7. srpanj: KRV KRISTOVA KOD KRUNJENJA TRNOVOM KRUNOM

Svakog dana u srpnju razmatramo Cijenu našeg spasenja i njoj se utječemo za potrebe nas i naših bližnjih.

Sva razmatranja su iz knjige: don LUIGI MARIA EPICOCO u suradnji s CPPS, Ci hai redenti con il tuo Sangue. Mese al Preziosissimo Sangue, Tau Editrice, 2019. godine.

Razmatranje

Ivan sedmerim crkvama u Aziji. Milost vam i mir od Onoga koji jest i koji bijaše i koji dolazi i od sedam duhova što su pred Prijestoljem njegovim i od Isusa Krista, Svjedoka vjernoga, Prvorođenca od mrtvih, Vladara nad kraljevima zemaljskim. Njemu koji nas ljubi, koji nas krvlju svojom otkupi od naših grijeha te nas učini kraljevstvom, svećenicima Bogu i Ocu svojemu: Njemu slava i vlast u vijeke vjekova! Amen! (Otk 1, 4-6)

Svećenička karakteristika je prije svega sposobnost prikazivanja žrtve. Svećenik je onaj koji prikazuje/daruje. Mi kršćani smo po Kristu, u krštenju, učinjeni svećenicima: Njemu koji nas ljubi, koji nas krvlju svojom otkupi od naših grijeha te nas učini kraljevstvom, svećenicima Bogu i Ocu svojemu: Njemu slava i vlast u vijeke vjekova! To znači da je prvotna stvar koju nam je darovalo Kristovo otkupljenje, po našem krštenju, upravo sposobnost prikazivanja. Znati prikazati nekakav napor, nekakvu bol, ljubav, radost, rad, znači darivati to onome koji ima moć pretvoriti naš prikazani dar u otkupljenje. Izvanredno je čudo koje se događa tijekom sv. Mise: prikazani kruh i vino postaju Tijelo i Krv Kristova. No, zajedno s kruhom i vino smijemo i mi prikazati sve ono što je dio našega života te upravo zbog toga vidimo naš život promijenjen u Tijelu i Krvi Kristovoj, promijenjen u spasenje. Sve ono što se ne prikaže bit će izgubljeno.

Bog, oslobađajući svoj narod od tiranije Egipćana, zapovijeda da se u noći ubije ovan i da se njegovom krvlju premažu dovratnici vrata; određuje da se tijekom večernje gozbe ono pojede uz pomoć određenog broja osoba, a toj žrtvi daje naziv „Pasha”.

Sveta krv ovoga jaganjca biva prolivena radi spasenja ljudi, sve dok Sin Božji ne otkupi svoje svete po prolijevanju dragocjene Krvi, na način da oni koji su oslobođeni Krvlju Kristovom, bivaju prvo posvećeni veličanstvu besmrtne krvi (Iz: L’errore delle religione profane, sv. Firmico Materno).