukina evanđelja kada Isus u zanosu slavi Oca što je ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima. Upravo je dječja čistoća, dječje srce, pouzdanje, povjerenje, ono čime se kao Misionar trebaš odlikovati.

Propovjednik je nastavio: Riječi iz Lukina evanđelja koje si posebno odabrao danas i u kojima si se prepoznao, koje unose mir u tvoje srce, rasvjetljavaju sve one bojeve u tebi, glase: ‘Jedno je potrebno!’ Promatrajući Martu i Mariju, vjerojatno si se u Marti prepoznao. I po svom vlastitom životnom iskustvu došao si do toga da je uistinu samo ‘jedno potrebno!’ Stavljam ti na srce da upravo to ‘jedno potrebno’ svaki dan svjesno živiš: uz noge Gospodinove, slušaš Njegovu Riječ provodeći vrijeme s Njim i čuješ ono što On govori. … Još treba izbliza promotriti Martin stav: ljuta je i još u to pokušava uvući Isusa, primorati Mariju da joj pomogne da isto razmišlja, gleda isto kao i ona. Pazite: to joj čini njezina rođena sestra! Promotri da će te iz ovoga ‘jedno je potrebno! ‘ pokušati izbaciti nitko drugi doli oni koji se zovu tvoja braća. Na tebi je ostati stamen i svakodnevno se boriti za ono tvoje vlastito slušanje Gospodina, slušanje svim svojim bićem, svoga Otkupitelja i Spasitelja koji je svu Svoju Krv prolio za tebe. Istaknuta je i važnost obazrivosti, osjetljivosti srca za čovjeka koji je ranjen danas u našem društvu, onu vrlinu koja krasi milosrdnog Samarijanca: Ne možeš proći pored čovjeka iz kojega izlazi, curi životni sok, curi želja, nada, volja za životom.

Propovijed je završila obećanjem molitve: Molit ćemo u Euharistiji za milost da zaista iz 10. poglavlja Lukina evanđelja iščitavaš ono svoje poslanje u kojem se prepoznaješ i da nepodijeljena srca služiš Gospodinu i širiš slavu i čast Njegove Predragocjene Krvi, Cijene našeg spasenja.

Uslijedio je sam obred definitivne inkorporacije: molba Kandidata za doživotno primanje u Družbu te dopuštenje da pristupi polaganju vječnih obećanja od strane Provincijalnog delegata i odobrenje subraće Misionara. U činu prostracije Kandidat se prostire ispred oltara dok pjevači i puk klečeći svečano pjevaju Litanije svih svetih. Potom br. Ivan izriče svjesno i slobodno predanje Bogu u službu i obećanje vjernosti Družbi Misionara Krvi Kristove i da će živjeti prema njezinim Konstitucijama i Statutima do kraja svoga života. Upravitelj Hrvatske delegature prima br. Ivana zauvijek u Družbu te on potpisuje privolu koju je netom izrekao. Slijedi blagoslov misijskog križa, ljubljenje i stavljanja raspela na redovničku odoru/reverendu br. Ivana te svečani blagoslov definitivno inkorporiranog od strane Provincijalnog delegata kao i čestitke subraće.

Nastavlja se slavlje sv. Mise koja svoj vrhunac ima u sv. Pričesti. Na kraju sv. Mise Predslavitelj upućuje zahvale: dobrom Bogu na prekrasnom danu u kojem smo mogli proslaviti Otajstvo Predragocjen Krvi, na daru novog subrata definitivno inkorporiranog u Družbu, na roditeljima br. Ivana i na svemu što su činili i čine za svoga sina želeći im da postanu svjesni veličine dara kojim ih je Bog obdario.

Pozdravi i zahvale išli su i nazočnoj braći svećenicima, a na poseban način preč. mons. Antunu Ćorkoviću, rektoru Svetišta i župniku župe u Pleternici te na određen način duhovnom ocu br. Ivana u svojstvu župnika župe iz koje Ivan potječe.

Ovaj svečani dan i proslava završili su naklonom na blagoslov koji je nazočnima na kraju sv. Mise podijelio predslavitelj Euharistije p. Ilija Grgić.

Nekoliko slika: